Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž Ob-617/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sabine Dugonjić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Đ. OIB… iz R., zastupane po punomoćnici L. D., odvjetnici u R., protiv tuženika A. B., OIB…, iz V., zastupanog po punomoćniku P. P., odvjetniku u zajedničkom odvjetničkom uredu B. i P. iz R., radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-372/2020-10 od 22. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 28. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-372/2020-10 od 22. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je postojanje izvanbračne zajednice između tužiteljice i sada pokojnog S. B., rođenog 3. rujna …. u Z., OIB…, kao ostavitelja, koja je trajala od 6. ožujka 2009. do trenutka smrti S. B. 12. svibnja 2020., što je tuženik dužan priznati tužiteljici, kao i sva prava koja proizlaze iz ove izvanbračne zajednice u pogledu nasljedstva iza pok. S. B. u ostavinskom postupku koji je vodi kod prvostupanjskog suda pod brojem O-1283/2020 (toč. I. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.700,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2022. do isplate (toč. II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači u skladu s navodima žalbe, ili da se ukine i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica navodi da je žalba podnesena izvan zakonskog roka i predlaže istu odbaciti kao nepravovremenu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako ni ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi sadržajno ukazuje žalitelj. Izreka presude je razumljiva, a presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te je moguće ispitati njezinu pravilnost i zakonitost.

6. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. Nije sporno da je tužiteljica u ostavinskom postupku iza pok. S. B., rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj O-1283/2020 od 27. srpnja 2020. upućena u ovu parnicu protiv zakonskog nasljednika, sina ostavitelja (ovdje tuženika), radi utvrđenja da je između nje i ostavitelja u trenutku njegove smrti postojala izvanbračna zajednica.

8. Temeljem utvrđenja da je između tužiteljice i pokojnog S. B. postojala trajna zajednica života koja je započela 6. ožujka 2009. i trajala sve do njegove smrti 12. ožujka 2020., dakle više od 11 godine i koja je ispunjavala sve zakonske pretpostavke izvanbračne zajednice u smislu odredbe čl. 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 – dalje: ObZ/03 i čl. 11. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19 i 47/20 – dalje: ObZ/15) prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev.

9. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita, premda je donesena djelomično uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

10. Naime, u prosudbi je li riječ o učincima izvanbračne zajednice u konkretnom slučaju, obzirom da je tužiteljica u ostavinskom postu upućena u parnicu da dokaže postojanje izvanbračne zajednice u času smrti ostavitelja, valja prvenstveno poći od odredbe čl. 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15. – dalje: ZN), kao lex specialis, koja propisuje da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim. Izvanbračnom zajednicom u smislu toga Zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.

11. Pretpostavke valjanosti braka, a to su punoljetnost, poslovna sposobnost i sposobnost rasuđivanja, nepostojanje srodstva i nepostojanje braka odnosno životnog partnerstva (čl. 25.-28. Obiteljskog zakona – "Narodne novine" broj 103/15 – dalje: ObZ), tijekom ovoga postupka nisu bile ni na koji način dovedene u sumnju.

12. Vremenski kriterij za postojanje izvanbračne zajednice koji propisuje odredba čl. 8. st. 2. ZN je da je ona trajala dulje vrijeme, dok je Obiteljski zakon u odredbi čl. 11., odnosno čl. 3. ranijeg ObZ-a propisao da se odredba toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

13. Trajna zajednica života, kako ekonomska, tako i emocionalna između ostavitelja i tužiteljice trajala je punih 11 godina i prestala je smrću ostavitelja. Premda su tužiteljica i ostavitelj svoju emocionalnu i ekonomsku zajednicu započeli još u vrijeme dok je svatko od njih bio u braku, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je njihova izvanbračna zajednica formalno počela tek s pravomoćnošću presude kojom je razveden brak tužiteljice i njezinog supruga, tj. od 6. ožujka 2009. (brak ostavitelja pravomoćno je razveden 13.9.2007.), i da je trajala do smrti ostavitelja 12. svibnja 2020. Ovo iz razloga jer imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 8. st. 2. ZN, a u vezi odredbi čl. 11. ObZ prema kojoj izvanbračnu zajednicu predstavlja životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca, navedeno znači da takva zajednica ne može egzistirati istovremeno s bračnom zajednicom.

14. Žalbeni navodi tuženika kojima u bitnome osporava postojanje izvanbračne zajednice njegova pokojnog oca i tužiteljice, tvrdeći da se radilo samo o zajednici zasnovanoj radi financijske koristi tužiteljice, nisu osnovani, jer suprotno proizlazi iz provedenih dokaza. Naime, sud prvog stupnja u postupku je utvrdio da je između njih, nakon što su se razveli od svojih bračnih drugova, zasnovana trajna zajednica života koja je trajala do smrti ostavitelja (ukupno 11 godina), da su zajedno kupili stan u kojem su živjeli i koji je bio u njihovu suvlasništvu, imali zajedničku intimnu, emotivnu i ekonomsku zajednicu, zajedno vodili domaćinstvo, putovali, upoznali rodbinu drugoga, te da je tužiteljica brinula o ostavitelju za vrijeme njegove bolesti i zajedno ga s tuženikom sahranila. Takva zajednica, i prema ocjeni ovoga suda imala je, sukladno odredbama čl. 8. st. 2. ZN i čl. 11. ObZ sva zakonom propisana obilježja izvanbračne zajednice, a time i pravne učinaka takve zajednice.

15. Na žalbeni navod tuženika da je neobično da u takom dugom periodu zajedničkog života tužiteljica i njegov otac nisu sklopili bračnu zajednicu, ukoliko je između njih postojala istinska emotivna veza, valja odgovoriti da za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice muškarca i žene nije od odlučnog značenja činjenica što nisu sklopili brak kojim bi formalizirali svoj odnos (tužiteljica tvrdi da to nisu učinili, jer su se tome protivila njezina djeca), već je odlučno jesu li ispunjenje zakonom propisanih pretpostavih iz čl. 8. st. 2. ZN, u vezi čl. 11. ObZ, a one su u konkretnom slučaju ispunjene.

16. Kako niti ostali žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, to njegova žalba nije osnovana.

17. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (čl. 155. ZPP).

18. Slijedom iznijetoga, i jer nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 28. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.