Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: 14 Gž R-425/2022-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda mr.sc. Dražanu Penjaku, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužiteljice N. B. iz O., D. …, OIB: …, zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u O., protiv tuženika Bolnice, O., , O., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku broj Pr-1683/2020-7 od 2. ožujka 2022., dana 27. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana u točki II. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku broj Pr-1683/2020-7 od 2. ožujka 2022., u pobijanom nedosuđenom odbijajućem dijelu preko iznosa od 468,75 kn do iznosa od 1.250,00 kn (za iznos od 781,25 kn).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom na temelju priznanja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćenih bruto plaća i naknada plaće zbog pogrešno primijenjene osnovice plaće u razdoblju od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017. u bruto iznosu od 4.715,62 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u točki I. izreke, osim dijela zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 468,75 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv nedosuđenog odbijajućeg dijela odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke (preko iznosa od 468,75 kn do iznosa od 1.250,00 kn) žali se tužiteljica, pobijajući istu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu presudu u pobijanom dijelu preinačiti.

3. Žalba tužiteljice je neosnovana.

4. Iz stanja spisa u bitnome proizlazi da je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu u kojoj je označila vrijednost predmeta spora kao iznos od 2.400,00 kn, dok je podneskom od 25. veljače 2022. specificirala tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 4.715,62 kn. Nadalje proizlazi da je sud prvog stupnja pobijanom presudom na temelju priznanja prilikom obračuna parničnog troška koji je bio potreban za vođenje parnice, tužiteljici za sastav tužbe obračunao nagradu od 25 bodova, uvećano za PDV po stopi od 25% (ukupno 312,50 kn), primjenom Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje: OT), dok joj je za sastav podneska od 25. veljače 2022., kojim je specificirala tužbeni zahtjev prema izračunu tuženika, obračunao nagradu primjenom Tbr. 8. toč. 3. OT, s obrazloženjem da tuženik nije dao odgovor na tužbu već je nakon uređenja tužbenog zahtjeva isti priznao pa da nije bilo potrebe za očitovanjem tužitelja na odgovor na tužbu koji nije ni dan, a da se ne radi niti o očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka za koje bi tužitelju pripadala nagrada prema Tbr. 8. toč. 1. OT.

5. Žaliteljica u žalbi osporava izneseni pravni pristup suda prvog stupnja, ističući u bitnome da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom obračuna parničnog troška jer je svaku parničnu radnju odredio prema vrijednosti predmeta spora u trenutku njezina poduzimanja, što da je u suprotnosti sa člankom 154. st. 2. ZPP-a. Navodi kako je na takav način sud prvog stupnja propustio dosuditi trošak sastava tužbe prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, koji da predstavlja vrijednost predmeta spora kroz cijeli postupak. Ističe kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada joj nije dosudio trošak sastava podneska od 25. veljače 2022. primjenom Tbr. 8. toč. 1. OT.

6. Neosnovano žaliteljica pobija pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke o parničnom trošku.

7. Za navesti da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta podnošenju stupnjevite tužbe, koja je iznimka od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određeno postavljen već u tužbi. Takva tužba predstavlja slučaj objektivne kumulacije tužbenih zahtjeva za koju je potrebno da su manifestacijski zahtjev i nespecificirani kondemnatorni zahtjev u međusobnoj vezi (članak 186.b ZPP-a) na način da je prihvat manifestacijskoga zahtjeva (članak 325.a ZPP-a) i njegovo eventualno prisilno ostvarenje, pretpostavka za postavljanje određenog zahtjeva za isplatu, isporuku, predaju i sl.

7.1. Dopuštenost stupnjevite tužbe zasniva se na postojanju specifičnog imovinskopravnog interesa da se preciziranje prvotno neodređenog zahtjeva može uvjetovati prethodnim polaganjem računa ili pružanja pregleda imovine i obveza. Ako bi se iz činjenica navedenih u tužbi moglo zaključiti da te uvjetovanosti nema, sud bi trebao odmah pozvati tužitelja da postavi određeni tužbeni zahtjev (članak 109. ZPP- a).

