Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 15 Gž-2119/2021-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Suzane Kapustić, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš, sutkinje izvjestiteljice i Roberte Pandža, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica J. D., odvjetnica u Z., protiv 1. tuženika A. Đ. iz Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. F., odvjetnik u Z., i 2. tuženice R. H. – M. obrane, OIB: …, koje zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko- upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1409/20-283 od 31. ožujka 2021. na sjednici vijeća održanoj 28. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1409/20-283 od 31. ožujka 2021. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

II. O troškovima drugostupanjskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke odbio zahtjev tužitelja kojim se nalaže 1. tuženiku A. Đ. i 2. tuženici R. H. - M. obrane R. H. da solidarno isplate tužitelju na ime naknade materijalne štete iznos od 146.123,71 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je to navedeno u izreci presude pod točkom I. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi 1. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 77.812,50 kn te pod točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi 2. tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 75.750,00 kn.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 3.906,25 kn.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete koja je tužitelju nastala zbog iseljenja i pri iseljenju iz stana br. 231 na adresi u Z., …, 4. veljače 1993. koji je s obitelji koristio na temelju Ugovora o zamjeni stanova s M. S. iz Z., od 21. listopada 1991.

5. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da mu je djelovanjem 1. tuženika A. Đ., privremenog korisnika stana, koji je prema navodima tužitelja fizički napao tužitelja, nasilno ušao u sporni stan 4. veljače 1993, iselio tužitelja i njegovu obitelj te se uselio u stan i djelovanjem 2. tuženice R. H., M. obrane, koja je prema navodima tužitelja, donijela nezakonito rješenje od 4. veljače 1993. i omogućila 1. tuženiku „bespravno useljenje u stan i počinjenje opisanih protupravnih radnji“ i provela nezakonit i nepravilan postupak iseljavanja tužitelja, nastala šteta zbog otuđenja i uništenja stvari koje je tužitelj imao u spornom stanu u Z., …, te ostala šteta slijedom čega potražuje troškove transporta i pohrane stvari, troškove najma drugog stana te povećanih troškova zbog odvojenog stanovanja obitelji.

6. U ovom postupku donesena je presuda Općinskog građanskog suda poslovni broj Pn-1437/16-272 od 28. veljače 2017. kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete u iznosu od 146.123, 71 kn s pripadajućim zateznim kamatama koja je potvrđena presudom ovog suda poslovni broj Gž-2024/17-4 od 6. lipnja 2017. kojom je potvrđena presuda suda prvog stupnja Pn-1437/16-272 od 28 veljače 2017.

7. Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-4164/2017 od 18. prosinca 2018. usvojio ustavnu tužbu tužitelja M. T. i ukinuo presudu Općinskog građanskog suda poslovni broj Pn-1437/16-272 od 28 veljače 2017. i presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2024/17 od 6. lipnja 2017.

8. Sud prvog stupnja je donio pobijanu presudu 31. ožujka 2021. kojom je odbio zahtjev tužitelja radi naknade materijalne štete. Takvu svoju odluku sud prvog stupnja temelji u bitnom na činjenici da je tužitelj svojim ponašanjem i radnjama, sklapanjem simuliranog ugovora o zamjeni stana s M. S. i useljenjem u prijeporni stan bez valjane pravne osnove, uzrokovao sve štetne posljedice koje su uslijedile, te da nije dokazao da mu je šteta nastala upravo zbog „hitnosti“ postupanja, iseljenja iz spornog stana, jer je tužitelj ionako iz stana morao iseliti zato što ga je koristio bez valjane pravne osnove. Isto tako, prvostupanjski sud smatra da bi tužitelj imao iste troškove i u slučaju da je proveden redoviti postupak iseljenja.

9. Prvostupanjski sud utvrđuje da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za odgovornost 1. i 2. tuženika za nastalu štetu tužitelju, jer je sukladno odredbi članka 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) na tužitelju teret dokaza da je šteta nastala bez njegove krivnje.

