REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23 000 Zadar

Poslovni broj: 24 Povrv-1179/2017-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jasni Baričević, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijaliste Željane Vidović Labor, u pravnoj stvari tužitelja Emporia d.o.o., Zadar, Katarine Zrinske 1/D, OIB:97120696227, zastupanog po zakonskom zastupniku - direktoru Željku Lugarecu, kojeg zastupa punomoćnik Dalibor Škorput, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice Mirele Dmitrović iz Zadra, Fausta Vrančića 36, OIB:89177036872, zastupane po punomoćnici Ani Jurić Šimićev, odvjetnici u Zadru, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. svibnja 2022. u nazočnosti zamjenika zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnice tuženice, na ročištu određenom radi objave presude 27. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Ukida se u platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Silvane Grdović iz Zadra, pod poslovnim brojem Ovrv-2029/2017 od 30. studenog 2017. kojim je naloženo tuženici Mireli Dmitrović iz Zadra, Fausta Vrančića 36, OIB:89177036872, isplatiti tužitelju Emporia d.o.o., Zadar, Katarine Zrinske 1/D, OIB:97120696227, novčanu tražbinu u iznosu od 35.015,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, te naknaditi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.243,81 kuna i predvidi trošak u iznosu od 975,00 kuna, te se u tom dijelu odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Emporia d.o.o.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj Emporia d.o.o. djelomično povukao tužbu za iznos od 6.489,94 kune na ime glavnice sa zateznom kamatom, te se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Silvane Grdović iz Zadra, pod poslovnim brojem Ovrv-2029/2017 od 30. studenog 2017.

II. Nalaže se tužitelju Emporia d.o.o. naknaditi tuženici Mireli Dmitrović trošak postupka u iznosu od 5.937,50 kuna, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu preko dosuđenog odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj sada tužitelj Emporia d.o.o. sa sjedištem u Zadru (u nastavku teksta: tužitelj) podnio je 28. travnja 2017. javnom bilježniku Silvani Grdović iz Zadra, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenice sada tuženice Mirele Dmitrović (u nastavku teksta: tuženica) radi naplate novčane tražbine u iznosu od 41.504,94 kune sa zateznom kamatom.

2. Predložena ovrha određena je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom od strane javnog bilježnika Silvane Grdović iz Zadra, pod poslovnim brojem Ovrv-2029/2017 od 30. studenog 2017., a koje je u povodu prigovora tuženice rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-1179/17 od 31. siječnja 2018. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te je odlučeno da će se postupak provesti pred parničnim odjelom ovoga suda kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi sada odgovoru na tužbu, tuženica je navela kako u cijelosti osporava navedeno dugovanje kao potpuno neosnovano i ničim utemeljeno, te predlaže predmet uputiti sudu na daljnje postupanje.

4. U odnosu na navode tuženice, tužitelj je naveo kako je poslovni odnos između stranaka zasnovan na način da je tužitelj kao ovlaštena agencija za posredovanje u prometu nekretnina sklopio s tuženicom ugovor o posredovanju u kupnji nekretnine, a ista da se obvezala za slučaj da joj tužitelj nađe i dovede je u vezi s prodavateljem isplatiti mu proviziju odnosno posredničku naknadu u visini od 3% ugovorene cijene uvećano za PDV. Tužitelj da je tuženici prezentirao stan oznake: etaža II-stan u prizemlju koji da se sastoji od: ulaznog prostora, garderobe, kupaonice, dvije sobe, kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka ukupne korisne površine 70,66 m2 sa sporednim dijelovima: spremište 2, ukupne korisne površine 9,31 m2 i vrtna teresa ukupne korisne površine 29,99 m2 sa odgovarajućim pripatcima, suvlasnički dio: 1651/10000 (E-2), izgrađen na katastarskoj čestici br. 225/1 upisanoj u zk. ul. 3980 k.o. Zadar. Dakle, upravo za navedeni stan da je tužitelj našao prodavatelja i doveo ga u vezu sa tuženicom kao nalogodavcem, i to sa prodavateljem Gradfin d.o.o. Međutim, tuženica da je "izigrala" tužitelja kako bi izbjegla plaćanje posredničke naknade i sa Gradfin d.o.o. sklopila kupoprodajni ugovor, a bez da je o tome obavijestila tužitelja, te da mu je odbila platiti posredničku naknadu. Također, istim podneskom predanim na pripremnom ročištu od 2. svibnja 2019. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 35.015,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, s obzirom da je u Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 20. rujna 2017. sklopljenom između Gradfina d.o.o. i tuženice određena ukupna cijena u iznosu od 125.000,00 EUR-a, a koja cijena da je manja od cijene koju je tužitelj oglašavao, pa da bi posrednička naknada od 3% uvećana za PDV u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Raiffeisenbank d.d. na dan sklapanja ugovora odnosno na dan 20. rujna 2017. iznosila 35.015,00 kuna.

