Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: 14 Gž–1285/2021-2

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu ovoga suda mr.sc. Dražanu Penjaku, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Ivana Jukić, u pravnoj stvari tužitelja: pod 1. T. M. iz J., OIB: ., pod 2. M. I. iz J., OIB: …, pod 3. I. M. iz J., .OIB: …, svi zastupani po punomoćniku V. F., odvjetniku u S., protiv tuženika K. d.o.o. u stečaju iz S., OIB: …, zastupanog po stečajnoj upraviteljici N. M., a ova po punomoćniku D. G., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja pod 1.

– 3. protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj P-3016/2020 od 18. veljače 2021. i dopunskog rješenja Općinskog suda u Splitu broj P-3016/2020 od 25. veljače 2021., dana 28. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja pod 1. – 3. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-3016/2020 od 18. veljače 2021.

II. Djelomično se odbija žalba tužitelja pod 1. – 3. kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se dopunsko rješenje Općinskog suda u Splitu P-3016/2020 od 25. veljače 2021.:

a) potvrđuje u dijelu kojim su obvezani tužitelji pod 1. - 3. naknaditi tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 234,37 kn;

b) preinačuje u dijelu kojim su obvezani tužitelji pod 1. - 3. naknaditi tuženiku na ime troškova parničnog postupka preko iznosa od 234,37 kn do iznosa od 2.109,40 kn (za iznos od 1.875,03 kn) te se u tome dijelu zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba.

1.1. Dopunskim prvostupanjskim rješenjem naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.109,40 kn.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja i protiv dopunskog prvostupanjskog rješenja, tužitelji pod 1. - 3. su podnijeli dopuštenu i pravodobnu žalbu, pobijajući navedena rješenja zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje ZPP), i ne predlažući način odlučivanja drugostupanjskog suda.

3. Žalba protiv prvostupanjskog rješenja je neosnovana, dok je žalba protiv dopunskog prvostupanjskog rješenja djelomično osnovana.

4. Iz stanja spisa u bitnome proizlazi slijedeće:

-da su tužitelji pod 1.-3. (dalje: tužitelji) dana 30. srpnja 2015. podnijeli tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 747,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 249,00 EUR, i to od 31. kolovoza 2012., 30. rujna 2012. i 31. listopada 2012. do isplate, u kojoj su u bitnome naveli da su kao zakupodavci sa tuženikom kao zakupoprimcem dana 21. svibnja 2007. sklopili ugovor o zakupu prizemnog skladišnog prostora u J. površine 40 m2, za mjesečni iznos zakupnine od 249 EUR u kunskoj protuvrijednosti; da je dana 27. listopada 2012. raskinut ugovor o zakupu jer tuženik nije u cijelosti ispunio preuzete obveze, jer nije platio zakupninu za mjesece kolovoz, rujan i listopad 2012.;

-da je sud prvog stupnja u ovoj pravnoj stvari dana 1. veljače 2017. donio presudu zbog izostanka pod brojem P-9390/15, koja je ukinuta rješenjem ovog drugostupanjskog suda broj Gž-2929/17 od 28. svibnja 2018. te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz uputu da, obzirom da je nad tuženikom otvoren postupak predstečajne nagodbe rješenjem Financijske agencije, Regionalni centar: Z., Klasa: UP-I/110/07/13-01/4615, Ur. br. 04-06-13-4615-18 od 15. listopada 2013., a kako su utužena potraživanja dospjela prije otvaranja iste, osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi;

-da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj Stpn-7/2017 od 29. siječnja 2018. odbačen prijedlog tuženika za sklapanje predstečajne nagodbe (list 53), te da je navedeno rješenje potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda broj 65 Pž- 1600/2018-2 od 2. svibnja 2018.;

-da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj St-2/2013 (list 63) od 2. studenoga 2018. otvoren stečajni postupak nad tuženikom;

-da je sud prvog stupnja rješenjem od 18. veljače 2019. (list 55) utvrdio prekid postupka primjenom odredbe članka 212. ZPP-a, jer je nad tuženikom otvoren predstečajni postupak;

-da su tužitelji podneskom od 12. svibnja 2020. (list 65-66) predložili sudu prvog stupnja da uputi poziv stečajnoj upraviteljici N. M. da preuzme predmetni postupak, obzirom da je ista rješenjem Trgovačkog suda broj St-2/2013 od 30. siječnja 2019. imenovana za stečajnog upravitelja;

