Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 7 Gž-1526/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Mirjani Macuri, u pravnoj stvari tužitelja K. F. iz Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. J., odvjetniku iz O. d. J., V. & V. j.t.d., Z., …, protiv tuženice A. M. iz Z., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku B. Š., odvjetniku iz O. d. Š. i partneri iz Z., …, radi činidbe , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3189/17- 37 od 28. listopada 2021., dana 24. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se djelomično žalba tužitelja K. F. kao neosnovana i potvrđuje

- presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3189/17-37 od 28. listopada 2021. u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja K. F. za naknadu troškova prvostupanjskog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana (koja se u tom dijelu po čl. 129. st. 5. Zakona o parničnom postupku smatra rješenjem) i

- rješenje istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-3189/17-37 od 28. listopada 2021. u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju K. F. naknaditi tuženici A. M. trošak parničnog postupka u iznosu od 11.875,00 kn, u roku od 15 dana.

II Uvažava se djelomično žalba tužitelja K. F., te se djelomično preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3189/17-37 od 28. listopada 2021. u toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženici A. M. trošak parničnog postupka preko iznosa od 11.875,00 kn do iznosa 13.750,00 kn odnosno za iznos od 1.875,00 kn, u roku od 15 dana, tako da se u tom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan. III Nalaže se tuženici A. M. naknaditi tužitelju K. F. trošak žalbe u iznosu od 85,19 kn u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Nalaže se tuženoj A. M. da u roku od 15 dana poduzme sve svrhovite mjere koje su potrebne da se onemogući prodor vode s istočne terase stana u vlasništvu tužene u Z., …, … kat, u stan u vlasništvu tužitelja K. F. u Z., …, … kat, a osobito, neisključivo, da na istočnoj terasi navedenog stana u njenom vlasništvu:

- ukloni sve slojeve terase - ozelenjeni dio i popločeni dio, zajedno sa svim opšavima i okapnicama,

- ispita ispravnost elemenata oborinske odvodnje - odvodnih rešetki, vodovodnih grla, vertikalnih i horizontalnih žljebova i sl., te izmjeni neispravne dijelove,

- dobavi materijal i postavi sve slojeve terase u skladu s projektnom dokumentacijom iz Glavnog projekta Klasa: 361-03/10-01/359, Ur.broj: 251-13- 22/119-10-12 od 23.08.2010. godine i Potvrde izmjene i dopune glavnog projekta Klasa: 361-03/11-01/144, Ur.broj: 251-13-22/119-11-7 od dana 01.06.2011. godine, koja projektna dokumentacija je za zgradu u Z., … sačinjena po društvu P. 3 d.o.o. II Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja I-stupanjske presude, pa do isplate, u roku od 15 dana.ˮ«

2. Citiranim r

ješenjem suda prvog stupnja, odlučeno je:

»I. Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere, koji glasi:

„I Radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja-predlagatelja prema tuženiku- protivniku osiguranja koja se sastoji u obvezi tuženika-protivnika osiguranja na poduzimanje odgovarajućih radnji radi sprečavanja prodora vode s njegove nekretnine na nekretninu tužitelja-predlagatelja osiguranja

o d r e đ u j e  s e  p r i v r e m e n a  m j e r a

- nalaže se tuženiku-protivniku osiguranja da o svom trošku poduzme radnje privremene sanacije na istočnoj terasi stana u njegovom vlasništvu u Z., …, … kat, tako da izvede jednostresnu ili dvostrešnu konstrukciju od vodonepropusne cerade otporne na djelovanje sunca, koja cerada treba biti nategnuta i pričvršćena na metalne šipke s padom usmjerenim prema vertikalnim olucima, te da po potrebi izvede i ležeći oluk na dnu cerade za prihvat oborinske vode i odvodnju do vertikalnog oluka koji sabire krovne vode.

II Tuženiku-protivniku osiguranja ostavlja se rok od 5 dana, računajući od dana dostave prijepisa ovog rješenja, da ispuni navedenu obvezu.