5. U daljnjem tijeku postupka tuženica je navela kako su prednji navodi tužitelja u cijelosti neosnovani, osim činjenice da je tužena doista ovlastila tužitelja da joj nađe, pronađe i dovede ju u vezu s prodavateljem te da je tom prilikom sklopila Ugovor o posredovanju nekretnina, a po kojem Ugovoru da tužitelj nije postupio jer da nije posredovao u kupoprodaji stana kojeg da je pronašla i obišla sama tužena, i to stana u prizemlju u stambenoj zgradi sagrađenoj na čest. br. 225/1 k.o. Zadar, tj. etaže II. upisane u zk. ul. 3980 k.o. Zadar. Iz dokaza dostavljenih do strane tužitelja da ne proizlazi osnovanost njegovih navoda, a niti da je navedeni stan bio predmetom istog Ugovora niti da je tužitelj tuženoj pokazao predmetni stan, pa tako niti posredovao u istoj kupoprodaji, dok Izjava o obilasku nekretnine da je krivotvorena na način da je iza nekretnine označene kao F199, a nakon potpisa ovdje tuženice, nadopisan ostatak navodno pokazanih i obilaženih nekretnina, dok tuženici da je pokazan samo jedan stan smješten na predjelu Plovanije u Zadru. Također, tuženice ističe kako bi tužitelj morao imati sklopljen valjan ugovor o posredovanju u prodaji nekretnine s vlasnikom nekretnine, odnosno stana, u ovom slučaju s Gradfin d.o.o. da bi uopće imao pravo pokazati, obilaziti i naći kupca za ovu nekretninu, a što da tužitelj očigledno nije imao u vrijeme izvršene kupoprodaje, pa da se nameće pitanja kako tužitelj može potraživati proviziju za posredovanje u kupoprodaji nekretnine za koju nije imao ovlast istu niti pokazati, a samim time niti pravne osnove zahtijevati proviziju.

6. Imajući u vidu da je tuženica na pripremnom ročištu održanom 2. svibnja 2019. primila podnesak tužitelja kojim je smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 6.489,94 kune, a koji ima učinak djelomičnog povlačenja tužbe, te kako se u zakonskom roku od 15 dana od dana zaprimanja istog nije izjasnila pristaje li na povlačenje tužbe ili ne, to se smatra da je pristala na djelomično povlačenje tužbe za navedeni iznos utužene glavnice, a temeljem odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 i 70/19, u nastavku teksta: ZPP), slijedom čega je odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.

7. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu, te je ista pročitana, i to: račun R-1 br. 42-00-17 od 13. studenog 2017. u iznosu od 41.504,94 kuna s datumom dospijeća 23. studenog 2017. (l.s. 5), Ugovor o posredovanju sklopljen 22. kolovoza 2016. između tuženice kao nalogodavca i tužitelja kao posrednika (l.s. 24-25), izjava od 22. kolovoza 2016. (l.s. 26), Ugovor o kupoprodaji stana sklopljen 20. rujna 2017. između Gradfin d.o.o. kao prodavatelja i tuženice kao kupca (l.s. 27-28), zk. izvadak za čest. br. 225/1 k.o. Zadar (l.s. 29-34), detaljni ispis prometa za pretplatničke brojeve 951119196 i 951119197 ostvarene u kolovozu 2016. (l.s. 35-37), arhiva tečajne liste Raiffeisenbank d.d. na dan 20. rujna 2017. (l.s. 38-41), Ugovor o posredovanju u prodaji nekretnine sklopljen 23. veljače 2016. između Gradfin d.o.o. kao nalogodavca i Emporia d.o.o. kao posrednika (l.s. 42-43), pročitani su iskazi svjedoka Sanje Milković, Borisa Dmitrovića i Davora Dobrovića (l.s. 49-51), iskaz tuženice saslušane u svojstvu stranke (l.s. 51), te iskaz svjedokinje Ines Teršić (l.s. 58), a potom je izvršen uvidu u spis Trgovačkog suda u Zadru, pod poslovnim brojem Povrv-252/2018.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja kao posrednika usmjeren prema tuženici kao nalogodavcu radi naplate novčane tražbine u iznosu od 35.015,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ime posredničke provizije po osnovu Ugovora o posredovanju u kupnji nekretnine sklopljenim 22. kolovoza 2016.

