REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 24 Pž-429/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja G.O. I. d.o.o. F., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik L. Š., odvjetnik u P., protiv tuženika M. G. d.o.o. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica dr. sc. S. V., odvjetnica u K., radi isplate iznosa od 208.102,04 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P- 116/2021-14 od 29. studenog 2021, 27. lipnja 2022.

r i j e š i o  j e

1. Odbija se djelomično tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje

Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-116/2021-14 od 29. studenog 2021. u točkama I., II. i dijelu točke III. izreke u kojem je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak u iznosu od 4.687,50kn.

2. Preinačuje se djelomično rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-116/2021-14 od 29. studenog 2021. u točki III. izreke i rješava:

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.687,50 kn (četiritisućešestoosamdesetsedam kuna i pedeset lipa).

3. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn (tisućupetstošezdesetdvije kune i pedeset lipa).

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-116/2021-14 od 29. studenog 2021. u točki I. izreke odbačena je tužba kao nedopuštena. U točki II. izreke odbačen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kao nedopušten. U točki III. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 9.375,00 kn u roku od 15 dana. U točki IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.431,00 kn.

2. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je sud utvrdio da je o glavnom tužbenom zahtjevu već pravomoćno odlučeno, a o eventualno kumuliranom da teče parnica o istoj stvari između istih stranaka.

3. Protiv rješenja žalbu je podnio tužitelj. Rješenje pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud rješenje ukine i predmet vrati na ponovan postupak. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a kada je donio rješenje o odbačaju tužbe budući je postupio suprotno odredbi čl. 278. st. 1., čl. 280., čl. 285. st. 4. i čl. 288. st. 2. ZPP-a i rješenje donio prije pripremnog ročišta. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1014/2020-2 od 13. listopada 2020. Nadalje, prvostupanjski sud propustio je utvrditi da je za postojanje pravomoćno presuđene stvari i za postojanje dvostruke litispendencije potrebno da u oba spora postoji isti subjektivni identitet spora (identitet stranaka spora-tužitelja i tuženika u istoj ili obrnutoj ulozi) i objektivni identitet spora (isti predmet spora) što ovdje nije slučaj. Naposljetku, tužitelj osporava i odluku o troškovima postupka (osporava je u cijelosti nastavno na gore navedene žalbe navode, a za slučaj da drugostupanjski sud ne usvoji gore navedene žalbene navode tužitelja, tada je osporava u pogledu visine).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitavši rješenje u pobijanom dijelu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP)u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je zaključio da je pobijano rješenje pravilno osim u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka.

7. Odredbom čl. 354. st. 1. ZPP-a propisano je da bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u toku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

8. Relativno bitna je ona povreda koja je mogla spriječiti da se stvar meritorno temeljiti raspravi i pravilno ocijeni. Ona dobiva određeno značenje samo s obzirom na posljedice koje je prouzrokovala ili je mogla prouzrokovati u suđenju o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Određena povreda ne može se kvalificirati kao relativno bitna ako se ustanovi da je njezina posljedica povreda samog zahtjeva za donošenje pravilne i zakonite presude. Ove posljedice ispituju se u svakom konkretnom slučaju.

9. Dakle, u konkretnom slučaju potrebno je ocijeniti je li činjenica da je prvostupanjski sud odbacio tužbu u fazi prethodnog ispitivanja tužbe, a ne na pripremnom ročištu mogla utjecati na zakonitost odluke.

10. Iz spisa proizlazi da su trgovačka društva P. K. d.o.o., F., kao zakupodavac i M. d.o.o. Z., kao zakupnik, 1. rujna 2014. zaključili Ugovor o zakupu poslovnog prostora (u daljnjem tekstu - Ugovor o zakupu) te da su potom M. d.o.o. Z. i tuženik zaključili Sporazum o prijenosu ugovora od 7. prosinca 2014., kojim je Ugovor o zakupu s M. d.o.o. Z. prenesen na tuženika, a sve vezano za poslovni prostor u P., na adresi M. p. (16. suvlasnički dio: 328/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-16), s kojim je povezano pravo vlasništva na poseban dio 15 - P14 koji se sastoji od prizemlja i galerije, ukupne površine 143,82 m2, sagrađen na k. č. br. 543/4 stadion površine 1593 m2, upisan u z. k. ul. 15048, podul. 16., k.o. P.). Dalje, tužitelj i trgovačko društvo P. K. d.o.o., F. su 30. travnja 2017. zaključili Ugovor o podjeli i preuzimanju, kojim je u članku 8. uređena podjela dijela imovine i obveza društva P. K. d.o.o., F., te je ugovoreno da tužitelj postaje sveopći pravni sljednik imovine i obveza što se preuzima tim Ugovorom o podjeli i preuzimanju. S obzirom na to da je društvo P. K. d.o.o., F. (članak 12. Ugovora o podjeli i preuzimanju) dopustilo da se na temelju Ugovora o podjeli i preuzimanju u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola tužitelj uknjiži kao vlasnik ranije opisanog poslovnog prostora u P., na adresi M. p., proizlazi da je tužitelj novi vlasnik predmetne nekretnine koja je predmet Ugovora o zakupu. Posljedično, na tužitelja su prešle sve tražbine koje je društvo P. K. d.o.o., F., na temelju Ugovora o zakupu imalo prema tuženiku. Tužitelj tijekom posutpka tvrdi da je tuženik povrijedio ugovornu obvezu plaćanja zakupnine jer zakupninu nije platio u periodu od 1. kolovoza 2016. pa nadalje, zbog čega je pravni prednik tužitelja, društvo P. K. d.o.o. F., za period od 1. kolovoza 2016. do 31. listopada 2016. tuženiku izdalo račune u ukupnom iznosu od 16.852,04 kn. Tvrdi da nisu plaćene niti naredne zakupnine od po 750,00 EUR mjesečno s dospijećima svakog petog dana u mjesecu za taj

