Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-583/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Dragici Samardžić, u pravnoj stvari tužitelja S. F., OIB: ... iz S., ranije iz P., zastupanog po punomoćniku K. G., odvjetniku u Ž., protiv tuženika N. Ž., OIB.: ..., iz P., ranije iz G., koga zastupa punomoćnica H. L. H., odvjetnica u V., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj 15 Pn- 134/2021-14 od 17. ožujka 2022. dana 27. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća žalba tuženika, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj 15 Pn-134/2021-14 od 17.ožujka 2022. i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku N. Ž., OIB: ... da tužitelju S. F., OIB: ..., isplati pravičnu novčanu naknadu sa naslova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i slobodu u iznosu od 7.500,00 kuna a zateznom kamatom od 13. studenoga 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.171.87 kuna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju pravičnu novčanu naknadu sa naslova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i slobodu u iznosu od 7.500,00 kuna a zateznom kamatom od 13. studenoga 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.818,75 kuna.

2.Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11,148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 43/13-rješenje USRH, 89/14,70/19 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u tom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio žalbenim navodima i predložio da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba je osnovana.

5. Neosnovano tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a jer je svoju odluku utemeljio na podacima iz spisa suda prvog stupnja poslovni broj P-287/13, jer se tuženik na ročištu održanom 17. svibnja 2017. (list 23. spisa) suglasio da se provedeni dokazi u spisu P-287/13 koriste u ovome predmetu, a ovu suglasnost potvrdio je i na ročištu održanom 3. veljače 2022. Na kojemu je zaključne prethodni postupak, kao i glavna rasprava.

5.1. U postupku nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv - ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koju trpi kao posljedicu štetnog događaja koji se dogodio 23. studenog 2012. u večernjim satima na raskrižju ceste D-55 Bošnjaci- Županja kada je došlo do verbalnog sukoba između tužitelja i tuženika koji je u to vrijeme bio policijski službenik, i to kada se isti vraćao sa službene dužnosti.

7. Tužitelj po ovom osnovu potražuje iznos od 7.500,00 kuna, pa se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti iz odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a.

8. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. tog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. U postupku nije bilo sporno da je tužitelj radi ovog štetnog događaja vodio parnični postupak kod Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji pod poslovnim brojem 2 P-287/13 u kojem postupku je potraživao naknadu štete od Republike Hrvatske zbog ponašanja tuženika kao policijskog službenika, da je u tom postupku odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan jer je sud prvog stupnja smatrao da za štetu tužitelju nije odgovorna Republika Hrvatska, budući da je do povrede prava osobnosti tužitelja došlo izvan tuženikove službe, da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-609/15- 2 od 6. veljače 2017. ali ne iz razloga što ne bi postojala odštetna odgovornost Republike Hrvatske, već što intenzitet i trajanje posljedica štetnog događaja ne opravdavaju dosuđenje novčane naknade zbog povrede prava osobnosti tužitelju, te da je tužitelj protiv navedene drugostupanjske presude podnio ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske koja je odbijena odlukom tog suda broj:U-III- 1325/2017 od 13.srpnja 2021.

