Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 Povrv-880/2021-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o., V., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. Š., odvjetnici u Z., protiv tuženika S. I. d.o.o., S., OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku I. M., radi isplate, nakon javne i glavne rasprave zaključene 12. svibnja 2022. u prisutnosti punomoćnice tužitelja A. Š., odvjetnice u Z., u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude 28. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. M. – Š. iz S., poslovni broj Ovrv-916/2021 od 11. listopada 2021. u dijelu kojim se tuženiku S. I. d.o.o. nalaže isplatiti tužitelju P. d.o.o. 116.544,85 kuna (slovima: stošesnaesttisućapetstočetrdeset kuna i osamdesetpet lipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 18. studenog 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.470,25 kuna (dvijetisućečetristosedamdeset kuna i dvadesetpet lipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 11. listopada 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. M. – Š. iz S., poslovni broj Ovrv-916/2021 od 11. listopada 2021. u dijelu kojim se tuženiku S.

I. d.o.o. nalaže isplatiti tužitelju P. d.o.o. više zatraženi trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 11. listopada 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i za više zatraženu stopu od dva postotna poena (preko tri postotna poena do pet postotnih poena) koja teče na trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.470,25 kuna te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. M. – Š. iz S., poslovni broj Ovrv-916/2021 od 11. listopada 2021. u dijelu kojim se tuženiku S. I. d.o.o. nalaže isplatiti tužitelju P. d.o.o. glavnicu u iznosu od 111.074,88 kuna te zakonske zatezne kamate koje su tekle na iznos glavnice od 227.619,73 kuna od 29. srpnja 2021. pa do 17. studenog 2021.

II Nalaže se tuženiku S. I. d.o.o. da tužitelju P. d.o.o. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kuna (slovima: šesttisućadvjestopedeset kuna), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 8. rujna 2021. javnom bilježniku Z. M. – Š. iz S.podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika (ranije ovršenika), radi naplate novčane tražbine tužitelja u iznosu od 227.619,73 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te je predložio odrediti ovrhu općenito na imovini ovršenika. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Z. M. – Š. iz S., poslovni broj Ovrv-916/2021 od 11. listopada 2021. određena je predložena ovrha.

1.2. Kako je ovršenik prigovorio protiv tog rješenja i u cijelosti osporio rješenje o ovrsi javnog bilježnika, rješenjem ovog suda, poslovni broj Povrv-880/2021-3 od 11. siječnja 2021. predmetno rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage i odlučeno je postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim.

1.3. Podneskom od 18. siječnja 2022. tužitelj se očitovao na prigovor ovršenika (sada tuženika) protiv rješenja o ovrsi te je naveo kako se potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 227.619,73 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, temelji na računi broj 390/1/2000 od 28. lipnja 2021. Nadalje, tužitelj navodi kako je tuženik nakon podnošenja prijedloga za ovrhu (17. studenog 2021.) tužitelju platio 116.342,62 kuna. S obzirom da taj iznos nije bio dovoljan da bi se podmirilo cjelokupno potraživanje tužitelja prema tuženiku, tužitelj da je tom uplatom zatvorio potraživanje koje je imao prema tuženiku s osnova zakonskih zateznih kamata koje su tekle na iznos glavnice od dospijeća (29. srpnja 2021.) pa do dana plaćanja (17. studenog 2021.) i djelomično glavnicu u iznosu od 111.074,88 kuna. Stoga, tužitelj da u tom dijelu povlači tužbu, a ustraje u tužbenom zahtjevu koji se odnosi na isplatu iznosa glavnice od 116.544,85 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 18. studenog 2021. pa do isplate te predlaže da sud u tom dijelu održi na snazi platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

1.4. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu te da po potrebi izvede dokaz saslušanjem svjedoka i zakonskih zastupnika stranaka, kao i dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem te da od Porezne uprave zatraži podatak o tome je li tuženik po utuženom računu koristio pravo na odbitak pretporeza.

1.5. Tuženik se nije očitovao na navode tužitelja iz podneska od 18. siječnja 2022.

2. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 116.544,85 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 18. studenog 2021. pa do isplate, na ime neplaćenog dijela računa broj 390/1/2000 od 28. lipnja 2021., a koji račun je tužitelj tuženiku izdao za isporučenu robu.