-da je rješenjem suda prvog stupnja broj P-3043/18 od 15. lipnja 2020. (list 67) pozvana stečajna upraviteljica N. M. preuzeti postupak koji je prekinut zbog otvorenog postupka predstečajne nagodbe nad tuženikom; određeno je da rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći, počinju teći za zainteresiranu stranku u cijelosti iznova od dostave ovog rješenja te je određen nastavak postupka prekinut rješenjem suda prvog stupnja broj P-3043/2018 od 18. veljače 2019.;

-da je tuženik podneskom od 26. lipnja 2020. (list 72-110) naveo da tužitelji nisu u stečajnom postupku nad tuženikom prijavili tražbinu koja je predmet ove parnice, što da proizlazi iz dostavljenih rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj St- 2/2013 od 24. svibnja 2019. i rješenja istoga suda broj St-2/2013 od 20. studenoga 2019., u kojima da nije navedena niti predmetna tražbina niti se tužitelji pojavljuju kao vjerovnici, slijedom čega da tužbu treba odbaciti kao nedopuštenu zbog nedostatka procesnih pretpostavki, primjenom članka 282. st. 1. ZPP-a, obzirom da je utuženo potraživanje nastalo prije otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom, a da tužitelji nisu u stečajnom postupku prijavili tražbinu koja je predmet ovog postupka;

-da su tužitelji podneskom od 8. studenoga 2020. (list 114-115) u spis predmeta dostavili podnesak / prijavu potraživanja predanu Trgovačkom sudu u Splitu dana 12. svibnja 2017., kojim prijavljuju svoje potraživanje u postupku predstečajne nagodbe nad tuženikom koja je otvorena rješenjem Financijske agencije, Regionalni centar: Z., Klasa: UP-I/110/07/13-01/4615, Ur. br. 04-06-13- 4615-18 od 15. listopada 2013.

5. Temeljem naprijed iznesenog stanja spisa, sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem odbacio tužbu u ovoj pravnoj stvari, pozivom na odredbe članka 54. st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj: 108/12., 144/12., 81/13., 112/13.; dalje: ZFPPN) i članka 51. st. 1. ZFPPN-a te članka 282. st. 1. ZPP-a, s obrazloženjem da je u odnosu na tuženika otvoren predstečajni postupak, a da tužitelji nisu prijavili tražbinu koja je predmet spora u ovoj parnici, budući da nisu evidentirani kao vjerovnici u priloženoj tablici ispitanih tražbina. Rješenje o otvaranju postupka predstečajne nagodbe da sadrži sve potrebne podatke u skladu sa odredbom članka 51. st. 1. ZFPPN, a da se u smislu stavka 2. toga članka odlukom pozivaju vjerovnici u roku od 30 dana od dana objave oglasa na internetskim stranicama Financijske agencije prijaviti svoje tražbine. Dakle, da je postupak predstečajne nagodbe otvoren i objavljen u listopadu 2013., a da su tužitelji svoje potraživanje prijavili znatno nakon proteka roka (tek 12. svibnja 2017.), za što da nemaju nikakva valjana opravdanja.

5.1. Ovo stoga što je njihovo potraživanje dospjelo u tijeku 2012., slijedom čega su mogli u propisanom roku od 30 dana od objavljivanja odluke Financijske agencije pravodobno i na propisan način prijaviti tražbinu, a na okolnost njezine osnovanosti priložiti i ugovor o zakupu i dodatak tome ugovoru. Navedene isprave da bi predstavljale dokaz o postojanju obveznopravnog odnosa između vjerovnika i dužnika, i s tim u vezi osnovanosti tražbine, iznosa dospjele tražbine kao i iznosa koji eventualno dospijeva nakon otvaranja predstečajnog postupka. Konkludira, sud prvog stupnja smatrao je da su tužitelji svoje interese odlučili ostvarivati na pogrešan način pokretanjem ove parnice i da nisu postupili u skladu sa zakonom propisanom procedurom, iako je svrha postupka predstečajne nagodbe omogućiti vjerovnicima povoljnije uvjete namirenja njihovih tražbina u odnosu na uvjete i okolnosti u stečajnom postupku dužnika.

6. Tužitelji u žalbi u bitnome ističu kako su predlagali da sud prvog stupnja uputi poziv stečajnoj upraviteljici N. M. da preuzme predmetni parnični postupak pred Općinskim sudom u Splitu te da su se obraćali Regionalnom centru Z. sa prijavom potraživanja u odnosu na pokrenuti parnični postupak, te ističu da sud nije utvrdio bitne činjenice o kojima ovisi ovaj postupak.

7. Uvodno je za navesti kako je pogrešan pravni pristup suda prvog stupnja da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za odbačaj tužbe, jer tužitelji nisu prijavili tražbinu koja je predmet ovog spora u predstečajnom postupku.

8. Naime, iz priloženog izvatka sudskog registra za tuženika (list 53) razvidno je da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj Stpn-7/2017 od 29. siječnja 2018. odbačen prijedlog tuženika za sklapanje predstečajne nagodbe, dok iz uvida u e-spis proizlazi da je navedeno rješenje potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda broj 65 Pž-1600/2018-2 od 2. svibnja 2018. Dodatno prednjem, tablica ispitanih tražbina koja prileži spisu predmeta, a na kojoj sud prvog stupnja temelji svoje pravno shvaćanje, odnosi se na stečajni postupak koji se vodi nad tuženikom, a ne na predstečajni postupak u kojemu je pravomoćno odbačen prijedlog za sklapanje predstečajne nagodbe.

9. Iz iznesenih razloga, nije pravno relevantna ni činjenica što su tužitelji u spis predmeta dostavili podnesak / prijavu potraživanja predanu Trgovačkom sudu u Splitu dana 12. svibnja 2017., kojim prijavljuju svoje potraživanje u postupku predstečajne nagodbe nad tuženikom koja je otvorena rješenjem Financijske agencije, Regionalni centar: Z., Klasa: UP-I/110/07/13-01/4615, Ur. br. 04-06-13- 4615-18 od 15. listopada 2013.

10. Međutim, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je o osnovanosti tužbenog zahtjeva donijeti jednaku odluku, a sve iz razloga kako će biti obrazloženo u nastavku ovog drugostupanjskog rješenja.

11. U ovoj pravnoj stvari kao mjerodavno materijalno pravo primjenjuju se odredbe Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj: 71/15., 104/17.; dalje: SZ), obzirom na vrijeme pokretanja stečajnog postupka nad tuženikom, koji je otvoren rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj St-2/2013 od 2. studenoga 2018.

12. Člankom 165. st. 1. SZ-a propisno je da će parnice o imovini koja ulazi u stečajnu masu, uključujući i arbitražne postupke koji su u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka bili u tijeku, stečajni upravitelj preuzeti u ime i za račun stečajnoga dužnika. Parnice u svezi s tražbinama koje se prijavljuju u stečajni postupak ne mogu se nastaviti prije nego što su ispitane na ispitnom ročištu.

13. Nadalje, člankom 167. SZ-a propisano je da stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku.

14. Iz navedenih odredbi proizlazi obveza stečajnih vjerovnika da svoja potraživanja prijave u stečajnom postupku, jer je prijava tražbine u stečajni postupak pretpostavka da bi vjerovnici mogli ostvariti svoje tražbine prema stečajnom dužniku i da bi se postupak mogao nastaviti nakon što tražbine budu ispitane na ispitnom ročištu.

15. Odredbom članka 266. st. 1. SZ-a, propisano je da će sud, ako je stečajni upravitelj osporio tražbinu, vjerovnika uputiti na parnicu protiv stečajnoga dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine.

16. Nadalje, člankom 269. SZ-a određeno je da, ako je u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka već pokrenut parnični postupak o tražbini pred državnim ili arbitražnim sudom, postupak radi utvrđivanja tražbine nastavit će se preuzimanjem te parnice (st. 1.). Prijedlog za nastavak parnice iz stavka 1. ovoga članka može podnijeti vjerovnik čija je tražbina osporena, u roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju na parnicu odnosno primitka drugostupanjske odluke. Osporavatelj parnicu nastavlja u ime i za račun dužnika (st. 2.). Ako vjerovnik osporene tražbine koji je upućen na parnicu ne predloži nastavak parnice u roku iz stavka 2. ovoga članka, smatrat će se da je odustao od prava na vođenje parnice (st. 3.).

17. Iz citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da sva potraživanja nastala do otvaranja stečajnog postupka predstavljaju potraživanja koja se moraju prijaviti u stečajnom postupku i u odnosu na koje je osoba koja ih ima pravo potraživati, stečajni vjerovnik.

