Pn-366/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. V. iz S., M. š. 39, OIB: …, zastupana po punomoćniku V. D., odvjetniku u S., protiv tuženika R. H. zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u

Splitu, Građansko-upravni odjel, OIB: …, radi naknade štete i isplate, te u pravnoj stvari tuženika - protutužitelja R. H. zastupane po O. državnom odvjetništvu u S., Građansko-upravni odjel, OIB: …, protiv tužitelja – protutuženika P. V. iz S., M. š. 39, OIB: …, zastupana po punomoćniku V. D., odvjetniku u S., radi

isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dne 15. veljače 2022.god. u nazočnosti tužitelja, pun. tužitelja i z. z. tuženika dne 23. lipnja 2022.god.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju iznos od 67.630,000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos počev od presuđenja pa nadalje sve do konačne isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Odbija se kao neosnovan prvi podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju iznos od 27.052.071,20 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos počev od 01.01.2000.g. pa nadalje sve do konačne isplate i to za razdoblje do 01.08.2015.g. u visini eskontne stope HNB koja vrijedi zadnjeg dana svakog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa nadalje do konačne isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

III. Prihvaća se drugi podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju iznos od 2.891.474,99 kn zajedno sa zateznim kamatama koje:

- na iznos od 1.125.000,00 teku počev od

28.07.1999.g., - na iznos od 58.049,99 kuna počev od

27.12.2000.g.,

- na iznos od 1.708,425,00 kuna počev od 01.01.2000.g.,

pa nadalje sve do konačne isplate i to za razdoblje do 01.08.2015.g. u visini eskontne stope HNB koja vrijedi zadnjeg dana svakog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa nadalje do konačne isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

r j e š i o  j e

I. Odbacuje se protutužba.

II. Odbacuje se tuženikov prigovor prijeboja.

III. Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parbeni trošak u iznosu od 1.095.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23.lipnja 2022. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 23. lipnja 2014.god. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika, radi naknade štete.

2.U tužbi se navodi da je tužitelj bio zemljišno-knjižni vlasnik (do uknjižbe prava vlasništva u korist tuženika) nekretnine označene kao čest. zgr. 38, 39, 40 i 41 sve z.u. 7768 k.o. Split i to za ½ idealnoga dijela cjeline, što u naravi predstavlja istočni dio objekta zvanog Kaštelet. Predmetne nekretnine tužitelj je stekao temeljem Ugovora o darovanju od 23. 02. 2008. god. koji je zaključio sa svojom majkom I. M. V.. Ona je ½ navedenih nekretnina stekla temeljem Kupoprodajnoga ugovora od 28. 07.1999.god. koji je zaključila s tadašnjim zemljišnoknjižnim i stvarnim vlasnikom i posjednikom T. M.. Spomenuti kupoprodajni ugovor prodavatelj T. M. zaključio je

putem punomoćnika M. V., sve temeljem punomoći od 16. 03. 1999.god., ovjerene u potpisu kod j.b. T. M. iz S. pod brojem Ov-819/99 od 16.03. 1999.god..

Temeljem kupoprodajnog ugovora i punomoći, prednica i majka tužitelja uknjižila je pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi za ½ na predmetnim nekretninama. Navedena punomoć i kupoprodajni ugovori zaključeni su temeljem povjerenja u zemljišne knjige koje se vode kod Općinskog suda u Splitu. U trenutku ispuštanja punomoći od 16. 03. 1999. te zaključivanja kupoprodajnog ugovora od 28. 07. 1999.god., prodavatelj T. M. bio je uknjižen vlasnikom na predmetnim nekretninama za ½ dijela. On je te nekretnine stekao kao oporučni nasljednik iza smrti bivšega zemljišnoknjižnog vlasnika P. M., temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskoga suda u Splitu.

3.Dalje se u tužbi navodi da su tužitelj odnosno njegova majka i prednica predmetne nekretnine stekli u dobroj vjeri, sve temeljem povjerenja u zemljišne knjige te navedenih pravomoćnih rješenja suda. To znači da je tužitelj nekretnine stekao na zakonit, valjan i pošten način. U međuvremenu je, međutim, tuženik ustao tužbom protiv prodavatelja T. M., kojom tužbom traži da se tuženik utvrdi vlasnikom predmetnih nekretnina i da se, temeljem donesene presude, uknjiži kao vlasnik. Tuženik u tužbi, koju je podigao protiv T. M., navodi da je predmetne nekretnine stekao temeljem Rješenja o eksproprijaciji od 25. 12. 1964. god., a eksproprijacioni postupak vodio se protiv tadašnjega vlasnika, sada pok. P. M.. Povodom navedene tužbe vođen je postupak pred Općinskim sudom u Splitu pod br. IIP-1398/07, a koji je okončan tako što je prihvaćen tužbeni zahtjev R. H.. Majka i prednica tužitelja sudjelovala je u navedenom sudskom postupku kao umješač.

