Poslovni broj: 30 P-8931/2021-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvotužitelja O. R.1 iz Z., s boravištem u L., OIB: …, zastupanog po skrbnici D. D., stručnoj djelatnici Centra za socijalnu skrb Z., Podružnica D. I drugotužitelja O. R.2 iz Z., OIB:…, obojica zastupani po punomoćnici R. P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Grada Z., Z., OIB:…, radi ispravka upisa i utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. lipnja 2022. u prisutnosti drugotužitelja i punomoćnika stranaka, na temelju članka 335. stavaka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje ZPP), 23. lipnja 2022.

p r e s u d i o j e:

I. Utvrđuje se da je prvotužitelj O. R.1 iz Z., s boravištem u L., OIB:…, suvlasnik u 7/12 dijelova i drugotužitelj O. R.2 iz Z., OIB: …, suvlasnik u 5/12 dijelova zk.č.br. … k.o. T. od 15 m[2] , u naravi prostor za garažu, upisane u z.k.ul. … k.o. T. pa je tuženi Grad Z. dužan trpjeti uknjižbu tog prava suvlasništva u korist tužitelja u zemljišnim knjigama.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od u roku od 4.575,00 kn 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se, da tužitelji O. R.1 ( OIB: 71307430019 ) i O. R.2

( OIB:…) imaju valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na nekretnini čkbr. … u naravi prostor za garažu površine 15,00 m², upisanoj u z.k.ul. …k.o. T., pa se slijedom toga nalaže brisanje upisa prava vlasništva na navedenoj nekretnini s Grada Z. ( OIB:…), izvršenog rješenjem

Zemljišnoknjižnog odjela, RH, Općinskog građanskog suda u Z., broj: Z- 6443/2005 od 01. ožujka 2005. te se nalaže upis prava vlasništva u korist tužitelja O. R.1 u 7/12 idealnog dijela i O. R.2 u 5/12 idealnog dijela."

Obrazloženje

1. Tužitelji tužbom od 8. studenog 2021. zahtijevaju provedbu odnosno ispravljanje upisa u zemljišnoj knjizi koji je zemljišnoknjižni sud odbio provesti u pojedinačnom ispravnom postupku za nekretninu zk.č.br. … k.o. T. od 15 m[2] koji se postupak po njihovom prijedlogu vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Z-50567/2021. Tvrde da su na podnošenje ove tužbe za ispravak upućeni rješenjem zemljišnoknjižnog suda od 27. rujna 2021. koje im je dostavljeno 8. listopada 2021.

1.1. Za slučaj da sud ne nađe osnovanim predmetni prvotni zahtjev, postavljaju eventualno kumulirani zahtjev kojim zahtijevaju da ih sud deklaratornom presudom utvrdi suvlasnicima predmetne nekretnine na ravne dijelove i naloži tuženiku trpljenje uknjižbe njihova prava (su)vlasništva.

2. Svoje zahtjeve tužitelji u bitnome temelje na tvrdnji kako se preko svojih prednika nalaze u samostalnom kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine kroz vrijeme dovoljno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću pa traže ispravljanje upisa, odnosno brisanje tuženikova prava vlasništva te, podredno, donošenje presude za utvrđenje u tom smislu.

3. Radi utvrđenja osnovanosti tužbenih navoda tužitelji su predložili razgledati svoj prijedlog za pokretanje i otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka za nekretninu upisanu u zk.ul.br. 1883. k.o. Trnje (list 9 do 12), rješenje ovog suda Z-50567/2021 o odbijanju prijave njihova upisa i upućivanje u parnicu tužbom za ispravak s potvrdom o primitku (list 13 do 18), izvadak iz zemljišne knjige i povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 17 i 18), rješenje Odjela za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove Skupštine općine T. Z. od 5. studenog 1965. (list 19 i 20), prijavni list za katastar (list 21 do 27), rješenje Zavoda za katastar Grada Z. od 9. rujna 1968. (list 28 i 29), sporazum od 20. siječnja 1978. (list 30), ugovor od 17. veljače 1978. s priznanicom od istog dana (list 31 i 32), poziv Komiteta za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove Općine T. Grada Z. upućen F. R. 5. siječnja 1984. (list 34), rješenja

