Pristupanje sadržaju
- 1 - Revd 951/2024-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. I., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. A. iz O., OIB ..., radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-775/2023-2 od 17. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1090/2020-8 od 28. veljače 2023., u sjednici održanoj 13. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-775/2023-2 od 17. studenoga 2023.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije je podnesen zbog pitanja koja tužitelj smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, te se pozvao i na povredu prava iz čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a koja glase:
„1.) "Može li prema odredbama članka 187. ZPP-a tužitelj koji je kao ovršenik upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, pokrenuti parnični postupak radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, a sud provesti postupak?"
2.) ''Jeli u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena odredba čl. 187. st. 2. ZPP, a koju nisu primijenili i dopustili tužitelju je bilo od utjecaja pravilnost i zakonitost nižestupanjskih presuda, čime su dakle nižestupanjski sudovi počinili bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 187. st. 2. ZPP-a?''
3.) ''Jeli drugostupanjskom odlukom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 187. ZPP, Obzirom da je u ovom postupku sud drugog stupnja utvrdio da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe i da je do tog utvrđenja došao pazeći na postojanje pravnog interesa po službenoj dužnosti, što je bilo je od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude?''
4.) ''Je li ostvarena bitna povreda odredaba čl. 354. st. 1. ZPP-a kad nije primijenio odredbu čl. 98. st. 4. ZPP-a sud kad je meritorno odlučivao o zahtjevu za izravnu naplatu. Kako je zahtjev adresa iz RH za izravnu naplatu u ime ovrhovoditelja, koji ovršnom ispravom ima boravište u inozemstvu SAD, podnio punomoćnik bez punomoći kojom bi ga ovrhovoditelj ovlastio zastupati u ovom predmetu a ovrhovoditelj u samom zahtjevu nije imenovao ni punomoćnika za primanje pismena u R H, odgovarajućom primjenom odredbe čl. 146. st. 1. ZPP-a i čl. 98. st. 4. ZPP-a, kao i bez isprave iz koje bi bilo vidljivo u kojem svojstvu (po pravoj liniji, brat iz RH) ovlašten u ime ovrhovoditelja ovlastiti punomoćnika da podnosi predmetni zahtjev, što je bilo je od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude?''
5.) ''Je li ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a kad nije primijenio odredbu čl. 98. st. 4. sud kad je meritorno odlučivao o zahtjevu za izravnu naplatu i zapisniku (l.s.10) iskaz osobe koja nije stranka da je on ovlastio punomoćnika za zastupanje tuženika ovrhovoditelja u postupcima protiv tužitelja ovršenika, u toj situaciji Sud je dužan u tijeku cijelog postupka paziti je li osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik ovlaštena za zastupanje. Ako sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlaštena za zastupanje, ukinut će parnične radnje što ih je ta osoba poduzela ako te radnje nije stranka naknadno odobrila (čl. 98. st. 4. ZPP?''
6.) Jeli nedopuštena i neovlaštena izvansudska ovrhu zahtjevom za izravnu naplatu u ime ovrhovoditelja adrese iz RH, koji ovršnom ispravom ima boravište u inozemstvu SAD, podnio punomoćnik bez punomoći kojom bi ga ovrhovoditelj ovlastio zastupati u ovom predmetu, a ovrhovoditelj u samom zahtjevu nije imenovao ni punomoćnika za primanje pismena u R H, odgovarajućom primjenom odredbe čl. 146. st. 1. ZPP-a i čl. 98. st. 4. ZPP-a, kao i bez isprave iz koje bi bilo vidljivo u kojem svojstvu (srodnik po pravoj liniji brat iz RH) ovlašten u ime ovrhovoditelja ovlastiti punomoćnika da podnosi predmetni zahtjev, što je bilo je od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe?''
7.) "Je li sud postupao suprotno odredbi čl. 278. st. 1., 280., 285. st. 4. i 288. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, -dalje: ZPP) i time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP kada je donio rješenje o odbijanju (odbačaju) tužbe kao neosnovane a nije stvar pravomoćno presuđena, a prije nego je održano pripremno ročište koje u konkretnom slučaju pripremno ročište nije održano jer tužitelj nije bez punomoćnika izlagao po tužbi već ostao kod tužbe i davno podnesenog podneska po punomoćniku da sud donese presudu zbog ogluhe a sutkinja je napustila sudnicu i naložila je zapisničarki da tužitelju uruči unaprijed isprintan zapisnik činjenicom da je sud prije nego je održao pripremno ročište odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika i njegova punomoćnika opravdani razlozi spriječili da podnesu odgovor na tužbu i pristupe na pozvano zakazano pripremno ročište?'' slično Revd 548/2020-2 dopustio Broj Rev 1014/2020-2.
