REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-382/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja V. D. iz Z., V. 140B, zastupan po opunomoćenici K. Č., odvjetnici u Z., M. 82, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučke kapetanije Senj, Ispostave Sveti Juraj, Sveti Juraj, Selo 2, zastupan po službenoj osobi A. T., radi brisanja brodice, 27. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučke kapetanije Senj, Ispostave Sveti Juraj, KLASA: UP/I-342-12/21-01/23802, URBROJ: 530-02-1-2-2-1-21-2 od 18. prosinca 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženog Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučke kapetanije Senj, Ispostave Sveti Juraj, KLASA: UP/I-342- 12/21-01/23802, URBROJ: 530-02-1-2-2-1-21-2 od 18. prosinca 2021. u točki I. izreke određeno je brisanje brodice oznake: .. …, NIB: ……, dužina: .,.., širina: .,.. materijal izrade: plastika, porivni uređaj:, iz uloška broj …… glavne knjige upisnika brodova I. S.J., sa upisanim pravom vlasništva u korist 1/1 dijela u korist ovdje tužitelja, OIB: ……….., u točki II. izreke rješenja poništen je upisni list/dozvola za plovidbu brodice iz točke I. izreke rješenja, dok je u točki III. izreke rješenja određeno da će se točke I. i II. izreke rješenja provesti odmah po njegovu donošenju.

2. Tužitelj je pravodobno podnio tužbu ovom Sudu u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika, a u tužbi je u bitnome naveo da je počinjena povreda odredbe članka 98. stavak 6. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, u nastavku teksta: ZUP), jer u pouci o pravnom lijeku stranci nije data uputa o pravnom lijeku. Nastavno, tužitelj je naveo da se u obrazloženju osporavanog rješenja ne navodi kada je i na koji način dostavio tužitelju obavijest o utvrđenju obračunate naknade ili poziv na plaćanje, jer da tužitelj nikad nije zaprimio rješenje o utvrđivanju naknade niti ikakvu uplatnicu ili opomenu, zbog čega je tužitelj onemogućen u izvršenju svoje eventualne obveze, jer ga tuženik nikad s istom nije niti upoznao. Osim toga, tužitelj je naveo da vlasnik brodice nije dužan plaćati navedenu naknadu ako može dokazati da se niti jedan dan u godini, na koju se odnosi naknada, brodicom nije plovilo niti boravilo u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru RH te obzirom da plovilo obuhvaćeno pobijanim aktom nije boravilo u morskim vodama ili teritorijalnom moru još od 2018., to da nisu ispunjeni uvjeti za obračun naknade.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, navodeći da je neplaćanje naknade za sigurnost plovidbe temeljem izričite zakonske odredbe čl. 192. stavak 3. Pomorskog zakonika („Narodne novine“, broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19, u nastavku teksta PZ) razlog za brisanje brodice, zbog čega je tuženik po službenoj dužnosti donio rješenje o brisanju brodice oznake .. …, Luke upisa S. J., a rješenje o brisanju dostavljena su poštom preporučeno s povratnicom i objavom na elektroničkoj oglasnoj ploči upisnika brodova, sukladno odredbi članka 384. č PZ. Naveo je, da se sukladno članku 51. stavak 6. PZ-a smatra da plovni objekt hrvatske državne pripadnosti plovi i boravi u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru Republike Hrvatske dokle god je upisano u hrvatski upisnik, osim ako se ne dokaže suprotno. Istaknuo je, da je iz preslike rješenja o brisanju brodice razvidno da je tužitelju data ispravna uputa o pravnom lijeku sukladno članku 376. PZ-a pa kako tužitelj nije podmirio naknadu za sigurnost plovidbe i zaštitu mora za 2019. i 2020., to da je pozivom na odredbu članka 192. stavak 3. PZ-a pravilno tuženik donio osporavano rješenje.

