Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-660/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja P. B. iz D. S., OIB ., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika KBC Z., iz Z., OIB:...., radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 15 Pr- 5438/2018-31 od 27. ožujka 2020. i rješenja istog suda poslovni broj 15 Pr- 5438/2018-36 od 18. lipnja 2020., 27. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 15 Pr-5438/2018-31 od 27. ožujka 2020., potvrđuje u dosuđujućem dijelu točke I. izreke za iznos od 1.764,65 kn bruto s kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 137,52 kn od dana 16. lipnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 148,45 kn od dana 16. srpnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,58 kn od dana 16. kolovoza 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,22 kn od dana 16. rujna 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,53 kn od dana 16. studenog 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 264,24 kn od dana 16. siječnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 276,24 kn od dana 16. veljače 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 167,42 kn od dana 16. svibnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,57 kn od dana 16. lipnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 414,36 kn od dana 16. srpnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 88,17 kn od dana 16. kolovoza 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 33,59 kn od dana 16. rujna 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 138,76 kn od dana 16. studenoga 2015. godine pa do isplate, i u dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku sadržane u točki III. izreke za iznos od 1.182,50 kn s kamatama.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana presuda u dosuđujućem dijelu točke I. izreke za iznos od 3.231,48 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose (preko iznosa od 1.764,65 kn do iznosa od 4.996,13 kn), i dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku sadržane u točki III. izreke za iznos od 3.567,50 kn s kamatama (preko iznosa od 1.182,50 kn do iznosa od 4.750,00 kn) i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.231,48 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 144,08 kn od dana 16. prosinca 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 145,36 kn od dana 16. veljače 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 132,72 kn od dana 16. travnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,83 kn od dana 16. svibnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 153,77 kn od dana 16. lipnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 138,76 kn od dana 16. srpnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 183,59 kn od dana 16. rujna 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,42 kn od dana 16. listopada 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,48 kn od dana 16. siječnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 142,16 kn od dana 16. veljače 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 156,36 kn od dana 16. svibnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 147,33 kn od dana 16. lipnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 142,16 kn od dana 16. srpnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 155,50 kn od dana 16. rujna 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,97 kn od dana 16. listopada 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 311,28 kn od dana 16. siječnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 142,12 kn od dana 16. veljače 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 169,18 kn od dana 16. svibnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 142,12 kn od dana 16. lipnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 190,23 kn od dana 16. srpnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 113,98 kn od dana 16. kolovoza 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 142,12 kn od dana 16. rujna 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 142,72 kn od dana 16. studenog 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 149,24 kn od dana 16. prosinca 2018. godine pa do isplate , kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.567,50 kn s kamatama.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 15 Pr-5438/2018-36 od 18. lipnja 2020. potvrđuje.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime razlike manje isplaćenih plaća bruto iznos od 4.996,13 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu, pobliže navedeno točkom I. izreke citirane presude. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zatražio od tuženika zakonsku zateznu kamatu na iznos od 33,59 kn za period od 16. kolovoza 2015. do 15. rujna 2015.Točkom III. izreke tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2020. do isplate, dok je preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 937,50 kn odbijen kao neosnovan.

2.Rješenjem poslovni broj 15 Pr-5438/2018-36 od 18. lipnja 2020. odbijen je prijedlog tuženika za povratom predujma za vještačenje.

3. Protiv citirane presude u njezinom dosuđujućem dijelu točke I. i III. izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.

4. Rješenje poslovni broj 15 Pr-5438/2018-36 od 18. lipnja 2020. tuženik pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP-a, predlažući da se rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

5. Odgovor na žalbe nije podnesen.

6. Žalba tuženika protiv presude poslovni broj 15 Pr-5438/2018-31 od 27. ožujka 2020. djelomično je osnovana, dok žalba protiv rješenja poslovni broj 15 Pr- 5438/2018-36 od 18. lipnja 2020. nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike naknade plaće u iznosu od 4.996,13 kn bruto s kamatama na ime prekovremenog rada u dane kada državni praznici ili blagdani padaju u radne dane od ponedjeljka do petka i naknade razlike plaće za godišnji odmor, u vremenskom razdoblju studeni 2013. – studeni 2018.

