Posl. br. 17 Povrv-156/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. D., OIB…, D. zastupanog po punomoćnici I. J. dipl. pravnici s položenim pravosudnim ispitom, zaposlenici tužitelja protiv tuženika obrt Ž., obrt za auto školu, turističku agenciju, prijevoz, usluge i trgovinu, vl. I. M., M., M., OIB:… zastupanog po punomoćnici S. W. odvjetnici u M., radi isplate 3.600,00 kuna, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 12. svibnja 2022. godine u nazočnosti punomoćnica tužitelja i tuženika, objavljenoj dana 27. lipnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I.

Djelomično se država na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. M. iz D., posl. br. Ovrv. 2612/20 od 2. studenog 2020. godine, te se prihvaća tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku Ž., obrt za auto školu, turističku agenciju, prijevoz, usluge i trgovinu, vl. I. M., M., OIB:… da u roku od 8 dana od dana dostave ovog rješenja, plati tužitelju G. D., D., OIB:… novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 70.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku;

- na iznos od 11.600,00 kn od 07.06.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 16.800,00 kn od 22.07.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 15.200,00 kn od 09.08.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.400,00 kn od 04.09.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 800,00 kn od 01.11.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 14.400,00 kn od 07.11.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 8.000,00 kn od 06.12.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 800,00 kn od 25.12.2019.g. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.312,50 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 2. studenog 2020. godine, do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 (osam) dana.

II.

Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. M. iz D., posl. br. Ovrv. 2612/20 od 2. studenog 2020. godine, te se odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana od dana dostave ovog rješenja tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 2. studenog 2020. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III.

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. M. iz D., posl. br. Ovrv. 2612/20 od 2. studenog 2020. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku obrt Ž., obrt za auto školu, turističku agenciju, prijevoz, usluge i trgovinu, vl. I. M., M., M., OIB:… isplatiti na iznos od 70.000,00 kuna zatezne kamate koje teku

na iznos od 11.600,00 kn od 07.06.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 16.800,00 kn od 22.07.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 15.200,00 kn od 09.08.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.400,00 kn od 04.09.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 800,00 kn od 01.11.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 14.400,00 kn od 07.11.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 8.000,00 kn od 06.12.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 800,00 kn od 25.12.2019.g. pa do isplate,

u iznosu koji premašuje iznos stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te zatezne kamate na trošak ovršnog postupka u iznosu od 200,00 kuna od 2. studenog 2020. godine do isplate po stopi preko stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

I.

Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. M. iz D., posl. br. Ovrv. 2612/20 od 2. studenog 2020. godine, te se odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku Ž., obrt za auto školu, turističku agenciju, prijevoz, usluge i trgovinu, vl. I. M., M., OIB:… da u roku od 8 dana namiri tražbinu tužitelju G. D., OIB…, D. osnovom zakonskih zateznih kamata koje teku;

- na iznos od 11.600,00 kn na dan 06.06.2019.g.,

- na iznos od 16.800,00 kn na dan 21.07.2019.g.,

- na iznos od 15.200,00 kn na dan 08.08.2019.g.,

- na iznos od 2.400,00 kn na dan 03.09.2019.g.,

- na iznos od 800,00 kn od 13.10.2018.g. pa do 31.10.2019.g.,

- na iznos od 14.400,00 kn na dan 07.11.2019.g.,

- na iznos od 8.000,00 kn od 06.12.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 800,00 kn od 25.12.2019.g.

po stopi koja se tražila odrediti za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, te se utvrđuje da je tužba tužitelja u ovom dijelu povučena.

II.

Dužan je tuženik u roku od osam dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.050,00 kuna.

O b r a z l o ž e n j e

Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. M. iz D., posl. br. Ovrv. 2612/20 od 2. studenog 2020. godine obvezan je tuženik tada kao ovršenik, platiti tužitelju tada kao ovrhovoditelju, iznos od 70.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka kako je to specificirano u navedenom rješenju o ovrsi.

Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je tada kao ovršenik, pravodobno izjavio prigovor navodeći, u bitnom, da ne postoji ugovorni odnos tuženika sa tužiteljem tada ovrhovoditeljem , a da su se turističke agencije koje su uzele u najam tuženikove autobuse obvezale platit sve troškove pa i trošak zaustavljanja tih vozila. Dakle, obvezno pravni odnos da nije ni nastao pa se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

Rješenjem ovoga suda posl.br. 17 Povrv-156/21 od 2. lipnja 2021. godine stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Tužitelj je podneskom zaprimljenim u ovom sudu 17.lipnja 2021. godine(list spisa 28-33) povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi tijek zakonskih zateznih kamata na utuženu glavnicu, pa sada zakonske zatezne kamate traži dan nakon u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev. Tuženik se o tako djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva nije izjasnio pa se presumira da je pristao na povlačenje tužbe uslijed čega je sud odlučio sukladno čl. 193. st.2. Zakona o parničnom postupku (preuzetog kao propis Republike Hrvatske u ''Narodnim novinama'' broj 53/91, izmjene u "Narodnim novinama" broj: 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) kao u točki I. izreke rješenja.

Tuženik i dalje tijekom postupka ustraje u svojim navodima iz prigovora, te podneskom od 9. kolovoza 2021. godine (l.s. 215-218) nadodaje da je tuženik usluge prijevoza obavljao za G. t. d.o.o., te da je ovaj bio dužan platiti sve usluge prijevoza uključujući i zaustavljanje vozila i iskrcaj putnika. Ističe prigovor zastare, te prigovor visine utuženih računa u smislu da osporava broj zaustavljanja i da bi se baš tuženikovi autobusi zaustavljali u određeno vrijeme u zoni posebnog prometnog režima.

Tužitelj tijekom postupka navodi da je tuženik u utuženom razdoblju parkirao/zaustavljao svoja vozila na području G. D. u zoni posebnog prometnog režima, a da tužitelj postupa sukladno Odluci o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima, Klasa: 363-01/14-09/02, Urbroj: 2117/01-09-14-16 donesenu od strane G. V. G. D. 29. rujna 2014. godine ("Službeni glasnik G. D. " broj 10/14, 18/15, 5/16 i 8/16) kojom da se utvrđuje zaustavljanje i parkiranje turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u širem području oko povijesne jezgre G. D., te određuje naknada za isto kao i da je ista donesena uz prethodnu suglasnost MUP-a.

Predmet spora je naplata naknade u iznosu od 70.000,00 kuna, za zaustavljanje/parkiranje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, za razdoblje za koje su izdani utuženi računi 17. svibnja 2019.g. do 4. prosinca 2019.g.

Pravno relevantna činjenica koju treba utvrditi u ovom postupku je da li je tuženik u razdoblju za koje ga se tereti za isplatu utuženog iznosa zaustavljao odnosno parkirao svoja vozila na području G. D. odnosno u zoni posebnog prometnog režima određenoj Odlukom o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima (Službeni glasnik G. D. broj 10/14).

Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih spisu.

Svi provedeni dokazi ocjenjeni su u skladu s čl. 8. ZPP-a, te je sud za dokazane činjenice uzeo i o njima odlučivao prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Sud nije provodio daljnje predložene dokaze jer provođenje tih dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke u smislu čl. 8 ZPP-a. To u odnosu na dokaze tužitelja, a u odnosu na dokaze tuženika za navesti je da sud nije izvodio dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu društva G. t. d.o.o. na okolnost da je za istoga tuženik obavljao usluge prijevoza pa da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku, kao nepotreban dokaz, iz razloga što je sud utvrdio da je tuženik pasivno legitimiran u predmetnoj pravnoj stvari, što je u nastavku i obrazloženo.

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

U smislu čl. 73. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine br 33/01, 60/01, 129/05, 28/06, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12 i 19/13)

predstavničko tijelo općine, grada i županije u svom samoupravnom djelokrugu donosi odluke i druge opće akte, u skladu sa svojim statutom.

Odredbom čl. 5. st. 1. t. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/2008, 48/10, 74/11, 80/13 i 158/13) propisano je da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, u skladu s odredbama ovog Zakona, uz prethodnu suglasnost ministarstva, uređuje promet na svom području.

Iz Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima, Klasa: 363-01/14-09/02, Urbroj: 2117/01-09-14-16 donesene od strane G. V. G. D.

