Poslovni broj: 12 Povrv-390/2021-12

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja H.-G. d.o.o. G. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. J., M. B., D. B. i T. H. iz K., protiv tuženika H. G. j.d.o.o. S., OIB: …, radi isplate iznosa od 22.417,35 kn, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 10. svibnja 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja M. B., odvjetničke vježbenice kod odvjetnika S. V. iz S. te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 27. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz V. poslovni broj Ovrv-132/2021 od 9. veljače 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 22.417,35 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. studenog 2020. do isplate po stopi propisanoj člankom 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, odnosno po stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.005,21 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. veljače 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.699,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. lipnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kn odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja javni bilježnik I. K. iz V. donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-132/2021 od 9. veljače 2021., kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 22.417,35 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. studenog 2020. do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor. Tuženik je u prigovoru naveo da osporava doneseno rješenje, odnosno priloženi račun tužitelja zbog radova koji nisu izvršeni po struci i propisima koju zahtijeva struka u građenju, a priloženi račun da nema količine mjerne jedinice po m2, već da je samo iskazana cijena koja da se ne podudara s izvedenim radovima zapisanim u građevinskom dnevniku koji je potpisan od strane nadzornog inženjera.

3. Povodom podnesenog prigovora tuženika, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-390/2021 od 19. srpnja 2021. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se podneskom od 19. kolovoza 2021. očitovao na navode iz prigovora tuženika ističući da su navodi tuženika kako tužitelj nije izvršio radove prema propisu kojeg zahtijeva struka u gradnji, neosnovani. Tuženik da nikada nije prigovarao izvršenim radovima koje je tužitelj izvršio po nalogu tuženika. Predmetne radove tužitelj da je izvodio na adresi P. K., V., N. kod Z. te da se isti odnose na žbukanje unutarnjih zidova koji su se nalazili u prizemlju. Jedan metar kvadratnih žbukanja zida da je iznosio 82,00 kn s agregatom za struju. Tužitelj da nije imao struju dovoljnu za strojno žbukanje pa je tužitelj bio u obvezi osigurati agregat za struju, što je i učinio. Nadalje, tužitelj navodi da je utuženi račun glasio na iznos od 38.017,00 kn, no tuženik da je uplatio avans u iznosu od 15.600,00 kn, a slijedom čega tužitelj da potražuje preostali iznos od 22.417,35 kn. Dakle, stranke da su se usmeno dogovorile, jer su znale površinu zidova te da je bila ugovorena cijena strojnog žbukanja od 38.017,00 kn, pod uvjetom da tuženik plati avans prije početka radova, a što je tuženik i učinio. Predmetne radove da su izvodili tadašnji djelatnici tužitelja E. H. i E. H. Tužitelj ističe i da je tuženik tražio da nakon završetka žbukanja zidova u prizemlju, tužitelj iste radove nastavi i na prvom katu, a što da je tužitelj odbio, jer tuženik nije platio utuženi račun. Stoga, prigovor tuženika da je neosnovan, paušalan i napisan isključivo za potrebe odugovlačenja postupka, a sve kako bi se tužitelju otežala naplata njegovih potraživanja, pri čemu tuženik u svom prigovoru da uopće ne navodi koji su to radovi koje je tužitelj loše izvršio. Naknadnim podneskom od 30. ožujka 2022. tužitelj je dodatno naveo da su investitori cijelog objekta Ž. D. iz P. i D. B. iz V., tuženik da je bio nositelj radova, a tužitelj podizvođač te da su se radovi odvijali na objektu u prizemlju četiri apartmana, kao i da investitori nisu imali bilo kakve primjedbe na kvalitetu radova tužitelja.

5. Naprijed navedeni podnesci tužitelja uredno su dostavljeni tuženiku. Međutim, tuženik se na navode iz tih podnesaka tužitelja, kao ni na isprave koje su uz isti dostavljene, nije očitovao, a samim time niti iste osporio. Isto tako, iako uredno pozvan, tuženik nije pristupio na zakazana ročišta u ovom postupku, već je nakon podnošenja prigovora ostao u potpunosti pasivan.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao račun tužitelja broj 10-1-1 od 16. studenog 2020. te izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja – karticu kupaca od 28. siječnja 2021. Budući da tuženik nije osporio navode iz podnesaka tužitelja od 19. kolovoza 2021. i 30. ožujka 2022., sud je smatrao suvišnim izvoditi dokaze saslušanjem svjedoka predloženih po tužitelju, a imajući pri tom u vidu i odredbe članka 10. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP-a) prema kojima sud mora nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Isto tako, sud je smatrao nepotrebnim tražiti od porezne uprave podatke o tuženikovom korištenju prava na odbitak pretporeza po utuženom računu tužitelja, budući da je iz tog računa razvidno da porez na dodanu vrijednost nije obračunat, već je primijenjen prijenos porezne obveze temeljem čl. 75. st 3. i čl. 79. st 7. Zakona o PDV-u pa stoga tuženik nije ni bio u mogućnosti koristiti pretporez po tom računu.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 22.417,35 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime preostalog dijela naknade (cijene) za izvršene radove strojnog žbukanja, a sve sukladno utuženom računu broj 10-1-1 od 16. studenog 2020.