8. Radi se o postupku u sporovima male vrijednosti iz odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, na koji se sukladno odredbi iz čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19) primjenjuje odredba čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14), a prema kojoj odredbi presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog Zakona i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

9. Stoga žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušten.

10. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u svezi čl. 354. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude i rješenja bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, na koju se upire žalbenim navodima kojima se pobija prvostupanjska presuda, budući da ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je presudu moguće ispitati.

11. Ocjenom provedenih dokaza, prihvaćajući nalaz i mišljenje angažiranog vještaka C. za f. v. d.o.o. da je tuženik tužitelju na sate rada obračunavao uvećanja zavisno da li su odrađeni subotom, nedjeljom, na dane blagdana i druge dane određene zakonom i na dan Uskrsa, odnosno zavisno od toga da li su isti određeni u noćnom dijelu dana i u drugoj smjeni, a da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana bez blagdana, subota i nedjelja u tekućem mjesecu i osam radnih sati dnevno, sud prvog stupnja utvrđuje da potraživanje tužitelja po osnovi prekovremenog rada koji je bio duži od dnevnog rasporeda radnog vremena i koji je bio duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati iznosi 4.402,00 kn, a manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora da iznosi 594,13 kn. Pri tome se sud pozvao na odredbe čl. 83. st. 3. i čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 73/13- dalje ZR/09), odnosno odredbe čl. 91. st. 3. i čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 – dalje ZR/14), odredbe čl.36. st. 2., čl. 47., čl. 51. i čl. 52. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 – dalje KU/13, ) odnosno odredbe čl. 34. st. 2., čl. 45., čl. 49. i čl. 50. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18 – dalje KU/18), te čl. 1. i čl. 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11).

12.Sud prvog stupnja otklanja primjenu Zaključka broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora utvrđenjem da iz odredbi čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno čl. 49. st. 10. KU/18 nedvojbeno proizlazi da u redovni fond radnih sati ulaze samo radni dani, te da prema Zakonu o blagdanima spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj blagdani nisu radni dani, te ne ulaze u mjesečni redovni fond radnih sati, iz kojih razloga ne nalazi osnovanim primjenu navedenog Zaključka broj 153.

13. I u ovoj žalbenoj fazi postupka prijeporan je način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati jer se prema tvrdnji tužitelja u mjesečni fond radnih sati računaju svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbija subota i nedjelja, a ne i blagdan, koji eventualno pada u tjednu, pri čemu se poziva na Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora.

14. Glede navedenog pravnog pitanja stav je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih rješenja, pa tako u rješenju broj Rev-872/2021-2 od 31. kolovoza 2021. iznosi slijedeće pravno shvaćanje:

"Prema shvaćanju ovog suda, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i ovaj sud u odlukama poslovni broj Revr-630/2017, Revr-676/2013, Revr-793/2013, Revr-1515/2013 i dr.). Pri tome nije isključena mogućnost da sud prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni broj radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli zaključak broj 148 prema kojem u bitnome redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici 21. prosinca 2015. donijelo je zaključak broj 153 kojim je stavljen izvan snage zaključak broj 148 i gdje je navedeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati.

Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13 te se zaključak broj 153 u bitnom razlikuje od zaključka broj 148 prema načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169 kojim je navedeno da zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora, a izmijenjeni zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.

Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po povjerenstvu pod brojem 148, prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje."

15. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u razdoblju od 21. prosinca 2015.

16.Prema dopunskom nalazu i mišljenju angažiranog vještaka (list 339 spisa) proizlazi da se tuženik pri izračunu prekovremenog rada rukovodio Zaključkom broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015., te ukoliko se zauzme stav da se citirani Zaključak primijeni na konkretan slučaj, tada za utuženu osnovu ne bi postojale razlike plaće.

17. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi u odnosu na zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za prekovremeni rad i godišnji odmor u razdoblju od 1. svibnja 2014. do 30. studenoga 2015., u ukupnom iznosu od 1.764,65 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

18.Ovaj sud je prihvatio i žalbene navode tuženika da je sud prvog stupnja u odnosu na potraživanje za studeni 2013. pogrešno primijenio odredbe KU/13 i Zaključak 148., budući da je navedeni KU/13 u primjeni tek od 1. prosinca 2013., a da je za studeni 2013. u primjeni bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 88/13). Citirani kolektivni ugovor je u čl. 58. st. 1. propisivao da će se osnovna plaća radnika uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u dvokratnom radu, u smjenskom radu ili u turnusima. Članak 59. citiranog KU propisivao je da za rad u dane blagdana i neradne dane utvrđene Zakonom o blagdanima i neradnim danima za rad na Uskrs, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150% (stavak 1.). Ako radnik na dan blagdana ili neradnog dana utvrđenog zakonom te na Uskrs radi u smjenskom radu u drugoj smjeni ili noću, plaća mu se dodatno uvećava za 10%, odnosno 40% za sate koje je na dan blagdana, neradnih dana, odnosno na Uskrs odradio u drugoj smjeni, odnosno noću (stavak 2.). Primjena dodatka iz stavka 1. i 2. ovoga članka isključuje primjenu dodataka iz članka 58. ovoga Ugovora (stavak 3.). Sati odrađeni na blagdan, neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa ubrajaju se u redovitu mjesečnu satnicu (stavak 4.).

19.Stoga, kako se osnovano žalbenim navodima ističe da iz odredbe čl. 59. st. 3. KU (88/13) proizlazi da uvećanje plaće od 150% isključuje primjenu dodataka iz čl. 58. tog KU, pored ostalog i dodatka za prekovremeni rad, a da je u studenome 2013. tužitelj ostvario 8 sati prekovremenog rada u dane blagdana, kada ima pravo na plaću uvećanu za 150%, pravilnom je primjenom materijalnog prava u navedenom dijelu zahtjev tužitelja također trebalo odbiti kao neosnovan.

20. Rješenje poslovni broj 15 Pr-5438/2018-36 od 18. lipnja 2020. sud prvog stupnja donio je utvrđenjem da je na ročištu održanom 3. rujna 2019. odredio provođenje financijskog vještačenja te naložio svakoj od stranaka uplatiti iznos od 1.000,00 kn na ime predujma za provođenje tog dokaza, budući da je tuženik zatražio da vještak prilikom izračuna uzme u obzir Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, da je vještak 15. studenoga 2019. izradio nalaz i mišljenje u kojem nije uzeo u obzir Zaključak broj 153. prema prijedlogu tuženika, ali da se povodom prigovora tuženika s tim u svezi, vještak očitovao 20. prosinca 2019. Stoga, kako je vještak naknadno postupio po prijedlogu tuženika, sud drži da prijedlog tuženika za povratom uplaćenog predujma za vještačenje nije osnovan.

21. Navedeno utvrđenje suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud, budući da je u ovoj pravnoj stvari provedeno financijsko vještačenje sukladno prijedlogu stranaka, za koje je vještak zatražio naknadu u ukupnom iznosu od 2.000,00 kn. Predujam u iznosu od 1.000,00 kn koji je tuženik uplatio za vještačenje, isti je zatražio i zahtjevom za naknadu parničnih troškova, o čemu je s obzirom na ishod ovog žalbenog postupka odlučeno u okviru odredbe iz čl. 166. st. 2. ZPP-a, a što će se nastavno obrazložiti.

22. Tužitelj je u konačnici u postupku uspio u omjeru od 35% (od zatraženog iznosa od 4.996,13 kn uspio je iznosom od 1.764,65 kn), pa mu je primjenom odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, od pravilno odmjerenog potpunog troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 3.750,00 kn s PDV-om dosuđeno 35% od toga iznosa ili 1.312,50 kn, te cjelokupni trošak vještačenja u iznosu od 1.000,00 kn kao neophodan, što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 2.312,50 kn.

23. Tuženik je u postupku uspio u omjeru od 65%, pa mu je od troška plaćene pristojbe na žalbu u iznosu od 200,00 kn priznato 65% od tog iznosa, ili 130,00 kn, te u cijelosti trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 1.000,00 kn, budući da je dijelom uspio u odnosu na primjenu Zaključka broj 153., iz kojih razloga je za ukupan iznos od 1.130,00 kn umanjen trošak tužitelja, tako da u konačnici tužitelju pripada parnični trošak u iznosu od 1.182,50 kn, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 3.567,50 kn s kamatama (do iznosa od 4.750,00 kn) zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

24. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude i rješenja.

24. U preostalom dijelu (odbijajući dio točke I., točka II. i odbijajući dio točke III. izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 27. lipnja 2022.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić