Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 27 Gž-1298/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika Trgovačkog centra B., Z., M.-A., Z., OIB: ...; J. L., Z., OIB: ...; R. K., Z., OIB: ...; S. D., OIB: ... i M. B., OIB: ..., Z.; P. D., Z., OIB: ...; I. n. d.d., Z., OIB: ...; M. B., Z., OIB: ...; P.-P. d.o.o., Z., OIB: ...; A. D., OIB: ... i T. D., OIB: ..., Z.; J. Č., Z., OIB: ...; Đ. D., S., OIB: ...; I. M., Z., OIB: ...; I. K., S., OIB: ...; A. O., D.-Z., OIB: ...; J. N., Z., OIB: ...; V. B., Z., OIB: ...; Z. Š., OIB: ... i Ž. Š., OIB: ..., Z.; M. d.d., Z., OIB: ...; K. d.o.o., Z., OIB: ...; C. d.o.o., Z., OIB:; L. d.o.o., Z., OIB: ...; A. s. A. d.o.o., Z., OIB: ...; P. V., Z., OIB: ...; M. S., S., OIB: ...; B. B., Z., OIB: ...; H. R., Z., OIB: ...; G. o. S., OIB: ...; A. K., Z., OIB: ; S. P.-Ž., Z., OIB: ...; Lj. B., Z., OIB: ...; T. B., Z., OIB: ...; J. M., OIB: ... i Ž. M., OIB: ..., K.; S. M., Z., OIB: ...; V. N., Z., OIB: ...; J. H., OIB: ... i G. H., OIB: ..., Z.; I. L., P. D., OIB: ...; H. p. d.d., Z., OIB: ...; R. M., Z., OIB: ...; Ž. S., D. S., zastupani po upravitelju B. d.o.o., OIB: ..., S., (zakonski zastupnik: B. B., OIB: ..., S.) zastupanih po punomoćniku M. J., odvjetniku u Z., OIB: ... protiv tuženika B. T., Z., OIB: ... zastupanog po punomoćniku D. D., odvjetniku iz Odvjetničkog društva D. i p. j.t.d. u Z., radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-244/2020-20 od 30. travnja 2021., dana 27. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-244/2020-20 od 30. travnja 2021. u točkama I. i II. izreke.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

III. U nepobijanoj točki III. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice S. S.-P. iz Z. poslovni broj Ovrv-419/2019 od 17. svibnja 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 15.435,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.134,00 kn, dok je pod točkom III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podredno preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Tužitelji nisu odgovorili na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.435,00 kn s osnova neplaćenog doprinosa za sredstva zajedničke pričuve za poslovni prostor u vlasništvu tuženika u zgradi T. c. u Z., za razdoblje od studenoga 2016. do studenoga 2018.

6. Prvostupanjski sud polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da je povodom prijedloga za ovrhu tužitelja kao ovrhovoditelja javna bilježnica S. S.- P. iz Zagreba donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-419/2019 od 17. svibnja 2019. kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju iznos od 15.435,00 kn s osnova zajedničke pričuve za poslovni prostor u T. c. B. u Z., te nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.707,50 kn i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 856,25 kn,

- da je povodom prigovora tuženika izjavljenog protiv rješenja o ovrsi javne bilježnice, u kojem je tuženik osporio visinu utuženog potraživanja tvrdnjom da nije zaprimio odluku o suglasnosti većine suvlasnika za promjenu visine pričuve niti aneks Međuvlasničkog ugovora u pogledu promjene visine pričuve, rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-244/2020-2 od 4. ožujka 2020. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute provedene radnje i određen nastavak postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- da je tuženik vlasnik poslovnog prostora u zgradi Prodajno-uslužnog centra u Z., površine 30,87 m2, a što tuženik nije osporavao te proizlazi i iz popisa suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i zemljišnoknjižnog izvatka,

- da je Međuvlasničkim ugovorom od 1. svibnja 2015., zaključenim između suvlasnika poslovne zgrade u Z., sukladno čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 81/2015 – dalje u tekstu: ZV), a koji je potpisala većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine (51%), u čl. 9. i čl. 12. visina pričuve ugovorena u iznosu od 20,00 kn/m2 mjesečno s time da se poslovni prostor računa s koeficijentom 1,00 kn,

- da mjesečni iznos za poslovni prostor tuženika površine 30,87 m2 iznosi 617,40 kn (30,87 m2 x 20,00 kn/m2)

- da su svi suvlasnici zgrade sukladno odredbi čl. 90. ZV obvezni plaćati pričuvu,

- da iz iskaza samog tuženika proizlazi da za sporno utuženo razdoblje nije platio pričuvu niti po računima niti po visini koja on smatra zakonitom,

zaključuje da je tuženik kao suvlasnik nekretnine (vlasnik poslovnog prostora) dužan plaćati doprinos za sredstva zajedničke pričuve u smislu odredbe čl. 85. st. 2., čl. 90. st. 2. i čl. 380. st. 1. ZV-a, pa kako je visinu mjesečnih iznosa pričuve utvrdio iz priloženih računa, kraj činjenice da je sam tuženik naveo da nije platio pričuvu za utuženo razdoblje, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019

– dalje u tekstu: ZPP), održao je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 15.435,00 kn.