3.1. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu: račun broj 390/1/2000 od 28. lipnja 2021. (list 5 i 36 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (listovi 6 i 7 spisa), e-mail korespondenciju stranaka (listovi 39-41 spisa) te obračun zateznih kamata (list 42 spisa), dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

3.2. Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 117/03.), više nije ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, to je sud zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003. godine, a sukladno odredbi članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

3.3. Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. ZPP-a (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

3.4. Naime, tužitelj je na pripremnom ročištu održanom 12. svibnja 2022. odustao od dokaznog prijedloga vezanog za pribavu podataka od Porezne uprave o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu, smatrajući kako iz svih dokaza koji su sadržani u spisu proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva pa da bi izvođenje tog predloženog dokaza bilo nepotrebno.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.1. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj 9. rujna 2021. javnom bilježniku Z. M. – Š. iz S. podnio prijedlog za ovrhu, radi naplate novčane tražbine tužitelja (ranije ovrhovoditelja) u iznosu od 227.619,73 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao ni to da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv-916/2021 od 11. listopada 2021. određena predložena ovrha.

5.2. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik prigovorio protiv tog rješenja pa da je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5.3. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik 17. studenog 2021. tužitelju izvršio uplatu u iznosu od 116.342,14 kuna, kao ni to da je tužitelj tom uplatom zatvorio potraživanje koje je imao prema tuženiku s osnove zateznih kamata koje su tekle na taj iznos od dospijeća pa do dana plaćanja te djelomično iznos glavnice (u iznosu od 111.074,88 kuna).

5.4. Među strankama nije bilo sporno ni to da tužitelj u ovoj fazi postupka od tuženika potražuje iznos od 116.544,85 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 18. studenog 2021. pa do isplate, na ime neplaćenog dijela računa broj 390/1/2000 od 28. lipnja 2021., a koji račun je tužitelj tuženiku izdao za isporučenu robu.

5.5. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li osnovano potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 116.544,85 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

6.1. Po provedenom postupku, ocjenom svih izvedenih dokaza, utvrđeno je:

- da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kupoprodaji te da je tužitelj tuženiku na temelju tog ugovora isporučio robu i usluge navedene u računu broj 390/1/2000 od 28. lipnja 2020. i obračunao kupoprodajnu cijenu u iznosu od 227.619,73 kuna,

- da je predmetni račun dospio na naplatu 28. srpnja 2021.,

- da je tuženik nakon pokretanja ovog postupka tužitelju platio iznos od 116.342,62 kune,

- da je tužitelj tom uplatom zatvorio potraživanje koje je imao prema tuženiku s osnova zakonskih zateznih kamata koje su tekle na iznos glavnice od dospijeća pa do 17. studenog 2021. (5.267,74 kuna) te djelomično glavnice u iznosu od 111.074,88 kuna,

- da tužitelj od tuženika potražuje iznos od 116.544,85 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 18. studenog 2021. pa do isplate, na ime neplaćene razlike kupoprodajne cijene.

6.2. Odredbom članka 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

6.3. Dakle, ugovor o kupoprodaji je dvostranoobvezni ugovor te kao takav stvara prava i obveze za obje ugovorne strane. Obveza na strani prodavatelja sastoji se u tome da kupcu preda stvar u vlasništvo, a obveza na strani kupca sastoji se u tome da prodavatelju plati kupoprodajnu cijenu u iznosu i rokovima koji su između stranaka ugovoreni. Pravo na strani prodavatelja sastoji se u tome da od kupca zahtijeva plaćanje kupoprodajne cijene, dok se pravo kupca sastoji u tome da od prodavatelja zahtijeva isporuku stvari u rokovima i na način kako je to ugovoreno.

6.4. Uvidom u račun broj 390/1/2000 od 28. lipnja 2021. utvrđeno je kako je taj račun tužitelj tuženiku izdao za isporučenu robu (JIVA XT-6317, 17" integrirani sustav; PD-2608UE-B VFD, ugradbeni displej) te da je obračunao kupoprodajnu cijenu u iznosu od 227.619,73 kuna. Kao datum dospijeća računa naveden je 28. srpnja 2021.