9. U ovom predmetu se dakle radi o potraživanju iz ugovora o djelu, a odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

10. Uvidom u račun tužitelja broj 10-1-1 od 16. studenog 2020. utvrđeno je da predmetni račun glasi na tuženika kao obveznika plaćanja istog te da je račun izdan na ukupan iznos od 38.017,35 kn, s osnova naknade (cijene) izvršenih radova strojnog žbukanja (u koji je uključen rad i materijal). Nadalje, u računu je navedeno da je 10. studenog 2020. avansno plaćen iznos od 15.600,00 kn, zbog čega ostaje za platiti po tom računu iznos od 22.417,35 kn.

11. Iz tužiteljeve kartice kupaca od 28. siječnja 2021. razvidno je da tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima evidentirano nepodmireno potraživanje prema tuženiku po računu broj 10, s datumom dospijeća 16. studenog 2020. Također je razvidno i da je taj račun, a koji je izdan na ukupan iznos od 38.017,35 kn, djelomično podmiren (avansnom) uplatom od 10. studenog 2020. u iznosu od 15.600,00 kn, tako da preostalo nepodmireno potraživanje tužitelja prema tuženiku iznosi 22.417,35 kn, dakle upravo iznos koji tužitelj potražuje od tuženika u ovom postupku.

12. U konkretnom slučaju nije sporno da su stranke bile u odnosu iz ugovora o djelu te da je tuženik kao izvođač, za tužitelja kao naručitelja, izvršio radove strojnog žbukanja zidova, a utuženi iznos da predstavlja preostali dio cijene za te izvedene radove, sukladno ispostavljenom računu od 16.11.2020. Tuženik dakle u prigovoru protiv rješenja o ovrsi ne osporava postojanje poslovnog odnosa između stranka, kao ni činjenicu da je tužitelj naručene radove izvodio, već isti prigovora da radovi nisu izvršeni po struci i propisima koje zahtjeva struka u građenju, kao i da se iskazana cijena u računu ne podudara sa količinom izvedenih radova koji su zapisani u građevinskom dnevniku. Pri tom je potrebno napomenuti da tuženik tijekom ovog postupka nije osporio navode iz podneska tužitelja od 19. kolovoza 2021. o tome da su stranke ugovorile cijenu m2 žbukanja zida s agregatom za struju u iznosu od 82,00 kn, odnosno da je ukupna cijena radova ugovorena u iznosu od 38.017,00 kn, jer su stranke znale površinu zidova, pa stoga okolnost da u računu nisu navedene količine mjerne jedinice po m2 ne čini taj račun nevaljanim. Isto tako, tuženik nije osporio niti navode tužitelja da je predmetni račun djelomično podmirio, uplatom avansa u iznosu od 15.600,00 kn. Stoga, iz sadržaja tuženikovog prigovora zapravo proizlazi da tuženik osporava utuženo potraživanje zbog nedostataka na izvedenim radovima.

13. Prema odredbama članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok prema odredbi članka 221.b ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14. Pravila o teretu dokazivanja su osnovni pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti kako tužbenog zahtjeva, tako i istaknutog prigovora.

15. Budući da je tužitelj u cijelosti osporio navode tuženika da predmetni radovi ne bili izvedeni u skladu s pravilima struke odnosno da su isti imali bilo kakvih nedostataka, to je stoga na tuženiku bio teret dokazivanja te činjenice. Međutim, tuženik u odnosu na svoje navode iz podnesenog prigovora nije ponudio ni predočio sudu niti jedan dokaz, pa tako nije dostavio ni građevinski dnevnik na čiji se sadržaj isti u prigovoru poziva. U svezi tuženikovih navoda iz prigovora o nedostacima izvedenih radova, potrebno je navesti da je u skladu s odredbama članaka 604. i 605. ZOO-a, naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača, a kod skrivenih nedostataka najkasnije u roku od mjesec dana od njihovog otkrivanja. Odredbama članaka 608. do 610. propisana su prava naručitelja kod postojanja nedostataka izvedenog djela. U konkretnom slučaju tuženik uopće ne navodi, a niti u tom pravcu dostavlja bilo kakve dokaze, da je isti postupio u skladu s naprijed navedenim zakonskim odredbama te uredno i na vrijeme obavijestio tužitelja o uočenim nedostacima na izvedenim radovima te tražio otklanjanje tih nedostataka, odnosno eventualno sniženje naknade (cijene) ili raskid ugovora. Čak štoviše, u podnesenom prigovoru tuženik uopće ne navodi o kakvim bi se to točno nedostacima na izvedenim radovima uopće radilo, a pri tom isti ne osporava navode tužitelja da investitori nisu imali bilo kakvih prigovora na izvedene radove. Upravo stoga, navodi iz prigovora tuženika, a koje je tužitelj u cijelosti osporio, ostaju nedokazani i paušalno izneseni, a samim time i neosnovani.

16. Kod takvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu male vrijednosti, sukladno odredbama članka 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, dok navodi iz prigovora tuženika nisu osnovani, jer isti nisu ničim ni dokazani. S obzirom da tuženik kao naručitelj radova nije dokazao da je tužitelju u cijelosti podmirio cijenu odnosno naknadu za izvršene radove strojnog žbukanja po utuženom računu, a niti je dokazao da bi njegova obveza prestala na jedan od drugih zakonom propisanih načina o prestanku obveza, to je stoga tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 22.417,35 kn trebalo usvojiti, a sve sukladno odredbama članka 590. ZOO-a u vezi s člankom 9. ZOO-a.

17. Budući da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze, to je stoga isti dužan tužitelju na dosuđeni iznos glavnice tražbine platiti i zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća utuženog računa do isplate. Naime, odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Isto tako i prema članku 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15 i 78/15, dalje ZFPPN), dužnik novčane obveze koji zakasni s ispunjenjem duguje vjerovniku, pored glavnice i zakonske kamate za kašnjenje s plaćanjem, po stopi određenoj stavkom 2. tog članka, odnosno po stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, a koje odredbe se primjenjuju na poslovne transakcije između poduzetnika te između poduzetnika i osobe javnog prava kada je osoba javnog prava dužnik novčane obveze u poslovnim transakcijama koje rezultiraju dobavom robe ili pružanjem usluge.

18. Radi navedenog, sud je održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 22.417,35 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. studenog 2020. do isplate po stopi u skladu s člankom 12.a. stavak 2. ZFPPN-a.

19. Platni nalog iz rješenja o ovrsi valjalo je održati na snazi i za nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.005,21 kn, koji se sastoje od troškova javnobilježničke nagrade u iznosu od 574,17 kn i dokumentiranog troška dostave javnog bilježnika u iznosu od 30,00 kn, s pripadajućim PDV-om po stopi od 25% u iznosu od 151,04 kn, a sukladno člancima 3., 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/11, 112/12 i 114/12, dalje Pravilnik), kao i troškova tužitelja zastupanog po odvjetniku za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.000,00 kn, sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t.

1. i Tbr. 50. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje OT), uz pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 250,00 kn, sukladno Tbr. 42. OT-a, sve to zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po zatraženoj stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose. U konkretnom slučaju radi se o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje postupka i na čiju naknadu, s pripadajućim zateznim kamatama, tužitelj ima pravo u smislu odredbi članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

20. Slijedom svega naprijed navedenog, a temeljem odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi OT-a te odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19 i 92/21), a sve to obzirom na vrijednost predmeta spora od 22.417,35 kn. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen te je tuženik izgubio ovu parnicu, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

22. Tužitelju je kao osnovan priznat trošak za sastav obrazloženog podneska od 19. kolovoza 2021., kojim se očitovao na navode iz prigovora tuženika, u iznosu od 1.000,00 kn, sukladno Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 50. OT-a, zatim za sastav podneska od 30. ožujka 2022. u iznosu od 250,00 kn, sukladno Tbr. 8. t. 3. u vezi s Tbr. 50. OT-a, zatim za zastupanje na ročištu od 12. travnja 2022. u iznosu od 250,00 kn, sukladno Tbr. 9. t. 5. u vezi s Tbr. 50. OT-a, kao i za zastupanje na ročištu od 10. svibnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn, sukladno Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 50. OT-a, a na koji trošak zastupanja po odvjetniku kao punomoćniku u ukupnom iznosu od 2.500,00 kn je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 625,00 kn, sukladno Tbr. 42. OT-a. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 574,00 kn, sukladno Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

23. Tužitelju nije priznat više zatraženi trošak za sastav podneska od 30. ožujka 2022. u iznosu od 750,00 kn, s obračunatim PDV-om u iznosu od 187,50 kn, budući da se po ocjeni ovog suda ne radi o jednom od podnesaka iz Tbr. 8. t. 1. OT- a, već o ostalom podnesku za koji tužitelju pripada naknada troška po Tbr. 8. t. 3. OT-a (25%), odnosno 250,00 kn koliko mu je i priznato, a ne 1.000,00 kn koliko je zatraženo. Isto tako, tužitelju nije priznat više zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od 12. travnja 2022. u iznosu od 250,00 kn, s obračunatim PDV-om u iznosu od 62,50 kn, jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja radi pokušaja mirnog rješenja spora pa stoga tužitelju za to ročište pripada nagrada po Tbr. 9. t. 5. OT-a, odnosno 250,00 kn koliko mu je i priznato, a ne 500,00 kn koliko je zatraženo. Na kraju, tužitelju nije priznat ni zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kn, s obračunatim PDV-om u iznosu od 125,00 kn, budući da na to ročište za tužitelja nije nitko pristupio pa ga stoga taj trošak niti ne pripada.

24. Dakle, tužitelju je kao osnovan priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.699,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 1.875,00 kn trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka i odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Splitu 27. lipnja 2022.

Sudac

Paško Bačić,v.r

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo pod uvjetima iz članka 467. ZPP-a.