4.Temeljem pravomoćne sudske presude tuženik je zatražio uknjižbu prava vlasništva na čest. zgr. 38, 39, 40 i 41 k.o. Split, te je ishodio uknjižbu prava vlasništva.

5.Tužitelj tvrdi da je iz svega izrečenoga razvidno da je izgubio pravo vlasništva predmetnih nekretnina iako je to pravo vlasništva stečeno temeljem valjanoga pravnog posla. Činjenica da je kako je I. M. V., kao pravni prednik tužitelja, vlasništvo stekla temeljem povjerenja u zemljišne knjige, odnosno temeljem činjenice da je prodavatelj T. M. u vrijeme zaključenja kupoprodajnoga ugovora bio zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina, a koje je stekao temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskoga suda u Splitu.

6.Tužitelj ističe da se odgovornost tuženika očituje osobito u sljedećem:

- tijela tuženika nisu nikada u zemljišnoj knjizi izvršila zabilježbu eksproprijacije sukladno čl. 22. tadašnjega Zakona o ekproprijaciji.

- tijela tuženika nisu izvršila upis prava vlasništva predmetnih nekretnina temeljem pravomoćnoga rješenja o ekproprijaciji iz 1964.god.

- tijela tuženika i to baš Općinski sud u Splitu donio je pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza smrti P. M., zemljišnoknjižnoga vlasnika nekretnina u korist T. M., koji je nekretninu prodao prednici tužitelja,

- kupoprodajni ugovor između T. M., kao prodavatelja i prednice tužitelja, kao kupca, zaključen je temeljem povjerenja u zemljišne knjige i to baš izvatka iz zemljišne knjige od 06. 07. 1999.god.

7.Zbog propusta u radu državnih tijela, koja nisu pravodobno provela rješenje o eksproprijaciji odnosno zbog toga što tuženik odgovara ukoliko zemljišnoknjižno stanje nije odgovaralo stvarnom stanju, tužitelj smatra da ima pravo na naknadu štete, osobito jer je njegov prednik kao umješač prevaren vjerujući državi. Ima pravo na naknadu štete jer su predmetne nekretnine stečene na zakonit način, a navedenom presudom i uknjižbom tuženika oduzeto mu je pravo vlasništva. Tužitelj i njegova majka i prednica uložili su velika financijska sredstva u rekonstrukciju nekretnina te su im svojim ulaganjima višestruko povećali vrijednost. Sadašnja tržišna vrijednost tih nekretnina iznosi 4.600,000,00 EUR-a, što po srednjem tečaju HNB-a na dan podnošenja tužbe predstavlja kunsku protuvrijednost od 35.000.000,00 kn koji iznos tužitelj potražuje zajedno sa zateznim kamatama počev od podnošenja tužbe pa do isplate.

8.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu predloživši da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

9.Tuženik navodi da su predmetne nekretnine ekspropirane ing. P. M. rješenjem o eksproprijaciji br. E-34-06-24048/64-AT/TK od 25. prosinca 1964.god. i deposedirane rješenjem o uzimanju posjeda zemljišta br. 06-24048/64-AT/TK od 25. prosinca 1964.god.. Rješenjem o naknadi pod brojem N. Eks. 1/65-AT/DK od 06. siječnja 1965.god. eksproprijatu je isplaćena i naknada. Sva navedena rješenja dostavljena su T. M., kao punomoćniku P. M., tadašnjega uknjiženog suvlasnika.

T. M. je primio i rješenja o eksproprijaciji i deposesiji i naknadu u ime P.

M. iz čega se izvodi zaključak da je i te kako znao da je P. M. prestalo pravo vlasništva. Svako daljnje raspolaganje nekretninama bilo je dolozno i nije učinjeno u dobroj vjeri, a svi pravni poslovi koji su uslijedili nakon toga nisu proizveli pravni učinak, bez obzira što su provedeni u zemljišnim knjigama. Naime, eksproprijatu je prestalo pravo vlasništva pravomoćnošću rješenja o eksproprijaciji, a upis u zemljišne knjige nema konstitutivan značaj za prijenos prava vlasništva.

10.Tuženik dalje navodi da je u parnici koja se vodila između R. H. i

T. M. na čijoj strani je umješač bila prednica tužitelja pravomoćno utvrđeno da je R. H. stekla pravo vlasništva za ½ dijela predmetnih nekretnina i to temeljem zakona, kojem su prethodili pravni posao i odluke donesene u zakonito provedenom upravnom postupku. Kako je izvršena i zabilježba spora i to temeljem prijedloga R. H. od 16. srpnja 1999.god., svi upisi prava vlasništva izvršeni nakon zabilježbe ukazuju se nezakonitima pa i tužitelja u ovom postupku.

11.Tužitelj se ne može pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige jer stjecateljica nije bila poštena niti u dobroj vjeri, a niti je pravni posao bio valjan. 12.Tuženik osporava i navode tužitelja da bi se radilo o nezakonitom odnosno nepravilnom radu tijela državne uprave koji da su propustili pravodobno provesti rješenje o eksproprijaciji, tvrdeći da nema odgovornosti države jer nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete.

