REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: 1 Pr-1697/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović, u parničnom predmetu tužiteljice D.K. iz N.G., OIB:… zastupane po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I.G. i D.S. iz N.G. protiv tužene bolnice „dr. J.B.“ S.B., OIB:… zastupane po punomoćniku D.I., odvjetniku iz S.B. uz sudjelovanje umješača bolnice N.G., OIB:… zastupane po punomoćniku D.S., dipl. iur. radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne i javne rasprave dana 14. lipnja 2022. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice J.D., odvjetnice iz S.B., punomoćnika tužene D.I., odvjetnika i punomoćnika umješača D.S., dipl. iur, a u nenazočnosti tužiteljice D.K., dana 27. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj bolnici „dr. J.B.“ S.B., OIB:… da tužiteljici D.K. iz N.G., OIB:… isplati bruto iznos od 22.964,15 kn (dvadeset dvije tisuće devetsto šezdeset četiri kune i petnaest lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- za siječanj 2016. na iznos od 1.525,75 kn od 12. veljače 2016. do isplate

- za veljaču 2016. na iznos od 1.427,03 kn od 10. ožujka 2016. do isplate

- za ožujak 2016. na iznos od 1.318,37 kn od 12. travnja 2016. do isplate

- za travanj 2016. na iznos od 1.659,89 kn od 11. svibnja 2016. do isplate

- za svibanj 2016. na iznos od 1.622,52 kn od 13. lipnja 2016. do isplate

- za lipanj 2016. na iznos od 2.289,31 kn od 12. srpnja 2016. do isplate

- za srpanj 2016. na iznos od 2.153,26 kn od 11. kolovoza 2016. do isplate

- za kolovoz 2016. na iznos od 2.276,81 kn od 12. rujna 2016. do isplate

- za rujan 2016. na iznos od 2.048,15 kn od 12. listopada 2016. do isplate

- za listopad 2016. na iznos od 2.417,28 kn od 11. studenog 2016. do isplate - za studeni 2016. na iznos od 2.084,03 kn od 13. prosinca 2016. do isplate

- za prosinac 2016. na iznos od 2.141,75 kn od 12. siječnja 2017. do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima razlike plaće, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj bolnici „dr. J.B.“ S.B., OIB: … da naknadi tužiteljici D.K. iz N.G., OIB:… parnični trošak u iznosu od 5.400,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja (27. lipanj 2022.) do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tužene radi isplate razlike plaće.

2. U tužbi navodi da je u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. kod tužene zaposlena na radnom mjestu doktora medicine. U spornom razdoblju plaća tužiteljice definirana je Zakonom o plaćama u javnim službama, a osnovica je regulirana Zakonom o osnovici plaće u javnim službama. Također je u spornom razdoblju na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama i Sporazum Vlade RH i Sindikata javnih službi, koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama i to: Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. određena je osnovica od 5.415,37 kn od 2009., Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. određeno je privremeno smanjenje osnovice u 2009. sa iznosa od 5.415,37 kn na iznos od 5.108,84 kn i vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a i Izmjenama i dopunama Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. određeno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Dana 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2%, a za treće tromjesečje 2015. za 2,8%. Aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%. Nakon objave službenih podataka Vlada nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za 2016. jer je na snazi bio Temeljni kolektivni ugovor i Sporazum o osnovici, kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016. bila određena u iznos od 5.415,37 kn. Unatoč tome, tužena je tužiteljici sve plaće u 2016. obračunala po osnovici od 5.108,84 kn.

Tužiteljica je postavila manifestacijski zahtjev kojim traži da tužena dostavi platne liste tužiteljice za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. jer tužiteljica ne raspolaže svim platnim listama za navedeno razdoblje te je na temelju članka 186.b. stavak 4. ZPP-a postavila stupnjevitu tužbu.

3. Rješenjem poslovni broj 1 Pr-1697/2021-2 od 19. siječnja 2022. sud je pozvao tužiteljicu u roku od 8 dana postaviti točno određeni tužbeni zahtjev jer je tužiteljica je svaki mjesec primala plaću, kao i obračunske liste iz kojih proizlazi obračunska osnovica te iznos bruto i neto plaće, a ovi obračuni su jedina potrebna dokumentacija za izračun razlike plaće po osnovici od 5.415,37 kuna. U konkretnom slučaju radi se samo o matematičkoj operaciji izračuna razlike plaće pa iz navedenih razloga nije ispunjen uvjet iz članka 186.b za postavljanje manifestacijskog zahtjeva i stupnjevite tužbe. Stoga je sud na temelju članka 109. stavak 1. ZPP-a, koji ima funkciju primjene načela otvorenog pravosuđenja iz članka 288.a ZPP-a, pozvao tužiteljicu postaviti tužbeni zahtjev i u tu svrhu joj vratio tužbu radi ispravka i dopune.