4. U sporu je provedena rasprava na ročištu koje je 20. lipnja 2022. održano u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika, a čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

5. Opunomoćenica tužitelja ustrajala je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i kod prijedloga da se kako svjedok sasluša tužitelj i D. S. s adresom S. B. 19, S. B., te napominje kako brodica nije u moru još od 2018. i da se upravo nalazi kod predloženog svjedoka, u njegovom skladištu, te napominje da je i ovdje retroaktivno primijenjen Zakon tako da je i procesno rješenje nezakonito.

6. Službena osoba tuženika ostala je pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu, te se protivi saslušanju navedenih svjedoka jer smatra da to što brodica nije u moru, ne utječe na plaćanje naknade i ukazuje na mogućnost vlasnika brodice da prema Pomorskom zakonitu obriše brodicu jer se brodica povlači iz plovidbe, tako da je može poslije ponovno upisati ako to želi.

7. Opunomoćenica tužitelja je istaknula kako je tuženik primjenom Zakona i Pravilnika počinio grubo kršenje Ustava i ustavom zajamčenog prava na vlasništvu, kao i povreda načela razmjernosti koje proizlazi iz Deklaracije o pravima EU jer da je nepojamno da radi omanjeg novčanog potraživanja koje se zasigurno može naplatiti i drugim manje teškim mjerama, dokida nečije pravo vlasništva.

8. Službena osoba tuženika drži neosnovanim navode tužitelja i navodi da se brodica samo brisala iz upisnika, a vlasništvo iste i dalje da ostaje i da nitko tužitelja ne ograničava u vlasništvu brodice koju može neometano otuđiti, pokloniti, darovati i raspolagati s njom kako god želi samo ne smije ploviti, a ova mjera da je isključivo bila da se vlasnike inicira na plaćanje naknade, a nakon plaćanja da se ponovno može brod upisati.

9. Opunomoćenica tužitelja navodi kako su navodi tuženika neživotni iz razloga što ukoliko brodica ne može ploviti, tada ona niti komercijalno niti funkcionalno ne vrijedi jednako.

10. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti dokaze predložene u tužbi, ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Među strankama ovog upravnog spora je nesporno da tužitelj nije podmirio naknadu za sigurnost plovidbe i zaštitu mora za 2019. i 2020. radi čega je predmetna brodica sukladno članku 192. stavak 3. PZ-a brisana iz upisnika brodova. Sporno je da li je tužitelj obveznik plaćanja predmetne naknade za vremensko razdoblje kada brodica nije plovila ili boravila u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske. Također, sporno je da li je obveza plaćanja predmetne naknade nastala i u slučaju da rješenje o naplati nije dostavljeno tužitelju.

13. Odredbom članka 51. stavak 6. PZ-a, propisano je da za obavljanje poslova od javnog interesa iz članka 50. stavak 1. točka d), e) i h) tog Zakonika vlasnici ili korisnici jahti i brodica te plovila unutarnje plovidbe plaćaju naknadu za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja kada plove ili borave u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske.

14. Odredbom članka 192. stavak 1. PZ-a propisano je da se brod briše iz upisnika brodova:

1. po službenoj dužnosti:

a) ako je propao ili se pretpostavlja da je propao, b) ako prestane udovoljavati uvjetima za upis broda u upisnik brodova propisanima tim Zakonikom,

2. na zahtjev vlasnika.

15. Stavkom 3. istog članka je propisano da se osim temeljem odredbi stavka 1. i 2. ovoga članka, jahta i brodica brišu iz upisnika brodova ako vlasnik ili korisnik jahte ili brodice dvije godine uzastopce ne plati naknadu iz članka 51. stavak 6. toga Zakonika, dok je stavkom 5. istog članka propisano da je vlasnik broda dužan o okolnostima iz stavka 1. točke 1. tog članka obavijestiti lučku kapetaniju u roku od 15 dana od dana njihova nastanka.