10. Mjerodavne odredbe za rješenje ovoga spora su prvenstveno odredbe Zakona o posredovanju u prometu nekretninama (Narodne novine, br. 107/07, 144/12 i 14/14, u nastavku teksta: ZPPN), a potom i odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u nastavku teksta: ZOO).

11. U odredbi čl. 2. st. 1. toč. 1. ZPPN-a, određuje se da je posrednik u prometu nekretnina trgovačko društvo, trgovac pojedinac ili obrtnik, registriran za obavljanje djelatnosti posredovanja u prometu nekretnina koji ima sjedište na teritoriju Republike Hrvatske. Posrednik u prometu nekretnina da je i trgovačko društvo, trgovac pojedinac ili obrtnik, registriran za obavljanje djelatnosti posredovanja u prometu nekretnina koji ima sjedište na teritoriju države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Nadalje, u toč. 7. istog članka određeno je da je nalogodavac fizička ili pravna osoba koja s posrednikom u prometu nekretnina sklapa pisani ugovor o posredovanju (prodavatelj, kupac, zakupnik, zakupodavac, najmodavac, najmoprimac i drugi mogući sudionici u prometu nekretnina).

12. Prema odredbi čl. 15. stavku 1. ZPPN-a, ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina posrednik se obvezuje da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenog pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenog prava na nekretnini, a nalogodavac se obvezuje da će mu isplatiti određenu posredničku naknadu ako taj pravni posao bude sklopljen, dok je stavkom 2. istog članka, određeno da se ugovor o posredovanju u prometu nekretnina sklapa u pisanom obliku i na određeno vrijeme. Prema stavku 4. istog članka, ako nije drukčije propisano ovim Zakonom, na obvezni odnos između posrednika i nalogodavca primjenjuju se odredbe općeg propisa obveznog prava.

13. Prema odredbi čl. 839. ZOO-a, nalogodavac nije dužan pristupiti pregovorima za sklapanje ugovora s osobom koju je posrednik našao, ni sklopiti s njom ugovor pod uvjetima koje je priopćio posredniku, ali će odgovarati za štetu ako je postupio protivno savjesnosti, dok je čl. 845. ZOO-a, određeno da posrednik stječe pravo na proviziju u trenutku sklapanja ugovora za koji je posredovao, ako što drugo nije ugovoreno.

14. Nadalje, čl. 847. ZOO-a, uređuje pitanje posredovanja za obje strane, prema kojem ako nije drukčije ugovoreno, posrednik koji je dobio nalog za posredovanje od obiju strana može zahtijevati od svake strane samo polovicu provizije i naknadu polovice troškova ako je naknada troškova ugovorena.

15. Visina posredničke naknade regulirana je i u odredbi čl. 27. ZPPN-a, prema kojoj se ista slobodno određuje ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina, dok je odredbom čl. 28. st. 1. ZPPN-a, određeno kako posrednik stječe pravo na naknadu tek nakon sklapanja ugovora za koji je posredovao, osim ako posrednik i nalogodavac nisu ugovorili da se pravo na plaćanje naknade stječe već pri sklapanju predugovora.

16. Među strankama ovog postupka nije sporno da su 22. kolovoza 2016. sklopili Ugovor o posredovanju u kupnji nekretnine (u nastavku teksta: Ugovor o posredovanju) kojim je tuženica kao nalogodavac ovlastila tužitelja kao posrednika da u njezino ime i račun nastoji naći, pronaći i dovesti u vezu sa prodavateljem odnosno drugom ovlaštenom osobom, radi sklapanja ugovora o kupnji nekretnine. Ovim Ugovorom parnične stranke kao posrednik i nalogodavac regulirali su svoje međusobne odnose i obveze, te suglasno utvrdili kako su ovim Ugovorom, bez vremenskog ograničenja, obuhvaćene sve nekretnine koje nalogodavcu budu ponuđene iz ponude posrednika na bilo koji od slijedećih načina: razgledavanje nekretnine u nazočnosti posrednika, razgledanje nekretnine u prisustvu prodavatelja, razgledanje nekretnine bez prisustva prodavatelja i posrednika. Isti učinak da će se postići i ako posrednik proslijedi nalogodavcu (telefonski, SMS-om ili e-mailom) precizne informacije koje sadrže jedan ili više podataka kao što su adresa nekretnine, ime vlasnika-prodavatelja, zemljišnoknjižni, katastarski ili bilo koji drugi podaci koji nesporno i precizno označavaju o kojoj se ponuđenoj nekretnini radi.

17. Prema čl. IV. Ugovora o posredovanju, nalogodavac svojim potpisom potvrđuje da je upoznat s Općim uvjetima poslovanja posrednika, dostupnima na web stranici posrednika i da se obvezuje u slučaju da se odluči za kupnju jedne od navedenih nekretnina, istu kupiti isključivo preko posrednika i pri tom isplatiti posredničku naknadu u iznosu od 3% obračunato na dogovorenu cijenu nekretnine u trenutku kupnje, a ne manje od 1.000,00 EUR-a. Nalogodavac da se obvezuje isplatiti 50% ukupne posredničke naknade pri potpisivanju predugovora o kupoprodaji nekretnine, a preostali dio posredničke naknade prilikom sklapanja konačnog kupoprodajnog ugovora, te da navedena posrednička naknada ne uključuje PDV.

18. Dakle, potraživanje posredničke provizije tužitelj temelji na odredbi čl. IV. Ugovora o posredovanju jer tvrdi kako je tuženicu kao nalogodavca doveo u vezu u prodavateljem Gradfin d.o.o., a što da je rezultiralo sklapanjem Ugovora o kupoprodaji stana etaža E-2 na katastarskoj čestici br. 225/1 k.o. Zadar od 20. rujna 2017. (u nastavku teksta: Ugovor o kupoprodaji stana).

19. S druge strane, tuženica potvrđuje da je u svojstvu kupca sklopila Ugovor o kupoprodaji stana s trgovačkim društvom Gradfin d.o.o. kao prodavateljem stana označenog kao etaža E-2 u prizemlju zgrade sagrađene na čest. br. 225/1 k.o. Zadar, ali osporava da ju je tužitelj doveo u vezu s prodavateljem, tj. da je posredovao u kupoprodaji predmetnog stana.

20. S obzirom na oprečne tvrdnje parničnih stranaka potrebno je navesti kako je odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a, određeno da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

21. Tužitelj tvrdi da je poslovni odnos s tuženicom zasnovao temeljem Ugovora o posredovanju, te da je sukladno ovlaštenju iz istog posredovao u sklapanju Ugovora o kupoprodaji radi čega da ima pravo na posredničku proviziju.

22. Osnovanost prednjih tvrdnji da dokazuje i ispisom telefonskih poziva upućenih tuženici u mjesecu kolovozu 2016., te Izjavom tuženice kao nalogodavca kojom izjavljuje da su joj od strane tužitelja kao posrednika dana 22. kolovoza 2016. prezentirane nekretnine oznake: F199, F189, F190 i F191.

23. Međutim, tuženica je osporila vjerodostojnost ove Izjave tvrdeći kako joj je prezentiran samo jedan stan na području predjela Plovanija u Zadru i to oznake "F199", te da je u odnosu na obilazak tog stana potpisala Izjavu, a nakon čega da je djelatnica tužitelja nadopisala ostatak navodno pokazanih i obilaženih nekretnina.

24. Također, tuženica tvrdi kako neosnovano tužbenog zahtjeva proizlazi i iz činjenice da tužitelj nije imao valjano sklopljen ugovor o posredovanju u prodaju nekretnine s vlasnikom predmetnog stana trgovačkim društvom Gradfin d.o.o., slijedom čega da isti nije imao ovlast pokazati, a samim tim niti pravne osnove zahtijevati proviziju, te je predložila izvršiti uvid u spis Trgovačkog suda u Zadru, pod poslovnim brojem Povrv-252/2018, a kojem se prijedlogu tužitelj nije protivio.

25. Uvidom u spis Trgovačkog suda u Zadru, pod poslovnim brojem Povrv-252/2018, čija preslika prileži ovom spisu, utvrđeno je da je postupak započeo 28. studenog 2017. podnošenjem javnom bilježniku Silvani Grdović iz Zadra prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja ovdje tužitelja protiv ovršenika Gradfin d.o.o. radi naplate novčane tražbine u iznosu od 41.504,94 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ime posredničke naknade za posredovanje u kupoprodaji stana koji je predmet i ovog postupka, te je nakon donošenja rješenja o ovrsi javnog bilježnika Silvane Grdović pod poslovnim brojem Ovrv-2028/17 od 30. studenog 2017. i podnošenja prigovora ovršenika nastavljen parnični postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred navedenim sudom. Nakon provedenog dokaznog postupka Trgovački sud u Zadru je donio i javno objavio presudu i rješenje pod poslovnim brojem Povrv- 252/2018-18 od 14. veljače 2019., te je presudom ukinuo platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi kojim je naloženo ovršeniku sada tuženiku Gradfin d.o.o. isplatiti ovrhovoditelju sada tužitelju Emporia d.o.o. iznos od 34.687,50 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Također, rješenjem je ukinut platni nalog za iznos od 6.817,44 kuna s pripadajućom zateznom kamatom jer je u tom dijelu tužba povučena, te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u ukupnom iznosu od 5.000,00 kuna. Protiv navedene odluke Trgovačkog suda u Zadru, žalbu je podnio tužitelj, a koja je odbijena kao neosnovan presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-2079/2019-2 od 8. prosinca 2020.

26. Radi razjašnjenja sporne činjenice je li tužitelj posredovao u sklapanju Ugovora o kupoprodaji predmetnog stana, a o čijem utvrđenju ovisi i odluka o osnovnosti tužbenog zahtjeva, sud je pored navedenih dokaza, proveo i dokaze saslušanjem svjedoka Sanje Milković, Borisa Dmitrovića, Davora Dobrovića i Ines Teršić, te je potom saslušana tuženica u svojstvu stranke. S obzirom da tuženica nije dostavila valjanu adresu prebivališta svjedoka Denisa Fridla čije je saslušanje predložila, to je sud odustao od izvođenja ovog dokaza. Također, sud nije proveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja jer isti prema tvrdnji njegovog punomoćnika nije imao neposrednih saznanja o spornim činjenicama, dok saslušanje malodobne svjedokinje Mare Dmitrović nije provedeno iz razloga što njeno saslušanjem nije bilo nužno s obzirom na ostale predložene dokaze radi čega je ovaj sud smatrao nepotrebnim maloljetnu osobnu izlagati stresnoj situaciji dolaženja u sud i davanja iskaza.

27. Svjedokinja Sanja Milković, tužiteljeva djelatnica zaposlena na radnom mjestu agenta u posredovanju u prometu nekretninama navela je kako je s tuženicom sklopila ugovor o posredovanje, te sukladno istom pokazivale stanove, a između ostalog i predmetni stan. Najprije da joj je pokazala stan na Višnjiku, a potom i stanove u zgradi na Boriku sagrađene na čest. br. 225/1 k.o. Zadar u kojoj da se nalazio i predmetni stan. U tom trenutku da nisu imali sklopljen ugovor o posredovanju s vlasnikom predmetnog stana trgovačkim društvom Gradfin d.o.o. već da je taj ugovor bio zaključen za četiri stana u toj zgradi od ukupno šest stanova radi čega da je telefonskim putem nazvala vlasnika Davora Dobrovića koji da joj je rekao da slobodno pokažem taj stan u prisustvu njegovog partnera Denisa Fridla koji je tada bio prisutan, te da joj je isti pokazala. Pojasnila je kako je za taj stan postojala usmena rezervacija radi čega da za isti nije bio sklopljen ugovor o posredovanju, ali gospodin Dobrović da joj je usmeno dopustio da taj stan pokažem tuženici. S obzirom da je zgrada bila u visokom rohbau da je tuženica rekla kako će pogledati i druge stanove i da će joj se javiti, te da je kasnije obavijestila kako je kupila stan preko svog prijatelja ali da tada nije znala o kojem se stanu radi. Sasvim slučajno da je saznala da je tuženica kupila baš predmetni stan i to kada je prolazila pokraj zgrade u kojoj se nalazi jer da je vidjela poznati automobil nakon čega da je izvršila uvid u zemljišne knjige i utvrdila da se tuženica uknjižila vlasnicom stana nakon čega da joj je ispostavljen predmetni račun čija visina da je formirana na temelju kvadrature stana i cijene kvadrata koju je odredila firma Gradfin d.o.o. Vlasnik predmetnog stana da tužitelju nije platio proviziju radi čije naplate da se vodi sudski postupak.

28. Svjedok Boris Dmitrović, naveo je kako je tuženica od ranije bila u kontaktu s Davorom Dobrovićem jer da je njegova firma radila etažiranje njenog stana, a sada da su gradili zgradu na Boriku u kojem se nalazi predmetni stan. Poznato mu je da je tužiteljeva djelatnica pokazala tuženici stan na Višnjiku te da joj je tuženica rekla kako odlazi pogledati predmeti stan koji se nalazio na Boriku nakon čega da je ova rekla da njena firma prodaje i taj stan, ali tuženica da joj je odgovorila da nema potrebe da joj ga pokazuje jer da u svezi istog već ima dogovor s voditeljem gradilišta Denisom, ali da se tužiteljeva djelatnica ipak pojavila na licu mjesta radi čega da ga je tuženica uznemirena nazvala telefonskim putem, te da joj je savjetovao da ne potpisuje razgledavanje stana za kojem ima usmenu rezervaciju.

