Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 28 Pn-13/2021-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Dubravki Kraljić, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Ane Lazić, u pravnoj stvari tužitelja S. O. iz L., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. K., odvjetniku u V., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz O. d. Ć. i Š. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu dana 13. lipnja 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja B. K., odvjetnika u V., i zamjenice punomoćnika tuženika J. M.-B., odvjetničke vježbenice iz Z. o. u. F. Š. i M. C. R. iz V., te objave presude 24. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Z. , OIB: …, da isplati tužitelju S. O. iz L., OIB: …, na ime naknade imovinske štete iznos od 23.546,64 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.04.2020.g. pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju S. O. iz L., da tuženiku C. o. d.d., Z., OIB: …, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn (šest tisuća dvjesto pedeset kuna) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika navodeći da se 7. travnja 2020. oko 13,30 sati, u mjestu Z., na prilaznoj cesti autoceste A4, dogodio štetni događaj u kojem je sudjelovao tužitelj kao vozač vozila marke AUDI A6, reg. oznake VŽ

… i

u kojem je na tom vozilu nastala imovinska šteta. Šteta je nastala na način da je sa priključnog vozila reg. oznake VŽ

…, koje se kretalo ispred vozila kojim je upravljao tužitelj, padao kukuruz u zrnu na vozilo kojim je upravljao tužitelj, radi čega je došlo do oštećenja tog vozila. Tužitelj je korisnik predmetnog oštećenog vozila reg. oznake VŽ

… (primatelj

leasinga), dok je vlasnik istog P. L. d.o.o., Z., P. za Leasing, V., Međutim, vlasnik vozila je dao suglasnost da se šteta koja je nastala na vozilu u predmetnom štetnom događaju isplati u korist tužitelja sukladno izdanoj suglasnosti za isplatu štete od 18. svibnja 2020. Navodi da je predmetnu nezgodu prouzročio vozač teretnog vozila, marke MAN TCX 18 440 4X2 BLS VARIO, reg. oznake VŽ

…, na koji je bila priključena prikolica, reg. oznake VŽ

…, u vlasništvu trgovačkog društva F. d.o.o., OIB: …, iz P. Vozač teretnog vozila sa prikolicom u trenutku prijevoza tereta, kukuruza u zrnu, nije imao adekvatno osiguran teret, te mu je kukuruz u zrnu ispadao sa prikolice. Tužitelj i vozač teretnog vozila sa prikolicom su se nakon predmetnog štetnog događaja usuglasili da je u ovom događaju štetnik vozač teretnog vozila sa prikolicom, odnosno da je on odgovoran za štetu nastalu na vozilu kojim je upravljao tužitelj, te je tužitelju i predao policu osiguranja, kao znak priznanja svoje odgovornosti, a teretno vozilo sa prikolicom bilo je osigurano kod tuženika policama osiguranja broj … i …. . Navodi da je uslijed opisanog štetnog događaja na vozilu reg. oznake VŽ

… nastala imovinska šteta, a koja je opisana u ponudi za popravak vozila broj: 2020003678/1, sačinjenoj od strane trgovačkog društva A. Z. (Z. G. d.o.o.) od 21. svibnja 2020. prema kojoj šteta na vozilu iznosi 23.546,64 kn te istu tužitelj i potražuje ovom tužbom. Tužitelj se obratio tuženiku u mirnom postupku te je tražio naknadu imovinske štete koja je prouzročena predmetnim štetnim događajem. Međutim, tuženik je osporio svoju odgovornost za naknadu štete tužitelju te do dana podnošenja ove tužbe nije tužitelju naknadio nastalu imovinsku štetu, stoga je tužitelj podnio tužbu ovom sudu radi naknade štete u iznosu od 23.546,64 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 15. travnja 2020. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporava aktivnu legitimaciju tužitelja budući da isti nije vlasnik vozila reg. oznake VŽ