4. Podneskom od 11. veljače 2022. tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 22.970,93 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

5. U odgovoru na tužbu tužena se prvenstveno protivi postavljenoj stupnjevitoj tužbi jer je tužitelj imao sve potrebne podatke za postavljenje tužbenog zahtjeva. Predlaže stoga odbaciti tužbu.

Nadalje tužena ističe da je tužiteljica u utuženom razdoblju zaposlenica bolnice N.G.. Sporazumom o diobenoj bilanci bolnice dr. J.B. S.B. zaključenom dana 22. veljače 2018. između tužene i bolnice N.G. regulirana sva prava i obveze, kao i podjela imovine, preuzimanje djelatnika i podjela sudskih sporova. Odredbom članka 4. Sporazuma o diobenoj bilanci jasno je utvrđeno da će se svi eventualni budući sporovi podijeliti prema lokaciji u skladu sa Sporazumom o preuzimanju radnika. Odredbom članka 4. Sporazuma jasno je utvrđeno da je tužiteljica Sporazumom o preuzimanju radnika i prije spajanja bolnica, a i nakon razdvajanja bolnica bila zaposlenica bolnice N.G.. Stog ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Predlaže da se o parnici obavijesti bolnica N.G. u smislu odredbe članka 211. ZPP-a i da se ista pozove kao umješač na strani tužene. Uvažavajući navedeni Sporazum evidentno je kako bolnica N.G. ima pravni interes za stupanje u parnicu zbog eventualnog intervencijskog efekta koji bi mogla uzrokovati presuda u ovom postupku.

Tužena se osim toga protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako u pogledu osnova tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Tužena i u ovom dijelu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer tužiteljica nije dostavila niti jedan dokaz da je zaposlenica tužene pa se navedena činjenica i dalje osporava. Tužena osim što ne određuje visinu osnovice za plaće u javnim službama niti implementira parametre za izračun plaća, nije niti potpisnik bilo kojeg pravnog akta kojim se definira visina osnovice. Iz navedenog je razvidno kako su eventualno potpisnici navedenog sporazuma imali mogućnost oformiti arbitražno vijeće, kao i mogućnost sudske zaštite te pokrenuti odgovarajući postupak kojim bi se utvrdilo postojanje ovog prava, budući da tužena nije sudjelovala u pregovorima o donošenju Sporazuma te Izmjena i dopuna na koje se tužiteljica poziva, a nije niti potpisnica navedenih sporazuma. Odredbom članka 3. Zakona o osnovici plaće u javim službama („Narodne novine broj 39/2009) propisano je kako od 1. travnja 2009. prestaju važiti odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju. Odmah zatim Vlada RH je sukladno odredbi članka 2. Zakona o osnovici za plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/2009) donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 40/90) koja se primjenjuje od 1. travnja 2009. Dakle, Odredbom članka 3. Zakona o osnovici plaće u javim službama („Narodne novine broj 39/2009) propisano je kako od 1. travnja 2009. prestaju važiti odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju. Odmah zatim Vlada RH je sukladno odredbi članka 2. Zakona o osnovici za plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/2009) donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 40/90) koja se primjenjuje od 1. travnja 2009. Dakle, odredbom članka 3. Zakona o osnovici plaće u javnim službama stavljen je izvan snage Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. pa tako niti daljnje izmjene i dopune toga sporazuma ne mogu samostalno egzistirati kako to tužitelj smatra. Vlada Republike Hrvatske je na temelju Zakona o osnovici plaće u javnim službama donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 40/90) kojom se utvrđuje osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kn bruto i primjenjuje se kontinuirano od 1. travnja 2009. do 1. siječnja 2017. Naime, 1. siječnja 2017. na snagu je stupila Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojim se visina osnovice za obračun plaća utvrđuje u iznosu od 5.211,02 kn. Utvrđivanje ispunjenja uvjeta navedenih u Sporazumu te Dopunama i Izmjenama nije predmet ovog postupka iz jednostavnog razloga što tuženik nije stranka predmetnog Sporazuma. Tužitelj pogrešno kvalificira Sporazume, Dodatak te Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. kao Kolektivni ugovor. Dakle, prije svega sporna je pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. U pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenih dana 26. listopada 2011. potrebno je odmah utvrditi kako je isti potpisan od sedam potpisnika dok su prethodni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika. Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. jest parafirao, ali nije i potpisao, dakle nije sklopio jedan potpisnik Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske. Slijedom toga predmetne izmjene i dopune potpisalo je manje potpisnika od potpisnika prethodnih akata, što znači da nisu svi potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatku Sporazuma sudjelovali u izmjenama i dopunama te sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. S gornjim u svezi notorno je kako se sve ove izmjene i dopune, a da bi bile pravno valjane, imaju uvijek sačiniti i sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa. Ovo je temeljno načelo obveznog prava. Činjenično, ovdje je razvidno kako na ugovornoj strani sindikata ne postoji identitet stranaka, dakle nisu sve stranke prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama koje su stajale na ugovornoj strani sindikata sudjelovale u izmjenama i dopunama te sklopile Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. što čini ove izmjene pravno nevaljanim. Dalje tužena ističe da nisu bili na zakonit način sklopljeni ni Kolektivni ugovori jer sklapanju Kolektivnih ugovora te svih njegovih daljnjih dodataka, izmjena i dopuna nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, a ovo stoga što poslodavac o sklapanju Kolektivnog ugovora nije pregovarao s Pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se Kolektivni ugovor sklapa. Ovi predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za Kolektivne pregovore iz odredbi članka 186. Zakona o radu, odnosno odredbi članka 254. Zakona o radu. Dakle, radi se o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja obični ugovor obveznog prava, a ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava, odnosno ovaj sporazum je kao potonji ništetan. U ovom dijelu tužena se poziva na odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-425/13 od 16. travnja 2013. Iz gore navedenog slijedi kako je moguće prigovoriti pravnoj naravi i valjanosti navedenog Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., njegovog dodatka i izmjena i dopuna dodatka kao i Kolektivnog ugovora obzirom da za njih nikada, prema proceduri i Zakonu o radu, nije sporazumno ustanovljen Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno nije imenovan po Gospodarsko- socijalnom vijeću. Dakle, ne bi postojala subjektivno utuživa obveza podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama kao i drugih usklađivanja plaća. Niti u pogledu sadržaja sporazuma, njegovog dodatka i izmjena i dopuna ne može se govoriti o kolektivnom ugovoru jer isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno i neposredno samo pozivom na iste mogla primijeniti.