29. Iz iskaza svjedoka Davora Dobrovića, slijedi da tuženicu poznaje od ranije s obzirom da je od njihove firme Donat d.o.o. naručila projektnu dokumentaciju za svoj stan, te da je s njom imao usmenu rezervaciju za predmeti stan i to prije nego je firma Gradfin d.o.o. čiji je direktor sklopila ugovor o posredovanju s tužiteljem za četiri od ukupno šest stanova, dok za dva stana, uključujući i predmetni stan, nije sklopljen ugovor jer su imali usmenu rezervaciju. Tužiteljeva djelatnica Sanja Milković da ga je telefonskim putem nazvala ali da mu nije rekla koji će stan i kome pokazati, ali da je tada rekla da se radi o tuženici i o predmetnom stanu da bi istoj rekao kako taj stan ne može pokazivati jer za isti da nije sklopljen ugovor o posredovanju jer kako je već naveo za isti postoji usmena rezervacija s tuženom. Naime, tuženica da je predmetni stan vidjela u projektnoj dokumentaciji ali kako je sve bilo u ranoj fazi da je zbog toga postojala usmena rezervacija i nije zatražena kapara. Rezervacija stana da znači iskazivanje interesa kupca za kupnju stana pa ukoliko se pojavi još neki kupac da se prethodno njega obavijesti i pita ga se je li se odlučio za kupnju. Za druge stanove da je ugovoru o posredovanju bila definirana cijena po kvadratnom metru i da su kvadrati bili upisani u tom ugovoru. Nakon što je tuženica odlučila da će kupiti predmetni stan da je sklopljen predugovor, a potom i kupoprodajni ugovor. 30. Svjedokinja Ines Teršić je navela kako je zaposlenica trgovačkog društva Donat d.o.o. koji se nalazi u istim prostorijama kao i trgovačko društvo Gradfin d.o.o., te da je zakonski zastupnik oba društva Davor Dobrović koji da je dobio sudski spor protiv ovdje tužitelja koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zadru. Poznato joj je da je Gradfin d.o.o. imao s tužiteljem sklopljen ugovor o posredovanju u prometu nekretninama, ali ne za predmetni stan, a što da je utvrđeno u tom postupku. Tuženica da joj je dugogodišnja prijateljica te da joj je poznato da je usmenim putem rezervirala predmetni stan u dogovoru s Davorom Dobrovićem.

31. U svom iskazu tuženica je navela kako je na Njuškalu vidjela oglas za stan na Plovaniji radi čega je nazvala kontakt broj koji je pripadao tužitelju s kojim da je sklopila Ugovor o posredovanju o kupnji nekretnine od 22. kolovoza 2016. nakon što je s njegovom djelatnicom obišla taj stan koji se nalazio na Plovaniji, a ne na Višnjiku kako je ista navela u svom iskazu. Također, nakon obilaska da je potpisala i Izjavu o obilasku samo tog stana. Tvrdi da je djelatnica tužitelja kasnije nadopisala oznake nekih drugih stanova koje da su gledale, a što da je neistinito. Da je pogledala pet stanova da bi potpisala pet takvih izjava. Nakon razgledavanja stana na Plovaniji da je zajedno sa svojom kćerkom sjela na kavu sa Sanjom Milković koja da ju je upitala ima li još što za pogledati, na što da joj je rekla da ima od ranije dogovor za stan na adresi u Fausta Vrančića 36. Tada da je tužiteljeva djelatnica nazvala u svoj ured provjeriti imaju li u svojoj ponudi prodaju stanova u toj zgradi, ali da joj je rekla kako nema potrebe da joj išta pokazuje jer da već mjesecima ima usmenu rezervaciju za stan u toj zgradi. Naime, firma Davora Dobrovića da je radila etažiranje njenog stana prije nekoliko godina tako da je imala svu projektnu dokumentaciju zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan te s istim postigla usmeni dogovor. Međutim, kada je krenula vozilom do zgrade na Boriku da je vidjela kako je Sanja Milković ušla u svoje vozilo i da je prati do zgrade radi čega da je nazvala sada bivšeg supruga Borisa jer da nije znala što da učini, a on da joj je rekao da ništa ne potpisuje. U to vrijeme da je zgrada bila u izgradnji ali bez stolarije, otvorena i da je mogao bilo tko ući i pogledati stanove, a što da je i ona znala učiniti ranije kada bi prolazila pokraj te zgrade da vidi u kojoj je fazi izgradnje, a obzirom na postojanje usmene rezervacije predmetnog stana. Kada je došla u zgradu u kojoj se nalazi predmetni stan da su da su u istoj bili Davor i Denis ili misli da je Davor naknadno došao, a Sanja Milković da je došla za njom iako da joj je uporno govorila da nema potrebe ni razloga da ide s njom jer da od prije ima usmenu rezervaciju za predmetni stan ali da je ona ipak došla i zadržala se 10 minuta, a nakon čega da je otišla, te da tada nije imala nikakvih informacija što se prodaje. Tužitelj da joj nikada nije dostavio utuženi račun već samo da joj je dostavljeno predmetno rješenje o ovrsi na koje je podnijela prigovor.

