REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 53 Pž-1150/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja L. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M. J. J., odvjetnica iz Z., protiv tuženika T. d.d., Z., OIB ..., radi isplate iznosa od 219.073,20 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 2513/2021-3 od 28. siječnja 2022. ispravljenog rješenjem poslovni broj Povrv- 2513/2021-6 od 11. veljače 2022., 27. lipnja 2022.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2513/2021-3 od 28. siječnja 2022. ispravljenog rješenjem poslovni broj Povrv-2513/2021-6 od 11. veljače 2022. u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbačena tužba i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. M. iz Z. poslovni broj Ovrv-29/2018 od 25. svibnja 2018. u kojemu je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju novčane tražbine u iznosima od 96.660,08 kn sa zateznim kamatama tekućima od 16. studenoga 2016. do isplate.

II. Uvažava se žalba tužitelja i ukida rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2513/2021-3 od 28. siječnja 2022. ispravljenog rješenjem poslovni broj Povrv-2513/2021-6 od 11. veljače 2022. u preostalom dijelu točke I. i u točki II. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2513/2021-3 od 28. siječnja 2022. ispravljenog rješenjem poslovni broj Povrv-2513/2021-6 od 11. veljače 2022. riješeno je:

„I. Odbacuje se tužba i ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. M. iz Z., broj Ovrv-29/2018 od 25. svibnja 2018. u kojemu je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju novčane tražbine u iznosima od: 96.660,08 kn sa zateznim kamatama tekućima od 16.11.2016. do isplate -

122.413,12 kn sa zateznim kamatama tekućima od 15.03.2018. do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenim nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, te mu nadoknaditi nastali trošak ovrhe u iznosu od 6.375,91 kn i predvidivi trošak ovrhe u iznosu od 1.950,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na nastali trošak ovrhe u iznosu od 6.375,91 kn od 25. svibnja 2018. pa do isplate, koje kamate se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenim nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena,

- na predvidivi trošak ovrhe u iznosu od 1.950,00 kn od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do isplate, koje kamate se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenim nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena. II. Smatra se da je tužitelj odustao od prava na vođenje parnice u odnosu na podredni tužbeni zahtjev koji glasi: “Utvrđuje se da postoji potraživanje tužitelja L. d.o.o. M. 3, Z., OIB: ..., kao predstečajnog vjerovnika prema tuženiku T. d.d. za graditeljstvo, inženjering, proizvodnju i trgovinu, Z., U. grada V. 274, OIB: ..., kao predstečajnom dužniku, u iznosu od 131.392,58 kn u predstečajnom postupku posl. broj St-2481/18 Trgovačkog suda u Zagrebu, a koje potraživanje je osporeno od strane tuženika u predstečajnom postupku posl. broj St-2481/18 Trgovačkog suda u Zagrebu te obuhvaćeno pod točkom II.1. pod rednim brojem 92. osporenih tražbina vjerovnika u rješenju o utvrđenim i osporenim tražbinama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj St-2481/18-196 od 12.06.2019. godine.“

2. Odluku iz točke I. izreke pobijanog rješenja prvostupanjski sud je donio u odnosu na priznati dio tražbine u predstečajnom postupku pozivom na odredbu čl. 68. st. 5. Stečajni zakon („Narodne novine“ broj 71/15 i 104/17; dalje: SZ), a u odnosu na osporeni dio tražbine na temelju čl. 288. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/90; dalje: ZPP) i čl. 50. st. 3., čl. 167. i 266. SZ-a budući da tužitelj osnovni tužbeni zahtjev nije uskladio s odredbom čl. 266. st. 1. SZ-a. Odluku iz točke II. izreke je donio na temelju odredbe čl. 269. st. 3. SZ-a budući da je tuženik podredni tužbeni zahtjev uskladio s odredbom čl. 266. st. 1. SZ-a, te je to učinio više od dvije godine nakon pravomoćnosti rješenja o upućivanju na parnicu i više od pola godine nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajnog sporazuma i to nakon što je po prijedlogu tuženika nastavljen prekinuti postupak, zbog otvaranja predstečajnog postupka nad tuženikom, pravomoćnim rješenjem poslovni broj Povrv-2130/2018 od 1. listopada 2021.