10. Međutim, ovakvo utvrđenje prvostupanjskog suda ne može prihvatiti i ovaj sud. 11. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio slijedeće činjenice:

- da je između tužitelja koji je imao stanarsko pravo na stanu br. 232 u Z., … i M. S., nositelja stanarskog prava na stanu broj 231. u istoj zgradi, sklopljen dana 21. rujna 1991. Ugovor o zamjeni stanova,

- da je suglasnost za zamjenu navedenih stanova, u skladu s odredbama članka 69. i članka 71. ranije važećeg Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine„ broj: 51/85., 42/86., 22/92., 70/30.) dala Komanda garnizona Zagreb, dana 22. rujna 1991.,

- da je tužitelj u sporni stan u Z., broj 231., … broj 231, uselio 21. rujna 1991. na temelju simuliranog ugovora o zamjeni sa S. M. koji nije nikad uselio u drugi stan koji je bio predmet zamjene, nego je napustio R. H.,

- da je na temelju rješenja Komisije za privremeno korištenje stanova M. obrane R. H. od 4. veljače 1993. utvrđeno da je stan u Z. na adresi …, površine 80 m2, a koji je u vlasništvu R. H. dan na privremeno korištenje 1. tuženiku A. Đ.,

- da je tužitelj iseljen iz predmetnog stana 4. veljače 1993.,

- da je rješenjem Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze Grada Z. od 27. prosinca 1993. utvrđeno da je izvršena simulirana zamjena stanova s korisnikom stana broj 232 M. S., te je naređena uspostava prijašnjeg stanja tako da se M. T. nalaže predati M. obrane R. H. stan broj 231 (sporni stan) prazan od osoba i stvari, a M. obrane R. H. se nalaže predati T. M. stan broj 232., prazan od osoba i stvari, te se predaja stanova ima izvršiti istovremeno, u roku od 15 dana od 9. veljače 1994.,

- da je privremenim zaključkom o osiguranju Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze Grada Z. od 6. prosinca 1993. utvrđeno da se M. obrane R. H. zabranjuje raspolaganje trosobnim stanom u Z., …, stan broj 232, površine 73 m2 do pravomoćnog okončanja postupka pokrenutog po prijedlogu Tomić Miloša za uspostavu stanja koje je bilo prije sklapanja Ugovora o zamjeni stanova od 21. rujna 1991.

- da iz obrazloženja rješenja Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze Grada Z. od 27. prosinca 1993. proizlazi da je stan 232, rješenjem o privremenom korištenju dana 15. veljače 1994. dala B. N.,

- da je presudom Upravnog suda Us-200671994 od 29. travnja 1994. poništeno je rješenje 2. tuženice kojim je stan broj 232. dan na privremeno korištenje B. N.,

- da je na temelju presude Upravnog suda Republike Hrvatske p broj Us-2199/94 od 1. rujna 1994. utvrđeno da je R. H. podnijela tužbu protiv rješenja M. graditeljstva i zaštite okoliša, Klasa UP/II-371-01/94-06/100, Ur.broj 531-06/3-94-2 od 24. veljače 1994. koju je Upravni sud Republike Hrvatske odbio,

- da je Općinski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Pp-170/93 od 6. srpnja 1993. utvrdio da je A. Đ. smetao tužitelja u posjedu spornog stana, nasilno provalivši u sporni stan i promijenivši bravu,

- da je tužitelj temeljem zaključka Stambene komisije M. obrane od 21. siječnja 1998., dobio drugi stan na korištenje u Z., …, kat …, broj .., površine 73, 75 m2 u koji stan je uselio s obitelji 21. siječnja 1998.,

- da je na temelju zapisnika i zaključka Komisije za privremeno korištenje stanova M. obrane od 4. veljače 1993. utvrđeno da je K., u sastavu od dva člana izvršila pregled stana i popisala zatečene stvari tužitelja, a prilikom ulaska u stan zatekla je 1. tuženika sa suprugom i sinovima, tužitelja i njegovu suprugu, patrolu V. policije i djelatnika MUP-a,

- da je istog dana, 4. veljače 1993. K. za privremeno korištenje stanova je donijela rješenje kojim sporni stan dodjeljuje na korištenje 1. tuženiku,

- da je 1. tuženik obavijestio tužitelja dan prije iseljenja 4. veljače 1993. o njegovom pravu na useljenje u stan u koji koristi tužitelj,

- da je tužitelj protiv 1. tuženika podnio privatnu tužbu 23. travnja 1993. zbog događaja od 4. veljače 1993. povodom nasilnog useljenja u stan i fizičkog napada na tužitelja, tužba je odbačena zbog apsolutne zastare kaznenog gonjenja,