10. Prvostupanjski je sud po pravilno provedenom dokaznom postupku utvrdio da je tužitelj 23. studenoga 2012. u večernjim satima upravljao svojim osobnim vozilom iz smjera Vinkovaca u smjeru Županje, da se s njim se u vozilu na suvozačkom mjestu nalazio njegov nećak, da je tijekom vožnje tužitelja u vožnji ometalo vozilo koje se kretalo iza njegovoga, a kojim je upravljao tuženik, na način da je uključivao pa potom odmah isključivao duga svjetla i sve pokazivače smjera, zaobilazilo njegovo vozilo s naizmjence uključenim lijevim i desnim pokazivačem smjera, poduzimao radnje kočenja, da je dolaskom do raskrižja između Županje i Bošnjaka tužitelj zaustavio svoje vozilo, da je i tuženik zaustavio svoje vozilo iz kojega je izišao odjeven u policijsku odoru i zatražio prometnu i vozačku dozvolu, a potom pitao tužitelja kako to vozi, te mu rekao da parkira vozilo na određenom mjestu i uputio mu psovku, da je tužitelj odgovorio da ako postoji nekakav problem on predlaže zajednički odlazak u policijsku postaju, da je tuženik tada bacio tužiteljeve dokumente kroz otvoreni prozor u vozilo, da je tužitelj naprijed opisani događaj istoga dana prijavio policiji, da se pri davanju izjave u policijskoj postaji počeo loše osjećati te mu je ondje savjetovano da ode k liječniku, što je on i učinio, da je osjećao pritisak u prsima i psihički nemir, da je liječnik utvrdio akutnu reakciju na stres, da je iste večeri na kućnu adresu tuženika upućena policijska ophodnja te je alkotestom utvrđeno da je u alkoholiziranom stanju, odnosno da ima 0,75 g/kg alkohola u organizmu, da je tuženiku kao policijskom službeniku izrečena mjera upozorenja zbog toga što je 23. studenoga 2012., pri povratku iz službe, upravljajući svojim osobnim automobilom, u Županji na raskrižju ceste D-55 i skretanja prema Bošnjacima prišao tužitelju koji se nalazio u svojem vozilu te mu uputio psovku.

11. Prema daljnjim utvrđenjima prvostupanjskog suda utemeljenog na nalazu i mišljenju vještakinje psihijatrijske struke tužitelj je kao posljedicu spornog događaja razvio akutnu reakciju na stres koju karakterizira osjećaj preplavljujućeg straha i bespomoćnosti u trenutku sukoba, kasnije praćeno osjećajem napetosti, nemogućnosti opuštanja, poremećajem spavanja, izbjegavanjem poticanja i podsjetnika na traumu, povlačenjem od okoline i poremećajem radnog, socijalnog i obiteljskog funkcioniranja, što je sve trajalo do mjesec dana nakon spornog događaja.

12.Odredba članka 1100. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO) propisuje da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, time da je stavkom 2. istog članka propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13.Pod pravima osobnosti, kad je u pitanu fizička osoba, podrazumijevaju se u smislu odredbe članka 19. stavka 2. ZOO-a pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

14. U skladu s odredbom članka 1100. ZOO-a tužitelju bi pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu pod uvjetom da povreda prava osobnosti, uzimajući u obzir posebno njezinu težinu i trajanje, nije neznatna.

15. Prema ocjeni ovoga suda verbalni incident koji je prouzročio policijski službenik i za koji ga je nadležna osoba u njegovoj službi upozorila, a koji se ogleda u traženju od tužitelja da zaustavi i parkira svoj osobni automobil, vikanju i psovanju na podnositelja te bacanju podnositeljevih dokumenata, prikladan je prouzročiti povredu psihičkog stanja tužitelja, što je i utvrđeno psihijatrijskim vještačenjem podnositelja.

16. Međutim, uvažavajući utvrđene manifestacije koje je navedeni štetni događaj imao na tužiteljevo psihičko i fizičko zdravlje, te okolnost da su utvrđene psihičke smetnje reaktivne i samim time ograničenog trajanja, ovaj suda smatra da intenzitet i trajanje posljedica sporne verbalne situacije nisu bili takvog intenziteta i trajanja da bi opravdali dosuđenje novčane naknade u tužitelju u smislu članka 1100. ZOO-a.

17. Stoga je trebalo pravilnom primjenom odredbe članka 1100. stavka 1.

ZOO-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. S obzirom na navedeno trebalo je na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a prihvatiti žalbu tuženika, preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu, te odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

19. Kako je prvostupanjska presuda preinačena, to je temeljem odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a trebalo preinačiti i odluku o troškovima postupka.

19.1. Tuženik koji je u cijelosti uspio u sporu nije popisao trošak prvostupanjskog postupka, već samo trošak žalbe na prvostupanjsku presudu, pa mu po ovom osnovu na ime sastava žalbe pripada ukupan iznos od 1.171,87 kuna kako je to i navedeno u izreci. Tuženiku nije priznat trošak pristojbe na žalbu jer taj trošak nije popisao sukladno odredbi članka 164. stavka 2. ZPP-a.

U Splitu 27. lipnja 2022.

Sutkinja:

Dragica Samardžić, v. r.