Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-354/2020-4

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz N., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici J. F., odvjetnici u S., protiv tuženika L.-M. d.o.o. S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. F. dipl.iur., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-477/2019 od 11. prosinca 2019., dana 24. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-477/2019 od 11. prosinca 2019., u dijelu točke I. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 7.200,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 1.800,00 kn od 1. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 1.800,00 kn od 1. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 1.800,00 kn od 1. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 1.800,00 kn od 1. siječnja 2019. do isplate,

te se potvrđuje citirana prvostupanjska presuda u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.512,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 25. studenog 2019. do isplate, sve naprijed po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačava citirana prvostupanjska presuda u dijelu točke I. i točke II. izreke u pogledu tijeka i stope zakonske zatezne kamate i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži da mu tuženik na dosuđeni iznos od 7.200,00 kn plati zatezne kamate:

- na iznos od 1.800,00 kn od 16. rujna 2015. do 30. prosinca 2015.,

- na iznos od 1.800,00 kn od 16. srpnja 2016. do 30. prosinca 2016.,

- na iznos od 1.800,00 kn od 16. srpnja 2017. do 30. prosinca 2017.,

- na iznos od 1.800,00 kn od 16. srpnja 2018. do 30. prosinca 2018.,

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u odnosu na stopu zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova postupka od 2.512,50 kn, za tri postotna poena.

III Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačava citirana prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.800,00 kn za 2014. godinu te u točki II. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za troškove postupka u iznosu od 1.862,50 kn te sudi:

1. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplatiti daljnji iznos od 1.800,00 kn na ime jednokratnog dodatka na plaću za 2014. godinu s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2015. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak postupka u iznosu od 1.862,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. prosinca 2019. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 kn u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu ovaj zahtjev tužitelja odbija.

V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju u roku od osam dana na ime jednokratnih dodataka na plaću iznose od 1.800,00 kn godišnje i to za 2015., 2016., 2017. i 2018., sveukupan iznos od 7.200,00 kn, s pripadajućom zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku na pojedinačne mjesečne iznose u izreci presude dok je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi na isplatu jednokratnog dodatka na plaće za 2014. i 2019. u iznosu od 3.600,00 kn i u dijelu zahtjeva za isplatu više zatražene zatezne kamate.

2. U točki II izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.512,50 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, u roku od 15 dana.

3. Protiv presude žalbe podnose obje stranke pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP)

4. Tužitelj se žali protiv odbijajućeg dijela presude, u dijelu kojim nije prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 1.800,00 kn na ime jednokratnog dodatka na plaću za 2014. te protiv odluke o troškovima postupka u dijelu kojim njegov zahtjev nije prihvaćen (koji se izričito ne navodi u izreci), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine podredno preinači te potražuje troškove sastava žalbe.

5. Tuženik žalbom pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, predlaže da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te potražuje troškove sastava žalbe.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu jednokratnih dodataka na plaću za razdoblje od 2014. do 2019. za svaku godinu u iznosu od 1.800,00 kn, koji tužitelj temelji na odredbi članka 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("Narodne novine" broj: 97/13 i 142/13. - dalje: KU/13) odnosno članka 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("Narodne novine" broj: 115/15 - dalje: KU/15).

9. Po provedenom postupku prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj u razdoblju za koje traži isplatu jednokratnih dodatka na plaću bio radnik tuženika i da tuženik nije isplatio tužitelju jednokratne dodatke za utužene godine.

10. Sud je ocijenio da na temelju citiranih odredbi KU/13 i KU/15 te na temelju Odluke Ministarstva rada i mirovinskog sustava o proširenju primjene KU ("Narodne novine" broj: 20/08.) i Odluke istog Ministarstva o proširenju primjene KU od 11. prosinca 2015. ("Narodne novine" broj: 134/15) te odredbi članka 7. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09., 61/11., 82/12., 73/13. - dalje ZR/09) odnosno članka 9. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14. i 127/17. - dalje ZR/14), tužitelj ima pravo na isplatu jednokratnih dodataka na plaću za 2015., 2016., 2017. i 2018. godinu u iznosu od po 1.800,00 kn (ukupno 7.200,00 kn) sa zateznim kamatama koje teku od 16-og idućeg mjeseca od mjeseca u kojem je tužitelj koristio godišnji odmor, pozivom na članak 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO).

11. Nadalje, u pogledu jednokratnog dodatka za 2014. godinu, sud prvog stupnja utvrđuje da je nastupila zastara s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao u kojem mjesecu 2014. je koristio godišnji odmor pa da je u takvim okolnostima tražbina tužitelja za tu godinu dospjela 30. lipnja 2014. te da je sukladno članku 135. ZR/09 te članku 232. stavak 2. i članku 139. ZR/14, protekao rok zastare od pet godina do dana podnošenja tužbe 10. srpnja 2019.

12. U pogledu jednokratnog dodatka na plaću za 2019. prvostupanjski sud utvrđuje da isti nije dospio jer da tužitelj razmjeran dio godišnjeg odmora za ovu godinu nije koristio do 30. lipnja 2019., radi čega odbija dio tužbenog zahtjeva za isplatu jednokratnih dodataka na plaću za 2014. i 2019. godinu po 1.800,00 kn (ukupno 3.600,00 kn) dok odluku o troškovima postupka donosi pozivom na članak 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a te pozivom na relevantne odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

13. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih procesnih povreda.

14. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 49. KU/13 i članka 47. KU/15, kada je ocijenio da tužitelj ima pravo na isplatu jednokratnog dodatka na plaću za 2015., 2016., 2017. i 2018. za svaku godinu po 1.800,00 kn. Naime, navedene odredbe KU/13 i KU/15 na jednaki način propisuju da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn (stavak 1.),te da se jednokratni dodatak na plaću iz prethodnog stavka isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu (stavak 2.).

15. Iz citiranih odredbi KU-a proizlazi da isplata jednokratnog dodatka ne ovisi o činjenici korištenja godišnjeg odmora, neovisno o tome što je propisano da se isplaćuje zajedno s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, koje mišljenje je izraženo i od strane Zajedničkog organa za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za graditeljstvo i praćenje njegove primjene od 27. prosinca 2013. S obzirom na citirane odredbe članka 49. KU/13 i članka 47. KU/15, poslodavac je dužan isplatiti predmetni dodatak tijekom kalendarske godine, neovisno o vremenu korištenja godišnjeg odmora, samo ne prije 30. lipnja te je stoga obveza poslodavca dospjela 31. prosinca za tekuću godinu.

16. Slijedom navedenoga poslodavac je u obvezi predmetni dodatak isplatiti do 31. prosinca tekuće godine, radi čega je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 139. ZR/14 kada je, smatrajući osnovanim prigovor zastare istaknut po tuženiku, odbio zahtjev tužitelja za isplatu jednokratnog dodatka za 2014. te osnovano žalbom tužitelj u tom dijelu pobija prvostupanjsku presudu.

17. Naime, ZR/14 je stupio je na snagu 7. kolovoza 2014., dok je potraživanje tužitelja za 2014. dospjelo 31. prosinca 2014. a zastara tog potraživanja je nastupila 31. prosinca 2019. protekom roka od 5 godina propisanog odredbom članka 139. ZR- a. Osnovano tužitelj u žalbi ukazuje da je tužba u ovome predmetu podnesena prije isteka roka zastare odnosno 10. srpnja 2019. te da zastara tražbine na ime jednokratnog dodatka na plaću za 2014. godinu u iznosu od 1.800,00 kn nije nastupila, radi čega je tužitelju navedeni iznos valjalo dodatno priznati.

18. S obzirom na ranije utvrđenje da obveza poslodavca na isplatu jednokratnog dodatka dospijeva 31. prosinca za tekuću godinu, valjalo je povodom žalbe tuženika, preinačiti odluku o tijeku zatezne kamate na pojedinačne iznose kako je to navedeno točki II izreke ove presude.

19. Osim toga, tuženik osnovano žalbom osporava dosuđenu stopu zatezne kamate na iznos parničnog troška, odnosno dosuđenje uvećanja kamatne stope za pet, umjesto tri postotna poena (članak 29. stavak 2. ZOO-a), pa je i u tome pravcu pobijanu presudu valjalo preinačiti.

20. Budući da je preinačenjem presude tužitelj gotovo u cijelosti uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom, ovaj sud ocjenjuje da mu pripada pravo na naknadu troškova u 100% -tnom iznosu u smislu članka 154. stavak 5. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife, dakle ukupno 3.750,00 kn koliko je sud prvog stupnja pravilno odmjerio tužitelju za pojedine radnje, pa tako i za podnesak od 23. srpnja 2019., što tuženik bez uporišta osporava žalbom. Osim toga, osnovano tužitelj u žalbi ukazuje da mu je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo priznati trošak pristupa punomoćnice na ročište za objavu presude u iznosu od 625,00 kn prema Tbr. 9. točka 2. i Tbr. 42. Tarife, jer se radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka sukladno članku 155. stavak 1. ZPP-a, koji trošak je tužitelj određeno i pravovremeno zatražio prema članku 164. stavak 2. i 3. ZPP-a te je prema stanju spisa taj trošak i nastao jer je na ročište za objavu presude pristupila punomoćnica tužitelja.

21. Kako, dakle, tužitelju pripadaju troškovi u ukupnom iznosu od 4.375,50 kn a pobijanom presudom mu je već dosuđeno 2.512,50, to je odbijajući dio odluke o troškovima postupka trebalo preinačiti i priznati tužitelju daljnje troškove u iznosu od 1.862,50 sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja od isplate po kamatnoj stopi kako je to ranije obrazloženo.

22. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa žalbom, pripada mu i trošak žalbenog postupka u odnosu na vrijednost pobijanog dijela zahtjeva, pa je primjenom Tbr. 10. točka 1. i Tbr. 42. Tarife tužitelju dosuđen iznos od 312,50 kn, dok je u preostalom dijelu do zatraženih 1.500,00 kn, zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. 23. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka jer je uspio u neznatnom dijelu, i to samo pogledu sporedne tražbine (stopa i tijek zatezne kamate) a osim toga, prema stanju u spisu tuženik nije platio sudsku pristojbu za žalbu (za koju radnju potražuje naknadu troškove), pa je i iz toga razloga njegov zahtjev neosnovan. 24. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. točka. 3. ZPP-a.

25. Kao nepobijana ostaje neizmijenjena prvostupanjska presuda u točki I. izreke za odbijeni iznos jednokratnog dodatka za 2019.g. u iznosu od 1.800,00 kn. U Rijeci 24. lipnja 2022.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak, v.r.