Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž R-840/2022-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužitelja D.S. iz Z., OIB:......., kao nasljednika pok. Š. S. iz Z., OIB...., zastupanog po odvjetnicima iz OD J., . & V. j.t.d., Z., protiv tuženika KBC D. Z., Z., OIB: ....., zastupanog odvjetnicima iz OD R.i P. d.o.o. Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika RH, OIB:....., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-763/2020-28 od 27. kolovoza 2021., 28. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-763/2020-28 od 27. kolovoza 2021. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.787,61 kn bruto sa zateznim kamatama na pojedine iznose, osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

Točkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatraženu isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 3.787,61 kn. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.062,50 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Protiv te presude u dosuđujućem dijelu (toč. I. i III. izreke) žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije dostavljen.

Žalba nije osnovana.

Prije svega treba navesti da je u žalbenom stadiju postupka prvotno tužiteljica Š. S. preminula zbog čega je po samom zakonu nastupio prekid postupka (čl. 212. toč. 1. ZPP-a) te je predmet spisa vraćen prvostupanjskom sudu koji je rješenjem poslovni broj Pr-763/2020-36 od 22. veljače 2022. utvrdio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, a rješenjem poslovni broj Pr-763/2020-38 od 13. travnja 2022. nastavljen je prekinuti postupak budući da je nasljednik prvotno tužiteljice D. S. preuzeo postupak (čl. 215. st. 1. ZPP-a).

Predmet spora je zahtjev prvotno tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće na ime dodataka za otežane uvjete rada i dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, te slijedom toga pogrešno obračunate naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora i za vrijeme bolovanja u ukupnom novčanom iznosu od 3.787,61 kn.

Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio da je prvotno tužiteljica u utuženom razdoblju (travanj 2014. – srpanj 2018.) bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre te da joj je tuženik u utuženom razdoblju isplatio umanjene plaće na način da nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila u otežanim uvjetima, te da joj nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila kao medicinska sestra i imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata,

Na temelju obračuna o pripadajućoj razlici plaće sačinjenim od strane tuženika utvrđuje da razlika neisplaćenog dijela plaće po s osnove utuženih dodataka te s osnova naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora iznosi ukupno 3.787,61 kn bruto, te je zahtjev prvotno tužiteljice u toj visini sa zateznim kamatama na pojedine iznose kao u izreci pobijane presude prihvatio kao osnovan, uz sadržajnu primjenu čl. 57. i 59a. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva ("Narodne novine" br. 143/13- dalje KU/13) te nastavno sadržajnom primjenom čl. 55. i čl. 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018. ("Narodne novine" broj 28/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19-dalje: KU/18), dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

Treba navesti da je u pitanju spor male vrijednosti pa se u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u takvom postupku sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

S obzirom na prednje izloženo, presudu u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se žalbeni navodi tuženika kojima se upire na taj žalbeni razlog u žalbenom postupku ne razmatraju.

Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavka 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP- a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda.

U žalbenoj fazi postupka i nadalje je sporna pravna osnova zahtjeva prvotno tužiteljice u dijelu kojim se potražuje isplata neplaćenog dijela bruto plaće s osnova dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za vrijeme prekovremenog rada.

Odredbom čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17 i 98/19- dalje ZR) propisano je da se da za otežane uvjete rada prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću. Istovjetno je bilo propisano ranije važećom odredbom čl. čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine br. 149/09, 61/11, 82/12,73/13-dalje ZR/09).

Odredbom čl. 49. KU/18 propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40 %, za rad subotom 25 % , za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad u drugoj smjeni 10 % ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rad kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Istovjetnu odredbu sadržavao je i prethodno važeći čl. 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13 i 96/15-dalje KU/13).

Prema čl. 55. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u konkretnom slučaju taj dodatak do 31. kolovoza 2019. iznosi 20 % te potom 23%. Istovjetnu odredbu sadržavao je čl. 57. KU/13,

Prema odredbi čl. 58. KU/18 propisano je da i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, s time da taj dodatak od 1. rujna 2019. pa nadalje iznosi 8%. Istovjetnu odredbu sadržavao je i čl. 59a. KU/13.

Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužiteljica, kada joj Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57. i 59a KU/13 i nastavno čl. 55. i 58. KU/18 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po navedenim osnovama, budući da tužiteljica, i kad je radila prekovremeno, također je radila u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada i imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, što je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.

Na žalbene navode tuženika da se plaće zdravstvenim djelatnicima obračunavaju kroz sustav Centralnog obračuna plaća (COP), valja odgovoriti da se tuženik kao poslodavac ne može osloboditi svoje obveze isplate plaće radniku prema odredbi čl. 7. st. 1. ZR-a, bez obzira putem koje institucije i na koji način se vrši obračun plaće.

Nadalje, prema čl. 81. ZR (čl. 60. ZR/09) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema čl. 34. KU/18 radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u stavku 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Istovjetno je bilo propisano čl. 36. st. 1. KU/13.

Prema čl. 59. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12–dalje: TKU) ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema stavku 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Istovjetno predviđa i odredba čl. 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 128/17, 47/18, 123/19).

S obzirom da tužiteljici nisu bili isplaćeni utuženi dodaci, pravilno je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio i razliku na ime neisplaćenog dijela naknade plaće za godišnji odmor kao i neisplaćenog dijela naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u utuženom periodu.

Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je prvotno tužiteljici dosudio na ime razlike plaće te na ime naknade plaće za godišnji odmor i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad ukupan bruto iznos od 3.787,61 kn te je pravilno na dospjele tražbine po osnovi razlike plaće, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje:ZOO) dosudio zatezne kamate tekuće nakon nespornog dospijeća do isplate.

Konačno, pravilna je i odluka o parničnom trošku, donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

Presuda suda prvog stupnja u toč. II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 28. lipnja 2022

Sutkinja

Barbara Bosner