Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1651/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marini Kunić Stipčić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. P. iz G., OIB …, zastupane po I. M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. & partneri d.o.o. iz Z., protiv tuženika Z. b. d.d. iz Z., OIB …, zastupanog po K. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M., K. & partneri d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1893/21-21 od 31. ožujka 2022., dana 27. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika Z. b. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1893/21-21 od 31. ožujka 2022.

II Odbija se zahtjev tuženika Z. b. d.d. za nadoknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda, suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: …, da tužiteljici K. P. iz G., OIB: …, isplati iznos od 42.032,02 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 94,81 kn od 7.1.2009.

- 147,19 kn od 2.2.2009.

- 180,34 kn od 3.3.2009.

- 98,05 kn od 3.4.2009.

- 119,99 kn od 3.5.2009.

- 74,14 kn od 3.6.2009.

- 10,63 kn od 3.7.2009.

- 27,32 kn od 3.8.2009.

- 64,98 kn od 3.9.2009.

- 32,72 kn od 3.10.2009.

- 24,06 kn od 3.11.2009.

- 66,60 kn od 3.12.2009.

- 118,01 kn od 3.1.2010.

- 150,73 kn od 3.2.2010.

- 150,30 kn od 3.3.2010.

- 227,83 kn od 3.4.2010.

- 215,25 kn od 3.5.2010.

- 273,84 kn od 3.6.2010.

- 467,85 kn od 3.7.2010.

- 399,26 kn od 3.8.2010.

- 623,66 kn od 3.9.2010.

- 490,48 kn od 3.10.2010.

- 431,70 kn od 3.11.2010.

- 637,21 kn od 3.12.2010.

- 840,84 kn od 3.1.2011.

- 709,66 kn od 3.2.2011.

- 759,02 kn od 3.3.2011.

- 641,48 kn od 6.4.2011.

- 701,86 kn od 3.5.2011.

- 993,74 kn od 3.6.2011.

- 925,66 kn od 3.7.2011.

- 1.442,84 kn od 3.8.2011.

- 1.444,48 kn od 3.9.2011.

- 1.016,20 kn od 3.10.2011.

- 1.026,80 kn od 3.11.2011.

- 960,13 kn od 3.12.2011.

- 1.049,65 kn od 3.1.2012.

- 1.117,50 kn od 3.2.2012.

- 1.112,54 kn od 3.3.2012.

- 1.085,37 kn od 3.4.2012.

- 1.101,83 kn od 3.5.2012.

- 1.136,09 kn od 3.6.2012.

- 1.102,56 kn od 3.7.2012.

- 1.093,92 kn od 3.8.2012.

- 1.072,73 kn od 3.9.2012.

- 1.014,12 kn od 3.10.2012.

- 1.088,71 kn od 3.11.2012.

- 1.102,80 kn od 3.12.2012.

- 1.091,38 kn od 3.1.2013.

- 1.013,69 kn od 3.2.2013.

- 1.052,30 kn od 3.3.2013.

- 1.091,30 kn od 3.4.2013.

- 1.064,59 kn od 3.5.2013.

- 983,08 kn od 3.6.2013.

- 933,38 kn od 3.7.2013.

- 956,40 kn od 3.8.2013.

- 1.013,95 kn od 3.9.2013.

- 1.070,64 kn od 3.10.2013.

- 1.038,52 kn od 3.11.2013.

- 1.055,31 kn od 3.12.2013.

sve do isplate i sve u visini stope koja se do dana 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.155,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2022. godine pa do isplate u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“.

2. Protiv navedene presude pravovremeno je podnio žalbu tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu članka 365. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-proč. tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi. Presuda ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama.

7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice tako da nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi navedenih odredbi ZPP. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP u svezi odredbe članka 338. ZPP jer je obrazloženje sastavljeno u skladu s navedenom zakonskom odredbom.

