REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 11 P-570/2020-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Željki Štrk-Vozila kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja A. R. d.o.o. R., …, R., OIB …, kojeg zastupaju odvjetnici u O. društvu iz R., protiv tuženika R. d.o.o. R., OIB …, radi isplate iznosa od 27.000,00 kn spp, nakon održane glavne i javne rasprave dana 12. svibnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja M. V., odvjetnika u R., zastupnika po zakonu tužitelja D. R., i zamjenika punomoćnika tuženika M. S., odvjetničkog vježbenika kod N. F., odvjetnika u R., 27. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku R. d.o.o., za projektiranje, konzalting i inženjering, društvo s ograničenom odgovornošću, OIB: … da tužitelju A. R. d.o.o., OIB: … isplati iznos od 27.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 12. srpnja 2020. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, u roku od 15 dana.

II.

Tuženik je dužan naknaditi tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.302,50 kn sa zateznom kamatom koja teče od 27. lipnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj u tužbi navodi da je angažirao tuženika u svrhu energetskog pregleda zgrade te izdavanja energetskog certifikata s vrednovanjem radnji energetskog pregleda, a uslijed namjere za sudjelovanje na EU natječaju. Tuženik da je dana 5. lipnja 2018. dao ponudu tužitelju, dana 11. srpnja 2018. predračun za navedenu uslugu, a dana 25. srpnja 2018. i račun za predujam za istu uslugu. Tužitelj da je predujam platio dana 12. srpnja 2018., u iznosu od 27.000,00 kn. Tuženik da je već na prvom sastanku na kojem je prezentirao svoju ponudu, informirao tužitelja da je kvalificiran za sredstva EU potpore, te da je stoga tužitelj predujam i platio. Tuženik, međutim, da je postupao prijevarno jer da je znao ili trebao znati da trgovački centar tj. projekt tužitelja ne ulazi u kategoriju objekata kojima se EU sredstva dodjeljuju. Tuženik da je tužitelju dao krive informacije koje su bile odlučne za njegovo angažiranje, te da ga je doveo u bitnu zabludu. Tuženik da nije izvršio svoju uslugu iz ponude od 5. lipnja 2018., niti za iste više postoji potreba, jer tužitelj ne može aplicirati na predmetni EU natječaj. Tužitelj da je od tuženika zahtijevao vraćanje iznosa od 27.000,00 kn. tužitelj da je još dva puta prije utuženja pozvao tuženika opomenom da vrati predujam, međutim, tuženik da se oglušio. Zbog navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude citirane u izreci.

2.

Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je točno da je tužitelj angažirao tuženika u svrhu energetskog pregleda zgrade i izdavanja energetskog certifikata s vrednovanjem radnji energetskog pregleda, također da je točno da je dao ponudu i predračun za navedenu uslugu, kako to navodi tužitelj. Međutim, da nije točno da je tuženik postupao prijevarno i da je tužitelja doveo u bitnu zabludu. Naime, prema podacima koje je tuženiku prezentirao tužitelj, tuženik da je smatrao da projekt tužitelja može biti prihvatljiv za natječaj EU fondova. Tuženik da je proveo preliminarnu evaluaciju, tehničke mjere i analizu kompletnih zahvata koji bi se proveli na objektu. Tuženik da je tek naknadno izrazio želju da bi na predmetnom objektu postavio više mjernih mjesta, čime se projekt isključuje iz razine prihvatljivosti, jer sa tehničke strane projekt da može biti prihvatljiv jedino ako postoji samo jedno mjerno mjesto. Na prvom sastanku, tuženiku da to nije bilo prezentirano, a da je bilo, on da ne bi ponudio svoje usluge. Kako, dakle, tužitelj nije dao sve podatke, da nema pravo tražiti od tuženika povrat predujma, jer da je ugovoreni posao odrađen, i tuženik da je imao trošak rada djelatnika i vanjskih suradnika. Tužitelj da nije postupao s pažnjom dobrog trgovca, pa da se ne može pozivati na bitnu zabludu. Posljedica bitne zablude, da je poništaj Ugovora, a tužitelj navedeno da ne zahtijeva. Osim toga, pravo zahtijevati poništaj Ugovora da prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti. Taj rok da je protekao. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

3.

Tužitelj u podnesku od 17. veljače 2021. ističe, u odnosu na navode iz odgovora na tužbu, da tuženik nije naveo kada je došao do zaključka da tužitelj može biti prihvatljiv na EU natječaj niti je naveo temeljem čega odnosno koje dokumentacije se provela preliminarna evaluacija mjera i analiza zahvata, temeljem čega je tuženik zaključio da je tužitelj kvalificiran za EU natječaj. Ističe da nije točno da tužitelj nije na prvom sastanku prezentirao tuženiku da će biti više mjernih mjesta za objekte. Naime, tuženik da je do svog zaključka o prihvatljivosti projekta došao prije nego je uopće izvršio uvid u projektnu dokumentaciju te je predujam zahtijevao prije nego što je uopće mogao donijeti odluku o prihvatljivosti tužiteljevog projekta. Tužitelj da je, naime, imao namjeru prijaviti se na javni poziv za povećanje energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije u uslužnom sektoru (turizam, trgovina), koji natječaj je objavljen u svibnju 2018. Na taj način da bi ostvario pravo na dodjelu bespovratnih sredstava za povećanje energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije u uslužnom sektoru, iz EU fondova, u sklopu operativnog programa "Konkurentnost i kohezija 2014.- 2020." Tuženik da je uvjerio tužitelja da je kvalificiran za taj natječaj te ga pozvao da platio predujam u visini od 50 % od ukupne cijene usluge. Tužitelj da je smatrao da je tuženik stručnjak za te poslove, da je provjerio da tužitelj ispunjava sve natječajne uvjete, te platio predujam. Iz e-maila od 11. srpnja 2018. da je razvidno da je tuženik najprije poslao predračun za avans, a tek nakon toga zatražio od tužitelja da njegovi projektanti pripreme svu projektnu dokumentaciju u elektronskom obliku. To da znači da je već prije uvida u dokumentaciju, tuženik smatrao da je tužiteljev projekt prihvatljiv. Tužitelj da je tuženika pravodobno informirao da se radi o trgovačkom centru s većim brojem zakupnika. Zbog propusta tuženika, da izvrši provjeru da li tužitelj ispunjava sve uvjete, tužitelj da je platio predujam za usluge koje tuženik nije mogao izvršiti, jer za tužitelja nema nikakvu svrhu, a što je tuženik znao. Tuženik da je trebao znati da trgovački centar kao projekt nije prihvatljiv za natječaj. Između stranaka da je zapravo došlo do nesporazuma zbog propusta tuženika da izvrši analizu usklađenosti projekta s natječajem. Još u kolovozu 2018., da je ugovornim stranama bilo jasno da se posao ne može analizirati, a što da je vidljivo iz nove ponude tuženika od 3. rujna 2018., koji je nudio sličnu uslugu, ali u svrhu ishođenja uporabne dozvole. Tu novu ponudu, tužitelj da nije prihvatio. Posao da nije odrađen, i da nije niti započeo sa pružanjem usluga. Naime, predmet ponude da je bio energetski pregled zgrade, usklađen sa EU natječajem. Nadalje, tuženik da u dopisu od 28. listopada 2018. navodi da je izradio provjeru projektnog zadatka i definiranje prihvatljivosti klijenta. Tužitelj da nije platio predujam za navedeno, već za uslugu koja nije niti započeta, a predradnje da je tuženik trebao savjesno odraditi još prije poziva za plaćanje predujma. Tužitelj da ne traži poništaj Ugovora, već povrat plaćenog predujma za usluge koje nisu izvršene, jer je poslovni odnos stranaka prekinut prije započinjanja vršenja usluga od strane tuženika, čim se pokazalo da izvršavanje tih usluga nema nikakvog smisla za tužitelja. Tužitelj da je angažirao tuženika kao stručnjaka, budući tužitelj nije stručnjak, te da stoga nisu osnovani navodi da je tužitelj propustio postupati s pažnjom dobrog trgovca. Upravo od strane tuženika da nije upotrijebljena dužna pažnja prilikom davanja ponude.

4.

Tuženik u podnesku od 23. veljače 2021. ističe da je provedena preliminarna evaluacija mjera i analiza zahvata, jer da se to provodi na početku procesa i prije davanja ponude, ali da tužitelj tada nije spominjao jedinstveno mjerno mjesto. Tuženik da je proveo i druge mjere, građevinske elektrotehničke i strojarske, te da nigdje nije bilo problema, i tuženik da je pristupio izradi energetske analize, i to žurno. Tužitelj da tuženiku na sastanku nije predočio sve relevantne činjenice, i nije mu predstavio svoj projekt u potpunosti. Na početku da se ispituju osnovne informacije o prihvatljivosti ponuditelja, a sva dokumentacija da se predaje nakon sklapanja posla. Tužitelj da je dokumentaciju dostavio tek naknadno, jer da ju je dostavio prije, tuženik da bi utvrdio neprihvatljivost tužitelja kao ponuditelja, i to bi tužitelju pravodobno prezentirao, i to prije početka izvođenja radova uslijed kojih je tuženiku nastao trošak. Tužitelj da je znao što treba prezentirati tuženiku, jer da dugi niz godina djeluje na tržištu. Uvid u projektnu dokumentaciju da predstavlja dio provedbe posla, i ne radi se unaprijed. Tuženik da je doista tužitelju ponudio slične usluge naknadno, kad je uvidio da se predmetni posao ne može realizirati, u dobroj vjeri, jer je već dio posla odradio, pa je ponudio izradu energetskog pregleda i certifikata za uporabnu dozvolu, kako bi kompenzirao trošak. Tuženik da je naplatio ono što mu pripada, i da nije tražio nikakav trošak za predradnje, već samo za ono što je dogovoreno nakon prihvaćanja ponude, temeljeno na informacijama koje je tuženiku dao tužitelj. Usluge koje je tuženik odradio, da su bile obavljene nakon uplate avansa, i tek nakon toga da je došlo do novih saznanja o projektnom zadatku vezano za mjerna mjesta, i nakon toga da je tuženik ponudio tužitelju nove usluge. Dakle, tuženik da je odradio preliminarnu evaluaciju, a detaljna da slijedi nakon početne. Plaćeni iznos da se odnosi na početnu evaluaciju.

5.

Tužitelj u podnesku od 4. ožujka 2021. ističe da su navodi iz tuženikovog podneska proturječni, glede tvrdnji o preliminarnim ili naknadnim evaluacijama. Tuženik da je trebao ispitati sve zahtijevane kriterije iz natječaja tj. kriterij prihvatljivosti prijavitelja, projekta i aktivnosti za taj natječaj, trebao je znati kako se provodi postupak dodjele sredstava, odnosno u kojim fazama, pri čemu je navedena provjera prihvatljivosti prva faza, a druga faza je donošenje odluke o financiranju. Tuženik da je ispitivao samo kriterije prihvatljivosti tužitelja kao prijavitelja, a ne i ostale kriterije prije davanja ponude, pa da je učinio propust odnosno nije upotrijebio dužnu pažnju, a tužitelj ga je angažirao kao stručnjaka. Sam tuženik da tvrdi da nije izvršio uslugu iz ponude po kojoj je tužitelj izvršio plaćanje predujma tj. energetski pregled zgrade i vrednovanje radnji energetskog pregleda i izdavanje energetskog certifikata. Preliminarna evaluacija da nije bila predmet ponude, niti ju je tuženik izvršio, jer da jeste, obavijestio bi tužitelja da ne ispunjava uvjete.

6.

Sud je proveo uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, saslušanjem svjedoka S. G., I. V., I. B., D. O., N. L. te saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja D. R. i zastupnika po zakonu tuženika E. V.

7.

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan u cijelosti.

8.

Nije sporno da je tuženik dao ponudu br. 111-06-05-01 IB dana 5. lipnja 2018. tužitelju za uslugu energetskog pregleda zgrade usklađenog sa EU natječajem i izdavanje energetskog certifikata sa vrednovanjem radnji energetskog pregleda, a isto je razvidno iz te ponude (list 17 i 18 spisa). 9.

Nije sporno niti da je tuženik izdao predračun br. 111-07-11-1 IB dana 11. srpnja 2018. za plaćanje predujma za usluge iz ponude, u pedesetpostotnom iznosu ukupne cijene, tj. u iznosu od 27.000,00 kn, a isto je razvidno iz tog predračuna (list 6 spisa).

10.

Nije sporno da je za primljeni predujam u iznosu od 27.000,00 kn tuženik tužitelju izdao račun br. 134-1-1 dana 12. srpnja 2018., a isto je razvidno iz tog računa (list 11 spisa).

11.

Nije sporno da je tužitelj tuženiku platio navedeni predujam u iznosu od 27.000,00 kn dana 12. srpnja 2018.

12.

Nije sporno niti da je navedeni Ugovor raskinut.

13.

Sporno je da li je tuženik izvršio ugovorene usluge odnosno dio ugovorenih usluga, te da li s obzirom na navedeno ima pravo zadržati plaćeni predujam.

14.

Sporno je i tko je od ugovornih strana odgovoran za raskid Ugovora, odnosno da li postoji krivnja tužitelja zbog nepravodobnog dostavljanja informacija, te da li tuženik ima pravo zadržati predujam po toj osnovi.

15.

U konkretnom slučaju, potrebno je utvrditi da li je tuženik izveo ugovorenu uslugu barem djelomično, te da li ima pravo na naknadu za izvedenu uslugu, u protuvrijednosti nesporno plaćenog iznosa od 27.000,00 kn od strane tužitelja.

16.

Svjedok S. G. iskazao je da je imao suradnju s tužiteljem na izradi dokumentacije za rekonstrukciju postojećeg objekta tužitelja - trgovački centar, da je bio glavni projektant, pri završetku glavnog projekta da je bio pozvan na sastanak parničnih stranaka, za tuženika da je bio prisutan g. B. i još jedan kolega. Na tom sastanku da su se htjeli upoznati s mogućnošću apliciranja tog projekta za EU fondove, i predstavnici tuženika da su tvrdili da se to može. Naime, da se radilo o starom objektu, bivšem skladištu E., koje se trebalo rekonstruirati u trgovački centar. Tada da je dogovoreno da g. B. isporuče svu dokumentaciju u digitalnom obliku, i to da su i učinili putem platforme Dropbox, i on da je to zaprimio. Na sastanku da je rekao da će pogledati dokumentaciju i javiti ako nešto treba prilagoditi uvjetima EU natječaja. To da je bilo 2018., predmetni e-mail da su poslali g. B. 12. srpnja 2018. Nekoliko mjeseci kasnije, u prosincu 2018., da je posredno saznao da su iz R. T. pisali da se neće ići u aplikaciju za Fond, a iz avansa kojeg je dao tužitelj, da nude drugu uslugu izrade energetskog certifikata, i to onog koji se radi prije tehničkog pregleda. To da je sasvim drugi posao od onoga čiji je cilj apliciranje za EU fondove da se iz njih povuku sredstva. Iz tog e-maila da se vidjelo da tuženik posao nije napravio. Iz poslanog projekta g. B. da se vidjelo da ima više mjernih mjesta, i to za svakog zakupca posebno, jer je to tada bilo najpovoljnije za tužitelja, ali to da se moglo i promijeniti, da se moglo s H.ep- om riješiti da umjesto toga stave jedno glavno brojilo s kontrolnim brojevima za zakupce, i to da je bilo lako prilagoditi. Projekt da još nije bio predan za građevinsku dozvolu, a potencijalna sredstva fonda da su iznosila čak 10.000.000,00 kn, tako da on smatra da bi tužitelj izmijenio ta mjerna mjesta da je znao da je u tome problem. Građevinska dozvola da je ishođena tek početkom 2019., i do tad da se moglo mijenjati. Već na prvom sastanku da se znalo da se rad o objektu sa više mjernih mjesta i on da je bio pozvan upravo da sve informacije i da su tuženiku predočeni svi nacrti i već tada da su znali da su predstavnici tuženika znali za više mjernih mjesta, a naknadno je poslao i spomenutu dokumentaciju e-mailom.

17.

Svjedok I. V. iskazao je da je bio angažiran od strane tuženika kao voditelj ovog projekta kao vanjski suradnik, taj posao da je dobio od tuženika dana 11. srpnja 2018., na teren da je izašao 24. srpnja 2018., i radio je operativne poslove u vezi energetskog pregleda. U obradu podataka da su krenuli nakon terenskog izvida, a ne sjeća se da li je projektnu dokumentaciju dobio prije ili poslije izvida. Tada da je počeo uočavati nesukladnosti sa uvjetima natječaja, jer je bio veliki broj brojila za električnu energiju, i bio je problem kako riješiti fotonaponsku elektranu. Problem da je bio i u tome jer je to bio neaktivan objekt jer su se sredstva dodjeljivala za poboljšanje energetske učinkovitosti, a ovdje objekt nije bio u funkciji. Dana 10. kolovoza 2018. da je bila kratka koordinacija kod tužitelja, iz R.-T. da je bila kolegica Klaudija. Tada da su se postavila pitanja kako riješiti paralelno i izgradnju objekta i udovoljiti kriterijima natječaja. Sastanak da je završio bez zaključka. Ti problemi da su se na kraju pokazali kako diskvalifikatorni, oni da su to pokušali riješiti, ali nakon utvrđenja činjeničnog stanja da se nije mogao napraviti dovoljno kvalitetni projektni prijedlog. Nakon tog sastanka da je obavijestio N. L. i I. B. o problemu namjene i neaktivnosti objekta, preklapanju s građevinskim radovima, i da je investitoru bitan gantogram, a natječaj da bi usporio radove za dvije godine. Nakon toga da je uslijedila prepiska e-mailom i da je on napisao da se zbog nemogućnosti prijave na natječaj izradi usluga energetskog pregleda i certifikata za potrebe uporabne dozvole. Potvrdio je da je od S. G. dobio set projekata, da je dobio kontakt g. O., te da su se našli na terenu. Osim njega, da je bilo još zaduženih osoba od strane tuženika, s time da je on bio voditelj, da je bilo još vanjskih suradnika. On da je utvrdio da to neće funkcionirati za EU natječaj, da je održan taj sastanak 10. kolovoza 2018., i na kraju da je bio zaključak da tuženik ne može isporučiti energetski pregled, dok da je on napravio projektni pregled, ali da nije bio kvalitetan, i nije bio onakav kakav obično bude kada se sve dovrši. On da je taj prijedlog predao tuženiku, a ne sjeća se da li je isti predan tužitelju. Na sastanku 10. kolovoza 2018. da se govorilo o tome da investitor ide na zasebna brojila, ali se ne sjeća detalja. On osobno da je znao da objekt nije bio dugo u funkciji, a da nije bio u funkciji još od 2012. da je saznao u razdoblju od 24. srpnja do 10. kolovoza 2018., pa da je i to bio jedan od faktora nemogućnosti izrade pregleda i projektnog prijedloga, iako su pokušali naći arhivsku potrošnju za objekt. Ne sjeća se da su tu potrošnju dobili. Ako se gleda strogo po Pravilniku, taj problem da se nije mogao prevladati. Problem mjernih mjesta da je saznao odnosno ta tema da se pojavila na sastanku 10. kolovoza 2018., to da je bilo vidljivo iz projekta, ali ne zna kad je dobio projektnu dokumentaciju. Nakon što mu je predočena ponuda na listu 17 i 18 spisa, iskazao je da nisu izvršili točku 2. uopće, a niti točku 1., ali da su započeli izvoditi radove. On osobno da nije javio tužitelju da je problem u nekorištenju objekta i mjernim mjestima, već da je o tome obavještavao kolege iz R.-T., tj. tuženika. Za direktnu komunikaciju s tužiteljem da nije bio ovlašten. On osobno da je izvršio radnje u razdoblju od 11. srpnja do 10. kolovoza 2018., koje je popisao u e-mailu upućenom I. B. i E. V. dana 30. studenog 2018., a radi se o e-mailu na listu 32 spisa. Što se tiče neaktivnosti objekta, to da se hipotetski moglo riješiti, ali da je bilo i mnogo drugih problema, tako da je njegov konačni zaključak bio da se energetski pregled ne može isporučiti, a i projektni pregled da je gotovo nemoguće bilo isporučiti. U tim razgovorima da se nije postavljalo pitanje što se objekt rekonstruira u trgovački centar, ali to da je bilo u nadležnosti g. L., koji je vodio poslove vezane za aplikaciju na natječaj.

18.

Svjedok I. B. iskazao je da je bio zaposlen kod tuženika kao komercijalni direktor šest godina, zaključno od rujna 2019. Upravo on da je ugovorio predmetni posao s tužiteljem, a za to da je bio i nadležan kao komercijalni direktor. Iskazao je da je bio održan sastanak s projektantom i investitorom u cilju izrade energetskog pregleda i certifikata odnosno projektnog zadatka na način da bi se investitor tj. tužitelj mogao prijaviti na natječaj Fonda. Nakon ugovaranja posla, I. V. iz tehničke službe tuženika da je izašao na teren i utvrdio da se posao neće moći izvesti na način da bi objekt bio prihvatljiv na natječaju Fonda. O tome da je informirao njega i tužitelja. I. V. da je u komunikaciji s konzultantom N. L., koji je to bio ispred tvrtke P. W. i konzultant ovdje tuženika, utvrdio da projektni zadatak neće biti izvediv i posao da je obustavljen jer nije bilo moguće izgraditi ono što je ugovoreno. On osobno da je dao prijedlog da se tužitelju vrate sredstva jer se usluga nije mogla izvršiti. Predujam da je plaćen 11. srpnja 2018., a on da je obavijest od tehničke službe odnosno g. V. dobio mailom 30. studenog 2018., s kronologijom obavljenih radnji. Prijedlog tehničke službe da je bio, da s obzirom da nije moguće obaviti ugovorenu uslugu, kad objekt bude dovršen, za tužitelja izvede druge usluge koje tuženik inače pruža. Odluka vlasnika tuženika da je bila da se novac ne vrati. Uglavnom, nakon tog 30. studenog 2018. da se ništa više nije radilo, i on da tužitelju nije isporučio nikakvu dokumentaciju. Jedino da je, dakle, tehnička služba bila na terenu i dala kronologiju što su radili i koliko su vremena utrošili. Prilikom ugovaranja posla s tužiteljem, da je bila informacija od konzultanta N. L. da je tužitelj prihvatljiv kao prijavitelj na natječaj, nakon toga da je došlo do tih novih saznanja, N. L. da se očitovao i tuženik da je odmah prekinuo izradu energetskog pregleda i certifikata, a tužitelj da je odmah zatražio povrat sredstava. Problem u svezi prihvatljivosti projekta je bio u više brojila za električnu energiju, a u startu da se to nije znalo, konzultanti da nisu imali tu informaciju. Za troškove koje je imao tuženik, da nije ispostavio račun. Na sastanku s tužiteljem, upravo I. V., da je predočio tužitelju da projekt nije moguće izraditi i tada je investitor tražio povrat novca, a nakon toga je on predložio također da se tužitelju vrati novac. S uvjetima natječaja da je bio upoznat i tužitelj i tuženik, a tuženika da je pratio konzultant N. L.. Ovaj natječaj da je bio prvi takvog tipa na kojem su sudjelovali. EU konzultant da procjenjuje prihvatljivost prijavitelja i ovdje da ga je ocijenio prihvatljivim, a tek nakon toga da ide projekt. U toj prvoj fazi da se ne ide u detalje projekta. U toj fazi nitko da nije postavljao pitanje mjernih mjesta. Za taj problem da su saznali od EU konzultanta i tehničke službe nakon uvida na terenu od strane tehničke službe, nakon čega se EU konzultant izjasnio o neprihvatljivosti projekta. Projektni prijedlog da se mogao napraviti bez obzira na dugo stajanje objekta, odnosno činjenicu što je bio izvan funkcije. Cijeli posao da je bio dogovoren kao uvjet da se tužitelj prijavi na EU natječaj, inače cijeli posao nema smisla. Poslovi koje je tehnička služba obavila na terenu, da su specificirani u mailu I. V. od 30. studenog 2018. Tužitelj da nije prihvatio prijedlog tuženika da umjesto ugovorenog posla tuženiku napravi drugi posao vezano za uporabnu dozvolu, već da je tužitelj izričito tražio povrat sredstava danih na ime avansa. To da je navedeno u mailu od 12. prosinca 2018., i o tome da je obavijestio vlasnika tuženika E. V. koji je bio i član uprave tuženika.

19.

Svjedok D. O. iskazao je da je bio voditelj projekta tužitelja na predmetnom objektu trgovački centar M., s time da nije bio zaposlenik tužitelja, već u ugovornom odnosu preko svoje firme D. p. d.o.o. Tada da se radila projektna dokumentacija za objekt za građevinsku dozvolu koja je ishođena u siječnju 2019. S tuženikom da je bio dogovoreno da izrade energetski certifikat u cilju aplikacije na EU fondove. Tuženik da je dobio avans od 27.000,00 kn, a ugovorenu dokumentaciju da nije isporučio, već da je dao informaciju da se za takav objekt ne mogu dobiti sredstva iz Fonda. Tuženiku da je bilo poznato da se radi o trgovačkom centru još u svibnju ili lipnju 2018., tada da su imali sve informacije te im je bio na raspolaganju projektant S. G. koji da im je dao svu projektnu dokumentaciju. Nije mu poznato zašto nisu izradili certifikat, a poznato mu je da su naknadno rekli da se trgovački centar ne može prijaviti na taj EU fond, međutim, to da je bilo poznato od početka. Na sastanku da je bio prisutan g. B. i još jedan njegov kolega, i oni da su rekli što im treba od dokumentacije, i pregledali su objekt tako da su prošli kroz njega. Projektom da je od početka bilo predviđeno više mjernih mjesta jer objekt ima peko 20 zakupodavca i svaki ima svoje mjerno mjesto. Taj dio da se, međutim, mogao promijeniti u projektu jer je projekt tada bio u izradi, a tužitelj da bi na to pristao, jer da je od Fonda mogao povući oko 13 milijuna kuna. Nije mu poznato da je predložena takva izmjena. Sva projektna dokumentacija da je dana tuženiku još u svibnju ili lipnju 2018., uključujući E. gdje se vide mjerna mjesta, i ta dokumentacija da je sigurno dostavljena mailom i može se dokazati. Tuženik da se tek krajem godine izjasnio da objekt neće biti prihvatljiv, a to da mu je rekao g. R..

20.

Svjedok N. L. iskazao je da se bavi savjetovanjem vezano za izvore financiranja, a kolokvijalno da se taj posao zove EU konzultant. Sjeća se da ga je zvao g. B. u kolovozu 2018., i rekao mu da će ga netko nazvati i nakon toga da ga je nazvao g. R. i oni da su samo paušalno razgovarali u smislu da li je projekt prihvatljiv, da se radilo o trgovini, pa pretpostavlja da se radilo o energetskoj obnovi trgovine za natječaj. On da je rekao što misli na temelju tih usmenih informacija, ali to da je bio neformalni razgovor, nikakav angažman, nitko mu za to nije platio, to da je bila samo njegova dobra volja. Sjeća se da ga je naknadno zvao g. B. kojeg je poznavao od ranije, i tada da je bilo govora da imaju neki problem, ali on da u tome nije htio sudjelovati jer su se tada već njegovi odnosa sa g. B. pogoršali. Ne sjeća se o kom problemu je bilo govora, on da nije imao sklopljen ugovor s tuženikom, niti s bilo kim drugim. Sjeća se da je bilo govora da se radi o trgovačkom centru s više zakupnika, i da to načelno nije prihvatljivo na natječaju, ali da je za to potrebna dublja analiza od barem dva dana, da se nađe neko rješenje, da se uvijek može nešto iskombinirati, ali da nisu išli dalje od tog razgovora. Ne sjeća se govora o tome da u objektu nije bilo potrošnje jer nije bio u funkciji, ali da ako je u objektu bilo barem nekakve potrošnje na obračunskom mjestu, tada da se moglo nešto iskombinirati. Sve navedeno da je u nadležnosti ovlaštenog projektanta, a ne EU konzultanta, u uputama da piše da ovlašteni projektant definira projektnu cjelinu na temelju koje će se definirati uštede. EU konzultant da u prvoj fazi definira opseg projekta zajedno s investitorom i projektantom i daje procjenu da li se projekt uklapa u natječaj, i tada investitor odlučuje da li će se prijaviti. Naime, da je bitno kroz energetski pregled utvrditi mogućnost postizanja ušteda od najmanje 20 %. Ovlašteni projektant da izrađuje glavni projekt energetske obnove, što je bitan sastojak projektne prijave, međutim, za konkretni slučaj da ne zna kakav su dogovor imale stranke. Ne sjeća se govora o mjernim mjestima, a niti bilo kakve prepiske s tužiteljem.

21.

Zastupnik po zakonu tužitelja D. R. u bitnom je iskazao kao i u stranačkim navodima u ovom postupku. Iskazao je da mu je tuženika preporučio A. Č., njegov dobar poznanik, da su htjeli iskoristiti priliku za bespovratna sredstva iz EU fondova od 13 milijuna kuna, da su radili trgovački centar na M., od tri bivše hale E.. G. B. iz R.-T. (tuženika) da mu je dana 28. svibnja 2018. javio da je njegov EU konzultant N. L. ga obavijestio da zadovoljavaju uvjete kao firma jer da se najprije gledaju uvjeti za firmu, a onda za projekt, a za projekt da je rekao da ga treba vidjeti. Odmah da su se našli dana 29. svibnja 2018., s njim da je bio još jedan predstavnik tuženika, a on da je na sastanak pozvao još S. G., projektanta i voditelja projekta D. O.. Tada da se govorilo da se radi upravo o trgovačkom centru. Nakon toga da je bilo još dva ili tri sastanka, ključno da je bilo uštedjeti najmanje 20 %. Dana 5. lipnja 2018. da je došla predmetna ponuda tuženika za taj specifični elektroenergetski pregled i certifikat, tj. tako da bude udovoljeno uvjetima za EU natječaj. Tuženik da je to trebao napraviti tako da tužitelj udovolji tim uvjetima. Predstavnici tuženika da su izašli na objekt i utvrdili da je termička oprema skinuta i da se ne može napraviti energetski certifikat, a tada da je bio prisutan I. V. i on da je bio u kontaktu s EU konzultantom. Nakon toga, da se ništa nije događalo do 10. kolovoza 2018. kada je g. V. poslao EU konzultantu mail i naveo da tužitelj urgira gantogram odnosno raspored radnji u cilju natječaja. Taj EU konzultant da ga je nazvao i da mu je rekao da budući rade trgovački centar, da neće udovoljiti natječaju, jer da se radi o objektu sa više zakupaca. On da je shvatio da je to abeceda tog posla, i da je tuženik to morao znati i onda ad je tražio povrat predujma od 27.000,00 kn, tj. 50 % od ukupne cijene. G. B. da je predložio da tuženik napravi certifikat kad tužitelju bude trebao za uporabnu dozvolu, a to da je bilo početkom rujna 2018., a uporabna dozvola da je njima dolazila na red tek za godinu dana. Stoga da nije prihvatio taj prijedlog. U studenom 2018., g. B. da je javio g. Č. preko kojeg je on urgirao, da nije odgovoreno na ponudu da odrade završni certifikat za uporabnu dozvolu. Tada da je ponovno odgovorio da ne želi da mu ništa odrade i da želi povrat novca čim prije. Nakon toga da je zvao direktora tuženika g. V., koji je rekao da neće vratiti novac jer da su oni posao odradili i da su imali trošak. Nakon toga, da je još jednom pisao direktoru tuženika koji da je odgovorio da je tužitelj zadovoljio uvjete kao firma, ali da projekt nije zadovoljio zbog više mjernih mjesta i više energetskih cjelina. To da se znalo odmah u startu jer su to bili postojeći objekti koje je tužitelj rekonstruirao. Što se tiče dokumentacije na onom prvom sastanku, on da je predstavnike tuženika povezao s projektantom G. i voditeljem projekta O., i oni da su dali tuženiku sve potrebne podatke, tuženik da je tražio račune za struju iz ranijeg razdoblja, još od E. od kojeg su zgrade kupili u stečaju. Već od samog početka da je tužitelj govorio da preuređuje tri zgrade trgovački centar i tuženi da je već tada trebao reći da nije moguće udovoljiti uvjetima natječaja. Ponuda tuženika da je bila malo skuplja jer je bilo potrebno prilagoditi dokumentaciju, a obuhvaćala je i savjetovanje u svezi uvjeta Fonda, međutim, da nisu dobili od tuženika nikakav dokument, niti im je išta trebalo s obzirom na nemogućnost apliciranja za sredstva Fonda. Jedino da su tuženikovi djelatnici bili na pregledu objekta, ali ni to da nisu morali kad se nije moglo ispuniti uvjete za natječaj. Prije davanja ponude u lipnju 2018., da je bio prvi sastanak 25. svibnja 2018., i između još dva sastanka. Njemu da je rečeno da treba dobiti uštedu od 20 %, da je potrebno izvršiti građevinske, elektrotehničke i strojarske preglede odnosno zatečeno stanje u odnosu na očekivano buduće stanje, ali svi ti pregledi da nisu bili potrebni, ako za trgovački centar nije moguće ishoditi sredstva Fonda.

22.

Zastupnik po zakonu tuženika također je iskazao sukladno navodima tuženika u postupku. Potvrdio je da je tuženik stupio u kontakt s tužiteljem preko g. Č., odnosno u taj kontakt da je stupio prodajni predstavnik tuženika g. B.. Naveo je da je odrađen početni sastanak, da je trebalo definirati prihvatljivost klijenta kao trgovačkog društva, a zatim i projekta. Vanjski suradnik tuženika da je bio g. V. za tehnički dio posla za sve tri struke i sastanke da su odrađivali g. B. i g. V.. U konkretnom slučaju da je rok bio kratak, jer da je natječaj bio otvoren do 21. rujna 2018., a njihov prvi kontakt da je bio u svibnju 2018. Posao da se sastoji od energetskog certificiranja, a nakon toga se radi glavni projekt s troškovnikom za potrebne mjere, na koje klijent pristane. Glavni projekt da je glavni dio posla i najopsežniji, i glavni dokument za natječaj i to da je trebalo dovršiti do 21. rujna 2018. Što se tiče tehničkog dijela, da se radilo o graničnom slučaju, ali da su imali "posloženu priču". Ponuda za energetski pregled da je prvi korak i prvi dokument za natječaj, i tu se definiraju mjere uštede, i taj dio da je bio praktički zadovoljen. Stoga da su dali ponudu koju je tužitelj prihvatio. Vanjski suradnik za EU projekte g. L., da je provjerio onu prvu fazu i prihvatio, a to je provjera tvrtke. Istakao je da je moguće da se prihvati i trgovački centar uz neke tehničke uvjete, odnosno da mora postojati jedinstveni energetsko-troškovni centar u objektu, odnosno jedinstveno mjerenje prema H.ep-u i kontrolna mjerila za svakog pojedinog zakupca. Tu informaciju da u objektu neće biti jedno mjerno mjesto, da su dobili tek nakon što su ugradili inicijalne mjere. Tužitelj da je inzistirao na više mjernih mjesta, u međuvremenu da su odrađivali građevinski dio. Oni da ne bi prihvatili posao, da su znali da tužitelj želi više mjernih mjesta prema H.ep-u. Istakao je da pretpostavlja da je u projektnoj dokumentaciji bilo navedeno da se predviđa više mjernih mjesta, ali oni da su tada bili usmjereni na građevinski dio. To da, naime, spada u drugu fazu. Na licu mjesta da nije bilo instalacija, radovi da nisu bili još započeti, već su se demontirale postojeće instalacije, mada se i to nije smjelo prikazati na dokumentaciji prema Fondu. Stoga da nisu fotografirali te dijelove. Tužitelj da je rekao da ne želi prepraviti projekt na način da bude jedinstveno mjerno mjesto i tada da projekt više nije bio prihvatljiv, a tehnički da se to moglo prilagoditi. Na prvom sastanku da se o tome nije govorilo, već tek nakon dva ili tri tjedna da se to saznalo, a tuženik da je već odradio teren, razgovore i definirao građevinske mjere. Tada da je on ponudio da za iznos avansa tuženik napravi završni certifikat za uporabnu dozvolu jer da su već napravili neke radove koji bi za to koristili, to da je ponudio preko g. B., nakon što su odustali od svega. To da bi bila kompenzacija za odrađene radnje i da svima bude prihvatljivo. Građevinske mjere da su napravili samo u radnoj verziji, i to da imaju tuženikovi djelatnici na kompjuteru. O tome da nije izdan nikakav dokument, a da je posao bio dovršen da bi napisali energetski certifikat. Predradnje koje je tuženik izvršio, da su njegov trošak od 15 ili 20 tisuća kn plus PDV, a za avans od 27 tisuća kn, da je tuženik mislio još odraditi sve što treba za završni certifikat, pa da tako pokrije troškove jer se ovaj posao nije realizirao. Poznato mu je da se tuženikov prodajni predstavnik g. Boni predstavljao kao komercijalni direktor, ali on da ne zastupa firmu. Istakao je da nije bio na prvom sastanku odnosno na sastancima uopće, da osobno nije vidio projekt, ali su ga upoznavali g. B., g. V. i još jedan kolega. U uvjetima natječaja da je bilo uvjetovano to jedno mjerno mjesto, dok nije bilo ograničenja za trgovački centar, niti za broj zgrada. Taj natječaj da je tada već bio objavljen, ali mu nije poznato da li su ti uvjeti predočavani na sastancima. Potvrdio je da je mail na listu 12 i 13 spisa, od 3. rujna 2018., mail kojim je ponudio da odrade završni certifikat za uplaćeni predujam. Spomenuti iznos od 15 ili 20 tisuća kn da predstavlja utrošeno vrijeme tuženikovih inžinjera na objektu, ali da nema specifikaciju njihovih radnji. Za ta mjerna mjesta on osobno da je saznao dva ili tri tjedna nakon početnih dogovora, ali prije 10. kolovoza 2018., i to da je rekao g. B. i g. V., ali ne zna da li su oni to prenijeli tužitelju. On osobno da to nije priopćio direktoru tužitelja sve do 21. prosinca 2018., putem maila.