7.2. Tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari podnijela tužbu za isplatu neodređenog novčanog iznosa navodeći da će točan iznos odrediti nakon što tuženik položi obračunske platne liste i evidenciju radnog vremena, a sve jer da ne raspolaže potrebnim podacima za izračun tražbine (iz navoda tužiteljice ipak ne proizlazi da ne raspolaže obračunima plaća).

7.3. Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe niti se tužba tužiteljice može smatrati stupnjevitom tužbom iz odredbe članka 186.b ZPP-a. Ovo stoga jer nije ispunjena pretpostavka postojanja tražbine tužiteljice čija točna visina istoj nije poznata. Naime, tužiteljica je svaki mjesec primala plaću, kao i obračunske liste iz kojih proizlazi koliko je sati rada ostvarila i po kojem kriteriju, pa se tako samo radi o matematičkoj operaciji izračuna visine tužbenog traženja. S druge strane, nije ispunjena ni pretpostavka postojanja obveze tuženika u vidu građanskopravne obveze polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza koju tuženik ne ispunjava. Naime, tužiteljica nije ni tvrdila da joj tuženik nije dostavljao obračunske liste niti je pak osporila narav odrađenih sati kako su isti specificirani u tim platnim listama niti je prije podnošenja tužbe tražila evidenciju radnog vremena, a kojem traženju tuženik nije udovoljio.

7.4. Slijedom navedenog, u situaciji kada tužiteljica i ne osporava da je uredno zaprimala obračunske platne liste iz kojih proizlazi iznos osnovne plaće kao i broj ostvarenih sati rada, i ne osporava parametre izračuna utužene tražbine, to nije bilo mjesta podnošenju stupnjevite tužbe u predmetnom postupku radi isplate.

7.5. Međutim, bez obzira radi li se o stupnjevitoj tužbi ili ne, tužiteljica je i kod podnošenja stupnjevite tužbe bila u obvezi u tužbi označiti vrijednost predmeta spora, što je ista i učinila.

7.6. Naime, prema odredbi članka 186.b stavka 5. ZPP-a, u stupnjevitoj tužbi tužitelj je dužan naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 40. stavka 2. ZPP-a, a prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz stavka 4. članka 186.b tužitelj je dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članaka 35. do 37. i članka 39. ZPP-a.

7.7. Tužiteljica je prilikom podnošenja tužbe naznačila vrijednost predmeta spora na iznos od 2.400,00 kuna, dok je podneskom od 25. veljače 2022. zahtijevala isplatu novčanog iznosa od 4.715,62 kn, a koji iznos onda od toga trenutka predstavlja i vrijednost predmeta spora, sukladno odredbi članka 35. stavka 1. ZPP- a.

8. Odredbom članka 154. stavka 2. ZPP-a propisano je da će sud, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

8.1. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, iz citiranih odredbi proizlazi da se samo uspjeh stranaka ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu dok se istodobno, odvjetnička nagrada odmjerava prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

9. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je trošak svake poduzete radnje odmjerio prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja iste.

10. Jednako tako, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je smatrao da tužiteljici za sastav podneska od 25. veljače 2022. kojim je specificirala tužbeni zahtjev nakon dostavljenog obračuna tuženika, pripada nagrada obračunata prema Tbr. 8. toč. 3. OT, obzirom da navedeni podnesak ne spada u kategoriju taksativno naznačenih podnesaka iz Tbr. 8. toč. 1. OT već se radi o podnesku koji spada u kategoriju ostalih podnesaka iz Tbr. 8. toč. 3. OT.

11. Stoga je valjalo, pozivom na odredbu članka 380. toč. 2. ZPP-a, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom nedosuđenom odbijajućem dijelu odluke o parničnom trošku, odnosno odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 27. lipnja 2022.

Sudac:

mr. sc. Dražan Penjak, v. r.