18. Iz spisu priloženih rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj St-2/2013 od 24. svibnja 2019. (listovi 75-106) i rješenja istoga suda broj St-2/2013 od 20. studenoga 2019. (listovi 108-111), proizlazi da predmetna tražbina nije prijavljena u stečajnom postupku niti se tužitelji pojavljuju kao stečajni vjerovnici, odnosno proizlazi da tužitelji potraživanja iz ove parnice koja su nastala do otvaranja stečajnog postupka (potraživanja se odnose na dospjele iznose zakupnine za mjesece kolovoz, rujan i listopad 2012.), i koja parnica je bila u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom, nisu prijavili u stečajnom postupku na način propisan citiranim odredbama.

19. Obzirom da stečajni vjerovnici svoja potraživanja mogu nakon otvaranja stečajnog postupka ostvariti samo u stečajnom postupku, to u konkretnom slučaju nedostaje procesna pretpostavka iz članka 167. SZ-a za vođenje predmetnog parničnog postupka.

20. Slijedom iznijetog, valjalo je, temeljem odredbe članka 167. SZ-a i članka 282. st. 1. ZPP-a, pravilnom primjenom materijalnog prava tužbu odbaciti kao nedopuštenu, ali iz drugih razloga od onih koje je u obrazloženju pobijanog rješenja naveo sud prvog stupnja.

21. Stoga je, primjenom odredbe članka 380. toč. 2. ZPP-a, žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje kojim je odbačena tužba u ovoj pravnoj stvari.

22. Nadalje, tužitelji se žale i na dopunsko rješenje sud prvog stupnja kojim su obvezani da tuženiku naknade parnični trošak u iznosu od 2.109,40 kn.

23. Iz stanja spisa proizlazi da je sud prvog stupnja rješenjem broj P-3016/20 od 18. veljače 2021. kojim je odbacio tužbu u ovoj pravnoj stvari, propustio odlučiti o zahtjevu tuženika za naknadom troškova postupka, koje je tuženik zahtijevao podneskom od 26. lipnja 2020. Nadalje, tuženik je dana 19. veljače 2021., u roku od 15 dana od primitka navedenog rješenja, podnio prijedlog radi donošenja dopunske odluke o parničnom trošku, u kojemu je, uz već zahtijevani trošak sastava žalbe i trošak sastava podneska, popisao i trošak pristupa na ročište od dana 5. studenoga 2020.

24. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su tužitelji pod 1. – 3. u obvezi naknaditi parnični trošak tuženiku, obzirom da je u konkretnom slučaju postupak dovršen odbačajem tužbe.

25. Međutim, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odmjeravanja visine parničnog troška. Tako tuženiku za sastav podneska od 26. lipnja 2020. (listovi 72-111), kojim je obavijestio sud da stečajni upravitelj zastupan po punomoćniku preuzima parnicu, naveo da utuženo potraživanje koje je nastalo prije otvaranja stečajnog postupka tužitelji nisu prijavili u stečajnom postupku, te je priložio rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj St-2/2013 od 24. svibnja 2019. i rješenje istoga suda broj St-2/2013 od 20. studenoga 2019., ne pripada nagrada obračunata prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje OT),obzirom da navedeni podnesak po svome sadržaju ne spada u taksativno naznačene podneske iz citirane odredbe za koji je propisana nagrada kao za tužbu iz Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7. OT, već se radi o podnesku koji spada u kategoriju ostalih podnesaka iz Tbr. 8. toč. 3. OT, za koje je propisana nagrada od 25% iz Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7. OT.

26. Nadalje, nije osnovan zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe, obzirom da tuženik u vrijeme podnošenja žalbe protiv presude zbog izostanka suda prvog stupnja broj P-9390/15 od 1. veljače 2017. (list 25-26) nije bio zastupan po punomoćniku, već je žalba podnesena po članu uprave – direktoru tuženika.

27. Glede zatraženog troška pristupa na ročište održano dana 5. studenoga 2020., o kojem je sud prvog stupnja propustio odlučiti dopunskim rješenjem, a za koje tuženik nije predlagao donošenje dopunske prvostupanjske odluke, smatra se da je njegov zahtjev u tome dijelu povučen (članak 339. st. 2. ZPP-a).

28. Tako je tuženiku pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo priznati, u granicama postavljenog zahtjeva te sukladno odredbama OT, za sastav podneska od 26. lipnja 2020., 18,75 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 10,00 kn i PDV po stopi od 25% (46,87 kn) daje iznos od 234,37 kn.

29. Tužiteljima nije priznat trošak ovog žalbenog postupka obzirom da isti nisu ni zatražili.

30. Slijedom iznijetog, a temeljem odredbe članka 380. toč. 2. i 3. ZPP-a, riješeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 28. lipnja 2022.

Sudac:

mr. sc. Dražan Penjak, v. r.