III Ovlašćuje se tužitelja-predlagatelja osiguranja da u slučaju ukoliko bi tuženik- protivnik osiguranja propustio izvršiti popravke sukladno gore navedenom nalogu u roku do 5 (pet) dana od dana primitka ovog rješenja, tužitelj-predlagatelj osiguranja može putem obrtnika ili trgovačkog društva koji se bave građevinskom djelatnošću izvesti radove navedene u toč. I. rješenja, a na trošak tuženika-protivnika osiguranja. IV Ukoliko bi tuženik-protivnik osiguranja u ostavljenom roku od 5 (pet) dana propustio izvršiti navedene popravke, nalaže mu se da kod ovog suda položi iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati obavljanjem radova, u visini od 5.000,00 kn (pettisuća kuna), dok će konačno rješenje o visini troškova koji će biti priznati i isplaćeni tužitelju-predlagatelju osiguranja, ovaj sud naknadno donijeti prema troškovniku i računima izvođača građevinskih radova, a na prijedlog tužitelja- predlagatelja osiguranja.

V Privremena mjera iz ovog rješenja o osiguranju traje do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.ˮ

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 13.750,00 kn, u roku od 15 dana.«

3. Protiv gornje presude u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova prvostupanjskog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koja se u tom dijelu po čl. 129. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13. i 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 70/19.), smatra rješenjem, te protiv citiranog rješenja u toč. II. izreke tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da odluka o tome koja stranka je u obvezi snositi troškove u ovoj pravnoj stvari ovisi isključivo o odgovoru na pitanje koja stranka bi u sporu uspjela da nije došlo do gubitka aktivne legitimacije na strani tužitelja zbog otuđenja predmeta spora. Tužitelj je povukao tužbu iz razloga što je tuženica tužbenom zahtjevu udovoljila na način da je sanirala svoju terasu i uklonila uzrok prodora vode. Međutim, ista se povlačenju tužbe protivila, iako za to nema pravni interes. Postupanje tuženice na način da se protivi povlačenju tužbe i da inzistira na donošenju meritorne odluke, predstavlja evidentnu zlouporabu procesnih radnji, stoga je i pobijana odluka protivna pravnom načelu savjesnosti i poštenja, odnosno pravnom načelu zabrane zlouporabe prava. Smatra da je o troškovima postupka trebalo odlučiti temeljem odredbe čl. 156. st. 1. ZPP. Naime, ukoliko bi predmetni tužbeni zahtjev (u slučaju da nije došlo do otuđenja nekretnine od strane prodavatelja) u konačnici bio osnovan, tada bi tuženica svojom krivnjom prouzročila parnične troškove tužitelju. Prema tome, prvostupanjski je sud donoseći odluku o trošku bio dužan cijeniti sve izvedene dokaze, pa tako u prvom redu utvrditi bi li u slučaju da tužitelj nije prodao nekretninu njegov tužbeni zahtjev bio osnovan ili ne. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa to je propustio učiniti. Posljedica pogrešnog pravnog pristupa suda je ta da pobijana odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Osim toga, postupajući na opisani način prvostupanjski sud je propustio utvrditi činjenično stanje temeljem kojeg bi došao do zaključka bi li tužbeni zahtjev bio osnovan u slučaju da tužitelj stan nije prodao. Sud prvog stupnja primjenjujući čl. 154. st. 1. ZPP umjesto čl. 156. st. 1. istog Zakona, te dosuđujući trošak tuženici umjesto tužitelju, počinio je relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP. Navodi i to da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u identičnim slučajevima zauzeo stajalište da se radi o zlouporabi prava pa je stoga primijenio odredbu čl. 156. ZPP. Također navodi da je sud prvog stupnja tuženici dosudio trošak u iznosu od po 1.000,00 kn te PDV za podneske od 27. travnja 2018., 31. srpnja 2020. i 2. veljače 2021., a za koje podneske taj trošak tuženici ni u kojem slučaju nije mogao pripasti jer se ne radi o podnescima u smislu Tbr. 8. toč. 1. Odvjetničke tarife. Smatra da bi se eventualno radilo o primjeni Tbr. 8. toč. 3. Odvjetničke tarife, tj. o trošku u iznosu od 250,00 kn po podnesku. Predlaže uvažiti žalbu, preinačiti pobijane odluke i dosuditi tužitelju trošak postupka, uključujući trošak sastava žalbe te sudskih pristojbi na žalbu i odluku, a odbiti zahtjev tuženice za naknadu troška, podredno, ukinuti pobijane odluke i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

4. U odgovoru na žalbu tuženica je osporila osnovanost žalbenih navoda tužitelja, ističući da je prvostupanjska presuda od 28. listopada 2021. postala pravomoćna u svim dijelovima, pa stoga ne postoje procesne pretpostavke da drugostupanjski sud istu ispituje. Tuženica je imala pravni interes za donošenje presude kojom će tužbeni zahtjev tužitelja biti odbijen zato što ista nije udovoljila tužbenom zahtjevu kako to neosnovano navodi tužitelj, odnosno radove na predmetnoj nekretnini izveli su suvlasnici zgrade zajedno kako bi sanirali posljedice nastale lošim izvođenjem radova od strane izvođača i investitora građevine, a tuženica nikakvim radovima sa svoje strane nije prouzročila štetu na nekretnini. Navodi i to da praksa dostavljena od strane tužitelja nije primjenjiva na konkretnu situaciju te smatra da je rješenje o troškovima parničnog postupka u cijelosti zakonito i utemeljeno. Predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Navodi tužitelja u pogledu relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 381. ZPP upućuju, zapravo, na pogrešnu primjenu materijalnog prava (odlučivanje o naknadi parničnih troškova jest primjena materijalnog prava).

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u svezi čl. 381. ZPP, na koju tužitelj ukazuje u žalbi, jer odluka o troškovima postupka sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se može ispitati.

8. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. istog Zakona.

9. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova (dio izreke prvostupanjske presude), a prihvatio zahtjev tuženice te naložio tužitelju da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 13.750,00 kn (toč. II. izreke prvostupanjskog rješenja) uz obrazloženje da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja zbog nedostatka aktivne legitimacije pa je stoga isti dužan tuženici naknaditi parnični trošak temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

10. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, neosnovano tužitelj u žalbi prigovara da je o troškovima postupka trebalo odlučiti temeljem odredbe čl. 156. st. 1. ZPP.

11. Naime, odredbom čl. 156. st. 1. ZPP je propisano da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je prouzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.

12. U konkretnom slučaju, presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na činidbu, jer je utvrđeno da je na suvlasničkom dijelu tužitelja došlo do promjene vlasništva odnosno da je vlasnik navedenog suvlasničkog dijela sada J. M., pa tužitelj više nije aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

13. Prema tome, činjenica da je prestalo pravo vlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini je bila od bitnog utjecaja za odluku o meritumu spora. Tužitelj, dakle, nije uspio s tužbenim zahtjevom, jer je u tijeku trajanja postupka otuđio nekretninu o kojoj se vodio spor.

14. Nadalje, kako to proizlazi iz spisa predmeta, tužitelj je više od 5 mjeseci nakon što je tuženica izvijestila sud da isti nije vlasnik predmetne nekretnine, povukao tužbu pozivajući se na udovoljenje tužbenom zahtjevu, čemu se tuženica usprotivila navodeći da je tužitelj, s obzirom da više nije aktivno legitimiran voditi ovu parnicu, odlučio povući tužbu te kao razlog navesti netočne tvrdnje o radovima tuženice.

15. U navedenim okolnostima konkretnog slučaja, kad je tužitelj tijekom trajanja postupka otuđio predmetnu nekretninu što je bilo od utjecaja u materijalnopravnom smislu za donošenje odluke o predmetu spora tj. imalo za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja te kod činjenice da tužitelj u podnesku od 27. siječnja 2021. kojim je povukao tužbu nije ustvrdio da bi prije toga tuženica udovoljila tužbenom zahtjevu, prvostupanjski sud i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije trebao raspravljati i utvrđivati bi li tužitelj uspio u sporu da nije otuđio nekretninu tijekom ovog postupka. Dakle, nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 156. st. 1. ZPP, a niti u okolnostima konkretnog slučaja tuženičino protivljenje povlačenju tužbe predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja.

16. Stoga je prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka pravilno utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove.

17. Glede žalbenih navoda tužitelja o drugačijoj sudskoj praksi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u identičnom slučaju, valja navesti da se odluke navedenog

drugačijim činjeničnim

suda poslovni broj Pž-2043/11-3 i Pž-3551/04-3 temelje na utvrđenjima od utvrđenja u predmetnom postupku.

18. Što se tiče visine dosuđenog troška, prvostupanjski je sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženici obistinio trošak sastava odgovora na tužbu, zastupanja na ročištima i na očevidu, te sastava odgovora na privremenu mjeru u iznosu od 11.250,00 kn.

19. Međutim, u pravu je tužitelj kad u žalbi prigovara visini obistinjenog troška za sastav podnesaka tuženice od 31. srpnja 2020. i 2. veljače 2021. jer se ne radi o podnescima iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novineˮ, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).

20. Naime, prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife odvjetniku za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, ali ne više od sveukupno četiri takva podneska u prvostupanjskom postupku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7. Tarife.

20.1. Prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife odvjetniku za sastavljanje ostalih podnesaka - pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7. Tarife, ali ne više od 50 bodova.

20.2. Iz navedenog proizlazi da je Tbr. 8. toč. 1. Tarife taksativno propisano za sastav kojih podnesaka odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7. Tarife. Dakle, navedenom odredbom nisu obuhvaćeni svi obrazloženi podnesci.

21. Podneskom od 31. srpnja 2020. tuženica se očitovala u pravcu da ostaje kod odgovora na tužbu i svih dotadašnjih navoda te istakla da tužitelj više nije vlasnik predmetne nekretnine pa da nije aktivno legitimiran, a podneskom od 21. veljače 2021. se usprotivila povlačenju tužbe te navela iz kojih razloga nije s tim suglasna. Stoga se ne radi o podnescima u smislu Tbr. 8. toč. 1. Tarife već o podnescima koji spadaju u kategoriju ostalih podnesaka iz Tbr. 8. toč. 3. Tarife, a za koje je određena nagrada od 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7. Tarife.

22. Prema tome, tuženici je za sastav navedenih podnesaka trebalo obistiniti trošak u iznosu od po 250,00 kn, što zajedno s PDV-om od 25% ukupno iznosi 625,00 kn, a ne trošak u iznosu od 2.500,00 kn, kako je to pogrešno utvrdio i dosudio prvostupanjski sud.

23. Što se pak tiče podneska od 27. travnja 2018. (l.s. 185-188), istim se tuženica očitovala, između ostalih i na nalaz i mišljenje vještakinje K. K. I. pa navedeni podnesak ulazi u krug podnesaka iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tuženici obistinio naknadu za sastav istog podneska u iznosu od 1.250,00 kn (100 bodova x 10,00 kn =1.000,00 + PDV 25%).

24. Kako je, dakle prvostupanjski sud za sastav podnesaka od 31. srpnja 2020. i 2. veljače 2021. tuženici dosudio iznos od 2.500,00 kn umjesto iznosa 625,00 kn, trebalo je sveukupno dosuđeni iznos od 13.750,00 kn umanjiti za iznos od 1.875,00 kn (2.500,00 kn – 625,00 kn = 1.875,00 kn) tako da ukupan trošak tuženice iznosi 11.875,00 kn.

25. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP djelomično odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu kao i rješenje u toč. II. izreke, odnosno odlučiti kao u toč. I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

26. Također je trebalo po odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP djelomično uvažiti žalbu tužitelja i djelomično preinačiti rješenje prvostupanjskog suda u toč. II. izreke, tj. odlučiti kao u toč. II izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

27. S obzirom da je tužitelj u žalbenoj fazi postupka djelomično uspio, valjalo je istom priznati trošak sastava žalbe u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 10. toč. 5. Tarife, što uz vrijednost boda od 10,00 kn iznosi 500,00 kn, a uvećano za PDV od 25% ukupno 625,00 kn, odnosno trebalo mu je razmjerno uspjehu sa žalbom (13,63%) dosuditi iznos od 85,19 kn.

28. Tužitelju nije obistinjen trošak pristojbe na žalbu i na odluku, jer u spisu predmeta ne postoji dokaz da je taj trošak nastao (čl. 151. st. 1. ZPP).

29. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u toč. III izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

30. U preostalom, a nepobijanom dijelu, prvostupanjska presuda i rješenje ostaju neizmijenjeni.

Zadar, 24. lipnja 2022.

Sutkinja

Mirjana Macura, v.r.