29. rujna 2014. godine ("Službeni glasnik G. D. " broj 10/14, 18/15, 5/16 i 8/16) na l.s. 34-45 proizlazi da se istom uređuje zaustavljanje i parkiranje turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u širem području oko povijesne jezgre G. D., koje područje obuhvaća Z. u., U. b. D., P., P., predio I. G., Z. p. i S. J. u D.. Odredbama čl. 6. i 8. navedene Odluke određeno je da za parkiranje i zaustavljanje turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) radi izlaska putnika u zoni posebnoga prometnoga režima, turistička agencija ili vlasnik vozila moraju platiti naknadu, te da visina naknade za svako pojedino parkiranje i zaustavljanje pri iskrcaju putnika u razdoblju od 1. ožujka do 30. studenoga tekuće godine iznosi za osobne automobile (8+1) 200,00 kuna, za srednje autobuse od 9-30 mjesta 400,00 kuna, te za veliki autobus preko 30 mjesta 800,00 kuna. Naknada se prema odredbi čl. 9. Odluke plaća za svako pojedino vozilo pri iskrcaju putnika. U odnosu na Prometni elaborat koji je izradio fakultet p. z. Sveučilišta u Z. u srpnju 2014. godine (l.s. 48-69) propisano je da je sastavni dio ove Odluke iz koje također proizlazi da je ista donesena uz prethodnu suglasnost MUP-a broj: 511- 03/03/2/90-2-14 od 25. kolovoza 2014. godine.

U dokaznom postupku sud je pregledao Suglasnost ministarstva, P. u. D.-n. broj: 511-03-03/2-7/90-3-14 od 25. kolovoza 2014.g. (l.s.46) iz koje proizlazi da je predmetna suglasnost dana, a sukladno čl.5. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama donesena na prijedlog Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima kojom se izmjenjuje prometni projekt G. D. u načinu zaustavljanja i parkiranja posebne skupine vozila na ulicama Z., U. b. D., te na predjelima P., P., I. G., Z. p. i S. J. u D., a sukladno dostavljenom prometnom elaboratu izrađenom od fakulteta P. Z., zavod iz Z. broj FPZ-ZPP-51-2014 iz srpnja 2014. godine.

Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima važila je tijekom cijelog utuženog razdoblja, te nije ukinuta niti je prestala važiti, a ovaj sud nije našao razloge koji bi predmetnu Odluku činili neustavnom ili nezakonitom. Naprotiv, uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu utvrđeno je da je P. u. D.-N. dala svoju suglasnost na izmjenu prometnog projekta G. D..

Tuženik u svom prigovoru nije osporio točnost podataka iz evidencije o zaustavljanju autobusa koja mu je dostavljena uz predmetno rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. M. iz D., posl. br. Ovrv. 2612/20 od 2. studenog 2020. godine.Iz navoda tuženika iz prigovora,da su se turističke agencije koje su uzele u najam tuženikove autobuse obvezale platiti sve troškove pa i trošak zaustavljanja tih vozila proizlazi; - da tuženik nije sporio vlasništvo nad autobusima iz evidencija o zaustavljanju koje prate svaki pojedino utuženi račun (l.s. 4-11) koje isprave su dostavljene tuženiku uz predmetno rješenje o ovrsi, te – da je te iste autobuse tuženik dao u najam drugim turističkim agencijama. Odnosno iz očitovanja u daljnjem tijeku postupka proizlazi da je tuženik usluge prijevoza obavljao za G. t. d.o.o., te da je ovaj bio dužan platiti sve usluge prijevoza uključujući i zaustavljanje vozila i iskrcaj putnika. U smislu odredbe iz članka 6. Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima proizlazi da su obveznici plaćanja naknade za zaustavljanje autobusa u zoni posebnog prometnog režima vlasnik ili korisnik autobusa koji su se zaustavljali u zoni posebnog prometnog režima. S obzirom da iz izlaganja tuženika do zaključenja prethodnog postupka proizlazi da je isti za agenciju G. t. d.o.o. obavljao usluge prijevoza i k tome u prigovoru nije osporio vlasništvo nad autobusima koji su se zaustavljali, to proizlazi da je isti sukladno čl. 6. Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima obveznik plaćanja naknade za zaustavljanje. Time ni tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani istoga nije osnovan. Odredbom čl. 8. Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima propisana je visina naknade za svako pojedino zaustavljanje.

S obzirom da tuženik u svom prigovoru nije osporio da su se njegovi autobusi zaustavljali u zoni posebnog prometnog režima niti u vremenu navedenom u evidencijama zaustavljanja koje prate utužene račune (tek kasnije kroz postupak tuženik čini upitnim broj zaustavljanja) ovaj sud je mišljenja da je tuženik bio dužan izjasniti se o nespornom broju zaustavljanja. Budući se tuženik nije izjasnio o nespornom broju zaustavljanja, to je sud, sukladno čl. 221. st.2. ZPP-a, uzeo za dokazanom činjenicu da broj zaustavljanja autobusa tuženika odgovara broju zaustavljanja iz tužiteljeve evidencije koje prate utužene račune.

Prema tome, budući je utvrđeno da je tuženik zaustavljao/parkirao vozila radi ukrcaja i iskrcaja putnika u zoni posebnog prometnog režima, sukladno odredbama Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima za tuženika je nastala obveza plaćanje naknade.

Iz računa iz kojih proizlazi utužena tražbina (računi na l.s. 4-11) proizlazi koja su vozila bila zaustavljena/parkirana u zoni posebnog prometnog režima P./P.. Podaci iz predmetnih računa u slaganju su s podacima iz Evidencije zaustavljanja na l.s. 4-11 (poleđina). Podaci iz predmetnih računa i Evidencija u slaganju su opet s podacima iz informacijskog sustava za naplatu autobusnih karata na l.s. 156-212. Ovime je tužitelj dokazao upravo onaj broj zaustavljanja koji je naveden u evidencijama zaustavljanja odnosno u svakom od utuženih računa.

Također cijene izražene u računima iz kojih proizlazi utužena tražbina jesu upravo cijene navedene u članku 8. Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima.

Dakle, u odnosu na visinu tužbenog traženja iz članka 7. Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima u odnosu na visinu utužene tražbine proizlazi da je visina naknade za svako pojedinačno parkiranje pri iskrcaju putnika u razdoblju od 1. ožujka do 30. studenog tekuće godine bila 200,00 kuna za osobne automobile 8+1 što podrazumijeva i male autobuse 8+1, zatim 400,00 kuna za srednje autobuse od 9 do 30 mjesta, te 800,00 kuna za veliki autobus preko 30 mjesta (članak 7.) Iz Računa tužitelja koje prate evidencije zaustavljanja (l.s. 4-11) koji se odnose na utuženu tražbinu proizlazi da je bilo ukupno 87 zaustavljanja velikih autobusa preko 30 mjesta, te 1-no zaustavljanje srednjeg autobusa od 9-30 mjesta. Budući visina naknade za svako pojedinačno parkiranje pri iskrcaju putnika u razdoblju od 1. ožujka do 30. studenog tekuće godine iznosi; 200,00 kuna za osobne automobile (8+1) što podrazumijeva i male autobuse 8+1, zatim 400,00 kuna za srednje autobuse od 9 do 30 mjesta, te 800,00 kuna za veliki autobus preko 30 mjesta, to utuženi iznos odgovara zbroju umnožaka visine naknade s brojem zaustavljanja za prethodno navedene autobuse (velike i srednje) koje je zaustavljao tuženik u zoni posebnog prometnog režima.

Stoga, uvidom u isprave priložene spisu ovaj sud utvrđuje da tužitelj od tuženika osnovano zahtijeva isplatu utuženog iznosa na ime naknade za zaustavljanje vozila, jer se taj iznos temelji na podacima o evidentiranom zaustavljanju vozila i o visini naknade za zaustavljanje koja je za utuženo razdoblje propisana Naputkom odnosno Odlukom o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 29. rujna 2014. godine.

Budući da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, osim glavnice, dužan je platiti i zakonske zatezne kamate u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje ZOO). Budući je tuženik u zakašnjenju s plaćanjem novčane obveze sud je tužitelju dodijelio zateznu kamatu u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje prema stopi zateznih kamata koja se odnosi na druge odnose izvan odnosa iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

Slijedom svega navedenoga, sud je imajući u vidu odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO) i čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude. Zahtjev tužitelja po navedenoj osnovi je odbijen u iznosu koji premašuje iznos stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka III. izreke presude).

Tuženik je tijekom postupka istaknuo prigovor zastare tražbine tužitelja. Prigovor tuženika zastare potraživanja nije osnovan;

Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao tražiti ispunjenje obveze (čl. 214. st.2. Zakona o obveznim odnosima - NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje u tekstu ZOO), ista počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 215. st. 1. ZOO-a), te ista nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (čl. 216. ZOO-a).

