REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 6 Us I-434/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja G. P., P., kojeg zastupa opunomoćenik Z. S., odvjetnik u P., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostava Pazin, P., radi uklanjanja otpada, 23. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Tužba se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da trgovačko društvo N. R. C. d.o.o. P., kojemu je dozvola za gospodarenje otpadom ukinuta rješenjem nadležnog tijela od 16. listopada 2020., počev od srpnja 2020. pa nadalje na adresi P., D., nezakonito skladišti veće količine otpada, vezano uz što je tužitelj zaprimio brojne pritužbe građana. Ističe da je po tužiteljevoj prijavi Državni inspektorat, inspekcija zaštite okoliša, dana 31. srpnja 2020. donijela dva rješenja, i to rješenje KLASA: UP/I-351- 02/20-11/82, URBROJ: 443-02-02-19/14-20-1 od 31. srpnja 2020., kojim je tom trgovačkom društvu naložila privremenu obustavu djelatnosti gospodarenja otpadom do ispunjenja uvjeta koje moraju zadovoljiti u skladu s Dozvolom za gospodarenje otpadom; kao i rješenje KLASA: UP/I-351-02/20-11/91, URBROJ: 443-02-02-19/14- 20-1, kojim je tom trgovačkom društvu zabranjeno obavljanje prekograničnog prometa otpadom, te mu naređen povrat uvezenih pošiljki u Italiju. Međutim, unatoč navedenome, uvezeni otpad i nadalje se nepropisno skladišti i odlaže na navedenoj adresi, a trgovačko društvo do danas nije uskladilo svoje poslovanje s uvjetima iz Dozvole. Ističe da iz odgovora Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja od 30. ožujka 2021. proizlazi da nije bilo moguće pokrenuti povrat tog otpada u skladu s primjenjivom Uredbom (EZ) br. 1013/2006 od 14. lipnja 2006., budući da Državni inspektorat nije dostavio dokumentaciju kojom može dokazati pripadnost pošiljke otpada konkretnom pošiljatelju odnosno proizvođaču otpada, te da će to Ministarstvo po primitku traženih dokaza pokrenuti postupak povrata nezakonitih pošiljki. Ističe da je 30. travnja 2021. izvršen ponovni nadzor Državnog inspektorata, inspektorice zaštite okoliša, kada je utvrđeno da se otpad i nadalje nalazi na toj lokaciji, da se ne poduzimaju nikakve mjere za njegovo propisno zbrinjavanje, te da nisu ispunjeni uvjeti za povrat pošiljki u Republiku Italiju. Stoga smatra da su bili ispunjeni uvjeti iz čl. 144. Zakona o gospodarenju otpadom da nadležni inspektor tom trgovačkom društvu naredi uklanjanje zatečenog nepropisno odloženog otpada i njegovo propisno zbrinjavanje putem ovlaštene osobe, a što je tuženik propustio učiniti; te umjesto toga traju "dogovori" između tuženika i Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja oko nadležnosti i daljnjeg postupanja, kako to proizlazi iz očitovanja tuženika Hrvatskom saboru od 29. prosinca 2021. Zaključno tužitelj navodi da, iako nije stranka postupka sukladno odredbama Zakona o gospodarenju otpadom, smatra da ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe budući da kao jedinica lokalne samouprave ima ustavnu ovlast brinuti o zaštiti i unaprjeđenju prirodnog okoliša.

2. Tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da primjenom čl. 144. Zakona o gospodarenju otpadom u roku od 15 dana donese rješenje kojim će trgovačkom društvu N. R. C. d.o.o. P. naložiti da ukloni sav otpad sa predmetne lokacije, kao i da obveže tuženika na naknadu troškova spora tužitelju.

3. Ne postoje pretpostavke za vođenje spora.

4. Sukladno čl. 30. st. 1. t. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, dalje: ZUS), sud će rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da protiv pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora nije iskorišten redoviti pravni lijek.

5. Sukladno čl. 136. (sada važećeg) Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 84/21, dalje: ZGO), koji je stupio na snagu 1. srpnja 2021., inspekcijski nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona provode inspektori zaštite okoliša Državnog inspektorata (u daljnjem tekstu: inspektor zaštite okoliša), ako ovim Zakonom nije drukčije propisano (st. 1.). Na inspekcijski nadzor koji se provodi na temelju odredbi ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje zaštita okoliša i zakona kojim se uređuje djelokrug, dužnosti i ovlasti inspektora Državnog inspektorata, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije (st. 2.).

6. Sukladno čl. 160. st. 1. ZGO-a, protiv rješenja inspektora zaštite okoliša može se izjaviti žalba Ministarstvu.

7. Odredbom čl. 162. ZGO-a propisano je da podnositelj prijave nije stranka u inspekcijskom postupku nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona (st. 1.). Podnositelj prijave može, ako inspektor na temelju sadržaja prijave ocijeni opravdanim, biti prisutan pregledu lokacije tijekom provedbe inspekcijskog nadzora (st. 2.). Inspektor će pisano obavijestiti poznatog podnositelja prijave o utvrđenom činjeničnom stanju u inspekcijskom nadzoru najkasnije 30 dana od dana utvrđenja činjeničnog stanja (st. 3.).

8. Sukladno čl. 163. ZGO-a, ako se tijekom inspekcijskoga nadzora utvrdi da nema povrede ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona koje je ovlaštena nadzirati inspekcija zaštite okoliša i opravdanog razloga za daljnje vođenje postupka, a podnositelj prijave zahtijeva izvođenje dokaza, postupak se nadalje vodi po zahtjevu podnositelja prijave (st. 1.). Troškove daljnjeg vođenja postupka iz stavka 1. ovoga članka u cijelosti snosi podnositelj prijave (st. 2.). U slučaju iz stavka 1. ovoga članka inspektor će zaključkom zatražiti od podnositelja prijave da unaprijed položi novčani iznos za troškove izvođenja drugih dokaza.

