P-1421/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz S., S..

OIB:… zastupana po odvjetnicima iz O. društva L.-

V.&P. iz S., protiv tuženika F. P.

P. O., S., OIB:…

zastupana po punomoćniku Ž. Ć. odvjetniku iz S., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dne 08. ožujka 2022. god. u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice i pun.tuženika, dne 24. lipnja 2022. god.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem O. suda u S. poslovni broj:Ovr-1394/17 od 21. studenoga 2017. god., ovrhovoditelja M. T. iz Š., ,

protiv ovršenika M. K. iz S., S..

OIB:…".

r i j e š i o je

I. Odbacuje se tužba u dijelu u kojemu je tužiteljica zatražila utvrđenje ništetnim Ugovora o zajmu od 27. siječnja 2012. god., solemniziranoga kod javnoga bilježnika M. Č., G. 20 pod brojem ovjere OV-594/12 te kako taj ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II. Nalaže se tužiteljici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženiku parbeni trošak u iznosu od 15.625,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24.lipnja 2022. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je 15. svibnja 2018. god. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika M. T., radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe.

2.U tužbi se navodi da je rješenjem O. suda u S. br. Ovr-1394/17

od 02. svibnja 2018. god. upućen ovršenik, ovdje tužiteljica da u roku od 15 dana, računajući od dana pravomoćnosti rješenja, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi istoga suda posl.br. Ovr-1394/17 od 21. studenoga 2017. god., nedopuštenom. Rješenje o ovrsi donijeto je temeljem Ugovora o zajmu koji je solemniziran kod javnoga bilježnika u S. dne 27. siječnja 2012. god. pod brojem

3.Predmetna ovršna isprava, navodi se dalje u tužbi, nije u suglasju sa stvarnim i pravnim dogovorom između stranaka. Naime, radi se o tome da je osobni odnos stranaka bio posve drugačiji, te da zasigurno ugovor o zajmu koji je potpisan 27. siječnja 2012. god. ne odražava stvarnu i pravu volju stranaka. Ugovor je nastao isključivo stoga što se ovrhovoditelj, odnosno zajmodavac, morao opravdati kod svojih pretpostavljanih za novčana sredstva koja su potrošena za „posebne potrebe stranaka“. Radi se dakle o čisto fiktivnom ugovoru, koji je ništetan iz više razloga. Radi se o prividnom (fiktivnom) ugovoru, koji ne proizvodi nikakav učinak među ugovornim stranama. Čak što više ugovor ne prikriva niti neki drugi pravni posao, iz jednostavnoga razloga što on nije prava i stvarna volja stranaka. Ovdje bi se radilo o pozajmljivanju strane valute, koji pravni posao u Republici Hrvatskoj nije dopušten, pa obveza platiti zatezne kamate od dana primitka novca ne može biti pravilna ni zakonita, već obveza teče od dana podnošenja tužbe. Isto tako ovdje se radi o zateznoj kamati od 12% koja je izričito protivna zakonu, a ima i elemente zelenaškoga ugovora. Uz to, prilikom sastavljanja i potvrde ovršne isprave nije postupljeno sukladno odredbama Zakona o javnom bilježništvu. Tužiteljica predlaže da se ovrha određena rješenjem O. suda u S. br. Ovr-1394/17 od 21.

studenoga 2017. god. proglasi nedopuštenom te da se tuženik osudi na snašanje parbenoga troška.

4.Tuženik se usprotivio tužbi i predložio da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Navodi kako je točan navod tužiteljice da je O. sud u S. donio rješenje o ovrsi od 21. studenoga 2017. god. na temelju Ugovora o zajmu od 27. siječnja 2012. god., solemniziranoga kod javnog bilježnika M. Č., ovršnog od 14. ožujka 2017. god., a koji je tužiteljica obvezna tuženiku isplatiti iznos od 20.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan vraćanja, uvećano za zakonsku zateznu kamatu prema stopi od 12% godišnje tekućoj od 27. 01. 2012. god. do isplate.

5.U odgovoru na tužbu ističe se i to da nije točan tužiteljičin navod da predmetna ovršna isprava nije u suglasju sa stvarnim i pravim dogovorom stranaka s obzirom da je ona solemnizirana od strane javnog bilježnika M. Č. iz S. pa ostaje nejasan navod tužiteljice da je riječ o prividnom (fiktivnom) ugovoru koji ne proizvodi nikakav učinak između ugovornih strana. Svi ostali navodi tužiteljice (pozajmljivanje strane valute, zelenaški ugovor te stavljanje potvrde ovršnosti…) su činjenično netočni, a time i pravno neosnovani.

6.U podnesku od 06. ožujka 2020. god. tužiteljica tvrdi da u predmetnom pravnom odnosu stranaka postoji očiti nesrazmjer između davanja i stjecanja tuženika, da je tužiteljica na taj razmjer pristala zbog stanja nužde i teškoga materijalnoga stanja, a tuženik se, znajući za te okolnosti, njima namjerno koristio. Sve su to razlozi ništetnosti predmetnoga ugovora.

7.U podnesku od 09. rujna 2020. god. tužiteljica je proširila tužbeni zahtjev te sada, uz prijedlog da se predmetna ovrha proglasi nedopuštenom, predlaže i utvrđenje kako je Ugovor o zajmu od 27. siječnja 2012. god. ništetan pravni posao i kako ne proizvodi nikakve pravne učinke.

8.Tuženik je, u svome podnesku od 14. rujna 2020. god., istaknuo da tužiteljica nema valjanu pravnu osnovu postaviti tužbeni zahtjev iz točke II. ( utvrđenje ništetnim ugovora o zajmu…) te predlaže u tom dijelu odbaciti tužbu, imajući na umu odredbu čl. 52. st.2. Ovršnoga zakona. Naime, sud je tužiteljicu rješenjem od 02. svibnja 2018. god. uputio pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a ne radi utvrđenja da je ugovor o zajmu ništetan pravni posao i da ne proizvodi nikakve pravne učinke.

9.Tuženik M. T. preminuo je 27. prosinca 2020. god., pa je predmetni postupak prekinut.

10.Nasljednik umrloga tuženika F. P. P.

O., S. preuzeo je postupak te je rješenjem od 08. ožujka 2022. nastavljeno s postupkom.

11.U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa O. suda u S. br. Ovr-492/20 (ranije Ovr-1394/17), rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-82/2021, UPP/OS-18/2021 od 18. listopada 2021. god. koje je donio javni bilježnik L. M. iz Š..

12.Stranke su zatražile trošak postupka.

13.Tužiteljica je 15. svibnja 2018. god. podnijela ovome sudu tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem ovoga suda br. Ovr-1394/17 od 21. studenoga 2017. god., a postupajući po rješenju suda br. Ovr-1394/17 od 02. svibnja 2018. god.

14.Podneskom od 09. rujna 2020. god. precizirala je odnosno proširila svoj zahtjev te je zatražila i da se utvrdi kako je Ugovor o zajmu od 27. siječnja 2012. god. ništetan pravni posao koji ne proizvodi pravne učinke.

15.Prema odredbi čl.52. st.2. Ovršnoga zakona (Narodne novine br. 112/12,25/13,93/14,55/16,73/17) sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz st. 1. toga članka zbog kojega je izjavio žalbu.

16.Pregledom spisa O. suda u S. br. Ovr-492/20 utvrđeno je kako su razlozi koje je tužiteljica (u ovršnom postupku ovršenik) iznijela u žalbi od 05. prosinca 2017. god.na rješenje o ovrsi upravo oni koje je navela i u svojoj tužbi od 15. svibnja 2018. god. Utvrđeno je nadalje da je rješenjem suda od 02. svibnja 2018. god. upućena da u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojega je izjavila žalbu. Postupajući po tom rješenju tužiteljica je i podnijela tužbu od 15. svibnja 2018. god., zatraživši proglašenje ovrhe nedopuštenom.