23.

Zastupnik po zakonu tužitelja je prigovorio iskazavši da mu nitko nije rekao za problem sa jedinstvenim mjernim mjestom, jer da mu je netko rekao, da bi promijenio projekt u cilju ishođenja 13 milijuna kuna na natječaju. Iskazao je da bi pristao i na završni certifikat za uporabnu dozvolu za iznos predujma od 27.000,00 kn, ali u mailu tuženika od 3. rujna 2018. da ne stoji tako, nego da se nova ponuda odnosi na cijelu raniju ponudu od 54.000,00 kn.

24.

Cijeneći iskaze svih saslušanih svjedoka i zastupnika po zakonu stranaka zasebno i u njihovoj ukupnosti, sud zaključuje da su parnične stranke nesporno sklopljeni Ugovor za izradu energetskog pregleda zgrade usklađen sa EU natječajem i izdavanje energetskog certifikata s vrednovanjem radnji energetskog pregleda, sporazumno raskinule. Navedeno u bitnom proizlazi iz činjenice da je tužitelj zahtijevao povrat predujma, a tuženik obustavio radove u cilju ispunjenja Ugovora, te ponudio drugu uslugu, umjesto one ugovorene predmetnim Ugovorom, kada se utvrdilo da objekt tužitelja nije prihvatljiv za natječaj za EU fondove.

25.

Prema odredbi članka 368. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 41/08 i NN 78/15, NN 29/18), dalje ZOO, raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Prema odredbi stavka 2. istog članka, ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

26.

U slučaju sporazumnog raskida Ugovora, posljedice su iste, kao u navedenoj zakonskoj odredbi, ali stranke mogu dogovoriti i drukčije. U konkretnom slučaju, međutim, nije postignut drugačiji sporazum jer tužitelj nije prihvatio tuženikovu ponudu da umjesto predmetnog posla izradi završno certificiranje za uporabnu dozvolu. Slijedi da je potrebno primijeniti citiranu zakonsku odredbu članka 368. stavak 2. ZOO-a, iz koje proizlazi da svaka ugovorna strana koja je ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. Tužitelj, dakle, ima pravo na povrat uplaćenog avansa od 27.000,00 kn, ali je sporno da li tuženik ima pravo na naknadu za djelomično izvedeni rad, a kako tvrdi u ovom postupku.

27.

Iz prije citiranih iskaza koji su svi u tom dijelu međusobno sukladni, uključujući i iskaz zastupnika po zakonu tuženika i njegovog tadašnjeg djelatnika I. B., proizlazi da tuženik ugovorenu uslugu energetskog pregleda i energetskog certifikata nije izvršio, već je izvršio neke predradnje koje je vanjski suradnik tuženika I. V. nabrojao u e-mail poruci upućenoj I. B. i zastupniku po zakonu tuženika E. V., dana 10. kolovoza 2018. (list 32 spisa). U toj e-mail poruci nabraja se prvi i drugi terenski izvid i obrada podataka i izrada projektnoj prijedloga, koji posao je po njegovoj procjeni trajao njegovih 8 sati i 24 sata građevinara, i još sastanak s tužiteljem od 10. kolovoza 2018.

I. V., saslušan kao svjedok iskazao je sukladno navedenom, a zastupnik po zakonu tuženika E. V. iskazao je da te predradnje predstavljaju trošak tuženika od 15 ili 20 tisuća kn, uvećano za PDV, s time da za sve predradnje koje su napravili, da nisu izdali nikakav dokument, već da je to bila radna verzija koja se nalazi na kompjuteru tuženikovih djelatnika. Iz navedenih dokaza sud nije mogao zaključiti kolika je vrijednost tih predradnji koje je tuženik izveo, odnosno koliko je iznosio njegov trošak tih predradnji, posebno imajući u vidu da je za taj posao angažirao uglavnom vanjske suradnike, u prvom redu što se tiče tehničkih mjera, svjedoka I. V., pri čemu nema dokaza da je istom nešto plaćeno.

