REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 2 Us I-494/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice G. Š. F., iz K., koju zastupa opunomoćenik J. V., odvjetnik, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg N. Topalušić 1, radi obustave postupka po žalbi – statusa hrvatskoga ratnoga vojnog invalida iz Domovinskog rata, 23. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II-, URBROJ: . od 14. ožujka 2022. godine.

II. Nalaže se tuženiku da nastavi voditi upravni postupak i da meritorno odluči o žalbi koju je E. F. izjavio protiv prvostupanjskog rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb, KLASA:, URBROJ: od 9. veljače 2021. godine.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu hrvatskih branitelja, da tužiteljici G. Š. F. nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 3.125,00 (tri tisuće stotinu dvadeset pet) kuna (PDV uključen), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužiteljici ne nadoknadi troškove spora, tužiteljici pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana izvršnosti odluke o troškovima spora (tj. od dana što neposredno slijedi nakon posljednjeg dana roka za dobrovoljno ispunjenje ove obveze od strane tuženika po primitku pravomoćne odluke o troškovima spora) do isplate.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb, KLASA:, URBROJ: od 9. veljače 2021. odbijen je zahtjev koji je podnio E. F. (tužiteljičin suprug) za priznavanje statusa hrvatskoga ratnoga vojnog invalida iz Domovinskog rata (u nastavku teksta: HRVI). Protiv prvostupanjskog rješenja E. F. izjavio je žalbu tuženiku.

2. Tuženik je rješenjem, UP/II- , URBROJ: od 14. ožujka 2022. obustavio postupak rješavanja navedene žalbe, zbog smrti stranke (žalitelja) tijekom žalbenog stadija postupka.

3. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da je tuženik o rečenoj žalbi mogao odlučiti na temelju medicinske dokumentacije, te da nije riječ o strogo osobnom pravu, jer bi tužiteljica, kao udovica E. F., u slučaju priznavanja statusa HRVI mogla ostvarivati određena prava. Tužiteljica predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika, uz vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova spora, u iznosu od 3.125,00 kuna (PDV uključen).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, da je status HRVI strogo osobno pravo, koje ne prelazi na nasljednike, neovisno o tome što, u slučaju priznavanja toga statusa, za nasljednike mogu proizaći neka prava. Ističe i da je postupak priznavanja i utvrđivanja statusa HRVI definiran odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, 98/19 i 84/21, u nastavku teksta: ZHB), te nije podložan modifikacijama. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud nije prihvatio prijedlog tužiteljice da u ovome sporu bude saslušana kao stranka, jer stanje spisa spora i bez izvođenja tog dokaza omogućuje presuđenje u korist tužiteljice.

6. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz čl. 8. toga Zakona), utvrdivši da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. U osporavanim rješenjima citirane su mjerodavne odredbe ZHB-a. Te su odredbe tužiteljici, stoga, poznate.

8. Nesporno je da je tužiteljičin prednik (suprug) za života pokrenuo predmetni upravni postupak i da je preminuo 14. prosinca 2021. tj. u razdoblju nakon izjavljivanja žalbe protiv prvostupanjskog rješenja, a prije donošenja drugostupanjskog rješenja.

9. Tuženik je primijenio odredbe članka 39. stavka 1. i članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Navedene odredbe glase:

članak 39. stavak 1.

Ako u tijeku postupka stranka umre ili pravna osoba prestane postojati, postupak se može obustaviti ili nastaviti, ovisno o naravi upravne stvari koja je predmet postupka.

članak 46. stavak 5.

Kad se tijekom postupka utvrdi da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka, rješenjem će se obustaviti postupak. - 3 - Poslovni broj: 2 Us I- 494/2022-6

10. Među zadaćama viših sudova jest i ujednačavanje sudske prakse. Mirovinsko-invalidsko-zdravstveni odjel Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske donio je 31. ožujka 2011. (pod brojem 6 Su-317/2011-3) zaključak o pravnom shvaćanju koji glasi: „Ako u tijeku postupka stranka umre, postupak se može nastaviti, iako se radi o osobnom pravu kad zahtjev sadrži – po prirodi stvari – i neostvareno imovinsko potraživanje (mirovina, osobna invalidnina, doplatak za njegu i pomoć, pravo iz zdravstvenog osiguranja i sl.).“

11. Pravo koje je zatražio tužiteljičin prednik ulazi u doseg zaključka Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske od 31. ožujka 2011. godine. Ovaj Sud, kao prvostupanjski sud, nije vezan tim zaključkom (čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima, „Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20 i 21/22). Međutim, ovaj Sud ne nalazi razloge za otklon od spomenutog stajališta.

12. Sukladno prethodnom, Sud utvrđuje da su javnopravna tijela, u kontekstu dotične vrste predmeta, na štetu tužiteljice pogrešno protumačile mjerodavne odredbe ZUP-a. Usto, u situaciji u kojoj smrt stranke ne čini zapreku za dovršenje upravnog postupka, zapreku za to ne čini ni nemogućnost provedbe neposrednog pregleda stranke prilikom drugostupanjskog vještačenja. Posrijedi nije pravna zapreka, već faktična nemogućnost provedbe pregleda, u kojem slučaju nadležnom tijelu vještačenja preostaje osloniti se na raspoloživu medicinsku dokumentaciju.

13. Sud je, stoga, poništio osporavano rješenje tuženika (čl. 58. st. 1. ZUS-a). Predmet ovog spora jest ocjena zakonitosti odluke tuženika što se odnosi na obustavu upravnog postupka (tj. obustavu postupka po žalbi), kao procesnu odluku koja može biti samostalno osporavana, neovisno o meritumu upravne stvari. U tom pogledu, poništenjem drugostupanjskoga rješenja Sud nije predmet vratio na ponovno odlučivanje, već je sam riješio stvar. Povezano s time, Sud je naložio tuženiku da nastavi voditi upravni postupak i da meritorno odluči o predmetnoj žalbi tužiteljičina prednika (čl. 81. st. 1. i 2. ZUS-a). Ovom presudom ne prejudicira se ishod odlučivanja o toj žalbi.

14. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužiteljica nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18) i članka 135. ZHB-a.

15. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članka 79. ZUS-a te Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), u okviru troškovnika iskazanog u tužbi, polazeći od toga da je tuženik izgubio spor. Kao radnja u odnosu na koju tužiteljica može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (2.500,00 kn), što uvećano za PDV iznosi ukupno 3.125,00 kuna. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a, dok je početak tijeka roka zakonskih zateznih kamata vezan uz izvršnost odluke o troškovima spora, tj. uz istek paricijskog roka što počinje teći dostavom stranci pravomoćne odluke o troškovima spora (čl. 80. st. 1. ZUS-a).

U Rijeci 23. lipnja 2022.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.