16. Odredbom č lanka 3. stavak 1. Pravilnika o naknadi za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja („Narodne novine“, broj 116/16 i 14/20, dalje: Pravilnik) propisano je da obveza plaćanja naknade nastaje u trenutku kada plovni objekt plovi ili boravi u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru Republike Hrvatske, a stavkom 2. da se smatra da plovni objekt hrvatske državne pripadnosti plovi i boravi u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru Republike Hrvatske dokle god je upisan u hrvatski upisnik, osim ako se ne dokaže suprotno.

17. Odredbom članka 9. Pravilnika popisano je da ako je u odnosu na plovni objekt nastala obveza plaćanja naknade, a niti jedan vlasnik niti korisnik plovnog objekta tijekom godine na koju se naknada odnosi nije primio račun za naknadu, zadnji vlasnik ili korisnik plovnog objekta u godini u kojoj je nastala obveza plaćanja dužan je to prijaviti najkasnije do kraja siječnja iduće godine.

18. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da trenutkom upisa plovila u upisnik brodova, vlasnik plovila postaje obveznikom plaćanja naknade za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja. Također, za nastanak obveze plaćanja predmetne naknade nije od značaja gdje se plovilo fizički nalazi, već se primjenjuje presumpcija da plovilo plovi i boravi u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru Republike Hrvatske dokle god je upisano u hrvatski upisnik brodova, a u slučaju promijenjenih okolnosti vlasnik je dužan o promjenama obavijestiti lučku kapetaniju u roku od 15 dana od saznanja za takve činjenice sukladno citiranom članku 192. stavak 5. PZ-a.

19. Dakle, tužitelj je obveznik plaćanja predmetne naknade sve dok je brodica upisana u upisnik brodova. S obzirom da tužitelj ne osporava da je brodica 2019. i 2020. bila upisana u upisnik brodova, kao i da tužitelj nije obavijestio lučku kapetaniju da brodica ne plovi ili boravi u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske, osnovano je tuženik utvrdio da je tužitelj kao vlasnik brodice obvezan platiti predmetnu naknadu za navedeni vremenski period.

20. Budući da tužitelj za 2019. i 2020., odnosno dvije godine uzastopce, nije platio predmetnu naknadu iz članka 51. stavak 6. PZ-a, osnovano je tuženik, primjenom citiranog članka 192. stavak 3. PZ, postupio odredivši brisanje predmetne brodice iz upisnika brodova.

21 .U odnosu na navod tužitelja da nije zaprimio rješenje o plaćanju predmetne naknade, ukazuje se na odredbu članka 9. Pravilnika. Naime, iz citiranog članka proizlazi obveza vlasnika da prijavi ne zaprimanje računa za plaćanje naknade i to najkasnije do kraja siječnja iduće godine, a što tužitelj nije učinio. Slijedom navedenog, neovisno o zaprimanju računa za tužitelja je nastala obveza plaćanja predmetne naknade.

22. Naposljetku, ukazuje se tužitelju da je člankom 376. PZ-a propisano da protiv rješenja Lučke kapetanije koja vodi upisnik brodova žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od dana dostave rješenja, a kakva uputa je i data u osporavanom rješenju tuženika. Također nije utvrđeno da bi pobijanim rješenjem počinjeno grubo kršenje Ustava i ustavom zajamčenog prava vlasništva, kao i povreda načela razmjernosti, a sve iz razloga što se u konkretnom slučaju nije zadiralo u vlasništvo predmetne brodice.

23. Dakle, tužitelj je obveznik plaćanja predmetne naknade sve dok je brodica upisana u upisnik brodova. S obzirom da ne osporava da je brodica 2019. i 2020. bila upisana u upisnik brodova, osnovano je tuženik utvrdio da je tužitelj kao vlasnik brodice bio obvezni platiti predmetnu naknadu za navedeni vremenski period, pa je stoga na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 27. lipnja 2022.

S u t k i nj a

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.