8.) ''Jeli na zakazanom ročištu, s obzirom na to da su tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni tuženiku, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je podnio tužitelj i ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu i pristupi na zakazano ročište, valjalo u smislu odredbe čl. 331. b. ZPP-a u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev donošenjem presude zbog ogluhe?''
9.) ''Jeli u situaciji, kad člankom 284. ZPP-a sud smatra da se na temelju tužbe može dalje postupati, da osnovanost tužbenog zahtjeva iz činjenica navedenih u tužbi a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio sudu koju je dostavio tuženiku radi odgovora na tužbu uz pravne posljedice čl. 331.b st. 4 ZPP-a, ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika 5. puta u dvije godine spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu i da pristupi na pripremno ročište, a pristupio je tužitelj, u slučajevima iz čl. 331.b st. 3. i 4. presudu zbog ogluhe sud treba može donijeti bez saslušanja stranaka?“.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
6. U ovoj stvari radi se o parničnom postupku u koji je tužitelj kao ovršenik upućene radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koju je protiv njega pokrenuo tuženik kao ovrhovoditelj radi naplate svoje tražbine na temelju presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-121/2017 od 20. prosinca 2018.
7. Sukladno odredbi čl. 52. st. 1. Ovršnog Zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 94/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ) upućivanje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom povodom žalbe ovršenika, moguće je samo u pogledu žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. točka 7., 9 . - 11. OZ. Prema čl. 55. st. 3. OZ u vezi s čl. 52. st. 5. OZ, u pokrenutom parničnom postupku sud je ograničen na raspravljanje upravo onih razloga zbog kojih je ovršenik upućen u parnicu, a ovršenik kao tužitelj u pokrenutoj parnici ne može širiti razloge zbog kojih je upućen u parnicu.
8. Stoga je sud prvog stupnja u ovom slučaju bio vezan sadržajem presude kao ovršne isprave i mogao je raspravljati samo o navedenom opugnacijskom razlogu iz čl. 50. st. 1. točka 7. OZ povodom kojeg je došlo do upućivanja u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a što je sukladno pravnom shvaćanu izraženom u brojnim odlukama ovog suda (primjerice: Rev 433/17-2 od 16. svibnja 2017., Rev 2770/2015-2 od 13. ožujka 2019., Rev 873/2016-5 od 10. prosinca 2019., Rev 861/2022-2 od 5. listopada 2022. i dr.).
9. Slijedom navedenog naznačujući 1., 2. i 3. pitanje tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke jer je u postupku pred nižestupanjskim upravo postupljeno primjenom navedenih odredbi OZ, dok u postupku pred drugostupanjskim sudom uopće nije ispitivan pravni interes za podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
10. Pitanjima naznačenim pod 4., 5. i 6. tužitelj problematizira adresu i zastupanje tuženika po punomoćniku odvjetniku u postupku izvansudske ovrhe, a što su navodi koje tužitelj nije istakao protiv rješenja o ovrsi niti je zbog njih tužitelj upućen u parnicu.
11. U odnosu na pitanja naznačena pod 7., 8. i 9. tužitelj polazi od pretpostavke koja nema uporišta u provedenom postupku, jer u ovoj pravnoj stvari nije doneseno „rješenje o odbijanju (odbačaju) tužbe“ dok je pitanje ispunjenja uvjeta za donošenje presude zbog ogluhe izričito propisano odredbama čl. 331.b ZPP.
12. Slijedom navedenog o odgovorima na naznačena pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP ne ovisi odluku o sporu niti su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
13. Stoga ni odluke revizijskog suda broj Rev 1014/2020-2 od 13. listopada 2020., Rev 1012/2020-2 od 22. prosinca 2020., Rev 1360/13-2 od 25. ožujka 2014., Rev 1676/16-2 od 12. srpnja 2016., Rev 2014/10-2 od 5. lipnja 2013., Gzp 1242/09-3 od 22. veljače 2010. i Gzp 143/09-7 od 17. veljače 2010., na koje se poziva tužitelj ne mogu ocijeniti kao navođenje razloga zbog kojeg bi postavljena pravna pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer se odnose na bitno drugačije činjenične i pravne situacije.
14. Tužitelj navodi da mu se odbijanjem tužbe nameće ograničenje prava na pristup sudu iz čl. 6. Konvencije.
15. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
16. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.
17. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
18. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP, riješiti kao u izreci.
Đuro Sessa, v.r.