13.Nadalje, ističe, sve i da je tužitelju nastala šteta (a tuženik tvrdi suprotno), nastupila je zastara potraživanja naknade štete jer je prošao objektivni rok od pet godina od kada je šteta nastala s obzirom da je pravo vlasništva na zgradama prestalo pravomoćnošću rješenja o eksproprijaciji 1964.god., a ne kako tužitelj pogrešno tvrdi da teče od trenutka upisa Republike Hrvatske u zemljišnoj knjizi 14. listopada 2004.god. Upis prava vlasništva na ime Republike Hrvatske ima deklaratoran, a ne konstitutivan značaj jer je pravo vlasništva koje je stečeno temeljem zakona utvrđeno presudom, a sam upis u zemljišne knjige ima samo deklaratoran karakter. U svakom slučaju prošao je subjektivni rok za potraživanje iz osnove naknade štete jer je tužitelj bio u saznanju da mu je nastala šteta odnosno prestalo pravo vlasništva najmanje od 1999. god. kada je pokrenuta parnica protiv njegova pravnog prednika, odnosno od 2009. god. kada je protiv njega pokrenuta parnica radi iseljenja iz predmetnih nekretnina.

14.U podnesku od 07. srpnja 2015.god. tužitelj ističe da je u konkretnom slučaju njegova imovina bez ikakve pravne osnove prešla u vlasništvo tuženika, pa da se ovdje radi prije o neosnovanom bogaćenju na strani tuženika nego li o klasičnom zahtjevu za naknadom štete koji zastarijeva u rokovima čl. 230. ZOO-a, pa se ima primijeniti opći zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO).

15.Tuženik se i dalje protivio tužbi i tužbenom zahtjevu.

16.Općinski sud u Splitu je presudom od 17. listopada 2017. odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17.Županijski sud u Osijeku svojim je rješenjem od 05. srpnja 2018. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

18.U nastavku postupka tužitelj je, u podnesku od 23. travnja 2021., postavio glavni tužbeni zahtjev kojim potražuje naknadu štete u iznosu od 67.630.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate. Traženi iznos je vrijednost predmetnih nekretnina na dan izrade vještačkog nalaza M. T., sudskoga vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina( 25.02.2021.).

19.Za slučaj da sud ne prihvati postavljeni glavni tužbeni zahtjev, tužitelj postavlja prvi podredni tužbeni zahtjev kojim traži naknadu iznosa od 27.052.071,20 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku počev od 01.01.2000. pa nadalje. Ovaj zatraženi iznos je vrijednost predmetnih nekretnina u vrijeme kada ih je prednica tužitelja stekla u vlasništvo, a prema procjeni vještaka T. iz navedenoga vještva.

20.Tužitelj je, za slučaj da sud ne prihvati ni glavni ni prvi podredni tužbeni zahtjev, postavio drugi podredni tužbeni zahtjev potražujući naknadu iznosa od 2.891.474,99 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.125.000,00 teku počev od 28.07.1999., na iznos od 58.049,99 kn počev od 27.12.2000. te na iznos od 1.708.425,00 kn počev od 01.01.2000. Navedeno potražuje po osnovi ulaganja u nekretnine, naknade za plaćenu kupoprodajnu cijenu i porez na promet nekretnina, sve sukladno odredbi čl. 1111. i dr. Zakona o obveznim odnosima.

21.Tuženik se protivio svim postavljenim zahtjevima tužitelja. Na ročištu od 23. rujna 2021. istaknuo je prigovor prijeboja potraživanja koja ima prema tužitelju s naslova vrijednosti plodova i druge koristi koje ima od korištenja predmetnih nekretnina, od trenutka kada je tuženik pravomoćnom presudom utvrđen vlasnikom tih nekretnina.

22.U podnesku od 30. rujna 2021. tuženik je postavio protutužbeni zahtjev, sve ukoliko sud ne prihvati prigovor prijeboja. Predlaže osuditi tužitelja-protutuženika da mu, na ime naknade za bespravno korištenje nekretnine, isplati iznos od 2.092.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2021. do isplate.

23.Tužitelj se usprotivio i prigovoru prijeboja i protutužbenom zahtjevu. Smatra prigovor prijeboja neosnovanim jer je postavljen nakon zaključenja prethodnoga postupka pa ga predlaže odbaciti. Nadalje tvrdi da je zahtjev tuženika neosnovan jer je tužitelj odnosno njegova prednica u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige kupila predmetne nekretnine. Zatim ističe da o postavljenom protutužbenom zahtjevu već teče postupak kod Općinskoga suda u Splitu, sve povodom tužbe tuženika protiv tužitelja, a u kojemu tuženik, u svojstvu tužitelja, također potražuje naknadu. Stoga ističe prigovor litispendencije. Opreza radi prigovara i zastari tuženikova potraživanja.