Gradskog ureda Grada Z. za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet od 27. siječnja 1998. i 25. siječnja 2002. kojim je F. R. naloženo za predmetnu nekretninu plaćati komunalnu naknadu (list 35 i 36), rješenje o nasljeđivanju ovog suda O-3098/2002 doneseno 19. srpnja 2002. u ostavinskom postupku iza pokojnog F. R. (list 37 i 38), ), rješenje o nasljeđivanju ovog suda O-6405/2014 doneseno 17. studenog 2014. u ostavinskom postupku iza pokojne F. R. (list 39 i 40), ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između F. R. i drugotužitelja 14. prosinca 2006. (list 41 i 44), izvadak iz zemljišne knjige za stan na drugom katu zgrade u Z., Ulica … (list 45), zahtjev drugotužitelja od 28. veljače 2008. za izdavanje tabularne isprave za predmetnu nekretninu (list 46 i 47), povijest promjena na katastarskim česticama (list 48), priklopiti zemljišnoknjižni predmet Z-50567/2021 i saslušati drugotužitelja.

3.1. Od prijedloga da se provede očevid na mjestu prijepora tužitelji su odustali na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava.

4. Tuženik je, očitujući se na navode tužbe, u odgovoru na tužbu (list 58 do 61) osporio tužbu i tužbene zahtjev u cijelosti, tvrdeći da prednik tužitelja M. Š. nije mogao na temelju rješenja Odjela za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove Skupštine općine T. Z. od 5. studenog 1965. steći pravo vlasništva predmetne nekretnine pa je pravilno odbijen prijedlog za ispravak upisa prava vlasništva tuženika zbog čega predlaže odbiti i ovu tužbu za ispravak. Tvrdi da se nisu ispunile niti pretpostavke za stjecanje prava (su)vlasništva tužitelja dosjelošću jer njihov posjed nije kvalificiran budući da nije zakonit niti pošten. Tvrdi da su tužitelji najkasnije 2002. kad je vođen ostavinski postupak iza njihovog pokojnog oca morali saznati da predmetna nekretnina koju su naslijedili kao izvanknjižno vlasništvo nije njihovo vlasništvo, a s obzirom na zemljišnoknjižno stanje. Tada tvrdi da je došlo do prekida dosijedanja. U odnosu na prvotužitelja posebno osporava da bi isti bio posjednik predmetne nekretnine jer da se je isti od 2017. nalazi u Domu za odrasle osobe „Lobor-grad“ u Loboru. Zbog toga predlaže odbiti oba zahtjeva u cijelosti.

5. Radi utvrđenja osnovanosti svojih prigovora tuženik je predložio razgledati svoje rješenje od 17. srpnja 2018. (list 68 do 72) i zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu i priklopiti ostavinski spis O-3098/2002 koji se vodio nakon smrti oca tužitelja F. R.

6, Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa prava vlasništva tuženika na zk.č.br. … k.o. T. od 15 m[2] u korist prava suvlasništva tužitelja. Podredno, predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava suvlasništva na toj nekretnini.

7. Radi utvrđenja pretpostavi za ispravak upisa i stjecanje prava vlasništva dosjelošću izvedeni su svi po strankama predloženi dokazi. Na temelju tako provedenog postupka sud je uvjerenja da prvotni zahtjev nije osnovan, dok je podredno kumulirani zahtjev osnovan.

8. Tuženikov je pravo vlasništva uknjiženo uz primjenu članka 361. i 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV). ex lege pretvorbom njegova dosadašnjem prava korištenja predmetne nekretnine u pravo vlasništva. Tužitelji zaista ne raspolažu dokazima da je prethodno, tuženikovo pravo korištenja predmetne nekretnine na valjan način prema tada važećim propisima prešlo na njihovog prednika M. Š. pa da bi zahtjevu za ispravljanje upisa prava vlasništva tuženika u korist tužitelja trebalo udovoljiti. Zbog toga je tužba za ispravak odbijena.

9. Osnovan je, međutim, zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

10. Uvidom u isprave koje prileže spisu utvrđeno je, a nije niti bilo sporno, da su tužitelji u posjedu predmetne nekretnine na ravne dijelove uz primjenu članka 17. ZN- a i nakon smrti svojih roditelja – oca F. R.1 2002. i majke F.

R.2 2014. Roditelji stranaka predmetnu su nekretninu stekli na način da je njihovu ocu F. R.1 posjed predao M. Š. 17. veljače 1978. na temelju ugovora i priznanice od tog dana kojim je prethodio sporazum od 20. siječnja 1978. Jer je bila njezina bračna stečevina, u samostalnom posjedu ½ predmetne u nekretnine od 20. veljače 1978. bila je i majka tužitelja F. R.2 Prvotužitelj je od oca naslijedio 1/3 njegove polovine što je ukupno 1/6. Majka stranaka je osim svoje ½ od svog pokojnog supruga, oca stranaka, naslijedila 2/3 njegove polovine (što je 1/3) pa je predmetnu nekretninu ukupno držala u vlasničkom posjedu u omjeru od 5/6. Tih 5/6 na ravne su dijelove naslijedili tužitelji, svaki 5/12. Kad se provutžitelju doda i 1/6 koju je naslijedio od svog oca, njegov je vlasnički posjed u omjeru od 7/12. Upravo takav omjer tužitelji tužbom i zahtijevaju.

11. Dosjelost je originalni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune zakonom određene pretpostavke stječe samim time pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki.

12. Pritom treba navesti da su prema odredbi članka 388. stavka 2 ZV-a mjerodavni propisi koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava. Ako su rokovi koji su za stjecanje stvarnih prava određenih odredbama ZV-a počeli teći prije njegovog stupanja na snagu, dakle prije 1. siječnja 1997., tada isti nastavljaju teći u skladu s citiranim stavkom 2. članka 388. ZV-a, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen odredbama ZV-a da je počeo teći u trenutku njegovog stupanja na snagu.

13. Imajući na umu da su tužitelji u posjedu predmetne nekretnine preko svojih neposrednih prednika od 1978. kad je predmetnu nekretninu njihovim roditelja u posjed predao M. Š., sve pored činjenice da rokovi za redovnu i izvanrednu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretnini propisani odredbama članka 28. stavka 2. i 4. tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj 6/80 i 36/90 i “Narodne novine” br. 53/91, dalje skraćeno ZOVO) nisu dulji od rokova koji su u tom smislu propisani odredbama članka 159. ZV-a, ocjena stjecanja prava vlasništva dosjelošću u konkretnom predmetu ne može se temeljiti na odredbama članka 159. ZV-a, već su u primjeni odredbe ZOVO-a.

14. S obzirom na to da je riječ o nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu, na istoj je u skladu s mjerodavnom tada važećom odredbom članka 29. ZOVO-a bilo izričito zabranjeno stjecanje vlasništva dosjelošću.

15. Stupanjem na snagu Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, dalje u tekstu: Zakon o preuzimanju ZOVO) koji je stupio na snagu 8. listopada 1991., ista odredba članka 29. ZOVO-a je stavljena izvan snage (čl. 3. Zakona o preuzimanju ZOVO-a) pa se vrijeme relevantno za dosijedanje nekretnine koja je na taj dan bila u društvenom vlasništvu kako je ovdje slučaj, računa od toga datuma.

16. Kako istim Zakonom o preuzimanju ZOVO-a nije produljen rok za dosijedanje nekretnina u vlasništvu jedinica područne ili lokalne samouprave, već su odredbe u tom smislu prvi puta unesene u ZV koji se ovdje ne primjenjuje, a kako je gore obrazloženo, nema mjesta primijeni dvostrukih rokovi u smislu odredbi članka 159. stavka 4. ZV-a.

17. U skladu s odredbama članka 28. ZOVO-a, dosjelošću se, stječe pravo vlasništva time što se stvar posjeduje kroz zakonom određeno vrijeme.

18. Okolnost da postoji faktička vlast na stvari nije, međutim, sama za sebe dovoljna, već je potrebno da takav posjed ima određenu kakvoću.

18.1. Kakvoća posjeda potrebna za dosjelost različita je prema vrsti dosjelosti ovisno o tomu radi li se o redovnoj ili izvanrednoj dosjelosti.

18.2. Za redovnu dosjelost traži se tzv. kvalificirani posjed, a to je takav posjed koji je zakonit, savjestan i istinit (članak 28. stavka 2. ZOVO-a).

18.3. Za izvanrednu dosjelost traži se da je posjed barem savjestan (članak 28. stavka 4. ZOVO-a).

18.4. O kakvoći posjeda govori članka 72. ZOVO-a.

18.4.1. Posjed je savjestan (pošten) ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (članak 72. stavak 2. ZOVO-a), s time da se savjesnost presumira (članak 72. stavak 3. ZOVO-a).

18.4.2. Budući da je pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću savjesnost posjeda, posjednik će biti pošten ako nije znao ili nije morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar.

19. Saslušanjem drugotužitelja kojem su okolnosti posjedovanja predmetne garaže poznate gotovo od vremena kad je izgrađena (prije više od pedeset godina) jer se nalazi petnaest metara od balkona stana u kojem je odrastao utvrđeno je da su M. Š. koji ju je izgradio, kao i njegovi roditelji kojima je prodana 1978. koristili predmetnu garažu samostalno, nesmetano, svima na očigled, ne priznajući jaču vlasti nikome drugome na toj garaži, bez problema i bilo čijih prigovora ili uplitanja. Isto su nastavili činiti on i njegov brat prvotužitelj.