…. Vlasnik navedenog vozila je P. leasing d.o.o., a iz priložene suglasnosti nije razvidno na koji štetni događaj se ista odnosi. Nadalje, tuženik napominje kako tužitelj uz tužbu ne dostavlja nikakve dokaze na okolnost nastanka predmetnog štetnog događaja. Navodi da tužitelj samo dostavlja potvrdu policije koja je izdana na izričit zahtjev odvjetnika B. K. u kojoj se navodi da je tužitelj sudjelovao u štetnom događaju dana 07.04.2020. u svojstvu vozača nepoznatog osobnog vozila. Nadalje se navodi kako tužitelj ne traži očevid „budući da se sa drugim sudionikom dogovorio oko naknade štete“. Tužitelj ne prilaže niti izjavu svjedoka, niti fotografije oba vozila, policija nije bila na licu mjesta te stoga tuženik osporava nastanak predmetnog štetnog događaja na način kako ga opisuje tužitelj te se osporava i uzročno - posljedična veza između oštećenja koje navodi tužitelj i navodnog štetnog događaja. Tužitelj se obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom u mirnom postupku te je tuženik nakon uvida u priloženu dokumentaciju isti otklonio kao neosnovan. Naime, osiguranik tuženika F. d.o.o. izričito osporava da bi njihov djelatnik prouzročio štetu na način kako se opisuje u tužbi. Nadalje, tuženik ponovno napominje kako tužitelj tvrdi da su mu oštećenja na vozilu nastala uslijed udaraca kukuruza koji je ispadao sa kamiona u tijeku vožnje te navodi oštećenja prednjeg poklopca motora, prednjeg branika, prednjih desnih vratiju, stražnje desne bočne stranice, stražnjeg poklopca prtljažnika, prednjeg lijevog blatobrana te krova vozila. Tuženik smatra da ovakva oštećenja nisu mogla nastati na način opisan u tužbi te se stoga predlaže i provođenje prometnog vještačenja na okolnost dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja te visine štete jer tuženik osporava i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava i zatraženi tijek zakonske zatezne kamate jer tužitelj ne dostavlja račun popravka već ponudu te stoga nema nikakve osnove da bi mogao potraživati zakonske zatezne kamate od 15. travnja 2020.

3. U podnesku od 14. svibnja 2021. tužitelj je naveo da je glede prigovora promašene aktivne legitimacije, tužitelj dostavio suglasnost vlasnika P. leasing d.o.o. za isplatu štete tužitelju S. O.. Tvrdnja tuženika da nije razvidno na koju se štetu predmetna suglasnost odnosi da nije točna jer da je to u dostavljanoj suglasnosti za isplatu štete od 18. svibnja 2020., razvidno u dijelu pod nazivom: „Oznaka štete: AO-4922/20“, a koji broj se nedvojbeno podudara i predstavlja broj tuženikove oznake predmetne štete te je isti također označen oznakom AO 4922- 2020. Dakle, radi se o dokazu koji potvrđuje aktivnu legitimaciju tužitelja, a u slučaju sumnje i daljnjeg osporavanja, tužitelj predlaže da se od tvrtke P. leasing d.o.o, Z., zatraži autentično tumačenje predmetne suglasnosti ili nova suglasnost za potrebe ovog sudskog postupka, službenim putem. Tužitelj se suglasio sa svim dokaznim prijedlozima tuženika - da se pribave podaci o vozaču tvrtke F. d.o.o. koji je predmetne zgode upravljao teretnim vozilom iz kojeg je ispadao kukuruz, da se navedeni vozač sasluša na okolnosti dinamike nastanka štetnog događaja te predlaže da se provede prometno-tehničko vještačenje od strane ovlaštenog sudskog vještaka na okolnosti visine nastale štete, ne protivi se uvidu u dostavljane fotografije vozila reg. oznake VŽ-…. na okolnosti utvrđenja štete. Ujedno je dostavio fotografije predmetnog teretnog vozila koje se zaustavilo nakon štetnog događaja te predložio da se u iste izvrši uvid na okolnosti utvrđenja identiteta vozila i registarske oznake priključnog vozila, kao i fiksiranog dijela teretnog vozila gdje je vidljivo ispadanje zrna kukuruza iz zatvorenog tovarnog prostora, a koja zrna su prouzročila štetu na vozilu tužitelja.

