Poslovni broj: Usž-2123/21-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Lidije Vukičević i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice Žanet Vidović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice K. N., s boravištem u B., koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. L. i M. R., u R., protiv tuženika I. povjerenstva za žalbe, Z., radi odobrenja privremenog boravka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1099/2020-9 od 17. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 28. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1099/2020-9 od 17. ožujka 2021.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika I. povjerenstva za žalbe, KLASA: UP/II-217-02/20-06/3, URBROJ: 317-20-2 od 11. kolovoza 2020. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave p.-g. R., Policijske postaje C., broj: 511-09-27-03/3-UP/I-188/1- 2019 od 10. prosinca 2019. kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovoga spora.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 10. prosinca 2019. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje odobrenja za privremeni boravak (točka 1. izreke), određeno da je tužiteljica dužna dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) u roku 15 dana, računajući od dana izvršnosti navedenog rješenja (točka 2. izreke) te je određeno da je tužiteljica obvezna predati rješenje policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP kao i upozorenje na postupak prisilnog udaljenja (točka 3. i 4. izreke).

3. Tužiteljica osporava presudu suda prvoga stupnja zbog svih zakonom dopuštenih razloga. Navodi da nije pravilno cijenjena činjenica da je majka dvoje maloljetne djece te da joj je suprug imao odobren privremeni boravak u druge svrhe u razdoblju od 19. rujna 2018. do 19. rujna 2019. u Republici Hrvatskoj. Jedno dijete redovito pohađa osnovnu školu u B. dok drugo dijete ide u vrtić pa smatra da je dokazana svrha boravka radi spajanja obitelji. Ističe kako u Republici Hrvatskoj ima u suvlasništvu nekretninu. Smatra da joj je na temelju svih okolnosti trebalo priznati pravo na privremeni boravak. Predlaže žalbu usvojiti te preinačiti presudu suda prvog stupanja te usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Traži trošak upravnog spora zajedno sa troškom sastava žalbe.

4. Tuženik iako uredno pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud presudom nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice te je za svoju odluku naveo valjane razloge utemeljene na podacima iz spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

7. Naime, suprotno žalbenim navodima, osporena presuda ne može se ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14. i 29/17.).

8. Prema podacima spisa tužiteljici je bio odobren privremeni boravak u druge svrhe (radi korištenja nekretnine) u razdoblju od 19. rujna 2018. do 19. rujna 2019. Tužiteljica je dana 25. rujna 2019. ponovno podnijela zahtjev za izdavanje odobrenja za produženje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj radi iste svrhe (korištenja nekretnina).

9. Prema članku 47. stavku 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 130/11, 74/13, 69/17 i 46/18, dalje: ZS), privremeni boravak odobrava se državljaninu treće zemlje koji namjerava boraviti ili boravi u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji, srednjoškolskog obrazovanja i studiranja, istraživanja, humanitarnog razloga, životnog partnerstva, rada i rada upućenog radnika. St. 4. istoga članka propisano je da se iznimno od st. 1. toga članka, državljaninu treće zemlje može odobriti privremeni boravak i u druge svrhe do godine dana. Zahtjev za reguliranje boravka u druge svrhe državljanin treće zemlje može podnijeti nakon isteka roka od šest mjeseci od isteka važenja privremenog boravka koji je bio odobren u druge svrhe.

10. Iz spisa dalje proizlazi (zapisnik prvostupanjskog tijela od 3. prosinca 2019.) da je tužiteljica bila osobno pozvana te je tom prilikom poučena i upoznata s činjenicom da zahtjev za odobrenje privremenog boravka u druge svrhe (zbog korištenja nekretnine) može s uspjehom podnijeti nakon isteka roka od šest mjeseci od isteka važenja privremenog boravka odobrenog s iste osnove, odnosno najranije dana 20. ožujka 2020. te da će zbog preuranjenog podnošenja njen zahtjev od 25. rujna 2019. biti odbijen.

11. Na temelju analize podataka u spisu i navoda žalbe ovaj Sud navode žalbe ocjenjuje neosnovanima.

12. Naime, tužiteljica je zahtjev za odobrenje privremenog boravka podnijela u druge svrhe, te je na tom zahtjevu ustrajala i nakon pouke tuženika o nužnom vremenskom prekidu za odobrenje istoga.

13. Kako iz podataka u spisu jasno proizlazi da je tužiteljici prethodno odobreni privremeni boravak u druge svrhe istekao 19. rujna 2019., te da je novi zahtjev s iste osnove podnijela 25. rujna 2019. to između navedena dva datuma nije protekao minimalni zakonom propisani rok od šest mjeseci, a što je pravilno naveo i sud prvoga stupnja. Nadalje, pravilno sud prvoga stupnja navodi i da kod odobravanja privremenog boravka u druge svrhe mora postojati zakonom propisani vremenski prekid tog boravka te da se po toj osnovi nikada ne može raditi o produženju ranijeg privremenog boravka odnosno kontinuitetu boravka koji je predviđen za privremene boravke ostvarene prema drugim osnovama.

14. Navodi žalbe koje tužiteljica iznosi ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari odnosno odobrenja privremenog boravka po osnovi za koju je tužiteljica podnijela zahtjev (odobrenje privremenog boravka u druge svrhe – radi korištenja nekretnine).

15. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom to je i zahtjev za naknadu troška sastava žalbe neosnovan, a što proizlazi iz članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

16. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 28. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić