Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 7 Gž-1561/2020-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Marine Kunić Stipčić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M., OIB …, iz Z., zastupanog po punomoćnici J. O., odvjetnici u Z., protiv prvo tuženika D. M., OIB …, iz K. i drugo tužene S. F., OIB …, iz Z., oboje zastupani po punomoćniku J. T., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj P- 2851/14-18 od 30. studenog 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 28. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj P- 2851/14-18 od 30. studenog 2018. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugog raspravnog suca.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, suđeno je:

"I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja B. M. iz Z., OIB …, koji glasi;

"Utvrđuje se da je tužitelj B. M. iz Z., OIB … temeljem ugovora o ortakluku od 01.10.2007. sklopljenog s I-tuženikom D. M. iz Z., sada na adresi Z., OIB … stekao valjani pravni osnov za upis u zemljišne knjige suvlasništva u 1/2 dijela nekretnina upisanih u z.k. ul. br. 5094 k.o. Č., i to zkčbr. 4055/4 kuća (62 m2) i dvorište (788 m2), T. površine 850 m2 i zkčbr. 4055/6 NPL-put, T. površine 50 m2, što je I-tuženik dužan priznati i izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis suvlasništva, koju ispravu će u suprotnom zamijeniti ova presuda, kao i naknaditi tužitelju trošak ovog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Utvrđuje se ništetnim ugovor o zajmu od 24.04.2013. sklopljen između I- tuženika D. M. iz Z., sada na adresi Z., OIB … kao zajmoprimca i II-tužene S. F. iz Z., OIB … kao zajmodavca, te su tuženi dužni trpjeti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se u z.k. ul. br. 5094 k.o. Č. briše uknjižba založnog prava za korist II-tužene u iznosu od 350.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan sklapanja ugovora, s rokom otplate do 23.04.2021.

Tuženici su dužni solidarno naknaditi tužitelju trošak ovog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. "

II. Odbija se, kao neosnovan, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja B. M. iz Z., OIB …, koji glasi;

"Nalaže se I-tuženiku D. M. iz Z., OIB … da plati tužitelju B. M. iz Z., OIB … iznos od 1.200.000,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.04.2009. pa sve do isplate, i to prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Utvrđuje se ništetnim ugovor o zajmu od 24.04.2013. sklopljen između I- tuženika D. M. iz Z., sada na adresi Z., OIB … kao zajmoprimca i II-tužene S. F. iz Z., OIB … kao zajmodavca, te su tuženi dužni trpjeti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se u z.k. ul. br. 5094 k.o. Č. briše uknjižba založnog prava za korist II-tužene u iznosu od 350.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan sklapanja ugovora, s rokom otplate do 23.04.2021.

Tuženici su dužni solidarno naknaditi tužitelju trošak ovog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19-u daljnjem tekstu ZPP) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno, istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Prosuđujući razloge prvostupanjske presude, ovaj sud nalazi kako sud prvog stupnja nije pružio valjan temelj za ocjenu pravilnosti i zakonitosti svoje odluke, budući da navedeno obrazloženje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su izneseni su nejasni. Pobijana presuda stoga ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati pa je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju osnovano ukazuje žalitelj. 5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Međutim, sud prvog stupnja nije dokaze cijenio na način određen čl. 8. ZPP što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.

Tako ostaje nejasno, iz kojeg razloga prvostupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka predloženih od strane tužitelja na okolnost: zaključenja Ortačkog ugovora, na okolnost ulaganja u gradnju i plaćenih radova, na okolnost da je tužitelj vraćao kredit prvo tuženika i njegove dugove. Jednako tako, sud prvog stupnja nije cijenio niti iskaze stranaka koje su saslušane tijekom prvostupanjskog postupka.

6. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da u odnosu na osnovni tužbeni zahtjev, a pozivajući se na odredbu čl. 115. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14-dalje ZV) i čl. 119. st. 1. ZV temeljem usmenog Ugovora o ortakluku ne može se steći pravo vlasništva, odnosno takav ugovor ne može biti osnova za stjecanje vlasništva; da u nedostatku takvog ugovora u pisanoj formi ne postoji niti obveznopravi zahtjev tužitelja prema I. tuženiku za izdavanje isprave podobne za upis prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini; da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na prvo tuženika u odnosu na navedeni obveznopravni zahtjev; da je osnova i prigovor zastare istaknut od strane tuženika u odnosu na obveznopravni zahtjev, obzirom je tužba podnesena dana 10. travnja 2014., a usmeni Ugovor o ortakluku zaključen je dana 1. listopada 2007., da je neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim Ugovora o zajmu od 24. travnja 2013. zaključen između prvo i drugo tuženika, jer tužitelj nije predložio relevantne dokaze na tu okolnost; da je neosnovan i zahtjev za isplatu iznosa od 1.200.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2009., jer tužitelj nije dostavio ugovor o građenju, a nije tvrdio niti da je takav ugovor zaključen, nije dostavi niti drugu građevinsku dokumentaciju, kojom bi dokazao osnov i visinu potraživanja, a ističe kako je osnovan i prigovor zastare za potraživanje isplate iznosa od 1.200,000,00 kn, jer je protekao zastarni rok od pet godina imajući u vidu tijek kamata (27. travnja 2009.) i datum podnošenja tužbe (10. travanj 2014.).

7. Na temelju naprijed navedenog, sud prvog stupnja zaključuje kako je tužbeni zahtjev neosnovan i isti odbija u cijelosti.

8. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda, ne može, barem za sada prihvatiti ovaj žalbeni sud.

9. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja, da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da Ortački ugovor ne može biti valjan pravni osnov za stjecanje vlasništva, obzirom nije zaključen u pisanoj formi.

9.1. Naime, Ugovor o ortakluku je ugovor koji mogu sklopiti i fizičke i pravne osobe i predstavlja obvezno pravni odnos pa se na njega primjenjuju odgovarajuće odredbe koje vrijede za obvezno pravni odnos.

9.2. Ugovor o ortakluku nastao je u trenutku kada su se ortaci o njemu sporazumjeli, a isti se može sklopiti u usmenom i pisanom obliku kao i konkludentnim radnjama.

9.3. S obzirom na nepostojanje pisanog Ugovor o ortakluku, bilo je potrebno na nepobitan način utvrditi i razjasniti je li došlo do usmenog dogovora između tužitelja i prvo tuženika, glede Ugovora o ortakluku kako to tvrdi tužitelj, ili ne kako to tvrdi prvo tuženik.

10. S tim u vezi, činjenično stanje, vezano za zaključenje i sadržaj Ortačkog ugovora, ostalo je nepotpuno utvrđeno, obzirom prvostupanjski sud nije proveo niti jedan od predloženih dokaza na ovu okolnost. Naime, tužitelj je predložio saslušanje svjedoka (K. M., B. G., V. Č., V. L. i I. M.) na okolnost partnerskog odnosa između tužitelja i prvo tuženika, postojanje usmenog ugovora o ortakluku vezanog za završetak gradnje nekretnine koja je predmet spora, međutim, prvostupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka na tu okolnost, a nije dao niti obrazloženje iz kojeg razloga je odustao od saslušanja predloženih svjedoka.

11. Jednako tako, prvostupanjski sud nije cijenio niti iskaze tužitelja i prvo i drugo tuženika, koji su saslušani tijekom prvostupanjskog postupka.

12. Pogrešan je i zaključak prvostupanjskog suda da je nastupila zastara u odnosu na obveznopravni zahtjev koji se odnosi na izdavanje tabularne isprave. Naime, odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 –dalje ZOO) propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije drugačije određeno.

12.1. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije drugačije određeno. S tim u vezi, neosnovano prvostupanjski sud početak roka zastare računa od dana kada je prema navodima tužitelja zaključen Ortački ugovor, odnosno od dana 1. listopada 2007.