4. Sud je u nastavku postupka održao pripremno ročište na kojemu je usvojio dokazne prijedloga stranaka, te je nakon istog, na prijedlog tužitelja zatražio dostavu podataka od društva P. L. d.o.o. o autentičnom tumačenju izdane suglasnosti za isplatu štete kojom je u svojstvu osiguranika na temelju police automobilske odgovornosti 18. svibnja 2020., dalo suglasnost da se djelomična šteta nastala na vozilu isplati u korist tužitelja s obzirom na to da tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja (navodeći da iz citirane suglasnosti nije vidljivo na koji štetni događaj se ista odnosi). O traženim podacima P. L. d.o.o. očitovao se dopisom od 24. svibnja 2021. u kojem je naveo da prilaže identičnu suglasnost za isplatu djelomične štete prema korisniku (kakvu je već dostavio tužitelj,) jer istu drži pravovaljanom, te da je na istoj vidljiv točan broj štete na koju se suglasnost odnosi (oznaka štete C. o. AO-4922/20, prema prijavljenom štetnom događaju od 7. travnja 2020.), a ujedno je dostavio i korespondenciju između tužitelja, P. L. d.o.o. i C. o. na osnovu koje je zatraženo izdavanje suglasnosti za isplatu štete korisniku vozila.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao svu dostavljenu dokumentaciju u predmetu i to dopis MUP-a Policijske uprava V. od 14. srpnja 2020., potvrdu MUP-a Policijske uprave V. od 13. srpnja 2020., prometnu dozvolu na listu 7 spisa, suglasnost za isplatu štete od 18. svibnja 2020., ponudu od A. Z. na listovima 9 i 10 spisa, odluku tuženika od 8. lipnja 2020., prigovor protiv odluke od 8. lipnja 2020. punomoćnika tužitelja, odluku povodom prigovora tuženika od 9. srpnja 2020., ispis e-mailova punomoćnika tužitelja na listovima od 14-16 spisa, preslike fotografija oštećenog vozila na listovima 24-32 spisa, izvid štete na listu 33,34 spisa, preslike fotografija na listovima od 40-42 spisa, te iste fotografije u boji na listovima 46-48 spisa, dopis P. L. d.o.o. od 24. svibnja 2021. uz suglasnost za isplatu štete i izvid štete od 14. travnja 2020., ispis korespodencije putem e-maila na listovima 57-61 spisa, podnesak trgovačkog društva F. od 21. svibnja 2021., police osiguranja od automobilske odgovornosti broj 010912060727 i 010912254203 od tuženika te presliku fotografija vozila koje je dostavio tuženik uz podnesak od 2. srpnja 2021. Kako temeljem odredbe članka 292. st. 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19; dalje u tekstu ZPP) sud nije vezan svojim rješenjima kojima upravlja postupkom, pa iako je na pripremnom ročištu usvojio sve dokazne prijedloge stranaka, na ročištu 13. lipnja 2022. je odbio ostale dokazne prijedloge tužitelja i to, saslušanje tužitelja, svjedoka – vozača teretnog vozila s prikolicom, saslušanje svjedoka – policijskih službenika i provođenje prometno – tehničkog vještačenja, kao nepotrebne.

6. Na temelju članka 8. ZPP, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Predmet spora je potraživanje tužitelja s osnova naknade štete nastale radi ispadanja tereta vozila koje je osigurano kod tuženika na osobnom automobilu marke AUDI A6, reg. oznake VŽ

…, kojeg je vlasnik P. L. d.o.o., dok je tužitelj korisnik vozila i ujedno primatelj leasinga.

8. Nesporno je tijekom postupka utvrđeno da je vozilo marke AUDI A6, reg. oznake VŽ

… oštećeno na način da isto ima oštećenja prednjeg poklopca motora, prednjeg branika, prednjih desnih vrata, stražnje desne bočne stranice, stražnjeg poklopca prtljažnika, prednjeg lijevog blatobrana i krova vozila, zatim da je tužitelj korisnik vozila, a da je vlasnik vozila P. L. d.o.o. izdalo tužitelju suglasnost da se djelomična šteta nastala na vozilu prigodom štetnog događaja prema oznaci štete AO-4922/20 isplati od tuženika kao osiguratelja vozila u korist tužitelja.

9. Sporna je između stranaka, prije svega, aktivna legitimacija tužitelja budući da tužitelj nije vlasnik već korisnik oštećenog vozila, dok je vlasnik oštećenog vozila P. L. d.o.o. Tuženik je osporavao ovlast tužitelja na vođenje ovog postupka, prvenstveno jer iz izdane suglasnosti koju je tužitelju izdalo leasing društvo nije vidljivo na koji štetni događaj se ista odnosi. Međutim, naknadno, nakon dostavljenog ranije opisanog dopisa P. L. d.o.o. od 24. svibnja 2021., te pojašnjenja istog da se u izdanoj suglasnosti izričito navodi oznaka štete pod kojom je tuženik zaveo predmetni događaj, tuženik je prigovorio aktivnoj legitimaciji tužitelja jer je smatrao da je tom suglasnošću P. L. d.o.o. tužitelju dao suglasnost samo za isplatu štete, a ne i za poduzimanje pravnih radnji radi naknade štete pred nadležnim sudom. Tužitelj pak je u podnesku od 21. rujna 2021. naveo kako se navedena suglasnost ima smatrati ugovorom o cesiji iz članka 80. Zakona o obveznim odnosima, odnosno da se radi o ustupanju tražbine vlasnika vozila tužitelju, kao pravo na isplatu naknade štete koju bi on imao prema tuženiku, te da sukladno članku 82. istog zakona, za ustupanje tražbine nije potreban pristanak dužnika, ovdje tuženika.

10. Prema ocjeni suda, izdana suglasnost za isplatu djelomične štete nije valjana osnova kojom bi se tužitelj mogao aktivno legitimirati u ovom sporu. Naime, aktivna legitimacija proizlazi iz materijalno pravnog odnosa, a u konkretnom slučaju, ista proizlazi iz vlasništva osobnog vozila, za koje je nesporno da tužitelj nije vlasnik već korisnik oštećenog vozila, dok izdana suglasnost za isplatu djelomične štete nema pravnu snagu ugovora o cesiji kao što to navodi tužitelj.

11. Člankom 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog.

12. Iz dostavljene suglasnosti za isplatu djelomične štete, proizlazi da P. L. d.o.o. u svojstvu osiguranika temeljem police automobilske odgovornosti daje suglasnost da se djelomična šteta nastala na vozilu prigodom štetnog događaja (oznaka štete AO-4922/20, broj šasije …) isplati u korist S. O.. Nadalje, iz dostavljene korespondencije vođene između K. K., zaposlenice P. L. d.o.o., tužitelja i B. M., zaposlenika tuženika proizlazi da je na traženje P. L. d.o.o., koji 13. svibnja 2020. navodi da njihov klijent O. S. ne može dobiti izvid štete AO- 4922/20, tuženik 15. svibnja 2020. dostavio izvid štete putem e-maila P. L. d.o.o., a koji je P. L. d.o.o. proslijedio tužitelju, S. O., pri čemu je ujedno P. L. d.o.o. od tužitelja zatražio informaciju o tome da li tužitelj želi sam obraditi štetu, pa da mu se izda suglasnost za isplatu štete prema korisniku leasinga, te da temeljem te suglasnosti osiguranje isplaćuje sredstva tužitelju, S. O., dok on sam plaća račun popravka prema servisu, a sve s obzirom na to da je kod prijašnjih razgovora tužitelj S. O. tražio da sam obradi štetu. Iz nastavka razgovora proizlazi da je tužitelj, S. O. tražio spomenutu suglasnost od P. L. d.o.o. s obzirom na to da ne želi pristati na izvid štete tuženika, nakon čega je prema e-mailu od 18. svibnja 2020. tužitelju dostavljena tražena suglasnost za isplatu štete na račun tužitelja, a ujedno je isti e-mail dostavljen i zaposleniku tuženika B. M.. Dakle, iz navedene komunikacije može se zaključiti da je P. L.. d.o.o. izdavanjem "suglasnosti" tužitelju omogućilo da sam "obradi štetu" i primi iznos sredstava na ime naknade štete po ovom štetnom događaju od tuženika. No, tijekom postupka nije dokazano da "obrada štete" i isplata sredstava od osiguranja ovlašćuje tužitelja i na poduzimanje radnji u sudskom postupku radi naplate štete, odnosno da se time tražbina vlasnika vozila s osnova naknade štete prenosi, tj. ustupa korisniku vozila kao novom vjerovniku.

13. Naime, na temelju opisane dostavljene dokumentacije ne može se zaključiti da je davanjem suglasnosti za isplatu djelomične štete ujedno došlo do ustupa tražbine, odnosno do cesije iz članka 80. Zakona o obveznim odnosima, budući da niti iz same "suglasnosti", niti iz komunikacije koja je prethodila izdavanju "suglasnosti" nije moguće utvrditi volju stranaka eventualnog ugovora, P. L. d.o.o. i ovdje tužitelja, za sklapanjem ugovora o cesiji, jer iz same suglasnosti za isplatu štete nije vidljivo koja konkretno tražbina i u kojem dijelu i iznosu se ustupa, da li se radi o ustupu tražbine ili tek o suglasnosti za preusmjeravanje isplate utvrđenog iznosa štete na način da se ista isplati korisniku vozila, primatelju leasinga umjesto vlasniku vozila, P. L. d.o.o., odnosno servisu koji bi vršio popravak vozila, a također, iz iste suglasnosti nije razumljivo što podrazumijeva pojam djelomična šteta (da li se radi o dijelu priznatog iznosa štete ili nečem drugom), a tužitelj u tom smislu nije pružio nikakve dokaze iz kojih bi proizlazilo da se nedvojbeno radi o ustupu tražbine koja se sastoji od novčanog iznosa cjelokupne štete nastale u opisanom štetnom događaju, a koju spornu tražbinu bi tužitelj tada mogao potraživati u sudskom postupku jer bi njegova aktivna legitimacija imala materijalno pravnu podlogu.

14. Odredbom članka 219. stavak 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika, a prema članku 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja. Kako tužitelj svoj navod da je izdavanjem suglasnosti od strane P. L. d.o.o. za isplatu djelomične štete tužitelju došlo do sklapanja ugovora o ustupu tražbine (ugovora o cesiji) s P. L. d.o.o. na tužitelja kao novog vjerovnika nije potkrijepio dostatnim dokazima, sud je odluku donio primjenom pravila o teretu dokazivanja, odnosno našao je da nije došlo do ustupa tražbine jer tužitelj nije dokazao

svoju aktivnu legitimaciju za vođenje ovog parničnog postupka, radi čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Sud je tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu prema tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15-dalje Tarifa) sa pripadajućim PDV-om prema tbr. 42. Tarife u iznosu od 1.250,00 kn, zatim trošak sastava obrazloženog podneska od 19. srpnja 2021. i podnesak od 21. rujna 2021. u iznosima od po 1.250,00 kn prema tbr. 8. toč. 1. i tbr. 42. Tarife, dok sud nije priznao trošak sastava podneska od 2. srpnja 2021. budući da istim tuženik iznosi tek da dostavlja traženu dokumentaciju, a taj podnesak sud ne ocjenjuje potrebnim za vođenje parnice. Sud je priznao tuženiku trošak zastupanja na ročištima 19. svibnja 2021. i 13. lipnja 2022. u iznosima od po 1.250,00 kn za svako ročište prema tbr. 9. toč. 1. i tbr. 42. Tarife, pa ukupni priznati trošak tuženika iznosi 6.250,00 kn.

U Varaždinu 24. lipnja 2022.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno, predaje se ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćniku B. K., odvjetniku u V.

2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz O. d. Ć. i Š. d.o.o. iz Z.