24.U postupku su izvedeni dokazi pregledom zahtjeva za mirnim rješenjem spora od 18.03. 2014.god., odgovora Republike Hrvatske, Općinskoga državnog odvjetništva u Splitu na zahtjev za mirnim rješenjem spora N-DO-99/14 od 10. lipnja 2014.god., Rješenja Općinskoga suda u Splitu br. Z-7347/08 BB od 21. svibnja 2008. god., Kupoprodajnoga ugovora sklopljenoga između T. M., kao prodavatelja i I.-M. V., kao kupca, dne 28. srpnja 1999.god., povijesnoga zk izvatka za predmetne nekretnine, punomoći T. M. za M. V. "U Splitu, 16. ožujka 1999.god., ovjerenog u potpisu kod javnog bilježnika T. M. 16. 03. 1999.god., izvatka iz zemljišne knjige Općinskoga suda u Splitu za predmetne nekretnine od 13. 12. 2007. god., izvatka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine od 22.listopada 1998. i 06. srpnja 1999.god., Rješenja o nasljeđivanju Općinskoga suda u Splitu br. O-1747/97 od 23. 09. 1998.god., zk uloška za predmetne nekretnine, neslužbene kopije od 29.07. 2013.god., Rješenja Ustavnoga suda RH br. U-III-3803/2013 od 27. studenoga 2013.god., ponude za kupnju nekretnine od 01. kolovoza 2008., pregledani su spisi Općinskoga suda u Splitu br. IIP- 1398/07, Z-5919/99, Z-5279/99, P2-8620/09, Z-3697/09, Z-11318/09, R1-401/2014, R1- 400/2014, P-4977/16, Rješenja o eksproprijaciji Odjela za financije Skupštine Split O- 3406-2404B/64-AT/DK od 25. prosinca 1964., Rješenja o uzimanju posjeda zemljišta br. 06-24048/64- AT/DK od 25. prosinca 1964., Rješenja o naknadi Odjela za financije Skupštine općine Split br. 06-24048/2-1964-AT/BK od 06. siječnja 1965. god., rješenja Općinskoga suda u Splitu br. Z-3376/64 od 01. 03. 1966., konzervatorskoga elaborata uređenja istočnoga dijela Kašteleta Meštrović u Splitu iz listopada 1999., tužbe od 04. 03. 2015. iz predmeta vođenoga pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem Pst-232/15, spisa Općinskoga suda u Splitu br. Ovr-3441/13 i Z-1258/99, testamenta P. M. "Montreal, Canada, september 15., 1964.", presude Općinskoga suda u Splitu br. Pst- 1035/13 od 06. listopada 2015.god., presude Vrhovnoga suda Republike Hrvatske br. Rev-1889/1998-2 od 26. rujna 2001.god., preslušanjem svjedoka I. M. V. i M. V. te preslušanjem tužitelja, popisa površina postojećih objekata u Kompleksu Kaštela Geodata d.o.o. Split priloženoga spisu, poreznoga rješenja Porezne uprave, područni ured Split, ispostava Split br. UP/I-410-20/2006-001/04661 od 27.09.2006., geodetskog vještačenja načina uporabe-strukture izgrađenosti izrađene od Geodetskog zavoda d.d. Split od 16.01.2015., fotografija priloženih spisu, vještačkoga nalaza stalnoga sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina M. T. od 18. veljače 2021. god., očitovanja istoga vještaka od 23. rujna 2021. god., rješenja poreze uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, klase UP/I-410-20/1999-001/02308 od 27.12.2000., dopisa Ministarstva financija RH-porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Split, Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu od 29. rujna 2014. i 02. listopada 2014., rješenja Općinskoga suda u Splitu br. Z-6444/98-DP od 12. listopada 1998., br. Z-5919/99 TR od 29. ožujka 2000. i br. Z-7347/08 BB od 21. svibnja 2008., Izvoda iz detaljnog plana uređenja izdanoga od Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Županije Splitsko dalmatinske klasa 350- 07/98-01/00363/ JB od 26.01.1999. god., Konzervatorskoga elaborata uređenja istočnoga dijela Kašteleta Meštrović u Splitu Ministarstva kulture RH, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskoga odjela u Splitu iz listopada 1999., naručitelja Tome Meštrovića( naslovna stranica), računa br. 24/99 R-1 od 29. prosinca 1999. Studija R. Split, prijedloga T. M. O. sudu u Splitu, Zemljišnoknjižnom odjelu od 17.02..1999.(br. Z-1258/99).

25.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

26.Prvi podredni tužbeni zahtjev nije osnovan.

27.Osnovan je drugi podredni tužbeni zahtjev.

28.Protutužba i prigovor prijeboja odbačeni su.

29.Između stranaka u postupku prijeporna je osnova i visina tužbenih zahtjeva kao i protutužbenog zahtjeva. Tuženik je istaknuo i prigovor zastare tužiteljeva potraživanja, a tužitelj-protutuženik prigovore litispendencije, postavljanja zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka te prigovor zastare.

