Zakon.hr

3. Pr-1118/2021-7

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

N A T E M E L J U P R I Z N A N J A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. B., OIB …, iz V., zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz OD M. i J. j.t.d. u O., protiv tuženika K. b. c. O., OIB …, sa sjedištem u O., radi isplate, dana 23. lipnja 2022. godine

p r e s u d i o j e

Nalaže se tuženiku, K. b. c. O. iz O., OIB: …, da tužiteljici I.B. iz V., OIB: …, isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu 8.836,21 kune (osamtisućaosamstotridesetšestkunadvadesetjednulipu) bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

-za prosinac 2015. godine, na iznos od 99,70 kuna od 15.01.2016. godine,

-za siječanj 2016. godine, na iznos od 49,64 kune od 15.02.2016. godine,

-za veljaču 2016. godine, na iznos od 470,27 kuna od 15.03.2016. godine -za ožujak 2016. godine, na iznos od 36,26 kuna od 15.04.2016. godine,

-za travanj 2016. godine, na iznos od 119,13 kuna od 15.05.2016. godine,

-za svibanj 2016. godine, na iznos od 37,90 kuna od 15.06.2016. godine,

-za lipanj 2016. godine, na iznos od 199,00 kuna od 15.07.2016. godine,

- za srpanj 2016. godine, na iznos od 158,84 kuna od 15.08.2016. godine,

- za kolovoz 2016. godine, na iznos od 135,96 kune od 15.09.2016. godine,

- za listopad 2016. godine, na iznos od 168,76 kuna od 15.11.2016. godine,

- za prosinac 2016. godine, na iznos od 114,25 kuna od 15.01.2017. godine,

-za siječanj 2017. godine, na iznos od 155,38 kune od 15.02.2017. godine,

-za veljaču 2017. godine, na iznos od 96,63 kuna od 15.03.2017. godine,

-za ožujak 2017. godine, na iznos od 74,31 kuna od 15.04.2017. godine

-za travanj 2017. godine, na iznos od 96,14 kuna od 15.05.2017. godine,

-za svibanj 2017. godine, na iznos od 65,02 kuna od 15.06.2017. godine,

-za lipanj 2017. godine, na iznos od 38,85 kune od 15.07.2017. godine,

-za srpanj 2017. godine, na iznos od 169,70 kuna od 15.08.2017. godine,

-za kolovoz 2017. godine, na iznos od 151,60 kune od 15.09.2017. godine,

- za rujan 2017. godine, na iznos od 51,89 kune od 15.10.2017. godine,

- za listopad 2017. godine, na iznos od 108,96 kuna od 15.11.2017. godine,

- za studeni 2017. godine, na iznos od 226,70 kuna od 15.12.2017. godine,

- za prosinac 2017. godine, na iznos od 322,38 kuna od 15.01.2018. godine,

- za siječanj 2018. godine, na iznos od 38,84 kuna od 15.02.2018. godine

-za veljaču 2018. godine, na iznos od 100,50 kune od 15.03.2018. godine,

-za ožujak 2018. godine, na iznos od 111,66 kune od 15.04.2018. godine,

-za travanj 2018. godine, na iznos od 255,23 kuna od 15.05.2018. godine,

-za svibanj 2018. godine, na iznos od 155,36 kuna od 15.06.2018. godine,

-za lipanj 2018. godine, na iznos od 308,41 kune od 15.07.2018. godine,

-za srpanj 2018. godine, na iznos od 426,60 kune od 15.08.2018. godine,

-za kolovoz 2018. godine, na iznos od 77,68 kuna od 15.09.2018. godine,

-za rujan 2018. godine, na iznos od 279,16 kuna od 15.10.2018. godine,

-za listopad 2018. godine, na iznos od 145,65 kuna od 15.11.2018. godine,

-za studeni 2018. godine, na iznos od 122,39 kuna od 15.12.2018. godine,

-za prosinac 2018. godine, na iznos od 181,64 kuna od 15.01.2019. godine,

-za siječanj 2019. godine, na iznos od 30,14 kuna od 15.02.2019. godine,

-za veljaču 2019. godine, na iznos od 46,22 kune od 15.03.2019. godine,

-za ožujak 2019. godine, na iznos od 55,03 kune od 15.04.2019. godine,

-za travanj 2019. godine, na iznos od 73,53 kuna od 15.05.2019. godine,

-za svibanj 2019. godine, na iznos od 80,39 kuna od 15.06.2019. godine,

-za lipanj 2019. godine, na iznos od 138,67 kuna od 15.07.2019. godine,

-za srpanj 2019. godine, na iznos od 46,65 kuna od 15.08.2019. godine,

- za kolovoz 2019. godine, na iznos od 302,66 kuna od 15.09.2019. godine,

-za rujan 2019. godine, na iznos od 334,44 kuna od 15.10.2019. godine,

-za listopad 2019. godine, na iznos od 254,46 kune od 15.11.2019. godine,

- za studeni 2019. godine, na iznos od 168,00 kuna od 15.12.2019. godine,

-za prosinac 2019. godine, na iznos od 187,19 kune od 15.01.2020. godine,

-za siječanj 2020. godine, na iznos od 313,76 kuna od 15.02.2020. godine,

- za veljaču 2020. godine, na iznos od 1.073,08 kuna od 15.03.2020. godine,

-za ožujak 2020. godine, na iznos od 381,60 kunu od 15.04.2020. godine,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve do isplate, te parnični trošak u iznosu od 1.875,00kn, s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 23.lipnja 2022.godine do isplate, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 11.siječnja 2021.godine podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da u vremenskom razdoblju od 01. prosinca 2015. godine do 31. ožujka 2020. godine, tužitelj je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre te mu je rad bio organiziran u 24- satnim dežurstvima. Zbog takve organizacije rada, tužitelj je u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvario velik broj prekovremenih sati. U naznačenom razdoblju na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13 (dalje: KU) kojim je tužiteljeva plaća regulirana u članku 47. na način: „Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.“ DOKAZ:

Nesporno. Osim KU, u spornom razdoblju na snazi je i Temeljeni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 141/12 (dalje: TKU), koji se paralelno primjenjuje na tužitelja i koji plaću radnika u članku 51. definirana na identičan način kako je opisano u KU. DOKAZ: Nesporno. U odredbama čl. 51., 57., 58. i 59. KU, te u odredbi čl. 54. TKU, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost tog sata uvećava se za 40%, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost sata uvećava se za 25%, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata 10% ili 12% itd.U gore naznačenom razdoblju, od 01. prosinca 2015. godine do 31. ožujka 2020. godine, tužitelj je radio u otežanim uvjetima rada, pa mu prema čl. 86. Zakona o radu NN 149/09 (dalje: ZR09) i čl. 94. Zakona o radu NN 93/14 (dalje: ZR14), pripada pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je KU koji u čl. 57. propisuje da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća uvećava za 25%. DOKAZ:

Nesporno U spornom razdoblju tuženik tužitelju dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada nije plaćao na sve sate koje je tužitelj odradio, već samo na dio odrađenih sati, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio kao medicinska sestra, čime je ostvario pravo na uvećanje plaće po ovoj osnovi za svaki sat koji je radio u otežanim uvjetima rada. Dodatkom I. KU 96/15 (koji je na snazi od 01.10.2015. godine do podizanja ove tužbe) propisano je u čl. 59.a „ Iznimno od čl. 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. DOKAZ: Nesporno Tužitelj je u razdoblju važenja Dodatka I KU 96/15 neprekidno radio na radnom mjestu medicinske sestre i neprekidno je imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Na tom radnom mjestu tužitelj je radio i u redovnom i u prekovremenom radu. Tuženik je u razdoblju od 01.12.2015. tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok mu nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako je tužitelj svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radio na poslovima medicinske sestre i u svakom trenutku rada imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata. Budući da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužitelju pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i eventualno naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Odredbom članka 36. st. 2. KU propisano je „Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“. Odredbom članka 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisano je „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje Tuženik je u većem dijelu utuženog razdoblja izvršio obračun naknada plaće pravilnom metodom (prosjek tri prethodno isplaćene plaće), ali s pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaća koje čine prosjek), pa je time tužitelju pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće u cijelom spornom razdoblju od 01. prosinca 2015. godine do 31. ožujka 2020. godine. Sukladno svemu navedenom, tuženik je tužitelju isplatio umanjene plaće za razdoblje od 01. prosinca 2015. godine do 31. ožujka 2020. godine, i to na način da:

- nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada – čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz čl. 86. ZR09 (do 07.08.2014.) i pravo iz čl. 94. ZR14 (od 07.08.2014.), a u svezi sa čl. 57. st. 2. KU;

od 01.10.2015. nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio kao medicinska sestra i imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata – čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz čl. 59. KU;

-pogrešno obračunao naknade plaća na koje tužitelj ima pravo, utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama

– čime je povrijedio tužiteljeva prava iz čl. 36. st. 2. KU i čl. 59. st. 1. TKU, a zbog kojih povreda je u tim razdobljima i po navedenim osnovama tužitelju isplatio umanjene plaće. Budući da su podaci o rasporedu rada vidljivi samo na rasporedima rada i evidenciji rada a što je dokumentacija kojom raspolaže samo tuženik (kao poslodavac), a tužitelj ne raspolaže svim svojim platnim listama za sporno razdoblje, te je riječ o dokumentaciji koja se može smatrati zajedničkom, tužitelj nije u mogućnosti postaviti određen tužbeni zahtjev. Tužiteljica navodi da je od tuženika zatražila dostavu dokumentacije koja joj je potrebna za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva (platne liste) i tuženiku za to ostavila primjeren rok. Tuženik je zaprimio tužiteljev dopis, ali nije dostavio zatraženu dokumentaciju. Budući da je riječ o dokumentaciji koja se može smatrati zajedničkom, a kojom tužitelj ne raspolaže, tužitelj temeljem odredbi čl. 186.b st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), predlaže sudu da donese rješenje:

Nalaže se tuženiku da u spis dostavi tužiteljeve platne liste za razdoblje 01. prosinca 2015. godine do 31. ožujka 2020. godine, u roku od 15 dana. Tužitelj će, sukladno odredbi čl. 186.b st. 4. ZPP-a, po pribavi navedene dokumentacije i nakon provedenog vještačenja na gore specificirane okolnosti, urediti tužbeni zahtjev i predložiti naslovnom sudu da donese presudu:

Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju ukupan iznos koji bude utvrđen po dostavljenoj dokumentaciji, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom za svaki utvrđeni iznos od 15. u mjesecu, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 15. prosinca 2015. godine do isplate i troškove ovog postupka, sve u roku 8 dana.

2.U pisanom podnesku od 01.lipnja 2022.godine (str 9 spisa) tužiteljica po punomoćniku navodi da je nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu, zaprimila izračun tuženika glede predmetnog potraživanja, koji izračun je ispravan,te ga prihvaća, sukladno istom uređuje tužbeni zahtjev, te predlaže da sud donese slijedeću presudu:

Nalaže se tuženiku, K. b. c. O. iz O., OIB: …

da tužitelju, I. B. iz V., OIB: …, isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu 8.836,21 kune bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna

poena