REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split
Povrv 1274/21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja H. R., javne ustanove, OIB: …,
P. .., zastupanog po pun. M. Č., odvj. u Z. protiv tuženika
L. K.-R., OIB: …, iz S., J. .,
zastupanog po pun. A. Š., odvj. u O., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. svibnja 2022. g. u prisutnosti zamjenice pun. tužitelja i tuženika osobno, u odsutnosti uredno pozvanog pun. tuženika, dana 27. lipnja 2022. g.,
p r e s u d i o j e :
I.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-8202/20 od 27. studenog 2020. g. u dijelu kojim je tuženiku u roku od 15 dana naloženo isplatiti tužitelju iznos od 480,00 kn s pripadajućim kamatama, u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 300,00 kn i u dijelu kojim je posebno naznačen predvidivi trošak postupka ovrhe u visini od 506,25 kn, te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.
II.Dužan je tužitelj u roku od 8 dana isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos od 625,00 kn.
Obrazloženje
Dana 27. studenog 2020. g. javna bilježnica u S. M. P.
zaprimila je prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 480,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi koje je donijela javna bilježnica pod brojem Ovrv-8202/20 od 27. studenog 2020. g. određena je predložena ovrha. U zakonskom roku tuženik je izjavio prigovor, te je stoga rješenjem ovog suda broj Povrv-1274/21 od 8. listopada 2021. g. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te određeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
U odgovoru na tužbu odnosno prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je naveo da je dana 18. lipnja 2011. g. uputio tužitelju zahtjev za odjavu TV prijamnika zbog trajne neupotrebljivosti, a tužitelj je ustrajao u odredbama svoje Odluke o načinu ubiranja radijske i televizijske pristojbe koje se odnose na javnobilježničku ovjeru zahtjeva za odjavu prijamnika koje su nezakonite (presuda Visokog upravnog suda RH broj Usoz-321/13 od 30 lipnja 2015. g.) te je nastavio slati račune i nakon odjave. U brojnim postupcima koji tužitelj vodi protiv tuženika da je utvrđeno da je tuženik dana 18. lipnja 2011. g. obavijestio tužitelja da više nema televizor te da je tužitelj postupao nezakonito ustrajući u javnobilježničkoj ovjeri zahtjeva za odjavu RV prijamnika, a da je tuženik u svemu postupao zakonito.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja koji predstavlja stanje na dan 20. studenog 2020. g., zahtjeva za odjavu RTV prijamnika od 18. lipnja 2011. g., odgovora tužitelja od 5. srpnja 2011. g., dopisa tuženika od 3. listopada 2018. g., dopisa tužitelja od 9. listopada 2018. g., evidencije o pretplatniku za tuženika i pregleda stanja računa obveznika na dan 1. studenog 2021. g.
Stranke su popisale parnični trošak.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Radi se o sporu male vrijednosti, zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn.
U prijedlogu za ovrhu sada tužbi tužitelj je od tuženika kao vlasnika televizijskog prijamnika zatražio isplatu neplaćene pristojbe u ukupnom iznosu od 480,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog neplaćenog mjesečnog iznosa pristojbe (od po 80,00 kn) do isplate.
Tuženik je u prigovoru protiv platnog naloga odnosno odgovoru na tužbu naveo da je dana 18. lipnja 2011. g. tužitelju dostavio zahtjev za odjavu RTV prijamnika kojim obavještava tužitelja da je prijamnik nakon 27 godina dotrajao i da je od 17. lipnja 2011. g. neispravan pa da ga od slijedećeg mjeseca prestane teretiti za pristojbu.
Iz pregledane evidencije po pretplatniku na ime tuženika proizlazi da je na njegovo ime, pod šifrom pretplatnika … prijavljen prijamnik dana 1. srpnja 1991. g., da se vodi pod šifrom … te da je još uvijek aktivan.
Prema stavu ovog suda prijavom svog prijamnika tuženik je preuzeo obvezu prema tužitelju na plaćanje pristojbe, koje se mogao osloboditi samo da je svoj prijamnik odjavio.
Naime, temeljem odredbe čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17 i 94/18), koji treba primijeniti u konkretnom slučaju, jer je ovaj Zakon stupio na snagu 8. prosinca 2010. g., a tužitelj traži isplatu pristojbe počevši od 1. siječnja 2020. g., svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području RH koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2. tog Zakona, osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno. Prema odredbi čl. 36. st. 1. ovog Zakona osoba iz čl. 34. st. 1. ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi. Način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom odlukom.
Postupak odjave TV prijamnika bio je propisan Odlukom tužitelja o načinu prikupljanja i naplati RTV pristojbe od 13. ožujka 2007. g., odnosno u vrijeme kada je tuženik odjavio prijamnik (dopisom od 18. lipnja 2011. g.) i to odredbom čl. 8. kojom je bilo propisano da vlasnik, odnosno korisnik prijamnika odjavljuje prijamnik u slučaju otuđenja (prodaje, darovanje i slično) ili ako ga prestaje koristiti (trajno ili privremeno) zbog kvara, uništenja ili iz drugih razloga, da se zahtjev za odjavu prijamnika s izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika dostavlja HRT-u neposredno na adresu sjedišta poštom preporučeno, putem inkasatora ili putem druge ovlaštene pravne ili fizičke osobe, da prema čl. 9. Odluke izjava ovjerena kod javnog bilježnika mora sadržavati u toj odredbi navedene izjave i podatke da bi se na temelju zahtjeva za odjavu i izjave odjava mogla provesti.
Prema stajalištu sudske prakse (odluka Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1363/16 od 12. travnja 2018. g.) Odluka tužitelja o načinu prikupljanja i naplati RTV pristojbe od 13. ožujka 2007. g. u dijelu koji se odnosi na postupak odjave prijamnika koji se obvezno podnosi na obrascu tužitelja te se izjava ovjerava kod javnog bilježnika, u suprotnosti je sa smislom i intencijom Zakona o HRT-u iz 2003. g. koji niti u jednoj svojoj odredbi ne propisuje da se prijamnik odjavljuje uz obavezno podnošenje izjave u nekoj posebnoj formi. Stoga da postupak odjave prijamnika iz Odluke tužitelja predstavlja proceduru odjavljivanja prijamnika koja samo za jednu stranu, odnosno pretplatnike, iziskuje nepravične posebne troškove te je u suprotnosti s općim načelima ravnopravnosti te savjesnosti i poštenja u obveznom odnosu iz odredaba čl. 3. i 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).
Stoga je trebalo smatrati da je tuženik dostavom zahtjeva za odjavu RTV prijamnika od 18. lipnja 2011. g., koji je tužitelj, prema vlastitom priznanju u dopisu od 5. srpnja 2011. g. primio, na valjan način odjavio TV-prijamnik koji je na adresi u S., M. K. .., prijavljen dana 1. srpnja 1991. g.
Kako se potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2020. g., a tuženik je prijavljeni TV-prijamnik odjavio pisanim putem prije utuženog razdoblja odnosno 18. lipnja 2011. g., proizlazi da je pretplatnički odnos prestao te da tužitelj nema osnove potraživati pristojbu, pa je tužbeni zahtjev trebalo odbiti neosnovan i platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-8202/20 od 27. studenog 2020. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti iznos od 480,00 kn s pripadajućim kamatama, u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 300,00 kn te u dijelu kojim je posebno naznačen predvidivi trošak postupka u visini od 506,25 kn ukinuti i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I. Naime, ovaj postupak započeo je podnošenjem prijedloga za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, te je temeljem prigovora ovršenika rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pa je trebalo, u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a odlukom o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog (sadržan u rješenju o ovrsi) u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, jer je tužitelj u cijelosti izgubio spor pa ga je trebalo obvezati na naknadu parničnog troška kojem je bila izložen tuženik sudjelujući u postupku.
Prema Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. g. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.
To znači da je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-8202/20 od 27. studenog 2020. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 300,00 kn s pripadajućim kamatama te u dijelu kojim je posebno naznačen predvidivi trošak postupka ovrhe u visini od 506,25 kn trebalo ukinuti te donijeti novu odluku o troškovima cijelog postupka.
Tuženik je popisao trošak sastava podneska od 2. studenog 2021. g. u visini od 50 bodova uvećano za PDV, a u parnici za isplatu iznosa manjeg od 1.000,00 kn tuženiku pripada jedino trošak zastupanja u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, a prema odredbi Tbr. 7. t. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje Tarifa).
Prema ovoj odredbi, naime, za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kn, neovisno o odredbi Tbr. 7. t. 1. Tarife, ukoliko prethodnim točkama od 2. do 7. istog Tbr. za pojedine postupke i sporove nije drugačije određeno, odvjetniku pripada jednokratna naknada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova.
Stoga je zatraženi broj bodova od 50 trebalo pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife te tako dobiti iznos od 500,00 kn, koji je trebalo uvećati za zatraženi PDV te tako dobiti iznos od 625,00 kn, kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude.
U Splitu, 27. lipnja 2022. g.
S U D A C :
SANDI PETRIČIĆ, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).
Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