Dodatno tužena ističe kako je pogrešno i nepotpuno tužiteljevo pozivanje i temeljenje tužbenog zahtjeva na članku 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. u kojem stoji „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)“. Tužitelj pogrešno cijeni da su nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn bruto iz odredbe članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tužitelj, slučajno ili ne, predviđa da u članku 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovice plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. stoje navedeni uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tako se u točki 1. istog članka navodi: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. – V. Izmjena i Dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i Dopuna." Citirano nesporno uređuje odgodu uskladbe za onaj broj razdoblja "pada realnog tromjesečnog BDP-a" (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen člankom 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. kao trenutak primjene "poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto." Kako je nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini – realni tromjesečni BDP – u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine, zabilježio 12 konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011., a zaključno s trećim tromjesečjem 2014., to imajući u vidu podatke Državnog zavoda za statistiku o padu realnog tromjesečnog BDP-a, nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima III. – V. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. treba odgoditi za 12 konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. pa nadalje. To sve znači kako okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako navodi tužitelj nisu nastupile. Obzirom da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, čije trajanje je isteklo 25. listopada 2016. to implicira kako do uskladbe osnovice plaća u javnim službama ne bi došlo u razdoblju važenja i primjene navedenih propisa. Nadalje, tužitelj se poziva na Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku od dana 27. studenog 2015. u kojem je izričito navedeno kako je priopćenje prva procjena tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda. Tužena ističe kako ni iz čega u dostavljenoj dokumentaciji ne proizlazi kako je podatak točan niti upućuje na zaključak kako je riječ o konačnoj procjeni, a osim navedenog preslika nepotpisanog i neovjerenog priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku nije i ne može predstavljati obvezujući akt u smislu članka III. Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama.

Osim navedenog tužena ističe prigovor i nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja budući da su tek sindikati javnih službi, ukoliko to smatraju osnovanim, ovlašteni pokrenuti postupak s Republikom Hrvatskom, odnosno Vladom RH radi donošenja odluke postoji li pravo na osnovicu za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.415,37 kn temeljem akata ne koje se tužitelj poziva.

Tužena predlaže, na temelju iznesenih činjenica da se u ovaj postupak uključi Republika Hrvatska, koja ima nesumnjivi interes stupiti u parnicu u svojstvu umješača na strani tužene. Predlaže odbaciti tužbu ili podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Republika Hrvatska, nakon obavijesti o parnici, nije dostavila izjavu o stupanju u parnicu dok je bolnica N.G. podneskom od 26. svibnja 2022. obavijestila sud da će sudjelovati u postupku kao umješač na strani tužene.