30.Pregledom rješenja o eksproprijaciji Odjela za financije Skupštine Općine Split broj E-34-06-24048/64-AT/DK od 25. prosinca 1964.god. utvrđeno je da su predmetne nekretnine oznake čest. zgr. 38, 39, 40 i 41, z.u. 7768 k.o. Split eksproprirane P. M. pok. Mate i to ½ tih nekretnina na kojem dijelu je ovaj bio uknjižen kao vlasnik. 31.Pregledom rješenja o oduzimanju posjeda zemljišta, Odjela za financije Skupštine Općine Split br. 06-24048/64-AT/DK od 25.prosinca 1964. god. utvrđeno je da su predmetne čestice i deposedirane.

32.Pregledom rješenja o naknadi br. 06-24048/2-1964-AT/DK od 06. siječnja 1965.god. utvrđeno je da je eksproprijatu P. M. pok. M. isplaćena naknada za eksproprirane nekretnine.

33.Ovaj sud je svoju presudu od 17. listopada 2017. god. obrazložio na sljedeći način:

"Iz svih navedenih rješenja razvidno je da su ona dostavljena T. M. iz S., kao punomoćniku P. M..

Iz priloženoga Rješenja o nasljeđivanju Općinskoga suda u Splitu br. O-1747/97 od 23. rujna 1998.god. proizlazi da je iza smrti P. M. pok. M. utvrđeno da njegovu ostavinu sačinjavaju nekretnine oznake čest. zgr. 38, 39, 40 i 41, z.u. 7768 k.o. Split, za ½ dijela te da je njegovim nasljednikom proglašen, temeljem oporuke od 15. rujna 1964. god., T. M. pok. M..

Pregledom kupoprodajnoga ugovora, sklopljenoga 28. srpnja 1999. godine između T. M., kao prodavatelja i I.-M. V., kao kupca, utvrđeno je da je

T. M., između ostalog, prodao majci tužitelja ½ dijela predmetnih nekretnina za iznos od 300.000,00 DEM plativo u kunskoj protuvrijednosti.

Iz kupoprodajnoga ugovora od 28. srpnja 1999.god. i priložene punomoći od 16. ožujka 1999.god. proizlazi da je T. M. kupoprodajni ugovor s I. M.

V. sklopio zastupan po punomoćniku M. V., tužiteljevom ocu.

Pregledom rješenja Općinskoga suda u Splitu br. Z-7347/08BB od 21. svibnja 2008.god. utvrđeno je da je P. V., na temelju ugovora o darovanju "U Splitu, 23. veljače 2008.god." dozvoljena uknjižba prava vlasništva na čest. zgr. 38, 39, 40 i 41 k.o. Split za ½ dijela.

Tužitelj i svjedoci I. M. V. i M. V., tužiteljevi roditelji, u svojim iskazima tvrde da im je T. M. ponudio prodaju nekretnina, između ostalih i predmetnih, za koje je tvrdio da ih je naslijedio od pok. strica P. M.. Prije sklapanja ugovora o kupoprodaji T. M. je roditeljima tužitelja predočio vlasničke listove za kupljene nekretnine. Za rekonstrukciju objekta i uređenje nekretnine obitelj V. uložila je, prema iskazima svjedoka i tužitelja, oko 500.000 EUR-a.

Iz pregledane dokumentacije priložene spisu razvidno je da su predmetne nekretnine eksproprirane P. M. 25. prosinca 1964.god., kada su i deposedirane rješenjem o uzimanju posjeda zemljišta. Također proizlazi da je P. M. isplaćena i naknada za ekpropirane nekretnine (06. siječnja 1965.god.). Razvidno je da su rješenja o eksproprijaciji, deposediranju i naknadi dostavljena T. M. kao punomoćniku P. M., tadašnjeg uknjiženog suvlasnika

nekretnine. Proizlazi, dakle, da je T. M. znao da su P. M.

eksproprirane predmetne nekretnine i da mu je prestalo pravo vlasništva na njima još 1964.god. Zato je, s njegove strane, svako daljnje raspolaganje nekretninama bilo dolozno i nije učinjeno u dobroj vjeri, kako ispravno smatra tuženik, te svi pravni poslovi koji su uslijedili nisu proizveli pravni učinak, bez obzira što su provedeni u zemljišnim knjigama. Zbog toga i kupoprodajni ugovor koji je T. M. sklopio s majkom i prednicom tužitelja I. M. V. 28. srpnja 1999.god. ne proizvodi pravni učinak.

Uvidom u spis Općinskoga suda u Splitu br. Z-5279/99 utvrđeno je da je Republika Hrvatska 16. srpnja 1999.god. podnijela prijedlog za zabilježbu spora pokrenutog između Republike Hrvatske i T. M., a glede ½ dijela čest. zgr. 38, 39, 40 i 41 z.u. 7768 k.o. Split. Sud je rješenjem od 24. ožujka 2000. god. dozvolio zabilježbu visećeg spora između Republike Hrvatske kao tužitelja i T. M. pok. M., kao tuženika,

glede ½ dijela prijepornih nekretnina.