32. Analizirajući sadržaj citirane dokumentacije, te iskaze saslušanih svjedoka i tuženice, te dovodeći ih u međusobnu vezu, ovaj sud utvrđuje kako su parnične stranke bile u ugovornom odnosu temeljem sklopljenog Ugovora o posredovanju, te da je ugovoreno pravo tužitelja kao posrednika na proviziju kao i visina provizije (čl. 844 ZOO-a). Međutim, osim u slučaju predviđenom odredbom čl. 836. ZOO-a (kada je između stranaka ugovoreno da će posrednik imati pravo na određenu proviziju i ako njegovo nastojanje ostane bez rezultata, koji ugovor se prosuđuje prema odredbama koje vrijede za ugovor o djelu), o čemu u ovom slučaju nije riječ, uvjet stjecanja posrednikova prava na proviziju je sklapanje ugovora za koji je posredovao (čl. 845. st. 1. ZOO-a). Dakle, tek kada je ispunjen taj uvjet i u trenutku sklapanja ugovora za koji je posredovao posrednik stječe pravo na proviziju. Stoga, u ovom postupku tužitelj je sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a bio dužan dokazati svoju tvrdnju da je posredovao u sklapanju Ugovora o kupoprodaji predmetnog stana. Međutim, iz provedenih dokaza jedino tužiteljeva djelatnica Sanja Milković u svom iskazu tvrdi da je tuženicu kao nalogodavca dovela u vezu s prodavateljem predmetnog stana, ali dovodeći u vezu ovaj dokaz s ostalim provedenim dokazima, to ovaj sud zaključuje kako se radi o neuvjerljivom, nelogičnom i neobjektivnom iskazu radi čega mu nije poklonio vjera. Prvenstveno iz razloga što je iskaz ove svjedokinje u potpunosti kontradiktoran drugim provedenim dokazima kojima je sud poklonio vjeru, a posebno iskazu svjedoka Davora Dobrovića kao zakonskog zastupnika trgovačkog društva Gradfin d.o.o. kao prodavatelja predmetnog stana, a koji je sud ocijenio objektivnim i uvjerljivim, te u suglasnosti s iskazima svjedokinje Ines Teršić i tuženice saslušane u svojstvu stranke, kao i materijalnim dokazima u spisu. Naime, ovaj svjedok je naveo da iako je s tužiteljem sklopio Ugovor o posredovanju u prodaji nekretnine od 23. veljače 2016. da predmet istog nije bio i stan u prizemlju označen kao etaža E-2 jer da je za isti postojala usmena rezervacija s tuženicom s kojom da je od ranije u poslovnom odnosu, a da predmetni stan uistinu nije naznačen u Ugovoru o posredovanju sklopljenim između tužitelja i Gradfina d.o.o. proizlazi iz njegovog sadržaja u kojem je iskazana namjera za prodaju samo nekretnina označenih kao stan 1 površine 77,49 m2, stan 3 površine 82,63 m2, stan 4 površine 86,93 m2 i stan 5 površine 83,27 m2 svi u zgradu sagrađenoj na čest. br. 225/1 upisanoj u zk.ul. 3980 k.o. Zadar. Također, navedeno utvrđenje proizlazi i iz pravomoćno okončanog parničnog postupka vođenog pred Trgovačkim sudom u Zadru u predmetu pod poslovnim brojem Povrv-252/2018 u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja Emporia d.o.o. radi naplate posredničke provizije od tuženika Gradfin d.o.o. jer nije dokazao da je postojala suglasnost za posredovanju u prodaji upravo predmetnog stana.