9. Jednake odredbe sadržavao je i Zakon o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 94/13, 73/17, 14/19, 98/19, 84/21, dalje: ZOGO), i to u člancima 141., 144., 145. i 163.

10. Sukladno čl. 42. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09, dalje: ZUP), postupak se pokreće po službenoj dužnosti kad je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa (st. 1.). Kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravno tijelo uzet će u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnoga interesa (st. 2.). Kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, obavijestit će o tome podnositelja što je prije moguće, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja predstavke, odnosno obavijesti (st. 3.). Podnositelj ima pravo izjaviti prigovor javnopravnom tijelu od kojeg je primio obavijest kojom se ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka, u roku od osam dana od dana primanja obavijesti, kao i u slučaju da u propisanom roku nije dobio odgovor (st. 4.).

11. Sukladno čl. 122. ZUP-a, prigovor se izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano (st. 1.). Odredbe o obliku, sadržaju i predaji žalbe na odgovarajući se način primjenjuju i na prigovor (st. 2.). Čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora (st. 3.). Protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može se izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor (st. 4.).

12. Iz citiranih odredbi ZUP-a i ZGO-a (te ZOGO-a) proizlazi da tužitelj, iako nastupa kao jedinica lokalne samouprave, nema povlašteni položaj u smislu ovlasti za podnošenje tužbe izravno ovome sudu mimo propisane procedure, već može imati položaj prijavitelja u inspekcijskom postupku.

13. Iz navoda tužitelja proizlazi da je u svezi njegove (prvotne) prijave tuženik proveo inspekcijski nadzor, te dana 30. srpnja 2020. donio dva rješenja, i to rješenje KLASA: UP/I-351-02/20-11/82, URBROJ: 443-02-02-19/14-20-1 od 31. srpnja 2020., kojim je tom trgovačkom društvu naložila privremenu obustavu djelatnosti gospodarenja otpadom do ispunjenja uvjeta koje moraju zadovoljiti u skladu s Dozvolom za gospodarenje otpadom; kao i rješenje KLASA: UP/I-351-02/20-11/91, URBROJ: 443-02-02-19/14-20-1, kojim je tom trgovačkom društvu zabranjeno obavljanje prekograničnog prometa otpadom, te mu naređen povrat uvezenih pošiljki u Italiju.

14. Stoga u tom pogledu tužitelj nije ovlašten podnositi tužbu, budući da je tuženik proveo postupak, utvrdio nepravilnosti i donio rješenja po službenoj dužnosti, pa ne dolazi do primjene odredbe čl. 163. ZGO-a i nastavka vođenja postupka po zahtjevu tužitelja kao prijavitelja.

15. U pogledu tužiteljeve naknadne prijave, iz dokumentacije dostavljene uz tužbu proizlazi da je inspektor dana 30. travnja 2021. proveo (novi) inspekcijski nadzor, o čemu je sačinjen zapisnik KLASA: UP/I-351-02/20-11/83, URBROJ: 443-02-02-17- 21-22 od 30. travnja 2021.

16. Međutim, iz navoda tužitelja i dostavljene dokumentacije proizlazi da tuženik tužitelju vezano uz navedeno nije dostavio pisanu obavijest o utvrđenom činjeničnom stanju, što je isti bio dužan učiniti najkasnije u roku od 30 dana od dana utvrđenog činjeničnog stanja, kako sukladno čl. 144. st. 3. ZOGO-a, tako i sukladno čl. 162. st.

3. ZGO-a.

17. Stoga tužitelj kao podnositelj prijave može, sve dok (i ukoliko) to propuštanje još uvijek traje, sukladno čl. 42. st. 4. u svezi čl. 122. st. 1. ZUP-a podnijeti prigovor čelniku tuženika, koji je dužan o prigovoru odlučiti rješenjem u roku od 8 dana od izjavljivanja prigovora (čl. 122. st. 3. ZUP-a). Ukoliko isti to ne učini u zakonskom roku, odnosno tužitelj ne bude zadovoljan zaprimljenim rješenjem, može podnijeti žalbu Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, pa tek u slučaju šutnje Ministarstva, odnosno nezadovoljstva donijetim rješenjem o žalbi, pokrenuti upravni spor (čl. 122. st. 4. ZUP-a u svezi čl. 163. ZOGO-a i čl. 160. st. 1. ZGO-a).

18. Slijedom navedenog, budući da iz navoda tužitelja i dokumentacije dostavljene uz tužbu proizlazi da isti nije iscrpio propisani pravni put, odnosno nije podnio redoviti pravni lijek.

19. Slijedom navedenog, proizlazi da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, slijedom čega je na temelju čl. 30. st. 1. t. 3. ZUS-a valjalo tužbu odbaciti.

20. Pritom se napominje tužitelju da, ukoliko tuženik tijekom inspekcijskoga nadzora utvrdi da nema povrede Zakona o gospodarenju otpadom i propisa donesenih na temelju tog Zakona koje je ovlaštena nadzirati inspekcija zaštite okoliša, odnosno opravdanog razloga za daljnje vođenje postupka, tužitelj kao podnositelj prijave može zahtijevati izvođenje dokaza, u kojem se slučaju postupak nadalje vodi po zahtjevu tužitelja kao podnositelja prijava, te isti tada u cijelosti snosi troškove daljnjeg vođenja postupka (čl. 163. ZGO-a).

21. Stoga je riješeno kao u izreci.

U Rijeci 23. lipnja 2022.

Sutkinja

Daria Pugel, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 67. st. 2. ZUS-a).