7. U odgovoru na tužbu bolnica B.G. kao umješač ističe da

se pridružuje odgovoru na tužbu tužene, osim u dijelu koji se odnosi na prigovor promašene pasivne legitimacije budući da je u utuženom razdoblju tužiteljica bila zaposlenica tužene bolnice S.B.. U tom razdoblju bolnica N.G. je Odlukom Vlade Republike Hrvatske bila pripojen bolnici S.B., a ponovni subjektivitet je stekla 1. listopada 2017. upisom u Sudski registar ustanova.

8. U provedenom dokaznom postupku provedeno je financijsko vještačenje i izvršen je uvid u Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, Dodatak Sporazumu, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., priopćenja za javnost i obračune plaća.

9. Između parničnih stranka nije sporno da je tužiteljici u razdoblju tužbenog zahtjeva obračunata plaća po osnovici od 5.108,84 kn.

U odnosu na naprijed navedeno nije sporno da su Vlada Republike Hrvatske s jedne strane i Sindikat Hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi s druge strane sklopili slijedeće pravne akte: Sporazum o osnovici plaće u javnim službama dana 23. studenog 2006. i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te da su iste ugovorne strane, osim Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi, sklopili i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

Sporno je pripada li tužiteljici pravo na plaću za razdoblje od veljače 2016. do 31. prosinca 2016 po osnovici od 5.415,37 kn bruto, odnosno jesu li nastupile pretpostavke iz odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn bruto. Sporna je aktivna i pasivna legitimacija. U odnosu na pasivnu legitimaciju tužena ističe da tužiteljica nije dokazala da je radnica tužene jer nije priložila niti jedan dokaz na ove okolnosti te ističe da je tužiteljica u vrijeme naznačeno u tužbenom zahtjevu bila zaposlen u bolnici N.G.

10. Uvidom u Sporazum o osnovici plaće u javnim službama koji je sklopljen između Sindikata Hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatskog liječničkog sindikata, Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara i Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi s jedne strane i Vlade Republike Hrvatske s druge strane, utvrđeno je da su ugovorne stranke suglasno utvrdile da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava kako slijedi:

- osnovica za izračun plaća u javnim službama za 2007. povećat će se za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaća u javnim službama koja je primijenjena u 2006.,

- osnovica za izračun plaća u javnim službama za 2008. povećat će se za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaća u javnim službama koja je primijenjena u 2007.,

- osnovica za izračun plaća u javnim službama za 2009. povećat će se za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaća u javnim službama koja je primijenjena u 2008.

Navedene obračunske osnovice primjenjivat će se od 1. siječnja svake godine.

11. Uvidom u Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., koji su potpisali potpisnici Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama utvrđeno je da su potpisnici Sporazuma suglasni da se s danom potpisa Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto. Od 1. siječnja 2010. osnovica za obračun plaće povećat će se za inflaciju mjerenu indeksom potrošačkih cijena u razdoblju od 1. srpnja do 31. prosinca 2009. (lipanj 2009. = 100) prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Nadalje je u točki III. ovog Dodatka Sporazumu dogovoreno da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto. Točkom IV. ugovoreno je da će se nakon proteka roka od 6 mjeseci iz točke III. Sporazuma utvrditi razlika u paritetima i to između: pariteta prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj u 2010. i pariteta prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u Republici Hrvatskoj u 2008., a sve prema podacima državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Osnovica za obračun plaća korigirat će se prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za 50% utvrđene razlike između pariteta, uvećano za projekciju očekivanog rasta plaća u 2011. Nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta, uvećano za projekciju očekivanog rasta plaća u 2011. s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Stranke su također ugovorile da će putem Arbitražnog vijeća utvrditi projekciju rasta plaća za 2011. Točkom V. tvrđeno je da se Vlada Republike Hrvatske, nakon 11 mjeseci od korekcije osnovice obvezuje započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25 i prosječne plaće u RH na razini 92:100, na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne plaće u RH za zadnji 6 mjeseci za koje postoje objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske uvećana za 1,5%. Daljnji proces konvergencije plaća u javnim službama nastavit će se svake godine u razdoblju od 4 godine povećanjem osnovice jednom godišnje za međugodišnji rast prosječne plaće u RH uvećano za postotak o kojemu će se pregovarati jednom godišnje. Proces konvergencije uskladit će se do kraja 2016. Nadalje su u Dodatku Sporazumu u točki VII. utvrđeni uvjeti koji su nužni za ostvarivanje Sporazuma:

- ako do 30. rujna 2010. rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a ne bude prosječno veći dva uzastopna tromjesečja od 2% (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) Vlada Republike Hrvatske će od 1. listopada 2010. korigirati osnovicu za obračun plaća za inflaciju mjerenu indeksom potrošačkih cijena u razdoblju 30. rujan 2009. do 30. rujan 2010. Za iznos tako korigirane osnovice zbog promjene potrošačkih cijena umanjit će se rast osnovice koji nastupi u trenutku navedenom u točki III. sporazuma,

- ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u točki IV. – V. Sporazuma uskladba se odgađa za tri razdoblja,

- ako međugodišnji realni tromjesečni BDP zabilježi tijekom 2009. u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) pad od 5% ili više, potpisnici Sporazuma pristupiti će reviziji Sporazuma. Ako se potpisnici ne dogovore o reviziji o istom će odlučiti arbitraža koju će ugovoriti potpisnici Sporazuma,

- ako međugodišnji realni tromjesečni BDP zabilježi tijekom 2010. pad u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) veći od 0,5%, odnosno tijekom 2011. i 2012. pad u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) veći od 1% potpisnici Sporazuma pristupit će reviziji Sporazuma. Ako se potpisnici ne dogovore o reviziji o istom će odlučiti arbitraža koju će ugovoriti potpisnici Sporazuma,

- ako masa za plaće korisnika Državnih proračuna prijeđe više od 11% na godišnjoj razini u 2011. i 2012. pristupit će se reviziji ovog Sporazuma.

12. Dana 26. listopada 2011. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih Službi i to: Sindikat Hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je u bitnom izmijenjen članak III. Na način da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast realnog mjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema predmetnim Izmjenama i dopunama. Odredbom članka XI. stavak 4. ugovoreno je trajanje ovog sporazuma na vrijeme od 5 godina, dakle do 26. listopada 2016., s tim da su se ugovorne strane obvezale u dobroj vjeri pristupiti produljenju trajanja navedenih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto.

13. Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. u članku III. određeno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

14. Nije sporno da ugovorne strane kasnije nisu pristupile produljenju primjene navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

15. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, donijeli su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe u odnosu na članak IV., u vezi sa člankom VII. Dodatka Sporazumu. Prema ovom Vjerodostojnom tumačenju primjena članka IV. stavak 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. odgađa se do 31. prosinca 2013. Međutim, ova činjenica odgode primjene predmetnog članka nije od relevantnog značaja za ovaj postupak jer se navedena odgoda ne odnosi na utuženo vremensko razdoblje. Dakle, time nije odgođena primjena članka III. Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., a niti odredbe članka III. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. kojima je određeno da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto.

16. Iz službenih podataka Državnog zavoda za statistiku utvrđeno je da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., odnosno 12 tromjesečja uzastopno te da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% i da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015.

17. U utuženom razdoblju bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12 – dalje TKU), koji u članku 51. stavak 4. propisuje da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Ovo proizlazi i iz činjenice da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili naprijed analizirano Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazumu.

18. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od prosinca 2015.

19. Na temelju članka 9. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje ZR) za radnika će se primijeniti najpovoljnije pravo ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

20. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. te sukladno tome i Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III. navedenih Izmjena i dopuna pravno su valjani akti. Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-408/12 i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene Kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika Kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. nije potpisao, već samo parafirao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Dakle, ovaj sindikat parafirao je Izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Niti jedan potpisnik, a osobito Vlada Republike Hrvatske, u zakonom predviđenom postupku nisu osporavali valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Stoga nije ništetna Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. te sukladno tome i Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011.

21. U konkretnom slučaju ispunjeni su uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III. – IV. Izmjena i dopuna Sporazuma. Članak VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju iz članka III-IV bio zabilježen negativan rast BDP-a. Odredba članka III odnosi se na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa ubuduće. Dakle, nije odgođena primjena članka III. Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009, a niti odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., kojima je određeno da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća iznositi 5.425,37 kn bruto. Odredbe o osnovici za obračun plaća u javnim službama implementirane su u odredbi članka 51. stavak 4. TKU-a, kojom odredbom je ugovoreno da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaće u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim u tim dokumentima. Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. ugovoreno je da će se odredba članka III. Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu od 26. listopada 2011. primjenjivati do prve slijedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. u daljnjem razdoblju više nije bilo. Citirana odredba članka III. Izmjena i dopuna, ostala je na snazi i trebala se primjenjivati ne samo tijekom ugovorenog trajanja navedenih Izmjena i dopuna za vrijeme od pet godina, dakle do 26. listopada 2016., već uz primjenu odredbe članka 199. stavak 1. ZR-a o produženoj primjeni kolektivnih ugovora do 26. siječnja 2017. Navedenom zakonskom odredbom određeno je da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen ugovor, odnosno tri mjeseca do isteka otkaznog roka.

22. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske vidljivo je da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a i da je BDP stalno rastao, dakle da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prema aritmetičkoj sredini od 2%. To znači da je tužena tužiteljici od 1. prosinca 2015. bila u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn.

23. Tužiteljica je u tuženom razdoblju bila zaposlena kod tužene bolnice S.B., na mjestu liječnika pedijatra u Odjelu za pedijatriju na radnom mjestu Voditelj zdravstvenog tima – pedijatrija, što je nepobitno utvrđeno iz obračuna plaća koje je u spis dostavila tužiteljica. Tužena bolnica S.B. u spornom razdoblju isplaćivala je kao poslodavac plaću tužiteljici. Hrvatski liječnički sindikat i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, zajedno s ostalim sindikatima javnih službi potpisnik je Sporazuma od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Stoga su u ovom postupku pravilno postavljene aktivna i pasivna legitimacija.

U odnosu na pasivnu legitimaciju bolnice N.G. navodi se

da Sporazum o diobenoj bilanci bolnice dr. J.B. S.B., koji je zaključen dana 22. veljače 2018., između bolnice S.B. i bolnice N.G., tužena nije dostavila u sudski spis. Bez obzira na ovu činjenicu, ovim ugovorom regulirana su međusobna prava i obveze između dvije bolnice nakon razdvajanja i stjecanja ponovnog pravnog subjektiviteta bolnice N.G., što ne utječe na odgovornost bolnice S.B. za isplatu plaće radnice koja je bila kod njega zaposlena.

Bolnica N.G. u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2017. bila pripojena bolnici dr. J.B. S.B. te je u tom vremenskom razdoblju poslodavac tužiteljice bila bolnica dr. J.B. S.B.. bolnica N.G. u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2017. bila je brisana iz sudskog registra Trgovačkog suda u Osijeku – Stalna služba u Slavonskom Brodu.

Opća bolnica je zdravstvena ustanova koja ima svojstvo pravne osobe.

Bolnica N.G. brisana je iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku – Stalna služba u Slavonskom Brodu poslovni broj Tt-14/333-2 od 23. siječnja 2014. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra utvrđeno je da je Opća bolnica Nova Gradiška, Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 18. prosinca 2013., pripojena bolnici Dr. J.B. S.B. s danom 1. siječnja 2014. pa stoga bolnica Dr. J.B. S.B. s tim danom preuzima obavljanje cjelokupne djelatnosti bolnice N.G. Bolnica N.G. nije postojala kao pravni subjekt u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2017. Svi zdravstveni i nezdravstveni radnici bolnice N.G. u navedenom razdoblju bili su radnici bolnice dr. J.B. S.B..

U odnosu na osnivanje i prestanak rada zdravstvene ustanove kao lex specialis propis primjenjuje se Zakon o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 154/11, 12/12, 35/12, 70/12, 144/12, 82/13, 22/14, 154/14 i 70/16 – dalje ZZZ, koji je bio na snazi u vrijeme spajanja Opće bolnice Nova Gradiška i Opće bolnice Slavonski Brod, kao i u vrijeme razdvajanja ovih ustanova). Na temelju članka 44. stavak 2. ZZZ-a, Opću bolnicu može osnovati jedinica područne (regionalne) samouprave. Na temelju članka 46. ZZZ-a osnivač zdravstvene ustanove donosi akt o osnivanju i na temelju članka 47. istog zakona dužan je od ministarstva zatražiti ocjenu sukladnosti akta o osnivanju sa Zakonom o ustanovama i sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. U skladu s daljnjom odredbom ZZZ- a (članak 49.), Ministarstvo rješenjem utvrđuje da je akt o osnivanju zdravstvene ustanove u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, a zdravstvena ustanova prije početka rada upisuje se u sudski registar.

Zdravstvena ustanova u skladu sa specijalnim propisom, bez obzira na stečeno svojstvo pravne osobe upisom u sudski registar, ne može započeti s radom, a time niti preuzimati ugovore o radu ili sklapati pravne poslove, prije nego joj Ministarstvo zdravstva odobri obavljanje zdravstvene djelatnosti. Zahtjev za donošenje predmetnog rješenja podnosi ministarstvu osnivač, u roku od 6 mjeseci od dana donošenja rješenja kojim se potvrđuje da je akt o osnivanju ustanove usklađen sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, odnosno u roku od 6 mjeseci od upisa u sudski registar (čl. 50. st. 3. ZZZ-a).