33. Dakle, u opisanoj situaciji u kojoj tužitelj nema usmeni niti pismeni nalog vlasnika predmetnog stana o posredovanju u njegovoj prodaji, te pored činjenice da je na istom od ranije postojala usmena rezervacija tuženice koja je raspolagala i projektnom dokumentacijom zgrade u kojoj se stan nalazi, a što su potvrdili svjedoci Dobrović i Teršić, tada je uistinu nelogična i neživotna tvrdnja tužitelja da je tuženica posredstvom njegove djelatnice dovedena u vezu s vlasnikom predmetnog stana kako bi pregovarali o sklapanju kupoprodajnog ugovora za isti. Također, navedeno ne proizlazi niti iz Izjave od 22. kolovoza 2016. jer se niti jedna interna tužiteljeva oznaka nekretnina ne može povezati s predmetnim stanom, a tuženica je izričito osporila tužiteljeve tvrdnje da joj je od strane njegove djelatnice prezentiran predmetni stan. Niti ispis telefonskih poziva ne može se smatrati vjerodostojnim dokazom o posredovanju u kupoprodaji navedenog stana jer ispis sadrži samo vrijeme obavljenog poziva i njegovo trajanje, te telefonski broj kome je poziv upućen, dok sama konverzacija sudionika tog poziva nije vidljiva.

34. Nadalje, u toč. II. Ugovora o posredovanju, navodi se kako su tim Ugovorom obuhvaćene sve nekretnine koje tuženici kao nalogodavcu budu ponuđene iz ponude tužitelja kao posrednika, a imajući u vidu da tužitelj nije imao nalog za posredovanje u prodaji predmetnog stana od strane njegovog vlasnika, tada se zasigurno isti nije niti mogao nalaziti u njegovoj ponudi, pa shodno tome tužitelj nije mogao niti posredovati u sklapanju Ugovora o kupoprodaji predmetnog stana, a za koji potražuje posredničku proviziju u ovom postupku.

35. Slijedom iznesenih utvrđenja, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinačnog dokaza i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog provedenog postupka, sud je sukladno čl. 8. ZPP-a zaključio da tužitelj niti na koji način nije posredovao u sklapanju Ugovora o kupoprodaji stana etaža E-2 na k.č. 225/1 k.o. Zadar, pa stoga nije niti stekao pravo na proviziju čiju isplati u ovom postupku zahtijeva, radi čega je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao u izreci presude.

36. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14 i 118/14, u nastavku teksta: Tarifa), te je tuženici zastupanoj po punomoćnici iz reda odvjetnika priznat je kao osnovan trošak sastavljanja podneska od 14. ožujka 2018. u iznosu od 250,00 kuna (Tbr. 8. toč. 3. Tarifa), zastupanja na ročištu od 2. svibnja 2019. u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 9. toč. 2. Tarifa), zastupanja na ročištima od 17. listopada 2019., 11. veljače 2020., 21. travnja 2021. i 12. svibnja 2022. u iznosu od po 1.000,00 kuna (Tbr. 9. toč. 1. Tarifa) što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% čini sveukupni trošak u iznosu od 5.937,50 kuna.

37. Tuženici nije priznat kao osnovan trošak sastavljanja odgovora na žalbu od 14. ožujka 2018. u iznosu od 1.250,00 kuna jer nije bio nužan za vođenje ovog postupka sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

38. Slijedom navedenog, odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

Zadar, 27. lipnja 2022.

Viša sudska savjetnica - specijalist:

Sutkinja:

Željana Vidović Labor

Jasna Baričević

Dokument je elektroni č ki potpisan: | C=HR

ŽELJANA VIDOVI Ć

| O=OPĆINSKI SUD U ZADRU

|

| 2.5.4.97=#130D48523738383636393332343433

LABOR

| L=ZADAR

Vrijeme potpisivanja:

S=VIDOVIĆ LABOR

|

|

|

27-06-2022

G=ŽELJANA

| CN=ŽELJANA VIDOVIĆ LABOR

12:26:30

|

|

|

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u Zagrebu, pismeno u 3 (tri) primjerka.

DNA:

1)

Tužitelju

po pun.,

2)

Tuženici

po pun.

Broj zapisa: eb30e-09eff

Kontrolni broj: 0fe1c-c5373-e05d0

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JASNA BARIČEVIĆ, L=ZADAR, O=OPĆINSKI SUD U ZADRU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.