REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 7 Us I-768/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću prema nacrtu sudske savjetnice Marijane Čuljak uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužiteljice N. B., Š. B., OIB: …, vl. obrta W., K., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, kojeg zastupa službena osoba Arijana Odak Tašler, radi poreza na dodanu vrijednost, 27. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/19-01/537, URBROJ: 513-04-21-2 od 18. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-471-02/19-01/537, URBROJ: 513-04- 21-2 od 18. svibnja 2021. odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda V., Službe za nadzor KLASA: UP/I-471-02/19-01/30, URBROJ: 513-07-10/19-5 od 19. rujna 2019., kojim je tužiteljici kao poreznom obvezniku točkom I utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost i to: 1. za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. na poreznu osnovicu od 197.334,92 kn, porezna stopa od 25,00 % utvrđena je porezna obveza od 49.333,73 kn te kamate zbog nepravodobnog plaćenog poreza na dodanu vrijednost od dana dospijeća do dana 4. srpnja 2019. od 3.131,94 kn 2. za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 28. veljače 2019. na poreznu osnovicu od 7.013,72 kn, porezna stopa od 25,00 % utvrđena je porezna obveza od 1.753,43 kn te kamate zbog nepravodobnog plaćenog poreza na dodanu vrijednost od dana dospijeća do 4. srpnja 2019. od 29,80 kn; točkom II se nalaže 1. da uplati porez na dodanu vrijednost u ukupnoj svoti od 49.333,73 kn 2. uplati kamate na porez na dodanu vrijednost u ukupnoj svoti 3.131,94 kn 3. obračuna i uplati daljnje kamate za porez na dodanu vrijednost od dana 5. srpnja 2019. na osnovicu od 49.333,73 kn do dana uplate 4. uplati porez na dodanu vrijednost u ukupnoj svoti od 1.753,43 kn 5. uplati kamate na porez na dodanu vrijednost u ukupnoj svoti od 29,80 kn 6. da obračuna i uplati daljnje kamate za porez na dodanu vrijednost od dana 5.

propisani

srpnja 2019. na osnovicu od 1.753,43 kn do dana uplate sve navedeno na račun prihoda državnog proračuna Republike Hrvatske; točkom III se nalaže da porezni obveznik nakon izvršenih uplata provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje porezne osnovice; točkom IV da porezni obveznik izvrši ovo rješenje u roku od 8 (osam) dana od dana njegove izvršnosti i točkom V da će se ako porezni obveznik ne izvrši uplate u određenom roku naplata izvršiti ovrhom.

2. Tužiteljica u pravodobno izjavljenoj tužbi navodi da je pobijano rješenje nezakonito jer se tijelo u obrazloženju rješenja ne osvrće na žalbene razloge koje odbija navođenjem da su deklaratorne naravi čime nije zadovoljeno pravo stranke na obrazloženu odluku niti se navedeno može smatrati očitovanjem o žalbenim navodima. Pojašnjava da je u tijeku poreznog nadzora dostavila svu potrebnu dokumentaciju koja potvrđuje da je obavljala ugostiteljsku djelatnost u iznajmljenom prostoru do 19. svibnja 2018. kada je prestala radi bolesti, a nakon toga je otvorila obrt W. te naglašava da je obrt djelatnosti iznajmljivanja i davanja u zakup ostalih premeta za osobne potrebe i kućanstvo.

Ukazuje da je tijekom nadzora isticala da nije bila registrirana za najam ugostiteljske opreme, niti je istu mogla davati u najam svom sinu, da je netočan navod iz prvostupanjskog rješenja da je ona u postupku nadzora izjavila da je oprema bila iznajmljivanja trećim osobama. Ističe da je činjenica davanja u najam osporena i da je dugotrajna imovina ostala i dalje u njezinom obrtu, te da je nejasno kako je upravno tijelo došlo do zaključka da je opremu iznajmljivala obzirom da je osporavala činjenicu iznajmljivanja, ne postoji ugovor o najmu niti je bila registrirana za tu djelatnost.

Navodi da u pobijanom rješenju nedostaju razlozi zbog kojih je utvrđeno da je dugotrajna imovina nabavne vrijednosti 154.884,64 kn dana na raspolaganje njezinom sinu P. B. jer isti ima svu potrebnu imovinu za obavljanje svoje djelatnosti zbog čega je predložila da se utvrdi da P. B. ima svoju imovinu za obavljanje obrta zbog čega nije bilo potrebe da iznajmljuje njezinu dugotrajnu imovinu. Smatra da je porezno tijelo bilo dužno poduzeti radnje radi provjere njezinih tvrdnji da li P. B. ima svoju imovinu za obavljanje obrta što je propustilo učiniti.

Za automobil Citroen Berlingo koji je nabavljen 4. srpnja 2016. iz sredstava EU zbog čega na isti nije koristila pravo na odbitak pretporeza tvrdi da je korišten isključivo za potrebe njezinog obrta i da nije koristio njezin sin te dostavlja račun kao dokaz da se radi o teretnom vozilu koje je oslobođeno plaćanja PDV-a pa nije bilo odbitka pretporeza. Naglašava da je račun bio dostavljen i tijelu u provedbi nadzora te da ga tijelo nije uzelo u obzir, a da se radi toga ne može utvrditi zašto mora platiti porez ako nije koristila odbitak pretporeza.

Mišljenja je kako ispunjava uvjete određene člankom 60. Zakona o porezu na dodanu vrijednost za odbitak pretporeza u iznosu od 10.612,57 kn za razdoblje 1. lipnja 2018. - 31. prosinca 2018. koji joj nije priznat iz razloga jer su ispustili činjenice da je u to vrijeme imala registriranu djelatnost iznajmljivanja i davanja u zakup ostalih predmeta za osobne potrebe i kućanstvo te da je ostvarila pravo na odbitak pretporeza dijelom po računima koje je imala u prethodnim mjesecima kada je obavljala ugostiteljsku djelatnost i to troškove knjigovodstvenih usluga o čemu je u postupku dostavila račune koje tijelo u provedbi nadzora nije uzelo u obzir niti obrazložilo razloge odbijanja. Navodi da su donošenjem prvostupanjskog rješenja povrijeđene odredbe Pravilnika o porezu na dohodak i članka 4., članka 5. i članka 7.

Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

Posebno naglašava da smatra da je pobijanim rješenjem povrijeđeno njezino pravo na obrazloženu odluku, također da odluke upravnih tijela moraju biti jasne i svakome razumljive, a da se u pobijanoj odluci tijelo poziva na odredbe zakona te da ne sadrži obrazloženje istaknutih prigovora. Dodaje da prigovori pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene pravnih propisa počinjene u prvostupanjskom postupka na koje je ukazala u žalbi nisu otklonjeni u drugostupanjskom postupku pozivajući se na Ustavom zajamčenog prava na obrazloženu odluku. Predlaže sudu da poništi rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 16. kolovoza 2021. navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja. Predlaže sudu da spor riješi bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.

4. Dana 20. lipnja 2022. u ovome sudu održana je rasprava u odsutnosti uredno pozvanih tužiteljice i tuženika koji svoj nedolazak na ročište nisu opravdali te je ista održana bez njihove nazočnosti sukladno članku 39. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS).

Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika i spis prvostupanjskog upravnog postupka te sve isprave koje prileže istome.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 55. stavka 3. i članka 31. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Poreznim nadzorom obavljenim dana 4. srpnja 2019. o kojemu je sačinjen zapisnik KLASA: UP/I-471-02/19-01/30, URBROJ: 513-07-10-19-3 utvrđeno je da je porezna obveznica, ovdje tužiteljica u 2018. te u razdoblju od 1. siječnja do 28. veljače 2019. bila na bolovanju, obrt za ugostiteljstvo zatvorila je 19. svibnja 2018. čime se prestala baviti djelatošću ugostiteljstva nakon čega je otvorila obrt W. koji je predmet poreznog nadzora. U postupku je utvrđeno da nije imala pravo na odbitak pretporeza iskazan u prijavi poreza na dodanu vrijednost u ukupnom iznosu od 10.612,54 kn na osnovicu od 45.121,72 kn za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018., niti pravo na odbitak pretporeza u ukupnom iznosu od 1.753,43 kn na osnovicu od 7.013,72 kn za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 28. veljače 2019. Predmetno su ulazni-plaćeni računa izdani nakon zavaranja obrta za ugostiteljstvo jer ne obavlja djelatnost ugostiteljstva niti je vršila najam ugostiteljske opreme. Budući se prestala baviti ugostiteljskom djelatnošću, a oprema je zadržana u poslovnom prostoru, utvrđeno je da njenu dugotrajnu imovinu koristi njezin sin u svom obrtu P. čija je djelatnost ugostiteljstvo koji je otvoren u istom poslovnom prostoru dana 21. svibnja 2018. Obzirom da za najam opreme i dugotrajne imovine nije izdala račun utvrđena joj je obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost s osnova isporuke dobara za ugostiteljstvo na iznos nabavne vrijednosti dugotrajne imovine od 154.884,64 kn u ukupnom iznosu od 38.721,16 kn.

7.1. Porezni nadzor obuhvaća razdoblje 2018. i 2019. godine za koje se primjenjuje Zakon o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine“ broj 73/13.,

Zakon o

99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., za razdoblje 2018. godine) i porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine“ broj 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., za razdoblje 2019. godine), a relevantni članci Zakona o porezu na dodanu vrijednost u ovom postupku sadržajno isti u 2018. i 2019. godini. Podzakonski propis je Pravilnik o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" br. 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 115/16., 1/17., 41/17., 128/17., 106/18. za 2018., dalje: Pravilnik o porezu na dodanu vrijednost/18) i Pravilnik o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" br. 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 115/16., 1/17., 41/17., 128/17., 106/18., 1/19. za 2019., dalje: Pravilnik o porezu na dodanu vrijednost/19)

7.2. Člankom 57. stavak 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59., 60., 61. i 62. ovoga Zakona.

7.3. Odredbom članka 60. stavak 3. određeno je da ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi uvjeta za odbitak pretporeza.

7.4. Člankom 131. stavak 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost/18 propisano je da porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka poreznom obvezniku obavljena u svrhe njegove gospodarske djelatnosti.

7.5. Prema članku 33. stavak 9. Zakona o porezu na dodanu vrijednost u slučaju isporuke dobara i obavljanja usluga osobama koje su u obiteljskim i drugim bliskim osobnim vezama s poreznim obveznikom te u slučaju postojanja financijskih i pravnih veza, uključujući odnose poslodavca i zaposlenika kao i članova njihovih obitelji, veza na temelju članstva, upravljanja ili vlasništva, poreznom osnovicom smatra se tržišna vrijednost u smislu stavka 10. ovoga članka ako je: a) naknada niža od tržišne vrijednosti, a primatelj isporuke nema pravo na odbitak pretporeza u cijelosti u smislu ovoga Zakona, b) naknada niža od tržišne vrijednosti, a isporučitelj nema pravo na odbitak pretporeza u cijelosti u smislu ovoga Zakona i radi se o isporukama koje su oslobođene PDV-a u skladu s odredbama članka 39. stavka 1. i članka 40. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona, c) naknada viša od tržišne vrijednosti, a isporučitelj nema pravo na odbitak pretporeza u cijelosti u smislu ovoga Zakona.

7.6. Sukladno članku 33. stavak 10. Zakona o porezu na dodanu vrijednost tržišnom vrijednosti smatra se ukupni iznos kojeg bi kupac ili naručitelj u trenutku isporuke dobra ili obavljene usluge prema načelu nenarušavanja tržišnog natjecanja morao platiti isporučitelju dobara ili pružatelju usluge u tuzemstvu. Ako se ne može utvrditi usporediva isporuka dobara ili usluga, tada se tržišnom vrijednosti smatra: a) kada je riječ o dobrima, iznos koji nije niži od nabavne cijene tih ili sličnih dobara ili ako je ta cijena nepoznata, ukupna visina utvrđenih troškova u trenutku isporuke, b) kada je riječ o uslugama, iznos koji nije niži od ukupnih utvrđenih troškova obavljanja usluga koje snosi porezni obveznik.

8. U konkretnom slučaju se radi o povezanim osobama i to majci i sinu na čije poslovne odnose u slučaju isporuke dobara i usluga za koje nije izdan račun se primjenjuju odredbe važećih Zakona o porezu na dodanu vrijednost i to članak 33. stavak 9. i 10. prema kojima se u tom slučaju poreznom osnovicom smatra tržišna vrijednost isporučenih dobara. Predmetna dobra su ugostiteljska oprema i dugotrajna imovina koja uključuje i automobil Citroen Berlingo. Sin porezne obveznice otvaranjem obrta P. započeo je obavljati istu djelatnost - ugostiteljstvo u istom poslovnom prostoru u kojemu je zadržana oprema za obavljanje djelatnosti ugostiteljstva nakon prestanka obavljanja djelatnosti porezne obveznice koja se ranije također bavila ugostiteljskom djelatnošću. Radi navedenoga utvrđeno je da je tužiteljica svome sinu od dana početka obavljanja njegove djelatnosti iznajmljivala opremu za ugostiteljstvo i drugu dugotrajnu imovinu, a za koje usluge nije imala s njim sklopljen ugovor o najmu, niti je izdala račun za najam ugostiteljske opreme i druge imovine.

9. Tužiteljica se neosnovano poziva na primjenu članka 60. Zakona o porezu na dodanu vrijednost kao osnov za odbitak pretporeza u iznosu od 10.612,57 kn za razdoblje 1. lipnja 2018. - 31. prosinca 2018. smatrajući da je ostvarila pravo na odbitak pretporeza po računima iz prethodnih mjeseci kada je obavljala ugostiteljsku djelatnost.

Porezno tijelo je izdanim rješenjem obrazloženo otklonilo primjenu članka 57. stavak 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost jer je utvrdilo da tužiteljica ne ispunjava uvjete za odbitak pretporeza.

Naime, člankom 60. stavkom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da su uvjeti za odbitak pretporeza uređeni Pravilnikom. Stoga se tuženik obrazlažući razloge zašto tužiteljici nije priznato pravo na odbitak pretporeza osnovano poziva na primjenu članka 131. stavak 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost/18 prema kojemu porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka poreznom obvezniku obavljena u svrhu njegove gospodarske djelatnosti. Navedeno je osnovano iz razloga jer je od strane poreznog tijela utvrđeno da u vrijeme primljenih isporuka dobara i usluga tužiteljica nije obavljala ugostiteljsku djelatnost, niti je vršila najam opreme radi čega nema pravo na odbitak pretporeza na primljene račune.

10. Navodi tužiteljice koji se odnose na utvrđenu obvezu plaćanja PDV-a na vrijednost automobila kojima obrazlaže da se radi o teretnom vozilu nabavljenom iz EU za koji se ne plaća PDV i na koji nije koristila odbitak pretporeza, napominjući da je automobil koristila za potrebe svoga obrta i da ga nije koristio njezin sin jer on ima automobil potreban za obavljanje svoje djelatnosti nisu od utjecaja. Konkretno, vrijednost automobila Citroen Berlinga kao i ostala dugotrajna imovina uračunata je u obvezu plaćanja PDV-a s osnove usluge najma opreme za ugostiteljstvo i druge dugotrajne imovine povezanoj osobi. Predmetno se ne odnosi na obračun PDV-a s osnove odbitka pretporeza prema primljenim računima kako tužiteljica pogrešno tumači i obrazlaže da nije koristila odbitak pretporeza za predmetni račun za automobil kao razloge za oslobođenje od plaćanja poreza. Tvrdnju da svoju dugotrajnu imovinu nije dala na raspolaganje svome sinu tužiteljica u upravnom sporu ničim nije dokazala.

11. S obzirom na navedeno, sud je sukladno odredbi članka 57. stavka 1.

ZUS-a odlučio kao u izreci presude.

12. Sud u smislu odredbe članka 79. ZUS-a nije donosio odluku o troškovima upravnog spora, budući stranke nisu postavile zahtjev za naknadu troškova.

U Osijeku 27. lipnja 2022.

Sudac

Berislav Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

1.Tužiteljici

2.Tuženiku