12.2. Naime, prvostupanjski sud nije utvrdio, što je bila prava volja stranaka, kakve su obveze preuzeli ortačkim ugovorom, te kada je tužitelj bio u mogućnosti tražiti ispunjenje obveza preuzetih ortačkim ugovorom, obzirom je odbio saslušati svjedoke, predložene od strane tužitelja, a za navedeno odbijanje nije dao nikakve razloge. U svakom slučaju, nije moguće prihvatiti da bi rok zastare tekao od trenutka zaključenja Ortačkog ugovora, obzirom je sam tužitelj u svom iskazu na ročištu dana 10. rujna 2015. naveo da je prvo tuženik trebao tužitelju izdati tabularnu izjavu nakon završetka svih radova, odnosno 30. lipnja 2011. Pritom, prvostupanjski sud nije utvrđivao kada su završeni svi radovi a nije cijenio niti iskaz prvo tuženika da radovi još uvijek nisu završeni.

12.3. Valja navesti da je prvostupanjski sud pogrešno naveo da je i potraživanje iznosa od 1.200.000,00 kn u zastari, računajući rok od pet godina od dana kad je tužitelj zatražio kamatu na taj iznos (27. travnja 2009.) i datum podnošenja tužbe (10. travanj 2009.), obzirom od 27. travnja 2009. do 10. travnja 2014., nije protekao rok od pet godina.

13. Osnovano navodi žalitelj kako, tijekom postupka nije mogao dokazati da je između prvo i drugo tuženika zaključen fiktivan ugovor o zajmu obzirom je prvostupanjski sud odbio provesti dokaze koje je tužitelj predložio.

14. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju presude, navodi kako tužitelj nije predložio relevantne dokaze na okolnost da je predmetni ugovor o zajmu prividan i sklopljen u cilju da se osujeti sudski put kojim tužitelj traži utvrđenje prava suvlasništva. Pritom, prvostupanjski sud nije proveo niti jedan od predloženih dokaza istaknutih od strane tužitelja pa tako nije zatražio niti podatke od Porezne uprave za drugo tuženu, a prvostupanjski sud nije cijenio niti iskaz prvo tuženika u dijelu u kojem nije želio odgovoriti na pitanje, iz kojeg razloga je sklopljen predmetni ugovor o zajmu, a nije cijenio niti iskaz drugo tužene da je iznos od 350.000 Eur isplaćen prvo tuženiku na ruke, odbijajući pritom odgovoriti je li novac podignut u banci.

15. S tim u vezi, za sada nije raspravljeno i pravilno utvrđeno činjenično stanje glede predmetnog ugovora o zajmu, zaključenog između prvo i drugo tuženika.

16. Slijedom svega navedenog, proizlazi da odlučne činjenice nisu na nedvojben način utvrđene i raspravljene jer iz rezultata dokaznog postupka za sada se ne može na nedvojben način zaključiti da Ugovor o ortaštvu nije zaključen između tužitelja i prvo tuženika, da Ugovor o zajmu, zaključen između prvo i drugo tuženika nije prividan pravni posao, te da je osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika koji se odnosi na obveznopravni zahtjev izdavanja tabularne isprave i potraživanja isplate iznosa od 1.200.000,00 kn. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu tužitelja i temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovljenom postupku, potrebno je sukladno odredbama članka 637.-656. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08 i 125/11) na nedvojben način utvrditi i razjasniti je li došlo do usmenog dogovora tužitelja i prvo tuženika, glede ugovora o ortaštvu, a kako to tvrdi tužitelj, te kakav je sadržaj tog ugovora. S tim u vezi, potrebno je provesti dokaze koje je tijekom postupka predlagao tužitelj.

18. Nadalje, prvostupanjski sud otklonit će i bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovom odlukom, te će provesti i sve dokaze kako bi na pravilna način utvrdio je li Ugovor o zajmu zaključen između prvo i drugo tuženika, prividan ugovor, imajući pritom u vidu da prividan ugovor nije ništetan ugovor, već da isti nije niti nastao, pa stoga niti ne proizvodi pravne učinke među ugovornim stranama. Jednako tako, ponovno će razmotriti prigovor zastare istaknut od strane tuženika, imajući u vidu odredbu čl. 215. st. 1. ZOO.

19. Sukladno odredbi čl. 371. ZPP nova glavna rasprava, održat će se pred drugim sucem pojedincem.

U Zagrebu 28. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis, v.r.