mjesec.

Nadalje, da je 27. listopada 2015. i 18. svibnja 2016. pravni prednik tužitelja P. K. d.o.o. od tuženika primio pismena s predmetom „otkaz Ugovora o zakupu poslovnog prostora“, koja se odnose na otkaz Ugovora o zakupu poslovnog prostora, za koji otkaz tužitelj drži da je suprotan odredbama Ugovora o zakupu i Zakonu o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje i naknadu štete zbog tuženikova otkaza Ugovora o zakupu. Osim navedenog, tužitelj je predlagao da se odredi prekid postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred sudom vodio pod poslovnim brojem P-345/2016-27. U postupku poslovni broj P-345/2016 donijeta je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 16.852,04 kn sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je specificirano u izreci i isplati iznos od 15.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je specificirano u točki II. izreke navedene presude. U točki IV. izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj P. K. d.o.o., F. zahtijevao da se tuženiku naloži da mu u roku od 15 dana naknadi štetu u iznosu od 27.750,00 EUR u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate, zajedno sa zateznim kamatama. Tuženik je prije upuštanja u odgovor na tužbu istaknuo prigovor litispendencije i predložio odbacivanje tužbe obrazlažući da se o zahtjevu koji je predmet ove tužbe vodi postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-345/2016, u kojem postupku je donesena presuda 2. kolovoza 2018. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatom 16.852,04 kn i 25.500,00 EUR, dok je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 27.750,00 EUR.

11. Prvostupanjski je sud, rješenjem poslovni broj P-391/2019-7 od 13. srpnja 2020., odredio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari i odlučio da će se postupak nastaviti po donošenju pravomoćne odluke u predmetu koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-345/2016 ili po drugačijoj odluci suda. Međutim, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-4216/2020-4 od 2. ožujka 2021. ukinuo je navedeno rješenje i predmet

je

vratio

na

ponovan

postupak. Tako je odlučeno jer je utvrđeno da se i u predmetnom postupku i u postupku koji se vodi pod poslovnim brojem P-345/2016 radi o istovjetnom tužbenom zahtjevu, da bi stoga rješavanje o prethodnom pitanju u postupku P-345/2016 bilo identično rješavanju glavne stvari u ovom postupku, a što se protivi samoj biti prethodnog pitanja koje ne može biti identično s glavnom stvari, već samo podloga na osnovi koje će se donijeti odluka o glavnoj stvari. Osim navedenog, prvostupanjski sud je upućen ponovno ocijeniti prigovor litispendencije.

12. Nadalje, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u predmetu pod poslovnim brojem Pž-5600/2018-4 od 11. rujna 2020. donio presudu kojom je potvrdio presudu Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-345/2016-27 od 2. kolovoza 2018. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da društvu G.O. I. d.o.o. F. isplati iznos od 16.852,04 kn sa zateznim kamatama te u dijelu točke II. izreke kojom je naloženo tuženiku da društvu G.O. I. d.o.o. F. isplati iznos od 1.875,00 EUR u protuvrijednosti u kunama sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 750,00 EUR od 5. studenog 2016. do isplate, na iznos od 750,00 EUR od 5. prosinca 2016. do isplate i na iznos od 375,00 EUR od 5. siječnja 2017. do isplate. Presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-116/2021-14 od 2. kolovoza 2018. preinačena je u dijelu kojem je tuženiku bilo naloženo da društvu G.O. I. d.o.o. Zagreb isplati iznos od 13.125,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja s pripadajućim zateznim kamatama te je u navedenom dijelu odbijen tužbeni zahtjev. Odbijen je i tužbeni zahtjev za isplatom četrnaest pojedinačnih iznosa od 750,00 EUR u protuvrijednosti u kunama sa zateznim kamatama. Pod istim poslovnim brojem Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je i rješenje kojim je ukinuo presudu Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-345/2016-27 od 2. kolovoza 2018. u točki V. kojom je bio odbijen zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da društvu G.O. I. d.o.o. F. naknadi štetu u iznosu od 27.750,00 EUR u protuvrijednosti u kunama. Ukinute su i točke V. i VI. navedene presude koje sadržavaju odluku o troškovima postupka.