- na temelju zaključka Stambene komisije M. obrane R. H. od 21. siječnja 1998. utvrđeno je da tim zaključkom konstatirano da se u svezi prava na korištenje predmetnih stanova vode: parnica radi otkaza stanarskog prava koja se vodi na Općinskom sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem Ps-390/97 po tužbi R. H., parnica radi utvrđenja i uspostave prijašnjeg stanja koja se vodi na Općinskom sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem Ps-1833/93, ovršni postupak radi smetanja posjeda broj I-3320/93, tužba o poništenju odluke o davanju stana broj 231 na korištenje sudski broj spisa Ps-1783/93, upravni postupci pred nadležnim upravnim tijelima odnosno upravni sporovi pred Upravnim sudom RH.

12. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud utvrđujući u pobijanoj presudi kako je tužitelj iz predmetnog stana iseljen 4. veljače 1993. bez valjanog zakonom propisanog redovitog postupka iseljenja, ne daje nikakve razloge o kakvom se nezakonitom postupku radi te je li eventualno takav postupak u uzročnoj vezi sa štetom koja je nastala tužitelju, smatrajući da obzirom da se tužitelj nalazi u spornom stanu bez valjane pravne osnove, da bi i tako morao iseliti. No, činjenica da se tužitelj nalazi u spornom stanu bez valjane pravne osnove, ne može biti opravdanje za iseljenje tuženika mimo zakonom propisanog postupka, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud.

13. Naime, pri odlučivanju o zakonitosti donošenja rješenja o privremenom korištenju stanova valja imati u vidu Zakon o privremenom korištenju stanova, koji u odredbi članka 1. propisuje uvjete i način privremenog korištenja stanova u društvenom vlasništvu odnosno vlasništvu poduzeća i drugih pravnih osoba ili u vlasništvu R. H., odnosno na kojima R. H. ima pravo korištenja i raspolaganja, a koji su prazni, ispražnjeni ili napušteni, i to sve u cilju zbrinjavanja prognanika - izbjeglica, te osoba i obitelji branitelja R. H..

14. Odredbom članka 2. Zakona o privremenom korištenju stanova propisano je na kojim se stanovima osigurava privremeno korištenje pa su to prazni stanovi na kojima nije stečeno stanarsko pravo, odnosno nije zaključen ugovor o najmu; ispražnjeni stanovi na kojima je stečeno stanarsko pravo, a za koje se utvrdi da su ih stanari i članovi njihova kućanstva oslobodili od osoba i stvari; napušteni stanovi na kojima je stečeno stanarsko pravo, a za koje se utvrdi da su ih stanari i članovi njihova kućanstva trajno napustili.

15. Imajući u vidu gornju odredbu Zakona o privremenom korištenju stanova proizlazi da predmetni stan koji je koristio tužitelj, iako je u njemu bio bez valjane pravne osnove, nije mogao uopće biti predmetom dodjele 1. tuženiku na privremeno korištenje.

16. Nadalje, postupak pregleda spornog stana za koji je K. za privremeno korištenje stanova donijela rješenje o privremenom korištenju stana 1. tuženiku kao i sadržaj Zapisnika o izvršenom pregledu je propisan Zakonom o privremenom korištenju stanova, što sud prvog stupnja nije imao u vidu, pogrešno smatrajući da se radi o valjanom rješenju K. za privremeno korištenje stanova, a ne dajući nikakve razloge o nezakonitom postupku redovitog postupka iseljenja tužitelja.

17. Sud prvog stupnja je nepravilno utvrdio i da ne postoji odgovornost 2. tuženice sukladno odredbi članka 13. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 75/93., dalje: Zakon o sustavu državne uprave) za koju je dovoljna objektivna odgovornost.

18. Prema odredbi članka 13. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 75/93.) šteta koja određenoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave, naknađuje R. H.. Tako za postojanje odgovornosti države za štetu u smislu navedene odredbe trebaju kumulativno biti ispunjene tri pretpostavke: nezakonit i/ili nepravilan rad tijela državne uprave, postojanje štete, te uzročna veza između nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete, pri čemu je bitno dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela državne uprave, tj. da šteta ne bi nastala da njega nije bilo.