8. Predmet zahtjeva je isplata razlike u tečaju valute CHF na temelju otplaćenog ugovora o kreditu broj … (dalje: ugovor o kreditu) kojega su 3. studenoga 2008. zaključili Z. b. d.d., kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita kojim je tužiteljici stavljen na raspolaganje iznos od 37.936,64 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate, jer se radilo o ništetnim i nepoštenim odredbama ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima.

9. Ocjenjujući osnovanom osnovu tužbenog zahtjeva (ništetnost odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima), prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev.

10. Na žalbene navode tuženika valja navesti da je prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13-dalje u tekstu: ZZP/07) u članku 138.a. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

11. Nadalje, u predmetnom postupku kao pojedinačnom, nije bilo potrebno provoditi dokazni postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi zbog kojih tužiteljica zahtjeva isplatu, a što je pravno shvaćanje i Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019. Navedeno stoga što sukladno odredbi članka 502.a stavak 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Sukladno odredbi članka 502.b ZPP, propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a člankom 502.c ZPP, propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja, u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502. a stavak 1. ZPP, te nije bilo potrebe ponovo provoditi dokazni postupak (pa niti dokaze za koje tuženik u žalbi navodi da ih je prvostupanjski sud propustio izvesti) jer bi u suprotnom drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi to bilo i u suprotnosti s odredbama ZPP i Zakona o zaštiti potrošača. Konačno i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. izrazio pravno shvaćanje da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. 12. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. kao i presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

13. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika iz kojih bi proizlazilo da nije postupao na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, upućujući na teret dokazivanja koji da je na tužiteljici i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi, o čemu je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju odlučio kao o prethodnom pitanju, neosnovano ukazujući pri tome da je propušteno pravilno primijeniti Direktivu Vijeća 93/13/EEZ i tumačenje prava EU koje je dao Sud Europske unije u odluci od 9. srpnja 2020. br. C-81/19 kao i u odluci br. C-243/20, koje odluke ujedno i interpretira u žalbi.

14. Zbog naprijed navedenih razloga nije niti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 502.c ZPP.

15. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

16. Tužiteljici je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi koju je tuženik primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužan vratiti tužiteljici jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.

17. Visinu zahtjeva sud prvog stupnja pravilno je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka što tuženik u žalbi određeno niti ne osporava.

18. Kako je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženik je nepošten stjecatelj, kakvim ga je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

19. Tuženik neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba članka 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Također, suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika, na tijek zateznih kamata u konkretnom slučaju nema utjecaja Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti („Narodne novine“ br. 53/20.) i Odluka o produženju roka trajanja posebnih okolnosti („Narodne novine“ br. 83/20.).

20. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. U tom je smislu prvostupanjska odluka u skladu sa stavom zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike od 30 siječnja 2020. (Su-IV-47/2020- 2), u kojem je zaključeno da se pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara prekida, a zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Prema odredbi članka 245. stavaka 1., 3. i 6. ZOO zastara nakon prekida počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru i navršava se za onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta. S obzirom na pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu u svezi ništetnosti odredaba ugovora o valutnoj klauzuli koja je temeljem presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 nastupila 14. lipnja 2018., to nedvojbeno nije istekao petogodišnji zastarni rok s obzirom da potraživanja stjecanja bez osnove zastarijevaju u općem zastarnom roku od 5 godina, a tužba je u ovom postupku podnesena 15. ožujka 2021. pa tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka u odnosu na tužiteljici priznate troškove donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presudi te je pravilna po visini i osnovi priznatih troškova, a što tuženik niti ne osporava konkretiziranim žalbenim navodima, već pravilnost i zakonitost te odluke osporava radi svog stava o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

22. Radi iznijetog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena na temelju članka 368. st. 1. ZPP, kao u točki I izreke presude ovog suda.

23. Tuženik sa žalbom nije uspio pa je njegov zahtjev za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe odbijen kao neosnovan (točka II izreke presude ovog suda, članak 166. stavak 1. ZPP u svezi čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 27. lipnja 2022.

Sudac:

Marina Kunić Stipčić, v.r.