13. Sukladno čl. 333. st. 2. ZPP-a, sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica između istih stranaka pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno presuđeno, dužan je odbaciti tužbu. Budući da pravomoćna presuda djeluje kao procesna smetnja samo ako je donesena među istim strankama treba zaključiti da ona općenito svojom pravomoćnošću tako djeluje. Međutim, postoje i izuzeci od tog općeg pravila po kojem pravomoćna presuda djeluje samo prema parničnim strankama, a odnose se na univerzalne i singularne sukcesore tih stranaka.

14. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se u oba postupka radi o istovjetnom tužbenom zahtjevu pa da je stoga osnovan prigovor litispendencije s obzirom na činjenicu da je društvo P. K., Ugovorom o podjeli i preuzimanju od 30. travnja 2017. i upisom te podjele u sudski registar na trgovačko društvo G. O. Istra d.o.o., prenio imovinu i obveze koja se odnosi (i) na poslovni prostor koji je bio predmetom ugovora o zakupu uslijed čega je G.O. I. d.o.o. kao preuzimatelj „sveopći pravni sljednik imovine i obveza” pa tako i prava na potraživanje dospjele i nedospjele zakupnine (kao i naknade štete), te da je u predmetu poslovni broj P-345/2016, društvo P. K. d.o.o. tokom parnice izgubio građanskopravnu legitimaciju te je sud u tom predmetu naložio tuženiku da plati upravo društvu G.O. I. d.o.o. iznos koji je predmet i ovog postupka. Iako je prvotno u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-345/2016 tužitelj P. K. d.o.o. F. zahtijevao da se tuženiku naloži da društvu P. K. d.o.o. F. kao tužitelju izvrši plaćanje, podredno naknadu štete, navedenom presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-345/2016-27 od 2. kolovoza 2018. tuženiku je naloženo da obvezu ispuni društvu G.O. I. d.o.o. F., a sve s obzirom na to da su tužitelj i društvo P. K. d.o.o. F. 30. travnja 2017. zaključili Ugovor o podjeli i preuzimanju na temelju kojega je tužitelj postao sveopći pravni slijednik imovine i obveza društva P. K. d.o.o. F. koje su preuzete tim Ugovorom o podjeli i preuzimanju.

15. Stoga činjenica da sud nije odbacio tužbu na pripremnom ročištu već u fazi ispitivanja tužbe, ne predstavlja povredu koja bi mogla utjecati na konačnu odluku. Sudska praksa na koju se poziva tužitelj nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer je temeljena na drugoj činjeničnoj osnovi, a odluku o tome radi li se o bitnoj povredi iz čl. 354. st. 1. ZPP-a treba gledati u svakom konkretnom slučaju.

16. No međutim, kod odlučivanja o troškovima postupka prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, tužitelj osnovano tvrdi da je prvostupanjski sud troškove previsoko dosudio, i to trošak sastava odgovora na tužbu iznosu od 6.250,00 kn (umjesto polovice - 3.125,00 kn) i trošak sastava žalbe od 22.7.2020. u iznosu od 3.125,00 kn (umjesto polovice - 1.562,50 kn), jer je riječ o tužbi s eventualnom kumulacijom tužbenih zahtjeva. Naime, tužitelj nije tražio da sud prihvati oba tužbena zahtjeva nego jedan od eventualno kumuliranih pa se onda vrijednost predmeta spora prosuđuje po jednom od njih, a ne po oba zajedno kako je prvostupanjski sud pogrešno učinio. Dakle, ako sud, kao u ovom slučaju, odbaci prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, onda odmah odlučuje o drugom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, kojeg je također odbacio. Dakle, u pogledu naknade troškova postupka dosuđuju samo za jedan od tih eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva, budući da je riječ o eventualnoj kumulaciji, a ne o objektivnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva. Takvo je stajalište i sudske prakse izražene u odluci Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1085/09-2 od 18. studenog 2009. godine.

17. Valjalo je stoga temeljem čl. 380. t. 2. i 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

18. Zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan iz razloga što tužitelj nije uspio sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, a za dio u kojem je djelomično uspio, nije mu nastao poseban trošak.

Zagreb, 27. lipnja 2022.

Sudac

Kamelija Parać