Bolnica N.G. započela je s radom 1. listopada 2017., kada je tužiteljica ponovno postala zaposlenica ove bolnice. Dakle, bolnica N.G. osnovana je u skladu s kogentnim odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti 1. listopada 2017. i tog dana je preuzela radnike te u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti od tog datuma može, kao poslodavac biti odgovorna za eventualnu isplatu razlike plaće zdravstvenim radnicima. Da su iznesene činjenice točne potvrđuju i obračuni plaća u kojima je kao poslodavac tužiteljice naznačena tužena.

S obzirom da bolnica N.G. u razdoblju tužbenog zahtjeva nije bila pravni subjekt niti poslodavac tužiteljice i nije tužiteljici isplaćivala plaću, neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije i u ovom dijelu, a interni Sporazum o diobenoj bilanci, na temelju kojeg je izvršena podjela mogućih budućih sporova, ne može utjecati na legitimaciju u sudskom sporu koji pokreće radnik protiv poslodavca, već može biti temelj za odluku u pravnim odnosima između Općih bolnica.

24. Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom poslovni broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. odlučio je o pravnim pitanjima iz dopuštene revizije koju je podnijela Republika Hrvatska kao umješač u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-581/2017 (spis Županijskog suda u Zagrebu Gž R- 1083/2018). Odgovori koje je donio Vrhovni sud RH su:

- dan početka primjene uvećane osnovice iz članka III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP-a zabilježio negativan rast od listopada 2011. do rujna 2014. (za 12. tromjesečja),

- ispunjenje uvjeta iz članka III. nije preduvjet primjene članka IV., a ispunjenje uvjeta iz članka III. i IV. nije preduvjet primjena članka V., a članka VII. na članak III. do V. na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008. i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenog dosezanja (konvergenciji).

Prema tome, odredbom članka VII. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe članka III. o povratu osnovice jer se odredba članka VII. navedenih izmjena odnosi na način usklađivanja pariteta.

25. Sukladno utvrđenim činjenicama o osnovanosti tužbenog zahtjeva i sukladno dokaznom prijedlogu tužiteljice, sud je na okolnosti visine tužbenog zahtjeva proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku M.T.N..

26. Rješenjem o određivanju vještačenja poslovni broj 1 Pr-1697/2021-12 od 16. svibnja 2022. određeno je vještaku izračunati:

- isplaćenu bruto plaću tužiteljice za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.,

- bruto plaće tužiteljice po osnovici od 5.415,37 kuna, sukladno članku III. Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.,

- razliku isplaćene i plaće po osnovici od 5.415,37 kuna za navedeno razdoblje, za svaki mjesec pojedinačno u bruto iznosu.

27. Iz pisanog nalaza stalnog sudskog vještaka utvrđeno je da je isti izrađen u skladu s postavljenim zadatkom, na temelju dokumentacije iz sudskog spisa i važećim propisima u utuženom razdoblju te da visina razlike neisplaćene bruto plaće tužiteljice s osnove primjene osnovice u visini od 5.415,37 kn za period od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. iznosi ukupno 22.964,15 kuna.

28. Tužiteljica je u skladu s vještačenjem precizirala tužbeni zahtjev.

29. Tužena je na nalaz iznijela slijedeće prigovore: da ne prihvaća nalaz i mišljenje jer smatra da isti nije sastavljen objektivno, stručno i u skladu s pravilima financijskog knjigovodstva, zatim osporava i matematički izračun vještaka te u daljnjem dijelu ističe prigovore koji se odnose na pravnu primjenu propisa i sklopljenih ugovora i sporazuma između Vlade RH i Sindikata.

30. Na ročištu od 14. lipnja 2022. vještakinja je izjavila da je nalaz i vještačenje izradila prema zadatku suda, a istaknuti prigovori tužene su pravne prirode na koje vještak ne može dati odgovor.

Nakon saslušanja vještaka stranke nisu imale daljnjih pitanja i primjedbi.

31. Vještak je financijski izračun prikazao primjenjujući osnovicu od 5.415,37 kn, a u skladu sa zadatkom iz sudskog rješenja poslovni broj 1 Pr-1697/2021-12 od 16. svibnja 2022. i na način određen u predmetnom rješenju te kroz analizu obračuna plaća koju je isplatila tužena. Nalaz financijskog vještaka izrađen je stručno, detaljno i isključivo na temelju materijalnih dokaza te u skladu s primjenom propisa kako je sud naložio u pisanom rješenju o vještačenju.

