P. broj Gž-2112/2021-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. L. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku V. I., odvjetniku iz Z., protiv tuženika M. K. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici I. S., odvjetnici iz Z., radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-1286/20-21 od 21. srpnja 2021., dana 28. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-1286/20-21 od 21. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Citiranim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev, te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tužitelj pobijajući ga iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se rješenje ukine.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom suposjedu dijela k.č.br. …, k.o. P., koja identifikacijom odgovara dijelu z.k.č.br. …, k.o. Grad Z., a koji dio predstavlja prolaz od A. ulice do dvorišne kuće, na način da je dana 02.05.2020. taj prolaz zagradio podizanjem ograde između ulične kuće i međe sa susjednom nekretninom, koja ograda se sastoji od donjeg zidanog dijela na koji je postavljen limeni dio, te da mu se naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja uklanjanjem postavljene ograde i ujedno zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da se tužitelj do podizanja zida od strane tuženika koristio spornim dijelom nekretnine za prolazak do kuće u kojoj stanuje. Utvrđuje da je tuženik sporni zid sagradio 19. travnja 2020., da ga je tužitelj djelomično srušio 20. travnja 2020., da je tuženik zid popravio odmah slijedećeg dana, odnosno 21. travnja 2020., time da nikakvih događaja vezano za postavljanje zida nije bilo nakon toga, pa niti 2. svibnja 2020. Tuženik da je čin smetanja posjeda počinio 19. travnja 2020., kako to proizlazi iz pregledanih snimki nadzorne kamere, time što je sagradio zid, odnosno ogradu koja se sastoji od donjeg zidanog dijela i gornjeg limenog dijela, postojanje kojeg je utvrđeno i prilikom očevida na licu mjesta, a tužitelj da je 20. travnja 2020. pristupio rušenju tog zida. Međutim, prvostupanjski sud utvrđuje da se nije radilo o samopomoći jer da je i na snimkama nadzorne kamere vidljivo da ograda nije uklonjena u cijelosti, odnosno na način da se uspostavilo ranije posjedovno stanje u smislu da je bio omogućen prolazak spornim dijelom nekretnine, a smisao instituta dopuštene samopomoći da je upravo u uspostavi ranijeg posjedovnog stanja što konkretno izostaje. Tuženik da je ogradu, odnosno sporni zid, popravio najkasnije 21. travnja 2020. Kako pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a tužba je podnesena 27. svibnja 2020., da je tužba podnesena izvan zakonom određenog roka od 30 dana, te da je u odnosu na takav zahtjev nastupila prekluzija zahtijevati sudsku zaštitu zbog smetanja posjeda. Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.

7. Donošenjem pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. tu vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju tužitelj ukazuje u žalbi, jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 21. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99 i 23/00) kada je odbio tužbeni zahtjev.

8. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da njegov čin od 20.04.2020. predstavlja čin samopomoći. Naime, kao što je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, cilj samopomoći je uspostaviti ranije posjedovno stanje, a činom od 20.04.2020. tužitelj je oštetio sagrađeni zid na način da je razbio donji dio zida (cigla), a gornji dio je ostao na konstrukciji (to sve proizlazi iz snimke nadzornih kamera), ali time nije uspostavio prijašnje posjedovno stanje. Nadalje, čak i kada bi se smatralo da taj čin predstavlja čin samopomoći, i tada bi postojala prekluzija jer je utvrđeno da je tuženik već istoga dana privremeno sanirao oštećenje zida, a idućeg dana (21.04.2020.) u potpunosti popravio oštećeni zid.

9. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je tuženik sanirao oštećenje zida tek 03.05.2020. Naime, to ne proizlazi niti iz jednog dokaza, a vezano uz navode tužitelja da je tuženik trebao dostaviti snimke nadzornih kamera za taj dan (03.05.2020.) valja reći da je tuženik obrazložio da su te snimke izbrisane jer da se tada ništa nije događalo, a on da je samo sačuvao snimke koje se odnose na rušenje i popravak zida, što je životno i logično. Tužitelj niti jednim dokazom nije dokazao svoje navode da je zid bio porušen do 03.05.2020.

10. Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.

U Rijeci, 28. lipnja 2022.

Sudac

Ksenija Dimec