28.

Dodatno, tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se na povrat onoga što je nesporno dao temeljem raskinutog Ugovora, pa je tuženik, za ono što je on dao, osim što je trebao dokazati postojanje svoje protutražbine, trebao dokazati i da je izjavio prijeboj sa tužiteljevom tražbinom, u kojem smislu tuženik ne ističe činjenice niti predlaže dokaze.

29.

Slijedom navedenog, sud zaključuje da nema osnove za umanjenje iznosa kojeg tužitelj osnovano potražuje u smislu odredbe članka 368. stavak 2. ZOO-a.

30.

Glede pozivanja tuženika na krivnju tužitelja zbog nedavanja potpunih informacija prilikom sklapanja Ugovora, ističe se da se tuženik na navedeno ne može osnovano pozivati, jer je upravo tuženik angažiran od strane tužitelja kao stručnjaka za aplikaciju na EU fondove, tako da je upravo tuženik bio dužan zahtijevati sve informacije koje su mu bile potrebne radi ocjene prihvatljivosti projekta. Iz provedenih dokaza, odnosno iz međusobno sukladnih iskaza svjedoka koje je sud prihvatio kao uvjerljive, životne i logične, proizlazi da projekt u konačnici nije bio prihvatljiv zbog nepostojanja jedinstvenog mjernog mjesta za električnu energiju, koji problem je bio relativno lako rješiv s obzirom da je projektna dokumentacija za građevinsku dozvolu u to vrijeme tek bila u radu. Zastupnik po zakonu tuženika E. V. iskazao je da je tužitelj rekao da ne želi prepraviti projekt na način da na objektu bude samo jedno jedinstveno mjerno mjesto, međutim, zz tužitelja D. R. osporio je navedenu tvrdnju te iskazao da bi, u slučaju da mu je netko to predložio, promijenio projekt s obzirom da je na natječaju za EU fondove imao mogućnost ostvariti bespovratna sredstva od 13 milijuna kuna. Sud navedenu tvrdnju zastupnika po zakonu tužitelja smatra uvjerljivom, životnom i ekonomski logičnom, te sud stoga prihvaća njegov iskaz u tom dijelu, dok ne prihvaća iskaz zastupnika po zakonu tuženika E. V. koji tvrdi suprotno. Uostalom, njegov iskaz u tom dijelu nisu potvrdili svjedoci, već su istakli pretpostavku da bi tužitelj u cilju ishođenja sredstava pristao na izmjenu projekta da mu je netko to predložio, i da im nije poznato da je tužitelju to netko predložio. Nadalje, tuženiku je projektna dokumentacija bila dostupna najkasnije u srpnju 2018., kada je projektant S. G. dostavio glavni projekt tuženiku, a o mjernim mjestima se razgovaralo već na prvom sastanku u svibnju 2018., što proizlazi i iz iskaza svjedoka S. G., i potvrdio je svjedok I.

V., ustvrdivši da je od projektanta G. dobio set projekata u srpnju 2018. kada je počeo s radom, a istovjetno je iskazao i svjedok D. O., suradnik tužitelja. Sud je iskazu svjedoka S. G. poklonio vjeru u cijelosti, cijeneći njegov iskaz objektivnim, logičnim i životnim, s obzirom da nije neposredno zainteresiran za ishod spora, i potkrijepljen je iskazima svjedoka V. i O. Dakle, sud zaključuje da nema krivnje tužitelja za raskid Ugovora. Međutim, sama krivnja za raskid nije od utjecaja na obvezu vraćanja danog temeljem raskinutog Ugovora. Krivnja bi bila relevantna za naknadu štete uslijed raskida Ugovora, što međutim, tuženik u ovom postupku ne zahtijeva odnosno takvo potraživanje po osnovi naknade štete ne ističe u prijeboj tužiteljevom potraživanju.

31.

Slijedom navedenog, sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja za povrat uplaćenog predujma u iznosu od 27.000,00 kn, temeljem Ugovora koji je raskinut, osnovan u cijelosti, pa je valjalo isti usvojiti i presuditi kao u točki I. izreke presude.

32.

Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 368. stavak 5. ZOO-a, prema kojoj strana koja vraća novac, dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila. U konkretnom slučaju, tuženik je nesporno predujam primio dana 12. srpnja 2018., a isto proizlazi i iz računa za predujam na listu 11 spisa, pa tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od tog dana. Kako kamatu zahtijeva od dana 12. srpnja 2020., to je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u tom dijelu.

33.

Odluka o trošku iz točke II. izreke presude temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, NN 91/92, NN 112/99, NN 117/03, NN 88/05, NN 2/07, NN 84/08, NN 123/08, NN 57/11 i NN 25/13, NN 70/19) dalje ZPP. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, NN 103/14, NN 118/14, NN 107/15 i NN 37/22 ), dalje OT, i to: sastav tužbe 100 bodova (Tbr.7.1OT), sastav podneska od 17. veljače 2021. 100 bodova (Tbr.8.1.OT – očitovanje na odgovor na tužbu), sastav podneska od 4. ožujka 2021. 25 bodova (Tbr.8.3.OT), pristup na pripremna ročišta dana 25. veljače 2021. i 31. ožujka 2021. po 50 bodova (Tbr.9.2.OT), pristup na ročišta za glavnu raspravu dana 29. rujna 2021., 2. prosinca 2021., 15. ožujka 2022. i 12. svibnja 2022. po 100 bodova (Tbr.9.1.OT), odnosno ukupno 7.250,00 kuna (vrijednost boda 10,00 kn – Tbr. 50 OT), PDV 25 % 1.812,50 kn, pristojba na tužbu i presudu po 620,00 kn. U Rijeci, 27. lipnja 2022.

Sudac

Željka Štrk-Vozila

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste, u smislu odredbe članka 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. i čl. 500.t. 2. ZPP- a).

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).