19.1. Iskaz drugotužitelja prihvaćen je kao logična i uvjerljiva životna situacija, posebno stoga što je upravo tuženik njegovu ocu nalagao plaćanje komunalne naknade za predmetnu garažu kao vlasniku garaže.

20. Imajući na umu okolnosti konkretnog predmeta sud je uvjerenja da je tužiteljev posjed predmetne nekretnine barem pošten (savjestan). Naime, kraj činjenice da su se prednici tužitelja - njihovi otac i majka, a i M. Š. prije njih koji je na toj nekretnini izgradio garažu, očito ponašali kao vlasnici spornih nekretnina izgradivši na njoj garažu koju su neprekidno koristili, da im tuženika nikada nije osporavao pravo posjeda i vlasništva, nego je dapače njihovu ocu nalagao plaćanje komunalne naknade za nju, iako su oni svoja vlasničkopravna ovlaštenja manifestirali svima naočigled, tužitelji su, na temelju navedenih okolnosti, osnovano vjerovali da im pripada pravo samostalno posjedovati predmetnu stvar.

21. Dapače ni sam tuženik nije, niti u ovom postupku, a nema dokaza da bi u kakvom odvojenom postupku, vlasničkom tužbom zahtijevao predaju posjeda predmetnih nekretnina koje nesumnjivo drže u posjedu tužitelji pa da bi tužitelji uručenjem takve tužbe prestali biti poštenim posjednicima. U tom smislu neosnovano tuženi tvrdi da su tužitelji u ostavinskom postupku iza svog oca postali nepošteni posjednici. Suprotno pravnom shvaćanju tuženika, nekretnina se i dosijeda protiv uknjiženog vlasnika pa je pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću to da onaj koji tvrdi da ju je stekao dosjelošću nije uknjižen kao njezin vlasnik. Dosjelost (niti poštenje) ne prekidaju se saznanjem o uknjiženom vlasništvu nego dostavom prave vlasničke tužbe (i njezinim pravomoćnim usvajanjem), a koju je ovdje tuženik propustio podnijeti.

22. Kako se za izvanrednu dosjelost traži se da je posjed barem pošten, a kako je ovdje slučaj, imajući na umu da je od 8. listopada 1991. godine do podnošenja ove tužbe protekao dvadestogodišnji rok propisan odredbom članka 28. stavka 4. ZOVO- a, uz primjenu odredbe čl. 21. ZOVO-a utvrđeno je vlasništvo tužitelja na predmetnoj nekretnini na jednake dijelove.

23. Činjenica da se prvotuženik od 2017. nalazi u domu za odrasle osobe ne znači da je njegova faktička vlast na predmetnoj nekretnini prestala dok god u na nju može doći bez ičijeg pristanka. Da je prvotužitelj u tome slobodan tuženik nije doveo u pitanje. Drukčije ne proizlazi niti iz iskaza njegova brata niti iz rješenja nadležnog centra za socijalnu skrb koji su u spisu. Za osobe koje su bez (dijela) poslovne sposobnosti to čine njihovi zakonski zastupnici. Osim toga, imajući na umu da je prvotužitelj 2011. stekao dosjelošću pravo suvlasništva predmetne nekretnine, okolnost da od 2017. živi negdje drugdje nije odlučna.

24. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a. Tužiteljima je uz primjenu članka 151. i 155. ZPP-a dosuđena naknada za:

- sastav tužbe od 8.11.2021. (Tbr. 7/1 OT) u iznosu od 750,00 kn,

- sastav podneska od 10.1.2022. (Tbr. 8/1 OT) u iznosu od 750,00 kn,

- zastupanje na pripremnom ročištu 14.3.2022. (Tbr. 9/1 OT) u iznosu od 750,00 kn,

- zastupanje na glavnoj raspravi 14.6.2022. (Tbr. 9/1 OT) u iznosu od 750,00 kn, što ukupno i uvećano za uvećanje zbog zastupanja dvije osobe (Tbr. 36/1 OT) i PDV (Tbr. 42. OT) iznosi 4.125,00 kn. Tome treba dodati trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 150,00 kn i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 300,00 kn pa je ukupno dosuđena tužiteljima naknada troškova parničnog postupka u iznosu od 4.575,00 kn.

25. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 23. lipnja 2022.

Sutkinja:

Ivana Čačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovog pismenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. R. P., odvjetnica iz Z.

2. Grad Z.