REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 4/1. Povrv-177/2020-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu pojedincu Nataši Malvich, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Ane Sabljak, u pravnoj stvari tužitelja E. d.o.o., OIB: R. S., SI-1000 Lj. zastupan po punomoćniku R. Đ., odvjetniku iz P., protiv tuženika M. M. d.o.o., OIB… R., zastupan po punomoćniku A. P. M., odvjetniku iz R., radi isplate 370,75 eura, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. svibnja 2022. u prisutnosti zastupnika po zakonu stranaka i punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 23. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju tražbinu u iznosu od 370,75 EUR (tristo sedamdeset eura i sedamdeset pet centi) u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja uvećano za pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 13. rujna 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 8,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 7,89% godišnje, a od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61% godišnje, a od 1. siječnja 2022. pa do isplate po stopi od 7,49% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, u roku od 15 dana;

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka koje je odredio javni bilježnik u iznosu od 950,00 kuna (devetsto pedeset kuna) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 18. veljače 2020. (dana donošenja rješenja o ovrsi) do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89 % godišnje, a od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, a od 1. siječnja 2022. pa do isplate po stopi od 5,49 % godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak od 2.600,00 (dvije tisuće šesto) kuna, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.900,00 (tisuću devetsto) kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika 10. veljače 2020. podnio javnom bilježniku A. P. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi prisilne naplate 370,75 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan plaćanja sa zateznom kamatom i troškovima.

2. Protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-2/2020 od 18. veljače 2020., kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, ovršenik (sada tuženik) je podnio prigovor (stranica 17-18 spisa) kojim je osporio tužiteljevo potraživanje u cijelosti jer da utuženi račun br. 4003692019 nema pravni temelj budući da usluga nije odrađena, odnosno kvar na plovilu se nije mogao otkloniti, te je klijentu vraćen iznos uplate zajedno s tužiteljevom provizijom.

3. Rješenjem posl.br. Povrv-374/2020-2 od 3. srpnja 2020. Općinski sud u Rijeci se oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupljen Trgovačkom sudu u Rijeci koji se dalje vodio pod posl.br. Povrv-177/2020.

4. Rješenjem ovog suda posl.br. Povrv-177/2020-2 od 4. rujna 2020. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

5. U daljnjem tijeku postupka tužitelj ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva i obrazlaže da je tuženik charter agencija koja se bavi iznajmljivanjem plovila, a tužitelj da se bavi povezivanjem krajnjih korisnika s charter kompanijama za određenu proviziju. Tako i da je u konkretnom slučaju posredovalo između tuženika, kao charter kompanije, i gospodina B. P., kao krajnjeg korisnika, radi iznajmljivanja broda Bavaria Sport 34-Mery-2012 (BS34 Mery) u vremenu od 31. kolovoza 2019. do 7. rujna 2019. Krajnji korisnik je tužitelju za uslugu najma broda isplatio 2.898,00 eura, koji iznos je tužitelj prenio tuženiku na njegov račun, umanjen za iznos od 370,75 eura u ime provizije, i za to tuženik izdaje račun broj 268087119. Krajnji korisnik se odmah po isplovljavanju s plovilom morao vratiti u luku zbog kvara na brodu kojeg tuženik nije otklonio te mu je tužitelj, kako se usluga najma broda nije realizirala, izvršio povrat u cijelosti uplaćenog iznosa od 2.898,00 eura. Tužitelj je potom od tuženika zatražio taj isti iznos, no tuženik mu je izvršio povrat od samo 2.527,25 eura, bez iznosa provizije za usluge tuženika od 370,75 eura. Kako treća osoba nije mogla koristiti brod zbog razloga na strani tuženika (materijalnog nedostatka na brodu), a tužitelj je izvršio uslugu posredovanja, te da mu pripada pravo na proviziju te za istu ispostavlja tuženiku račun broj 4003692019 u utuženom iznosu. Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev.

6. Tuženik u daljnjem tijeku postupka priznaje da je tužitelj za tuženika obavljao poslove posredovanja pri iznajmljivanju plovila krajnjim korisnicima, da se konkretnog slučaja plovilo nije moglo koristiti zbog kvara na istome te da je stoga iznos koji je korisnik B. P. uplatio vraćen. Smatra da tužitelj nema pravo na posredničku proviziju jer prihod od chartera nije ostvaren. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

7. Sud nije uzeo u obzir navode tuženika iz podneska od 30. studenoga 2020. budući su istaknuti nepravovremeno, odnosno nakon roka od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska (čl. 461.a st. 3., 5., 6. i 7. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP), a radi se o sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 370,75 EUR temeljem računa broj 4003692019 od 3. rujna 2019. s osnove posredničke provizije.

9. Radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke sud je izveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije u spisu i saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja J. K. (stranica 185-187 spisa) i zastupnika po zakonu tuženika D. P. (stranica 187-188 spisa). S obzirom da su u postupku utvrđene sve važne činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je cijenio da je izvođenje dokaza saslušanja svjedoka B. P., T. S., A. L. i N. B. te financijsko vještačenje, suvišno i nepotrebno.

10. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu u kojem je tužitelj za tuženika, kao charter kompaniju, obavljao poslove posredovanja pri iznajmljivanju plovila za proviziju, da je tužitelj posredovao prilikom ugovaranja usluge chartera broda tuženika u korist krajnjeg korisnika B. P. za period od 31. kolovoza 2019. do 7. rujna 2019., da se iznajmljeno plovilo nije moglo koristiti zbog kvara i da je izvršen povrat iznosa od 2.898,00 eura korisniku (što sve proizlazi i iz elektroničke komunikacije, računa i potvrda o plaćanju na stranici 47-132 spisa). Nije sporna ni visina obračunate provizije, odnosno visina tužbenog zahtjeva.

12. Sporno je da li je tuženik dužan isplatiti tužitelju utuženi iznos u ime posredničke provizije obzirom na nespornu činjenicu da se prihod od iznajmljivanja broda nije ostvario.

13. Pravilnikom o uvjetima za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja plovila sa ili bez posade i pružanje usluge smještaja gostiju na plovilu (dalje u tekstu: Pravilnik, Narodne novine broj 42/17.) propisani su uvjeti i način obavljanja djelatnosti iznajmljivanja jahti ili brodica sa ili bez posade (charter), uključujući i pružanje usluge smještaja gostiju na jahti ili brodici (u daljnjem tekstu: plovilo) u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske.

14. Iz računa koje je sudu dostavio tužitelj (stranica 6-9 spisa) proizlazi da je tužitelj zaračunao tuženiku utuženi iznos za agenciju proviziju.

15. Zastupnik po zakonu tužitelja J. K. u svom je iskazu u odnosu na ugovornu obvezu tužitelja naveo kako se ista sastoji od povezivanje charter tvrtki (konkretno tuženika) s klijentima radi iznajmljivanja plovila, odnosno od posredovanja, a ne samog chartera koji je djelatnost tuženika, i da za navedeno naplaćuju proviziju u postotku iznosa chartera. Usluga da je uredno izvršena, no nije podmirena, a da je razlog povratka gosta B. P. u marinu odmah po isplovljavanju kvar na motoru kojeg tuženik nije otklonio. Iskaz zastupnika po zakonu tužitelja je u suglasnosti s dokumentacijom u spisu, kao i iskazom zastupnika po zakonu tuženika kojom se potvrđuju njegovi navodi, te ga sud prihvaća kao istinit i logičan.

16. Zastupnik po zakonu tuženika D. P. u svom je iskazu potvrdio da je ugovorna obveza tužitelja konkretno bila kontaktirati gosta radi chartera, naplatiti uslugu i zadržati proviziju te koja usluga je i izvršena.

17. Stoga sud zaključuje da je tužitelj u konkretnom slučaju u cijelosti izvršio svoju obvezu posredovanja za koju mu nije plaćena provizija čime je prigovor tuženika da nije dužan platiti jer da nije ostvaren prihod od krajnjeg korisnika, neosnovan.

18. Slijedom, tužbeni zahtjev tužitelja utvrđuje se osnovanim pa ga je valjalo primjenom odredbi čl. 9., 166. st. 1., 358. i čl. 22. st. 1. ZOO-a prihvatiti i odlučiti kao u t. I. izreke presude. Visina tužbenog zahtjeva nije sporna, a ista je utvrđena uvidom u dokumentaciju u spisu (račun sa stranice 6-9 spisa).

19. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a. Na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. istog Zakona, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom pa je sud tužitelju dosudio i kamate od dospijeća po stopi koja vrijedi za trgovačke ugovore.

20. Sukladno, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za cjelokupni iznos glavnice zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, odnosno odlučio je kao u izreci presude.

21. Nadalje, sud je u izreci presude održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen trošak ovršnog postupka kojeg je odredio javni bilježnik u iznosu 950,00 kuna. Radi se o trošku javnog bilježnika sukladno čl. 3., 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11. i 114/12.), sa zateznom kamatom po stopi iz. čl. 29. st. 2. ZOO-a (ostali odnosi) od dana donošenja rješenja o ovrsi, a budući je taj ovršni trošak bio nužan radi donošenja rješenja o ovrsi.

22. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa mu je priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, Narodne novine 142/12., 118/14. i 107/15.) za sljedeće radnje u postupku: sastav podneska od 17. rujna 2020. i 22. siječnja 2021. iznos od po 500,00 kuna svaki (Tbr. 8. t. 1.), ukupno 1.000,00 kuna, zastupanje na ročištu od 3. veljače 2021. i 24. svibnja 2022. iznos od po 500,00 kuna svaki (Tbr. 9. t. 1.), ukupno 1.000,00 kuna. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a u iznosu od 500,00 (Tbr. 42.) i sudskih pristojbi na presudu od 100,00 kuna sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18.). Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 2.600,00 kuna, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude

23. U odnosu na preostali zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od 21. ožujka 2021., ističe se da takvo ročište nije ni održano te stoga taj trošak tužitelju nije ni nastao pa ga je odbio s tim dijelom zahtjeva, kao i zatraženim iznosom preko dosuđenih 100,00 kuna za sudske pristojbe sukladno Tar.br. 2/1 u vezi s Tar.br. 1/1 Tarife sudskih pristojbi, odnosno odlučeno je kao pod t. III. izreke presude.

Rijeka, 23. lipnja 2022.

Sudac

Nataša Malvich v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).