6.5. Uvidom u e-mail korespondenciju stranaka koja je sadržana u spisu (a čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio) utvrđeno je kako je između stranaka dogovoreno da će tuženik utuženi iznos platiti u dvije rate i to iznos od 116.342,62 kune, uvećan za trošak ovršnog postupka, da će platiti do 17. studenog 2021., a iznos od 113.809,86 kuna da će platiti do 17. prosinca 2021.

6.6. Stoga, iz navedenog proizlazi kako su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kupoprodaji te da je tužitelj ispunio svoju obvezu iz predmetnog ugovora i tuženiku isporučio robu i usluge pobliže navedene u računu broj 390/1/2000 od 28. lipnja 2021., kao i da je tuženiku obračunao kupoprodajnu cijenu u iznosu od 227.619,73 kuna s danom dospijeća 28. srpnja 2021. Stoga, kako je tužitelj kao prodavatelj ispunio svoju obvezu iz ugovora o kupoprodaji i tuženik kao kupac je u obvezi ispuniti svoju obvezu iz predmetnog ugovora te je tužitelju dužan platiti kupoprodajnu cijenu u ugovorenom iznosu.

6.7. Tužitelj je podneskom od 18. siječnja 2022. obavijestio sud kako je tuženik 17. studenog 2021. izvršio uplatu tužitelju u iznosu od 116.342,14 kuna. Prema tome, kako taj iznos nije dovoljan da bi tužitelj zatvorio cjelokupno potraživanje koje ima prema tuženiku, tužitelj je izvršio uračunavanje na način da je od tog iznosa zatvorio potraživanje koje je imao prema tuženiku s osnova zakonskih zateznih kamata te djelomično glavnice u iznosu od 111.074,88 kuna, dok je ustrajao u zahtjevu za isplatu iznosa glavnice od 116.544,85 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 18. studenog 2021. pa do isplate.

6.8. Odredbom članka 171. stavak 1. ZOO-a propisano je da kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje.

6.9. Odredbom članka 172. ZOO-a propisano je da ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

6.10. Naime, tijekom postupka je bilo nesporno da je tuženik nakon dospijeća tražbine iz računa broj 390/1/2000 od 28. lipnja 2021. u iznosu od 227.619,73 kune, tužitelju 17. studenog 2021. podmirio iznos od 116.342,62 kune, kao i to da je tužitelj izvršio uračunavanje na način da je tom uplatom zatvorio potraživanje prema tuženiku s osnove zateznih kamata koje su tekle na iznos glavnice od dospijeća pa do dana plaćanja te djelomično glavnicu u iznosu od 111.074,88 kuna.

6.11. Stoga, kao sporno trebalo je utvrditi je li osnovano potraživanje tužitelju prema tuženiku u iznosu od 116.544,85 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 18. studenog 2021. pa do isplate.

6.12. Po ocjeni ovog suda, osnovano je potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 116.544,85 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 18. studenog 2021. pa do isplate.

6.13. Naime, tuženik je sukladno računu broj 390/1/2000 od 28. lipnja 2021. tužitelju bio u obvezi platiti iznos od 227.619,73 kuna do 28. srpnja 2021., a tuženik je sa zakašnjenjem (17. studenog 2021.) izvršio uplatu u iznosu od 116.342,62 kune. Stoga, kako taj iznos nije bio dovoljan da se zatvori cjelokupno dugovanje tuženika, tužitelj je sukladno ranije citiranoj odredbi članka 171. stavak 1. ZOO-a izvršio uračunavanje na način da je iz tog iznosa prvo namirio kamate te glavnicu u iznosu od 111.074,88 kuna, dok je iznos glavnice u iznosu od 116.544,85 kuna ostao nepodmiren.

6.14. Naime, nesporno je da je tužitelj svoje potraživanje prema tuženiku temeljio na neplaćenom računu broj 390/1/2000 od 28. lipnja 2021., a koji račun je tuženik djelomično platio sa zakašnjenjem.

6.15. Odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a propisano je da je dužnik koji zakasni s ispunjenjem obveze pored glavnice dužan platiti i zakonske zatezne kamate, dok je odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a propisano da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

6.16. Naime, samim time što tuženik nije platio utuženi račun u roku za dospijeće, nastala je tuženikova obveza da tužitelju plati i zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća pa do isplate.