3. Navedeno rješenje žalbom pobija tužitelj u cijelosti zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijano rješenje ili ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U žalbi prvenstveno ističe kako pobijano rješenje sadrži pogrešnu uputu o pravnom lijeku, budući da je žalba protiv pobijanog rješenja dopuštena. Nadalje ističe da pobijano rješenje o odbačaju tužbe sud nije mogao donijeti pozivom na odredbu čl. 288. st. 2. ZPP-a. Nadalje, iznosi razloge zbog kojih smatra nepravilnom i nezakonitom odluku o nastavljanju prekinutog postupka u odnosu na osporeni dio tražbine u predstečajnom postupku, a koju je sud donio po prijedlogu tuženika prije donošenja predmetnog rješenja. Konačno, smatra nepravilnim shvaćanje prvostupanjskog suda glede roka u kojem se treba nastaviti prekinuta parnica radi utvrđenja osporene tražbine, te ističe da prema sadržaju predstečajne nagodbe njegova osporena tražbina još nije dospjela, pa stoga nije bilo mjesta za donošenje odluke iz točke II. izreke pobijanog rješenja.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a i čl. 381. ZPP-a u granicama žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Prvenstveno valja reći da je glede pogrešne upute o pravnom lijeku doneseno rješenje o ispravku pobijanog rješenja u tom dijelu, te je prvostupanjski sud dostavio spis ovom sudu radi donošenja odluke o žalbi, a ovaj sud je tu žalbu razmatrao.

8. Iz obrazloženja pobijanog rješenja i podataka u spisu proizlazi da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu 11. lipnja 2018. radi naplate potraživanja u iznosu od 219.073,20 kn sa zateznom kamatom, a koje se sastoji od potraživanja s više osnova 1. iznos od 96.660,08 kn tužitelj zahtjeva s osnove zadržanog osiguranja za kvalitetu izvedenih radova i 2. iznos od 122.413,12 kn s osnove radova iskazanih u okončanoj situaciji. Javni bilježnik je izdao rješenje o ovrsi, na koje je ovršenik podnio prigovor pa je sud rješenje o ovrsi stavio izvan snage te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Budući da je nad tuženikom 9. studenog 2018. otvoren predstečajni postupak, parnični postupak je prekinut po sili zakona, što je sud utvrdio rješenjem od 14. studenoga 2018. U predstečajnom postupku tužitelj je podnio dvije prijave tražbina koje je imao u trenutku otvaranja predstečajnog postupka: 1. prijava od 30. studenog 2000 18. - prijavljen je iznos od 131.392,59 kn u kojemu je i iznos iz predmetnog parničnog postupka (122.413,59 kn i zatezna kamata 8.979,46 kn iskazane u apsolutnom iznosu do dana otvaranja predstečajnog postupka) i 2. prijava od 30. studenog 2018. - prijavljen je iznos od 178.012,22 kn (glavnica u iznosu 148.660,24 kn i zatezna kamata 29.351,98 kn) te je u toj prijavi uključena i tražbina iz ovog predmeta u iznosu od 96.660,08 kn sa zateznom kamatom.

Nadalje, u predstečajnom postupku tužitelju kao vjerovniku je priznata tražbina u iznosu od 178.012,22 kn iz druge prijave, ali je osporena tražbina po prvoj prijavi u iznosu od 131.392,59 kn, te je za osporenu tražbinu tužitelj upućen u parnicu protiv tuženika u roku od osam dana od pravomoćnosti rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama. Pravilno je zaključio prvostupanjski sud je takvo upućivanje u parnicu protivno odredbi čl. 68. st. 3. SZ-a budući da je i je parnica tekla za osporenu tražbinu pa je tužitelja trebalo uputiti u parnicu u roku od osam dana od dana pravomoćnog sklapanja predstečajnog sporazuma.

9. Iz podataka u spisu proizlazi kako nema dopisa tužitelja kojim predlaže nastavak postupka. Međutim, postupak je nastavljen rješenjem od 1. listopada 2021. koje je pravomoćno. Budući da je nastavljen postupak sud je 28. siječnja 2022. izvan ročišta donio rješenje kojim odbacuje tužbu kojom tužitelj zahtijeva plaćanje iznosa od 219.073,20 kn sa zateznom kamatom uz obrazloženje da je tužitelju u predstečajnom postupku priznata tražbina u iznosu od 96.660,08 kn pa tužitelji nema pravni interes za vođenje parnice, a niti za nastavak iste sukladno odredbi čl. 68. st. 5. SZ-a. Međutim, nije i jasno zašto je sud odbacio tužbu za iznos od 122.413,12 kn kada je tražbina iz tužbe osporena, a parnica nastavljena.

10. Nadalje, iako je sud odbacio tužbu za iznos od 122.413,12 kn sa zateznom kamatom, sud je ponovno utvrdio da je tužitelj odustao od prava na vođenje parnice odnosno na podredni zahtjev koji u biti čini tražbinu radi koje je sud odbacio tužbu u iznosu122.413,12 kn uz obrazloženje da tužitelj nije osnovni zahtjev uskladio s odredbom čl. 266. st. 1. SZ-a. Taj dio rješenja nije jasan, budući da je postupak pravomoćno nastavljen i da tada tužitelji može svoj zahtjev određivati tijekom prethodnog postupka. U ovom predmetu nije održana niti jedno pripremno ročište pa nije jasno zašto tužitelj nije mogao svoj zahtjev odrediti nakon nastavka postupka u tijeku prethodnog postupka. Ako tužbeni zahtjev nije bio u skladu s sa Stečajnim zakonom tada je sud trebao pozvati tužitelja da zahtjev odredi i tek nakon toga odbaciti tužbu ako za to ima osnove.

11. Međutim, zahtjev na isplatu u parnici koja se nastavlja nakon sklapanja predstečajnog sporazuma u skladu je sa Stečajnim zakonom. Predstečajni postupak treba razlikovati od stečajnog. U parnici koja se nastavlja tužitelj može odrediti zahtjev na način da zahtijeva na primjer utvrđenje tražbine u iznosu od 122.413,12 kn, a zatim i kondemnatorni zahtjev za isplatu 20% utvrđenog iznosa u skladu s konkretnim sklopljenim predstečajnim sporazumom. Tužitelj može tražiti isplatu zato što tuženik i nakon sklapanja predstečaja nastavlja poslovati i tužitelju je presuda ovršna isprava budući da on nema rješenje o utvrđenim tražbinama, pa se postavlja pitanje kako bi tužitelj izvršio presudu kojom se samo utvrđuje njegova tražbina. Nakon okončanja predstečajnog postupka vjerovnici kojima je tražbina osporena mogu ostvariti svoju tražbinu u ovršnom postupku jedino na temelju presude, a zbog toga ta presuda može imati i kondemnatorni dio.

12. Iz navedenog proizlazi da je pobijano rješenje nezakonito u djelu kojim se tužba odbacuje za dio tražbine u iznosu od 122.413,12 kn sa zateznom kamatama (s tim da tužitelji treba kamate iskazati u apsolutnom iznosu, na što ga je sud treba pozvati da odredi svoj zahtjev, a osobito nije zakonito rješenje u točki drugoj izreke u kojoj je utvrđena da je nakon odbačaja tužbe za iznos od 122.413,12 kn sud utvrdio da je tužitelj odustao od prava na ostvarivanje tražbine u istom iznosu.

13. Imajući u vidu navedeno, pobijano rješenje je djelomično zahvaćeno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. 11. ZPP-a.

14. Stoga je pobijano rješenje valjalo ukinuti u djelu točke 1. njegove izreke za iznos od 122.413,12 kn sa zateznom kamatom u točki 2.njegove izreke i na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a u preostalom dijelu odbiti žalbu kao neosnovan, kako je na temelju odredbe čl. 380. ZPP-a odlučeno u točki I. izreke ovog rješenja.

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, tako da će prije svega odrediti pripremno ročište i pozvati tužitelja da odredi tužbeni zahtjev tako da se o njemu može odlučivati, pa ako to tužitelj učini, raspraviti sa strankama sve sporne činjenice, te radi potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja izvesti dokaze koje su stranke predložile i pravilnom ocjenom izvedenih dokaza i pravilnom primjenom materijalnog prava, donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku.

Zagreb, 27. lipnja 2022.

Sutkinja

Ružica Omazić, v.r.