18.1. U navedenim pretpostavkama nezakonit rad se očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti. S druge strane, kod utvrđivanja uzročne veze između nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete valja voditi računa da uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu jest veza između štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice.

19. Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: U-III-2314/2005 od 21. veljače 2007. („Narodne novine“ broj 36/07.) zauzeo je stajalište da za javnopravnu odgovornost R. H. za štetu nije bitno postojanje volje ili pristanka da se nezakonitim ili nepravilnim radom oštete prava i interesi trećeg, odnosno da bez ispunjenja voljnog elementa nema nezakonitog ili nepravilnoga rada tijela državne uprave. Zauzeto je stajalište da se člankom 13. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj: 75/93., 92/96. - Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i državnih upravnih organizacija, 48/99., 15/00., 127/00., 59/01., 190/03. - pročišćeni tekst, 199/03.) odgovara po načelu uzročnosti (causa), a ne po načelu krivnje (culpa). Takvo stajalište Ustavni sud opravdava činjenicom da ova primarna i neposredna odgovornost države za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne i javne uprave poseban je izraz načela vladavine prava, kao jedne od najviših vrednota ustavnog poretka R. H..

21. Također, sud prvog stupnja nije imao u vidu da je stan na kojem je tužitelj stekao stanarsko pravo 1990., dan na korištenje trećoj osobi, a posebno činjenicu da je tužitelj svoje pravo „. tj. stanarsko pravo, konačno ostvario sporazumom postignutim sa Stambenom komisijom Ministarstva obrane u siječnju 1998., slijedom čega je od iseljenja iz spornog stana do useljenja u treći državni stan proteklo pet godina, iako je još od 1993. godine postojala obveza Ministarstva obrane da tužitelju vrati stan ( broj 232) na kojem je imao stanarsko pravo od 1990. godine.

20. Kako o navedenoj odlučnoj činjenici i utvrđenom nezakonitom provedenom postupku iseljenja tužitelja pobijana presuda nema nikakvih razloga , to je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer se presuda ne može ispitati.

21. Imajući u vidu navedeno sud prvog stupnja je nepravilno postupio i kada je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika A. Đ. s obrazloženjem da je isti uselio u prijeporni stan na temelju valjanog rješenja K. za privremeno korištenje stanova M. obrane R. H. od 4. veljače 1993. te mu je stan predan od strane K. za privremeno korištenje stanova, o čemu je istoga dana sačinjen zapisnik, a tužitelj nije uspio osporiti zakonitost rješenja od 4. veljače 1993.

22. Međutim, sud prvog stupnja nije cijenio iskaz tužitelja saslušanog u svrhu dokazivanja iz kojeg proizlazi da je 3. veljače 1993. 1. tuženik došao s dvojicom naoružanih osoba, dok je 4. veljače došao s grupom naoružanih osoba u odorama Hrvatske vojske koji su tada obili vrata i izbili štok vrata, tražeći da se tužitelj s obitelji hitno iseli iz stana, prijeteći da će ga ubiti. Naime, takvo ponašanje 1. tuženika je suprotno odredbi članka 20. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09.) kojom je određeno da je samovlast zabranjena, bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed. Stoga niti rješenje o privremenom korištenju stana nije odluka koja daje zakonsku ovlast imatelju, konkretno 1. tuženiku da može ovlašteno nekog smetati u posjedu stvari, odnosno iseljavati tužitelja mimo zakonom propisanog postupka, no što sud prvog stupnja nije uzeo u obzir pri donošenju svoje odluke.

23. Kako sud prvog stupnja smatrajući da je tužitelj iz predmetnog stana ionako morao iseliti jer ga je koristio bez valjane pravne osnove, te da bi i u slučaju da je proveden redoviti postupak iseljenja iz spornog stana, također imao troškove prijevoza i pohranjivanja stvari, kao i ostale troškove vezano za najam stanova za njega i članove obitelji, nije utvrđivao osnovanost visine zahtjeva naknade štete, valjalo je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a temeljem odredbe članka 371. ZPP- a određeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.

24. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će otkloniti počinjenu bitnu povredu postupka te će imajući u vidu navedeno u ovom rješenju i donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

25. O troškovima drugostupanjskog postupka odlučit će se primjenom članka 166. stavka 3. ZPP-a.

U Zagrebu 28. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Suzana Kapustić