Tužbu je Republika Hrvatska protiv T. M., radi utvrđenja prava vlasništva predmetnih nekretnina podnijela 14. srpnja 1999.god.. Postupak je vođen pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem IIP-1398/07 (IIP-1338/99) te je okončan pravomoćnom presudom od 12. veljače 2008.god. kojom je Republika Hrvatska utvrđena suvlasnikom za ½ dijela predmetnih nekretnina. Prvostupanjska presuda potvrđena je odlukom Županijskoga suda u Splitu br. Gž-4999/08 od 04. veljače 2009.god..

Prema odredbi čl. 81. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 91/96, 114/01,100/04, 107/07, 152/08) zabilježba spora ima učinak da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava pošto je prijedlog za zabilježbu spora stigao Zemljišnoknjižnom sudu.

Prema odredbi st. 3. istoga članka, kad je zabilježeni spor dovršen odlukom po kojoj stranci pripada pravo, dosuđeno pravo dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu je bilo osigurano zabilježbom spora.

Budući da je zatražena zabilježba spora između Republike Hrvatske i T. M. 16. srpnja 1999.god., svi upisi prava vlasništva izvršeni nakon podnošenja prijedloga za zabilježbu, a sukladno citiranim odredbama, ukazuju se nezakonitima. Tako je i upis prava vlasništva tužitelja i njegove prednice kao vlasnika na predmetnim nekretninama nezakonit.

Tužitelj se ne može pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige jer njegova prednica nije bila u dobroj volji, a ni prodavatelj T. M. tijekom sklapanja kupoprodajnog ugovora 28. srpnja 1999.god.. Naime, još 16. srpnja 1999.god. Republika Hrvatska dostavila je sudu prijedlog za upis visećeg spora vezanoga za predmetne nekretnine, a uz to T. M. je, kako je već naprijed ukazano, znao da su te nekretnine ekspropirane njegovom stricu P. M., pa sklopljeni kupoprodajni ugovor nije valjan pravni posao.

Pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskoga suda u Splitu br. IIP-129/07 od 12. veljače 2008.god. utvrđeno je da je Republika Hrvatska stekla vlasništvo za ½ dijela nekretnina označenih kao čest. zgr. 38, 39, 40 i 41 z.u. 7768 k.o. Split na osnovi zakona, kojem su prethodili pravni posao i odluke donesene u upravnom postupku. Kasnije je uslijedila neosnovana uknjižba suvlasništva na ime T. M., a onda i tužitelja. Radi zabilježbe visećega spora, koja je imala prvenstvo u odnosu na prijedlog za uknjižbu temeljem ugovora o kupoprodaji, dosuđeno pravo dobilo je ono mjesto u prvenstvenome redu kojemu je bilo osigurano zabilježbom.

Nema osnove za tužiteljevo potraživanje prema odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO/05). Odredba stavka 1. toga članka propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, po odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. U konkretnom slučaju, prijelaz nekretnina u vlasništvo tuženika dogodio se najprije temeljem zakona, a potom i temeljem pravomoćne sudske odluke, pa nema osnove za naknadu koristi, kako traži tužitelj.

Sve i da je kupoprodajni ugovor zaključen između T. M. i I. M.

V. bio valjan pravni posao, te da je tužitelj pretrpio štetu radi nepravilnog rada tijela državne uprave RH koji su propustili pravodobno provesti rješenje o eksproprijaciji, tužiteljevo potraživanje nije osnovano jer je palo u zastaru. Presuda u predmetu broj IIP- 1398/07 od 12. veljače 2008.god., kojom je tuženik utvrđen vlasnikom čest. zgr. 38, 39, 40 i 41 k.o. Split, postala je pravomoćna 04. veljače 2009.god. Tužbu radi naknade štete tužitelj je podignuo 23. lipnja 2014.god., a zahtjev tuženiku za mirno rješenje spora dostavio je 18. ožujka 2014.god.. Pravo vlasništva na predmetnim nekretninama prestalo je pravomoćnošću rješenja o eksproprijaciji 1964.god., ali i da se uzme da je tužitelj bio u saznanju da mu je pravo vlasništva prestalo 1999. god. kad je pokrenuta parnica protiv njegova pravnog prednika, odnosno 04. veljače 2009.god. s pravomoćnim okončanjem postupka u kojemu je tuženik utvrđen vlasnikom prijepornih nekretnina, protekao je zakonski rok za potraživanje iz osnove naknade štete do trenutka dostave zahtjeva za mirno rješenje spora odnosno podizanja tužbe.

Zastarni rok protekao je i glede traženja stečenoga bez osnove jer je od pravomoćnosti presude kojom se Republika Hrvatska utvrđuje vlasnikom predmetnih nekretnina, kada je najkasnije tužitelj odnosno njegova pravna prednica (umješač u predmetu IIP-1398/07 na strani T. M.) saznao za pretrpljenu štetu, pa do podizanja tužbe 23. lipnja 2014.god. odnosno dostave zahtjeva za mirno rješenja spora tuženiku 18. ožujka 2014.god., protekao rok od pet godina.

Dakle, tužitelj je podnio zahtjev odnosno tužbu izvan roka zastare i od tri i od pet godina (čl. 230. st. 1. i 2. i čl. 225. ZOO/05).

Tužbeni zahtjev je radi svega navedenoga valjalo odbiti kao neosnovan."

34.U obrazloženju rješenja od 05. srpnja 2018. god., kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud je naveo, a u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva za naknadu štete radi nepravilnog i nezakonitog rada državnih tijela zbog neprovođenja rješenja o eksproprijaciji nekretnina 1964., da je zastara počela teći od dana kada je tužitelj saznao za pravomoćnost presude Općinskoga suda U Splitu br. P-1398/07 od 12.veljače 2008., odnosno najkasnije do uknjižbe 03. travnja 2009. u zemljišnim knjigama, javnim knjigama, prava vlasništva tuženika na predmetnim nekretninama na temelju pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-4999/08 od 04.02.2009. god., rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda Splitu br. Z-3697/09 od 14. listopada 2009. Tada je tužitelj mogao saznati za štetu, dakle da više nije vlasnik nekretnina već tuženik, njezin obim je morao znati i prije toga jer je za kupoprodajnu cijenu saznao sklapanjem Ugovora od 28. srpnja 1999. po svom predniku s prodavateljem T. M. i isplatom kupoprodajne cijene, a morao je znati i za sva ulaganja za rekonstrukciju nekretnine koja je dovršena, po izjavi samog tužitelja , u ljeto 1999. Do 18. ožujka 2014., kada je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku, istekao bi trogodišnji subjektivni zastarni rok iz čl. 230. st. 1. ZOO/05. Stoga nije bitan datum citirane presude Županijskog suda u Splitu jer tužitelj nije niti sudjelovao u tome postupku već njegova majka kao umješač.

35.Po osnovi stečenog bez pravne osnove, prema stavu Županijskog suda u Osijeku, zastara nije nastupila. Naime, u odnosu na izvršena ulaganja i za njihov povrat prema odredbama čl. 1111. do 1120. ZOO/05 zastara počinje teći kada se dužnikova(tuženikova) imovina povećala na račun vjerovnika(tužitelja), a vjerovnik odnosno tužitelj je mogao tražiti vraćanje onoga što je stečeno bez pravne osnove. Sukladno dosadašnjoj sudskoj praksi petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO/05 tražbine pri stjecanju bez osnove do kojega je došlo ulaganjem tuđega rada i sredstava, prema čl. 215. st. 1. istoga zakona, počinje teći od prestanka korištenja toga rada, odnosno dana kada je onaj koji je nešto stekao bez osnove imao mogućnost ubirati koristi od izvršenoga ulaganja. Podnošenje tužbe radi utvrđenja stvarnoga prava ne prekida tijek zastare zbog stjecanja bez osnove ili s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala. Iz utvrđenoga činjeničnog stanja proizlazi da tužitelj,koji je po svojim pravnim prednicima, izvršio ulaganje u nekretninu za ugostiteljstvo(ili eventualno za drugu djelatnost), nije prestao koristiti nekretnine, zbog čega na strani tuženika, kao neosnovano obogaćenoga, nije niti stečena mogućnost za ubiranje koristi od izvršenih ulaganja prednika tužitelja i tužitelja do 1999., pa zastara u takvom slučaju nije niti mogla početi teći. Prigovor zastare po osnovi stečenoga bez pravne osnove ne bi bio osnovan.

36.Prvostupanjski sud prihvaća utvrđenje i stav drugostupanjskoga suda da je tužiteljevo potraživanje naknade štete zastarjelo (što je bilo utvrđenje i stav i suda prvog stupnja u ukinutoj presudi) kao i stav da se pitanje tužiteljevih ulaganja u predmetne nekretnine treba prosuđivati kroz institut stjecanja bez pravne osnove te da nema zastare potraživanja tužitelja s te osnove.

37.S obzirom da je tužiteljevo potraživanje s osnove naknade štete zastarjelo, glavni je tužbeni zahtjev i prvi podredni tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovane odbiti (toč. I i II izreke presude).

38.Na okolnost visine ulaganja tužitelja odnosno njegova prednika u predmetne nekretnine izvedeni su dokazi pregledom dokumentacije priložene spisu te vještačenjem po vještaku za graditeljstvo i procjene nekretnina M. T..

39.Prema nalazu i procjeni vještaka T. vrijednost ulaganja tužitelja, odnosno njegove prednice u predmetne nekretnine je 1.708.425,00 kn. Vještak je, kako je naveo u nalazu te u svom očitovanju, vrijednost ulaganja utvrdio temeljem svoga višegodišnjeg iskustva u radu na izradi troškovnika i analizi prispjelih ponuda za građevinske radove u kojima je sudjelovao kao nadzorni inženjer. Procijenjena vrijednost predstavlja prosječnu tržišnu vrijednost za građevinske radove i kvalitetu građevnih materijala. Radi se o iznimno kvalitetnim materijalima, posebnim narudžbama, pa je i cijena primjerena tome. Koristio se uobičajenim načinom procjene vrijednosti koji se koristi kada ne postoje izvedbeni projekti s detaljnim troškovima i specifikacijama pojedinih stavaka. Napomenuo je da o investitoru ovisi hoće li se izraditi specifikacija troškova ili će se radovi izvoditi bez specifikacije. Kako je predmetna nekretnina iznimno vrijedno kulturno dobro bilo je potrebno, sukladno tome, izvesti radove kvalitetnije od standardnih radova i kvalitete za uobičajene standardne zgrade. Na predmetnoj nekretnini ugrađeni su kvalitetni materijali i primijenjena kvalitetna tehnologija. Ulaganje ovisi o vlasniku i njegovim potrebama.

40.Sud je nalaz i procjenu vještaka T. prihvatio u cijelosti jer su izrađeni po pravilima struke i dovoljno su obrazloženi.

41.Iz nalaza i procjene vještaka proizlazi da je tužitelj odnosno njegova prednica uložio u predmetne nekretnine, temeljem građevinskih radova i ugrađenoga materijala iznos od 1.708.425,00 kn.

42.Ovom iznosu treba pridodati i kupoprodajnu cijenu koju je prednica tužitelja platila prodavatelju za predmetne nekretnine te iznos plaćenog poreza na predmetnu nekretninu.

Iz kupoprodajnog ugovora od 28.07.1999. god. razvidno je da je kupoprodajna cijena iznosila 300.000,00 DEM, što danas predstavlja protuvrijednost od 1.125.000,00 kn. Po sklopljenom ugovoru prednica tužitelja platila je porez na promet nekretnina u iznosu od 58.049,99 kn(rješenje Porezne uprave, Područnoga ureda Split, Ispostava Split, Klasa UP/I-410-20/1999-001/2308 od 27.12.2000).

43.Po osnovi ulaganja u predmetne nekretnine, plaćene kupoprodajne cijene i poreza na promet, tužitelj je, uključujući svoju prednicu, ukupno utrošio 2.891.474,99 kn. Sukladno odredbi čl. 1111. ZOO/05 tužitelj ima pravo od tuženika potraživati isplatu toga iznosa. Pravo na zakonske zatezne kamate tužitelj na iznos od 1.125.000,00 kn ima počev od 28.07.1999. god., kada je njegova prednica isplatila kupoprodajnu cijenu za predmetne nekretnine, na iznos od 58.049,99 kn počev od 27.12.2000. god., kada je taj iznos plaćen po osnovi poreza na nekretnine, a na iznos od 1.708.425,00 kn počev od 01.01.2000. god.(ulaganje izvršeno do kraja 1999.).

44.Tužiteljev drugi podredni tužbeni zahtjev, s obzirom na navedeno, prihvaćen je kao osnovan u cijelosti.

45.Tuženik-protutužitelj protutužbenim zahtjevom potraživao je od tužitelja- protutuženika isplatu 2.092.000,00 kn na ime koristi koje je tužitelj ostvario bespravnim korištenjem predmetnih nekretnina za razdoblje od 11 godina odnosno uložio je prigovor prijeboja. Budući da u postupku koji se pred ovim sudom vodi pod brojem P-4977/16 tuženik-protutužitelj, u svojstvu tužitelja, također potražuje naknadu od tužitelja, kao tuženika odnosno budući da o postavljenom protutužbenom zahtjevu već teče parnica o istoj stvari, osnovan je tužiteljev prigovor litispendencije te je valjalo odbaciti protutužbu i protutužbeni zahtjev. Jednako je trebalo odbaciti i tuženikov prigovor prijeboja. Glede prigovora prijeboja ističe se da tuženik nije naveo ni iznos koji bi se trebao prebiti kao ni dospjele kamate na taj iznos pa se i zbog toga nije moglo raspravljati o njegovom prigovoru.

46.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

47.Tužitelju je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, pristup na 13 ročišta (09. 07. 2015., 28. 11. 2016., 09. 03. 2017., 24. 05. 2017., 31. 08. 2017., 20.11.2018., 13.02.2019., 09.04.2019., 03.07.2019., 13.05.2021., 23.09.2021., 16.12.2021., 15.02.2022.), pristup na očevid od 22.09.2020., sastav 5 podnesaka( 24.04.2017., 20.06.2017., 22.10.2018., 23.04.2021., 22.10.2021.) po 4900 bodova, te za sastav žalbe 9800 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 107800 bodova, što je, pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT, te uvećano za 5.000,00 kn troškova vještačenja, 5.000,00 kn pristojbe tužbe, 5.000,00 pristojbe odluke i 7.500,00 kn pristojbe žalbe, dalo dosuđeni iznos troška od 1.095.500,00 kn.

U Splitu, 23.lipnja 2022.god.

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja-

protutuženika -ODO Split

-u spis