6.17. Stoga, kako tuženik nije platio utuženi račun u roku određenom za dospijeće, tuženik je bio u obvezi tužitelju platiti zatezne kamate koje su tekle na iznos glavnice od dospijeća (28. srpnja 2021.) pa do dana plaćanja (17. studenog 2021.).

6.18. Tužitelj je u prilogu podneska od 18. siječnja 2022. dostavio obračun kamata kojeg tuženik nije osporio. Iz tog obračuna kamata proizlazi kako zakonske zatezne kamate na iznos glavnice u iznosu od 227.619,73 kuna, koje su tekle od dospijeća pa do dana plaćanja, iznose 5.267,74 kuna.

6.19. Dakle, kada se od plaćenog iznosa od 116.342,62 kuna oduzme iznos zateznih kamata (5.267,74 kuna), ostane iznos od 111.074,88 kuna.

6.20. Stoga, uplatom iznosa od 116.342,62 kune tužitelj je zatvorio potraživanje prema tuženiku s osnova zateznih kamata, kao i iznos glavnice od 111.074,88 kuna, dok je iznos glavnice od 116.544,88 kuna ostao nepodmiren.

6.21. Prema tome, kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je podmirio i taj preostali iznos glavnice u iznosu od 116.544,88 kuna, odnosno da je tužitelju dužan platiti manji iznos (niti je predložio izvođenje dokaza iz kojih bi se to moglo utvrditi), ovaj sud je smatrao da ta činjenica nije dokazana i obvezao je tuženika da tužitelju platiti utuženi iznos od 116.544,88 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 18. studenog 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

6.22. Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne te na kojima temelji svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih ovisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.

6.23. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

6.24. Stoga, kako tuženik tijekom postupka nije predložio izvođenje dokaza kojima bi dokazao da je tužitelju dužan manji iznos od iznosa kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku, ovaj sud je primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a smatrao da ta činjenica nije dokazana.

6.25. Kako je ovaj postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. M.– Š. iz S., poslovni broj Ovrv-916/2021 od 11. listopada 2021. održan je na snazi u dijelu kojim se tuženiku nalaže da tužitelju isplati 116,544,88 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (članak 451. stavak 3. ZPP-a), kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.470,25 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 11. listopada 2021. pa do isplate, sve na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude, pod točkom I.

6.26. Platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju u ovrsi je ukinut u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi više zatraženi trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i više zatraženu stopu zateznih kamata od dva postotna poena (preko tri postotna poena do pet postotnih poena) koje teku na dosuđeni trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.470,25 kuna od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate. Naime, obveza naknade troškova ovršnog postupka ne predstavlja obvezu iz trgovačkog ugovora pa je tužitelju priznata zakonska zatezna kamata po stopi koja se određuje za ostale odnose u visini od tri postotna poena.

6.27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude, pod točkom II.

7.1. S obzirom da je tužitelj povukao tužbu za plaćeni iznos zakonskih zateznih kamata i glavnice, valjalo je u tom dijelu ukinuti platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi, sukladno odredbi članka 456. stavak 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 193. ZPP-a.

7.2. Stoga, odlučeno je kao pod točkom I. izreke rješenja.

8.1. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka pa je valjalo odlučiti i o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

8.2. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s odredbama članka 164. stavak 1. i 2. ZPP-a i članka 155. stavak 1. ZPP-a.

8.3. Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

8.4. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

8.5. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

8.6. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je valjalo priznati 250 bodova za sastav podneska od 18. siječnja 2021. (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. – dalje: Tarife), u svezi s Tbr. 7.1. Tarife) te 250 bodova za zastupanje na ročištu održanom 12. svibnja 2022. (Tbr. 9.1. Tarife). Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupno 500 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 10,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 5.000,00 kuna, uvećano za 25% PDV-a (1.250,00 kuna), odnosno sveukupno 6.250,00 kuna.

8.7. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke rješenja.

8.8. O zahtjev tužitelja za naknadu troškova vezanih za određivanje prethodne mjere sud je odlučio rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-880/2021-9 od 28. lipnja 2022. kojim je prihvatio prijedlog tužitelja kao predlagatelja osiguranja za određivanjem prethodne mjere.

9. Rok za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. ZPP-a.

U Splitu 28. lipnja 2022.

Sutkinja

Rajana Buljan,v.r

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.