Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 48 Gž Ovr-2177/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Dubravki Burcar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvoovrhovoditelja BKS Bank AG iz Austrije, Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, OIB: 95202348925, kojeg zastupa Zoran Vukić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. iz Rijeke, i drugoovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, protiv ovršenice DGA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (sada: BGA iz [adresa]), koju sada zastupa punomoćnik Josip Konjevod, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-9630/2015-17 od 25. listopada 2017., dana 21. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenice od 31. ožujka 2021. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-9630/2015-17 od 25. listopada 2017.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odlučeno je:
"Dopušta se promjena u osobi ovrhovoditelja – subjektivna preinaka na strani ovrhovoditelja u ovom ovršnom postupku, na način da na mjesto ovrhovoditelja Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 stupa [obrt], [adresa], 2350 [adresa]."
2. Protiv tog rješenja, koje je ovršenica zaprimila dana **.**.2020., ovršenica je podnijela žalbu putem pošte preporučeno dana **.**.2020., a ista je zaprimljena na sudu **.**.2020. Žaliteljica se poziva na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020. - dalje: OZ) te na bitnu povredu odredaba OZ-a i pogrešnu primjenu materijalnog prava, uz prijedlog uvažavanja žalbe.
3. Procjenjujući pravilnost pobijanog rješenja u okviru žalbenih navoda, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede parničnog postupka predviđene čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019.
- dalje: ZPP), ocijenjeno je da žalba nije osnovana.
4. U postupku započetom podnošenjem ovršnog prijedloga po kreditoru Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, protiv ovršenice DGA iz [adresa] (**.**.2015.), temeljem ovršnih isprava: Ugovora o založnim pravima, sklopljenog dana **.**.2010., solemniziranog **.**.2010. kod javnog bilježnika Frid Zdenka iz [adresa] pod brojem ..., te Ugovora o založnom pravu od **.**.2011., solemniziranog **.**.2011. kod javnog bilježnika Lidije Pejović-Fumić pod brojem ..., te nakon donošenja rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-9630/2015 od 15. rujna 2015. na založenim nekretninama ovršenice, ovrhovoditelj je ustupio tražbinu novom vjerovniku temeljem Trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbina od **.**.2017. (list 290. spisa), i to tvrtci APS DELTA s.r.o., a ova je tražbinu dalje ustupila tvrtci APS DELTA S.A..
5. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja, pozivom na odredbu čl. 32. st. 1. OZ-a, dopušta predloženu subjektivnu preinaku na strani ovrhovoditelja na način da dopušta da umjesto ovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d. Zagreb u postupak stupi APS DELTA S.A., uz obrazloženje da je vjerovnik ovjerovljenom privatnom ispravom (javnobilježnički ovjerovljenim Trostranim ugovorom o ustupu i prijenosu tražbina od 30. svibnja 2017.) dokazao da je tražbina iz ovršnih isprava na njega prenesena.
6. Žalbom ovršenica upire da joj nije dostavljeno rješenje o ovrsi, te da joj je i pobijano rješenje (od 25. listopada 2017.) dostavljeno tek cca 4 godine nakon donošenja istog, koji žalbeni navodi sami po sebi ne dovode u sumnju pravilnost pobijanog rješenja.
7. Nadalje, osporava valjanost izvršenog ustupa tražbine, upirući da ju je ovrhovoditelj propustio obavijestiti o izvršenom ustupu sukladno odredbi čl. 82. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. - dalje: ZOO). Time osporava materijalnopravnu valjanost Trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbina, tvrdeći da preuzimatelj tražbine nema ovlaštenje za pokretanje ovrhe, slijedom čega ističe žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/2012., 25/2013., 93/2014. - dalje: OZ), kao i žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a (koje činjenično ne obrazlaže).
8. U odnosu na tvrdnju o materijalnopravnoj nevaljanosti ustupa, valja reći da je odredbom čl. 82. ZOO-a određeno da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju (st. 1.). Ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju je pravovaljano i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti.
9. Dakle, prema odredbi čl. 82. st. 1. ZOO-a, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je točno da je ustupitelj trebao obavijestiti dužnika o ustupanju. Međutim, suprotno stajalištu ovršenice da zbog neobavještavanja ovršenice o ustupu ugovor nije valjan, smisao je te obveze zaštita dužnika kako ne bi morao dva puta plaćati isto, a kako to proizlazi iz st. 2. čl. 82. ZOO-a. S tim u vezi i u sudskoj praksi je opće prihvaćeno stajalište da neobavještavanje dužnika o ustupu tražbine samo po sebi ne utječe na valjanost ustupa, već bi moglo imati značaj prelaska rizika na novog vjerovnika, u smislu da novi vjerovnik ne bi mogao tražiti ponovno plaćanje od dužnika, ukoliko je dužnik tražbinu podmirio ranijem vjerovniku, a ovršenica u žalbi i ne tvrdi da je tražbinu za koju je određena ovrha podmirila izvornom ovrhovoditelju.
10. Osim toga, ovrha je pokrenuta po izvornom vjerovniku iz Ugovora o založnim pravima od **.**.2010. i od **.**.2011. (Zagrebačkoj banci d.d.), koji je imao ovlaštenje za pokretanje ovrhe temeljem ovršnih isprava, a prijenosom tražbine javnobilježnički ovjerovljenom privatnom ispravom APS DELTA S.A. je ušla u njegovu materijalnopravnu poziciju vjerovnika, u odnosu na kojeg dužnik sukladno čl. 84. ZOO-a može isticati, pored prigovora kojeg ima sam prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje.
11. Nije osnovana ni tvrdnja ovršenice o obvezi javnog bilježnika da strankama objasni sve odredbe ugovora i ovršenicu obavijesti o ustupu. Naime, u smislu čl. 32. st. 1. OZ-a, za valjanost privatne isprave, kao dokaza o prijenosu tražbine, nije potrebna solemnizacija, već samo javnobilježnička ovjera potpisa, kakva je u konkretnom slučaju i učinjena. Slijedom toga, prilikom ovjere predmetnog ugovora o ustupu tražbine nije bilo u dužnosti javnog bilježnika da objašnjava strankama smisao i posljedice tog ugovora na način kako je to predviđeno odredbama čl. 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine, br. 78/1993., 29/1994., 162/1998., 16/2007., 75/2009., 120/2016. i 57/2022.) u slučaju sastavljanja javnobilježničkih akata i solemnizacije privatnih isprava.
12. Glede pozivanja ovršenice na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ- a, valja reći da se radi o žalbenim razlozima predviđenim za osporavanje rješenja o ovrsi, glede kojeg sama ovršenica u žalbi navodi da ga nije primila, slijedom čega se ti žalbeni razlozi ukazuju preuranjenima, a kako iz spisa proizlazi da je u kasnijem tijeku postupka ovršenici uručeno rješenje o ovrsi (16. kolovoza 2021.), te je ona protiv istog izjavila pravovremenu žalbu (**.**.2021.), u kojoj je istaknula iste te žalbene razloge, o istima je u ovom trenutku već odlučeno posebnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-9630/2015 od 21. rujna 2021. u povodu žalbe protiv rješenja o ovrsi.
13. Slijedom navedenog, jer ovršenica žalbenim navodima nije dovela u sumnju ni materijalnopravnu valjanost, ni učinak Trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbina u formalnopravnom smislu, kao javnobilježnički ovjerovljena privatna isprava, predstavlja valjanu osnovu za stupanje u pravnu poziciju ovrhovoditelja, te kako nisu ostvarene ni bitne povrede parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na druge povrede ovršenica u žalbi ne upire, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu (čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a).
U Zagrebu 21. lipnja 2022.
Sudac:
Dubravka Burcar