Za potraživanje osnovom predmetno utužene naknade za zaustavljanje autobusa (koja tražbina ne predstavlja tražbinu koja proizlazi iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koji sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga, niti predstavlja tražbinu naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima) ne propisuje se poseban zastarni rok, što znači da u konkretnom slučaju dolazi do primjene opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a, prema kojem tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Iz isprava priloženih spisu i to utuženih računa (l.s. 4-11) iz kojih proizlazi utužena tražbina tužitelja razvidno je da je u istima naznačeno razdoblje dospijeća novčane tražbine iz svakog pojedinog računa i to u vremenskom intervalu od 6.6.2019. godine (za najstariju tražbinu) do 24.12.2019. godinu (za najnoviju tražbinu), dok je iz prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (list spisa 1-2) kao i rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (list spisa 3) razvidno da je tužitelj navedeni prijedlog podnio 30. listopada 2020. godine iz čega proizlazi da nije prošao propisani petogodišnji zastarni rok, te time prigovor tuženika zastare tražbine nije osnovan. S napomenom da nije prošao ni trogodišnji zastarni rok predviđen za tražbine koje proizlaze iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koji sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga, te za tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima.

U odnosu na navod tuženika da je on autobuse iznajmio drugoj turističkoj agenciji, te da su stoga najmoprimci dužni plaćati naknadu za zaustavljanje, odnosno da je tuženik usluge prijevoza obavljao za društvo G. t. d.o.o ovaj sud napominje da eventualna činjenica da su najmoprimci zaustavljali autobuse u vlasništvu tužitelja u zoni posebnog prometnog režima, te da pri tome nisu platili naknadu za zaustavljanje, nema utjecaja na dužnost tuženika kao vlasnika vozila na plaćanje naknade za zaustavljanje tužitelju, a kako to pogrešno smatra tuženik. Stoga nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka na strani istoga pasivne legitimacije, kako je u uvodnom dijelu presude obrazloženo. Preostale dokaze koje je predložio tužitelj nije bilo potrebno izvoditi budući su okolnosti na koje su predloženi navedeni dokazi utvrđene temeljem procesne građe koja se nalazi u predmetnom spisu, dok je odbijanje dokaza tuženika obrazloženo u uvodu presude.

U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na troškove ovršnog postupka;

- u dijelu naknade troška za javnobilježničku nagradu u iznosu od 1.050,00 kuna uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 262,50 kuna što ukupno iznosi 1.312,50 kuna, sud drži zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim sukladno čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN 8/11), pa je sud temeljem citiranih propisa odlučio kao u točki I. izreke presude. Preostali dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na naknadu troška ovršnog postupka za razliku do zatraženih 1.387,50 kuna (75 kuna) sud je odbio kao neosnovan u tom dijelu ukidajući platni nalog uz napomenu da trošak po osnovi troškova dostave te izdavanja klauzule ovršnosti (predvidivi trošak) tužitelj nije dokazao da su nastali pa je sud primjenjujući pravila o teretu dokazivanja iz čl.221.a. ZPP-a izveo zaključak o neosnovanosti navedenog zahtjeva, kako je i odlučio u toč. II. izreke presude.

Troškovi postupka temelje se na čl. 154. st. 1. ZPP-a po kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka, te na čl. 155. st.1. ZPP-a u smislu kojega će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Stoga je sud, a sukladno određeno postavljenom zahtjevu tužitelja za naknadom troškova ovoga postupka, te vrijednosti predmeta spora (70.000,00 kuna) priznao osnovanim trošak tužitelja koji se odnosi na trošak pristojbe za presudu u iznosu od 1.050,00 kuna (Tar. br. 2. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama - NN br. 26/03).

Slijedom navedenog, a na temelju spomenutih propisa odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

U Dubrovniku, 27. lipnja 2022. godine

S u d a c :

Anka Muhoberac

|

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu odnosno od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude na ročištu za objavu za stranku koja je pristupila na ročište za objavu, pozivom na gornji poslovni broj spisa. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Dubrovniku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

DN-a:

- tužitelju po punomoćniku zaposleniku,

- pun. tuženika.