32. Tužena i umješač protive se preciziranom tužbenom zahtjevu jer je podnesak tužiteljice dostavljen neposrednog pred glavnu raspravu, a ne u roku od osam dana prije zakazane rasprave. Predlažu da sud ne dozvoli preciziranje tužbenog zahtjeva iz navedenog razloga i ne prizna tužiteljici troškove sastava ovog podneska. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP) ne propisuje rok za dostavu podnesaka stranaka tijekom postupka. Podnesak ne zadrži podatke na koje bi se suprotne stranke trebale očitovati. Podneskom je usklađen tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka (tužiteljica je tužbom tražila iznos od 22.970,93 kn, a prema vještačenju pripada joj tek neznatno manji iznos od 22.964,15 kn). Tužiteljica nije preinačila tužbeni zahtjev. Iz navedenih razloga sud nema razloga ne prihvatiti podnesak tužiteljice od 13. lipnja 2022., pri tome ne ulazeći u to što je dostava podneska u 17:59:40 sati, dan prije glavne rasprave, nije korektna niti prema sudu, niti prema protivnim strankama.

33. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i iz kojeg jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja: 1,2% + 2,8% = 45 : 2 = 2%) te da su 1. prosinca 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice u preciziranom iznosu glavnog potraživanja prema nalazu vještaka od 22.964,15 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate (prema danima isplate plaće utvrđenim od strane vještaka).

34. Na temelju članka 433. a. stavak 1. ZPP-a kad se utužuje novčana tražbina po osnovi radnog odnosa koja se utvrđuje u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu.

35. Na temelju članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO-a) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i zatezne kamate.

36.Na temelju članka 92. stavak 3. ZR-a plaća se isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

Stoga kamata teče u skladu s ispravno postavljenim tužbenim zahtjevom u tužbi prema danima isplate plaće od strane poslodavca.

37. Tužiteljici dakle, na mjesečni iznos plaće pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima plaće kako je tužiteljica ispravno u tužbenom zahtjevu naznačila.

38. Na temelju Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19 i 32/20) i na temelju Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 10/17) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavni dio bruto dohotka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose kamate ne obračunavaju (pravni stav i odluka Vrhovnog suda povodom izvanredne revizije u predmetu Revr-717/16-2 od 6. rujna 2017.).

39. Tužiteljici pripadaju troškovi postupka na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a jer je tužiteljica u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom.

40. Tužiteljica je troškove postavila u iznosu od 7.900,00 kn. Prema vrijednosti predmeta spora i prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje Tarifa), tužiteljici su priznati troškovi za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn prema Tbr. 7. Tarife, zatim za zastupanje na pripremnom ročištu od 3. svibnja 2022., koje nije dovršeno i na kojem se nisu provodili dokazi u iznosu od 500,00 kn,umjesto postavljenog iznosa od 1.000,00 kn po Tbr. 9/2 Tarife i za zastupanje na nastavku pripremnog ročišta i glavnoj raspravi od 14. lipnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn po Tbr. 9/1 Tarife te za pristup na objavu presude iznos od 500,00 kn po Tbr. 9/3 Tarife. Tužiteljici pripada naknada za sastav podneska od 29. travnja 2022. u iznosu od 250,00 kn umjesto postavljenog iznosa od 1.000,00 kn jer je navedenim podneskom tužiteljica samo osporila odgovor na tužbu i dostavila platne liste, a nije se očitovala na navode tužene, odnosno nije odgovorila na navode odgovora na tužbu sve po Tbr. 8/3 Tarife, za sastav podneska od 9. veljače 2022. tužiteljici ne pripada nagrada jer je istim podneskom postavljen tužbeni zahtjev po pozivu suda, koji je trebao biti postavljen već pri podnošenju tužbe i za sastav podneska od 13. lipnja 2022. (očitovanje na nalaz vještaka i preciziranje tužbenog zahtjeva) u iznosu od 1.000,00 kn po Tbr. 8/1 Tarife. Za pribavljanje dokumentacije tužiteljici pripada nagrada u iznosu od 250,00 kn umjesto postavljenog iznosa od 500,00 kn po Tbr. 32/2 Tarife. Tužiteljici pripadaju troškovi plaćenog vještačenja koje je bilo potrebno radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva u iznosu od 900,00 kn. Ukupni troškovi iznose 5.400,00 kn. 41. Zakonska zatezna kamata na parnične troškove teče od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi određenoj čl. 29. ZOO-a.

42. Paricijski rok i rok za žalbu u radnim sporovima, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19), iznosi 15 dana.

43. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 27. lipanj 2022.

Sutkinja

Lidija Klašnja-Petrović, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud.