- 1 -              Poslovni broj: Usž-3333/2023-2

 

  

Poslovni broj: Usž-3333/2023-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Marine Kosović Marković predsjednice vijeća, Jelene Rajić i Ane Berelngi Fellner, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice D. R. iz Republike Slovenije, K., koju zastupa opunomoćenik T. B., odvjetnik u U., protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, P., radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-235/2023-14 od 28. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2024.

p r e s u d i o j e

1. Poništava se točka I. izreke presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: UsI-235/23-14 od 28. rujna 2023.
2. Poništava se rješenje Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-363-08/22-01/49, URBROJ: 2163-18-09/3-23-03 od 17. siječnja 2023.
3. Poništava se rješenje Grada U., Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje KLASA: UP/I-363-03/22-04/25, URBROJ: 2163-9-06/18-22-5 od 26. kolovoza 2022.
4. U preostalom dijelu žalba se odbija.

Obrazloženje

 

1.              Osporenom presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke se poništava rješenje Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363-08/22-01/49, URBROJ: 2163-18-09/3-23-03 od 17. siječnja 2023. te rješenje tijela prvog stupnja od 26. kolovoza 2022. Točkom II. nalaže tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 1.865,61 euro / 14.056,44 kn u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora, a u preostalom dijelu se zahtjev za naknadu troška odbija. Točkom 1. izreke rješenja tuženika mijenja se točka 1. izreke prvostupanjskog rješenja na način da se nalaže tužiteljici kao investitoru da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni postavljenu mobilnu kućicu na k.č.br. 290/22 k.o. L., dok je točkom 2. izreke određeno da rješenje u preostalom dijelu ostaje neizmijenjeno.

2.              Prvostupanjskim rješenjem naređeno je tužiteljici kao investitoru da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni postavljenu mobilnu kućicu na k.č.br. 290/22 k.o. L. koja se nalazi izvan granica građevinskog područja u naselju B.-K., jer je postavljena bez izvršne lokacijske dozvole (točka 1. izreke). Ako tužiteljica ne ukloni predmetnu mobilnu kućicu, ona će se ukloniti putem treće osobe na odgovornost i trošak tužiteljice (točka 2. izreke). Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka 3. izreke).

3.              Tuženik je protiv osporene presude izjavio žalbu u kojoj iznosi da presude ovog Suda, na koje se poziva prvostupanjski sud, nisu primjenjive na konkretan slučaj radi bitno različitog činjeničnog stanja. Objašnjava da se za razliku od ovog slučaja u presudama ovog Suda radi o mobilnim kućicama s nadstrešnicama i drugim objektima montažno-demontažne strukture. Naglašava da se u konkretnom slučaju radi o uklanjanju mobilne kućice na poljoprivrednom zemljištu koja nije građenje prema članku 3. stavku 1. točki 52. Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine", 153/13., 65/17., 114/18., 39/19., 98/09. i 67/23.). Zaključuje da se radi o djelovanju ljudi u prostoru kojim se stanje tog prostora mijenja protivno prostornom planu. Ukazuje da se člankom 136. stavak 2. odredbi za provođenje Prostornog plana Grada Umaga ("Službene novine Grada Umaga", 3/04., 09/04-isp., 6/06., 5/10., 5/11., 5/12., 21/14., 10/15., 19/15., 12/17., 18/17., 12/21. dalje PP Umag) određeno da se na osobito vrijednim obradivim tlima, vrijednim obradivim tlima i ostalim obradivim tlima planiranim tim Planom mogu graditi staklenici i plastenici s pratećim građevinama za primarnu obradu poljoprivrednih proizvoda te spremišta poljoprivrednih strojeva, alata i uroda na kompleksima ne manjim od 10.000 m2 te farme za uzgoj stoke na kompleksima ne manjim od 50.000 m2, peradarske farme na kompleksima ne manjim od 20.000 m2. Dodaje da je člankom 9a stavkom 1. PP Umag određeno da se na području grada Umaga pokretna kućica (mobilehome), glamping kućica i slična pokretna oprema koja se koristi za kampiranje ili drugu svrhu, izgrađena od čvrstog materijala, može postavljati isključivo unutar izdvojenih građevinskih područja izvan naselja ugostiteljsko turističke namjene – kampova (T3) i izdvojenih građevinskih područja izvan naselja ugostiteljsko turističke namjene – turističkih područja (TP). Unutar izdvojenog građevinskog područja izvan naselja ugostiteljsko turističke namjene – turističkog područja (TP) može se postavljati pokretna kućica (mobilehome), glamping kućica i slična pokretna oprema koja se koristi za kampiranje ili drugu svrhu, izgrađena od čvrstog materijala, pod uvjetom da se u tom turističkom području realizira ugostiteljska smještajna građevina sukladno odredbama Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji ugostiteljskih objekata iz skupine kampovi ("Narodne novine", 54/16. i 68/19.). Suprotno tumačenju iz osporene presude, opisani objekti smatraju se pokretnim objektima te opremom za kampiranje u smislu članka 29. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine, 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21.). Smatra da primjenom stava prvostupanjskog suda mobilna kućica koja se postavlja unutar kampa nije građevina nego pokretna imovina, a ako je postavljena na poljoprivredno zemljište onda je građevina. Iznosi da se radi o podnormiranoj situaciji koja je podložna procijeni što dovodi do dvojbe u nadležnosti za postupanje u tim slučajevima. Zaključuje da postavljanje mobilne kućice na poljoprivrednom zemljištu nije građenje u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju, a analognom primjenom Zakona o građevinskoj inspekciji komunalni redar je nadležan i dužan uredovati u takovoj upravnoj stvari. Osporava i rješenje UsI-235/2023-10 od 1. lipnja 2023., kojim je Gradu U. odbijen zahtjev za priznavanjem statusa stranke, odnosno zainteresirane osobe u upravnom sporu, kraj činjenice da se ne radi o upravnom postupku pa se ne može primijeniti članak 18. Zakona o građevinskoj inspekciji. Dodaje da je prijedlog za sudjelovanje u upravnom sporu Grad U. podnio u skladu s člankom 19. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, 3301., 60/01., 129/05., 109/07., 36/09., 125/08., 36/09., 120/11., 144/12., 123/17., 98/19. i 144/20.). Predlaže da sud poništi presudu prvostupanjskog suda i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice. 

4.              Tužiteljica nije dostavila odgovor na žalbu.

5.              Žalba je djelomično osnovana.

6.              Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da osporena presuda u dijelu nije na zakonu utemeljena zbog pogrešne primjene mjerodavnog materijalnog prava.

7.              Naime, iz podataka sveza spisa, osobito zapisnika o inspekcijskom pregledu obavljenom 8. kolovoza 2022., sastavni dio kojeg su fotografije prijeporne građevine, proizlazi da je tužiteljica na predmetnoj lokaciji, bez akta kojim se odobrava građenje, postavila prizemnu građevinu gotove konstrukcije i, kao pristup istoj, jednokrako drveno stepenište s podestom. Iz priloženih fotografija također proizlazi da je opisana građevina povezana s tlom preko pomičnih betonskih bloketa.

8.              Uzimajući u obzir tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj Sud ne može prihvatiti osnovanim razloge prvostupanjskog suda izložene u obrazloženju osporene presude, iz kojih proizlazi da se ovdje radi o građevini koja je nastala građenjem u smislu odredbi Zakona o gradnji ("Narodne novine", 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), a u odnosu na koju je primjenom tog Zakona odluke ovlašten donijeti građevinski inspektor.

9.              Prema odredbi članka 3. stavka 1. točke 10. Zakona o gradnji, građenje je izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina.

9.1.              Građevina je, sukladno članku 3. stavku 1. točki 11. istog Zakona, građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.

10.              Dakle, iz citiranih zakonskih odredaba razvidno je da se Zakon o gradnji ne odnosi na pokretnu napravu/opremu, a time niti na pokretne kućice kao što su kontejneri, mobilhome i sl. (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-3670/16 od 23. veljače 2017.).

11.              Okolnosti konkretnog slučaja činjenično se razlikuju od onih iz presuda ovog Suda na koje se poziva prvostupanjski sud, a koje treba procijeniti i utvrditi u svakom konkretnom slučaju. Naime, predmetna pokretna kućica koja se nalazi na k.č.br. 290/22 k.o. L. postavljena je kao gotova konstrukcija na neutemeljene betonske blokete bez da je konstruktorski ili instalacijski povezana s pomoćnom građevinom (nadstrešnicom, terasom, septičkom jamom i sl.) ili betonskom temeljnom pločom kako bi građenjem nastao sklop. Budući se ovdje radi o pokretnoj kućici, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, ta građevina nije nastala građenjem kakvog ima u vidu Zakon o gradnji, već je, kao gotova konstrukcija postavljena na nosač (podložne betonske blokete) pa za postupanje u konkretnom slučaju nije ovlaštena građevinska inspekcija (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-4527/17 od 17. travnja 2019.).  

12.              Postavljanje pokretne kućice ne može se smatrati građevinom u smislu odredbe članka 3. Zakona o gradnji, ali se može smatrati zahvatom u prostoru u smislu članka 3. stavka 1. točke 46. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. i 98/19.). Međutim, da bi se radilo o zahvatu u prostoru za koji se izdaje lokacijska dozvola u smislu članka 125. Zakona o prostornom uređenju on kao takav mora biti određen posebnim propisima koji uređuju gradnju, kao zahvat koji se ne smatra građenjem ali predstavlja zahvat u prostoru za koji se izdaje lokacijska dozvola. Za postavljanje mobilne kućice kako pravilno tuženik ukazuje niti jedan propis koji uređuje područje gradnje ne propisuje da predstavlja zahvat u prostoru koji nije građenje, a za koji je potreban poseban akt odnosno lokacijska dozvola. Kako postavljanje pokretne kućice na nekretnini u privatnom vlasništvu nije građenje niti zahvat u prostoru za koji je propisano da ne predstavlja građenje, a za koji je potrebno ishoditi lokacijsku dozvolu, to prema stajalištu ovog Suda komunalni redar nije imao na zakonu utemeljene ovlasti za donošenje rješenja o uklanjanju ove pokretne kućice (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi U-zpz 33/2019 od 13. ožujka 2024.).

13.              Suprotno mišljenju tuženika, sudjelovanje Grada U. u postupcima kojim se naređuje uklanjanje određenih objekata ne spada u samoupravni djelokrug jedinice lokalne samouprave, niti utječe na neko pravo ili pravni interes jedinice lokalne samouprave zbog čega, Grad U., kao jedinica lokalne samouprave, u upravnom sporu nije trebao sudjelovati pa mu je osnovano prvostupanjski sud rješenjem UsI-235/2023-10 od 1. lipnja 2023., uskratio status stranke u ovom upravnom sporu (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Usž-409/22-4 od 11. ožujka 2022.).

14.              Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12. i 152/14.), a odgovarajućom primjenom članka 58. stavka 1. istog Zakona, riješiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. ožujka 2024.

 

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković, v.r.