Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-eu-10/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i dr.sc.Lane Petö Kujundžić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. T., zbog kaznenog djela iz članka 127. i drugih Kaznenog zakona Republike Austrije, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 21. travnja 2022., broj Kv-eu-7/2021., u sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba osuđenog D. T., ukida se prvostupanjsko rješenje i upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem je, na temelju članka 94. stavak 1. točka 2. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ br. 91/10, 81/13, 124/13, 26/15, 102/17, 76/18 i 70/19. i 141/20. – dalje: ZPSKS-EU) odbijeno priznanje presude Zemaljskog suda Korneuburga, broj 613 Hv 12/19g od 27. kolovoza 2018., kojom je D. T. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 2700 dana zbog počinjenja pet kaznenih djela, i to kaznenog djela krađe iz članka 127., kaznenog djela krađe provalom ili s oružjem iz članka 129., kaznenog djela razbojništva iz članka 142., kaznenog djela teškog razbojništva iz članka 43. te kaznenog djela prisile iz članka 105. Kaznenog zakona Republike Austrije.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđenik, po branitelju, odvjetniku D. R., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje.
3. Sukladno članku 132. ZPSKS-EU u vezi sa člankom 495. i člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba je osnovana.
5. Iako osuđenik rješenje pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz sadržaja žalbe proizlazi da osuđenik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, odnosno donio pogrešan zaključak da priznanje strane presude treba odbiti na temelju članka 91. stavak 1. točka 2. ZPSKS-EU, jer da se mjera izrečena odlukom Saveznog ureda za strance i azil Republike Austrije ima smatrati po analogiji mjerom deportacije, a koji žalbeni navod ovaj sud smatra osnovanim.
5.1. Naime, u pobijanom rješenju, točki 8. obrazloženja, prvostupanjski sud navodi da iz spisu priležeće dokumentacije ne proizlazi nedvosmisleno da bi osuđeniku bila izrečena mjera deportacije ili protjerivanja u Republiku Hrvatsku.
5.2. Uvidom u potvrdu dostavljenu od Republike Austrije utvrđeno je da je osuđeniku odlukom Saveznog ureda za strance i azil, poslovni broj: IFA: 335763803, VZ: 19048557 od 3. prosinca 2020. izrečena neograničena zabrana boravka u Republici Austriji. Međutim, kada je osuđeniku država izdavanja izrekla zabranu dolaska i boravka na teritoriju te države tu mjeru, nasuprot stavu prvostupanjskog suda, po svom značenju treba tumačiti kao mjeru deportacije ili protjerivanja osuđenika u Republiku Hrvatsku iz članka 91. stavka 1. točke 2. ZPSKS-EU jer je osuđenik državljanin Republike Hrvatske, a ratio mjere, kako one kojom se zabranjuje nekoj osobi ulazak i boravak u određenoj državi, tako i one kojom se određena osoba deportira, odnosno protjeruje iz te države jest prisilno onemogućavanje određenoj osobi da nakon izdržane zatvorske kazne ostane i boravi na teritoriju te države, u konkretnom slučaju Republike Austrije (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Kž-eu- 10/2019 od dana 16. srpnja 2019.).
6. Nadalje, prvostupanjski sud zatražio je od Republike Austrije dostavljanje prethodno navedene upravne odluke, što nije bio dužan činiti, jer je označavanje deportacije u potvrdi sa potpunim nazivom i brojem odluke te navođenjem njezine izreke, dostatan podatak za utvrđivanje uvjeta iz članka 91. stavak 1. točka 2. ZPSKS-EU (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Kž-eu-5/2021. od dana 16. ožujka 2021.), pa se država izdavanja u svom očitovanju ispravno pozvala na članak 6. Okvirne odluke vijeća 2008/909/PUP te nije dostavila traženo, jer isto nije dužna dostavljati, pa stoga nije u pravu prvostupanjski sud kada u točki 11. obrazloženja pobijanog rješenja ističe da država izdavanja nije u danom roku dostavila traženu odluku, na čemu također temelji svoj zaključak da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznanje strane presude iz članka 91. stavak 1. točka 1., 2. i 3. ZPSKS-EU (točka 12. obrazloženja).
7. S obzirom na sve izneseno, da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje, valjalo je prihvatiti žalbu osuđenika, ukinuti prvostupanjsko rješenje te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, bez obzira na to što je u suštini riječ o povredi kaznenog (materijalnog) zakona, a budući da je prije donošenja odluke o zahtjevu za priznanje potrebno utvrditi dodatne pretpostavke u za to predviđenom postupku.
8. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku, pri čemu će uzeti u obzir sve prethodno navedeno i odredbu članka 91. stavak 1. točka 2. ZPSKS-EU, koja omogućava priznanje strane presude hrvatskom državljaninu bez prebivališta i boravišta u Republici Hrvatskoj, ako mu je stranom odlukom izrečena deportacija te će potom provesti postupak i ocijeniti ima li zakonskih uvjeta za udovoljenje zahtjevu za priznanje i izvršenje presude države izdavateljice u Republici Hrvatskoj.
9. Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavak 3. točka 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 24. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Snježana Hrupek-Šabijan,v.r.