17.Sud smatra da tužiteljica nema pravne osnove u parnici koja je pokrenuta po rješenju O. suda u S. br. Ovr-1394/17 od 02. svibnja 2018. god. tražiti da se Ugovor o zajmu od 27. siječnja 2012. god utvrdi ništetnim pravnim poslom koji ne proizvodi pravne učinke. Naime, takav tužiteljičin zahtjev prelazi okvire razloga zbog kojih je upućena iz ovršnog postupka na parnicu te prelazi okvire propisane odredom čl. 52. st.2. Ovršnoga zakona. Stoga je tužba u onom dijelu u kojemu je tužiteljica tražila utvrđenje ugovora o zajmu ništetnim odbačen kao nedopušten.

18.Pregledom spisa br.Ovr-492/20 utvrđeno je da je ovrhovoditelj, ovdje raniji tuženik, svoj prijedlog za ovrhu temeljio na Ugovoru o zajmu od 27. siječnja 2012. god., solemniziranom kod javnog bilježnika M. Č. iz S. pod brojem ovjere:

OV-594/12 od 14. ožujka 2017. god. Isprava na temelju koje je sud donio navedeno rješenje o ovrsi je ugovor o zajmu koji su ugovorne stranke sklopile 27. siječnja 2012.god.

19.Ugovor o zajmu od 27. siječnja 2012. god. sadrži izjavu zajmoprimca, ovdje tužiteljice, koja izražava suglasnost da zajmodavac, raniji tuženik, radi naplate duga temeljem zaključenoga ugovora kao javnobilježničke isprave o zajmu, protiv nje može neposredno provesti ovrhu na cjelokupnoj pokretnoj i nepokretnoj imovini zajmoprimca (čl.5.i 6. Ugovora o zajmu). Prema odredbi čl.4. Ugovora o zajmu, zajam je ugovoren do 01. ožujka 2012. god., do kada je tužiteljica bila obvezna vratiti tuženiku ukupan iznos iz čl.3. toga ugovora. Prema odredbi čl.7. ugovorne strane su suglasne da će javni bilježnik temeljem zahtjeva zajmodavca (M. T.) na ugovor staviti potvrdu ovršnosti ako zajmoprimac (tužiteljica) ne izvrši svoju obvezu iz čl.3. Ugovora u roku iz čl.4. Ugovora s tim da zajmoprimac (tužiteljica) izričito izjavljuje suglasnost da zajmodavac ( M. T.) može zatražiti od javnoga bilježnika stavljanje potvrde ovršnosti na sklopljen ugovor najranije 02. ožujka 2012. god., a kod podnošenja zahtjeva javnom bilježniku za stavljanje potvrde ovršnosti zajmodavca, on je dužan javnom bilježniku priložiti pisani zahtjev da zajmoprimac nije do 01. ožujka 2012. god. podmirio u cijelosti ugovornu tražbinu iz č l.3. Ugovora, što je jedini uvjet koji sa svoje strane zajmodavac treba ispuniti kod podnošenja zahtjeva javnom bilježniku za stavljanje potvrde ovršnosti. Prema potvrdi ovršnosti iz spisa, proizlazi da je navedeni javnobilježnički akt postao ovršan 14. ožujka 2017.god. Slijedom navedenoga, a kako zaključuje i drugostupanjski sud u postupku br. Ovr-492/20, u svome rješenju od 17. svibnja 2019. god., predmetna ovrha je određena na temelju javnobilježničkog akta koji je stekao svojstvo ovršnosti, koje je na snazi i proizvodi pravne učinke.

20.Tužiteljica u tužbi tvrdi da je Ugovor o zajmu od 27. siječnja 2012.god. prividan (fiktivni) ugovor, koji ne proizvodi nikakav učinak među ugovornim stranama te da je nastao isključivo stoga što se zajmodavac, ovdje tuženik, morao opravdati kod svojih pretpostavljenih za novčana sredstva koja su potrošena za "posebne potrebe stranaka". Ne objašnjava, međutim, o kakvim se "posebnim potrebama stranaka" radilo niti što bi se sklopljenim ugovorom o zajmu prikrilo odnosno zašto su stranke sklopile prijeporni ugovor ako on ne sadržava njihovu pravu volju.

21.Ugovor o zajmu od 27. siječnja 2012. god. potpisan je pred javnim bilježnikom te je kod javnog bilježnika solemniziran. Nije jasno zašto bi stranke, osobito tužiteljica, prijeporni ugovor potpisivala pred javnim bilježnikom i pristala na solemnizaciju ugovora ako u njemu ne bi bila izražena njezina prava volja. Zbog čega bi prihvatila obvezu isplate odnosno vraćanja ranijem tuženiku iznos od 20.000 EUR- a protuvrijednosti u kunama ako joj tuženik doista nije pozajmio taj iznos. U tužbi i u postupku tužiteljica nije jasno navela razloge zbog čega bi sklopila predmetni ugovor i preuzela, sklapanjem ugovora, obveze prema tuženiku, ako u ugovoru nije sadržana njezina prava volja.

22.Tužiteljica je nadalje tvrdila da je ugovor o zajmu od 27. siječnja 2012. god. ništetan jer je njime ugovoreno pozajmljivanje strane valute, koji pravni posao u Republici Hrvatskoj nije dopušten.

23.Prema čl.1.predmetnoga ugovora zajmodavac se obvezuje zajmoprimcu isplatiti na ime zajma iznos od 20.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan sklapanja ugovora. Ugovorne stranke su, dakle, ugovorile isplatu zajma u kunama, a ne u stranoj valuti jer je jasno da je isplata uslijedila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.000 EUR-a. To znači da je Ugovor, što se tiče valute u kojoj je iznos zajma isplaćen i ugovoren, u skladu sa zakonima Republike Hrvatske te je bio dopušten. Sklopljeni ugovor nije ništetan.

24.Glede prigovora vezano za ugovorenu kamatu ističe se da je Ugovorom o zajmu, koji predstavlja ovršnu ispravu po kojoj je doneseno rješenje o ovrsi br. Ovr- 1394/17 od 21. studenoga 2017. god. određena naplata u kunama uz kamatu od 12% tekućom od 27. siječnja 2012. god., a tako je kamata zatražena prijedlogom za ovrhu i određena rješenjem o ovrsi. Zbog toga prijedlog vezan za kamatu nije bio suprotan odredbi čl.22. Ovršnoga zakona, a time ni načelu formalnoga legaliteta, radi čega je prigovor tužiteljice neosnovan i glede ugovornih kamata.

25.Tužiteljica nije dokazala svoje tvrdnje da prilikom sastavljanja i potvrde ovršne isprave nije postupljeno sukladno odredbama Zakona o javnom bilježništvu.

26.S obzirom na sve navedeno valjalo je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se predlaže proglasiti nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem Općinskoga suda u Splitu br. Ovr-1394/17 od 21. studenoga 2017. god. nedopuštenom, odbiti kao neosnovan.

27.Sud nije prihvatio prijedlog tužiteljice za izvođenjem dokaza preslušanjem stranaka i svjedoka jer je smatrao izvođenje tih dokaza suvišnim. Naime, pregledom spisa ovoga suda br. Ovr-492/2020 sud je utvrdio sve činjenice potrebne za donošenje odluke.

28.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

29.Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, pristupa na tri ročišta (08.09.2020., 04.11.2020., 08.03.2022.) i sastav podneska od 14. 09. 2020. po 250 bodova, ukupno 1250 bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT, te uvećane za PDV to je dalo iznos dosuđenog troška od 15.625,00 kn. U Splitu, 24. lipnja 2022. god.

SUDAC

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- u spis