7. Tuženik u žalbi ističe da je visina pričuve previsoka i da se protivi povećanju pričuve u duplom iznosu te da tužitelji nemaju osnova za povećanje zajedničke pričuve i naplatu pričuve u utuženim iznosima jer nisu u spis priložili Odluku o povećanju pričuve sa potpisima suvlasnika čiji suvlasnički udjeli čine više od 51%, niti su priložili zapisnike sa održanih sastanaka, pa je, stoga, prvostupanjski sud na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, a što je imalo za posljedicu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da postoji proturječnost između razloga o onome što se u obrazloženju presude navodi o zapisnicima i ispravama i sadržaja samih tih isprava i zapisnika.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju povredu ističe tuženik u svojoj žalbi, jer pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi imaju uporišta u stanju spisa i nisu u proturječju sa provedenim dokazima. Prvostupanjski sud nije počinio niti ijednu drugu bitnu povredu na koje osnovom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje, prema kojem je tuženik kao vlasnik poslovnog prostora u poslovnoj zgradi u Z., odnosno suvlasnik u obvezi plaćati pričuvu jer je to zakonska obveza propisana odredbom čl. 90. ZV, pravilno primijenio materijalno pravo održavši na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi, a na koju primjenu materijalnog prava ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Žalbeni navodi tuženika da tužitelji nisu dokazali osnov za povećanje zajedničke pričuve jer nisu priložili odluku o povećanju pričuve proturječni su priloženoj dokumentaciji u spisu. Naime, iz priloženog Međuvlasničkog ugovora od 1. svibnja 2015., a koji se primjenjuje i važeći je za utuženo razdoblje (razdoblje od studenoga 2016. do studenoga 2018.), proizlazi da su suvlasnici poslovne zgrade u Z., u čl. 12. st. 1. ugovorili da su suvlasnici suglasni uplaćivati sredstva zajedničke pričuve za pokriće troškova upravljanja i održavanja (sredstva zajedničke pričuve) u iznosu od 20,00 kn/m2 mjesečno, najkasnije do 15-tog dana u tekućem mjesecu, dok iz priloženog popisa suvlasnika, koji je sastavni dio Međuvlasničkog ugovora, proizlazi da je su Međuvlasnički ugovor od 1. svibnja 2015. potpisali suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi prelaze 50% ukupne vrijednosti vlasničkih udjela (u ovom konkretnom slučaju 68,24 %).

10.1. Obzirom da je predmetni međuvlasnički ugovor sastavljen sukladno odredbi čl. 375. ZV-a jer su njime utvrđeni uzajamni odnosi suvlasnika u svezi sa upravljanjem i korištenjem nekretnine poslovne zgrade na adresi Z., te isti u čl. 12. sadrži uvjete i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve te je u istom članku određena i visina pričuve u iznosu od 20,00 kn/m2, te imajući u vidu da odluke koje proizlaze iz Međuvlasničkog ugovora (pa tako i odluka o visini pričuve) obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, a u ovom konkretnom slučaju predmetni međuvlasnički ugovor su sklopili suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi čine 68,24 % vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, to odluka suvlasnika o visini pričuve sadržana u čl. 12. Međuvlasničkog ugovora od 1. svibnja 2015. obvezuje i tuženika te je isti dužan platiti pričuvu u iznosu od 20,00 kn/m2, a što u konkretnom slučaju iznosi 617,40 kn mjesečno obzirom da je tuženik vlasnik poslovnog prostora površine 30,87 m2.

11. Pravilnom i zakonitom ovaj sud ocjenjuje i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke pobijane presude, a koju odluku tuženik pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, prvostupanjski sud je, a protivno žalbenim navodima tuženika, odluku o trošku donio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te je visinu pravilno utvrdio sukladno Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje u tekstu: Tarifa) i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 118/2018) te ju obrazložio valjanim i dostatnim razlozima.

12. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

13. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa svojom žalbom.

14. U nepobijanoj točki III. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu, 27. lipnja 2022.

Sutkinja

Amalija Švegović v.r.