Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

Sisak

Poslovni broj: K-302/2020-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sucu Katarini Žuk, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Dragane Balder, u kaznenom predmetu protiv optuženog E. L., zbog kaznenog djela pod točkom 1.opisano u članku 139. stavku 2. u vezi stavka 4. kaznenog zakona ( „Narodne novine“ broj : 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, dalje u tekstu : KZ/11), a kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11 i djelom pod točkom 2. kazneno djelo – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva Sisku broj KO-DO-938/2020-7 od 27. prosinca 2019., nakon održane i zaključene, javne rasprave 20. lipnja 2022. u prisutnosti više savjetnice Općinskog državnog odvjetnika u Sisku Nine Kurtić, optuženog osobno i njegovog branitelja M. R. odvjetnika iz S., 23. lipnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.Optuženi E. L., OIB: …. sina I. i K. L., djevojački Z., rođenog …u S., s prebivalištem u M. G. 224, državljanina Republike Hrvatske, stolara, završio srednju Strukovnu školu Sisak, zaposlenog u poduzeću M. sa sjedištem u M. G., s plaćom od 4.500,00 kuna, , razvedenog, oca jednog maloljetnog djeteta, bez imovine, ne vodi se drugi kazneni postupak

k r i v  j e

što je:

1/ dana 06. svibnja 2019. u M. G. 224, u dvorištu obiteljske kuće, prilikom preuzimanja zajedničkog djeteta L. L. (rođen 2016.), udario bivšu suprugu K. L. dva puta nogom u njezinu desnu nogu, odnosno stražnjicu i rukom u predjelu desne strane lica, a potom joj rekao: "Ako ja završim u zatvoru, pobit ću cijelu tvoju obitelj i tebe", a što je kod K. L. izazvalo osjećaj straha i osobne ugroženosti,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

2/ 06. svibnja 2019., u M. G. 224, u dvorištu svoje obiteljske kuće, M. F. rekao: "Sad idem po pušku i ubit ću te", a što je kod istog izazvalo osjećaj straha i osobne ugroženosti, dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

čime je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode i to djelom pod točkom 1/ kazneno djelo – prijetnjom – opisano u članku 139. stavku 2. u vezi stavka 4. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, dalje u tekstu : KZ/11 ), a kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11 i djelom pod točkom 2/ kazneno djelo – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11.

II.Na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 optuženi E. L. za kazneno djelo pod točkom 1)

u t v r đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

III. Na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 optuženi E. L. za kazneno djelo pod točkom 2)

u t v r đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (TRI) MJESECA

IV. Na temelju članka 51 KZ/11 optuženi E. L.

o s u đ u j e  s e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI

V.Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

VI. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 u nastavku ZKP/08) oštećena K. L. se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

VII.Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 u nastavku ZKP/08) optuženi E. L. mora podmiriti troškove postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, u iznosu od 500,00 kuna

(petsto kuna) paušala, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podnijelo je optužnicu broj KO- DO938/2020 od 27. prosinca 2019., protiv optuženog E. L. zbog počinjenja dva kaznena djela protiv osobne slobode i to djelom pod točkom 1/ kazneno djelo – prijetnjom – opisano u članku 139. stavku 2. u vezi stavka 4. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11 i djelom pod točkom 2/ kazneno djelo – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe, optuženik je iskazao kako se ne smatra krivim ni u odnosu na točku 1) optužnice ni u odnosu na točku 2) optuženice.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao oštećene žrtve u svojstvu svjedoka K. L. i M. F., ispitan je svjedok I. L. te je sud pročitao medicinsku dokumentaciju i to povijest bolesti i mišljenje neurologa (stranica 34 i 35 spisa). Izvršen je uvid u KE i PE za optuženika.

4. Optuženik negira postupanje na način kako ga se pod točkama 1) i 2) optuženice tereti, tvrdi da ništa od ovog za što ga se tereti nije istina, nije udarao Katu niti joj rekao da će pokopati nju i njezinu obitelj, nije rekao M., dečku od K., da ide po pušku i da će ga ubiti. Tvrdi da nikome nije prijetio, nikome nije rekao da će ga pokopati, ubiti ili slično. Tvrdi da K. kad je došla je udarila nogom u ulazna vrata od kuće i htjela je silom ući u kuću i htjela je da joj preda njihovog zajedničkog sina L., na što joj je rekao da će joj L. predati kada M. bude izvan njegovog dvorišta. Pojasnio je kako je M. bio u vozilu kojim su došli, K. je parkirala u njihovo dvorište ispred kuće u kojoj živi s roditeljima. Tvrdi kako K. nije htjela da

M. ode iz dvorišta, vikala je, M. je izašao iz vozila, a njegov otac je rekao M. da se nema što miješati i da izađe iz dvorišta. Optuženi je naglasio da je to sve što ima za reći, te da neće odgovarati na pitanja branitelja, zastupnika optužbe i suda.

5.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno kao i sve njih zajedno, te dovodeći ih u vezu s iskazom optuženika, sud je kao nedvojbeno utvrdio da je optuženik postupao na način kako je sud opisao pod točkama 1)- tu je sud u neznatnom dijelu izmijenio činjenični opis čime nije mijenjan identitet optužbe. i 2.) izreke presude.

6.Nije sporno da je oštećena K. L. inkriminiranog dana došla u M. G. 224 i da je s njom bio i M. F., nije sporno da je K. L. bivša supruga od optuženog i nije sporno da K. L. i optuženi imaju zajedničko maloljetno dijete L., kao što nije ni sporno da je M. F. u intimnoj vezi sa K. L., nesporno je i to da je optuženik bio ljut i nezadovoljan time što je s K. L. došao i M. F..

7.No sporno je da li je optuženik postupao na način kako ga se pod točkama 1) i 2) optuženice tereti.

8.Kako je sud već iznio pod točkom 4. obrazloženja optuženik osporava postupanje kako ga se tereti, no da je optuženi postupao na način kako ga se tereti pod točkom 1) optuženice sud je nedvojbeno utvrdio na temelju iskaza svjedoka – žrtve Kate Lončarić, a da je optuženi postupao na način kako ga se tereti pod točkom 2) optuženice sud je nedvojbeno utvrdio na temelju iskaza svjedoka-žrtve M.

F..

9.Iz iskaza svjedoka –žrtve K. L. proizlazi da kad je došla po sina je izašla iz auta i došla na ulazna vrata kuće optuženog koji živi s roditeljima i vrata joj je otvorio optuženi koji kad je vidio M. u autu je rekao da joj ne da L. zato što je došla s M. te ju je udario dva puta nogom u stražnjicu od kojih udaraca je pala na tlo. Uspjela je ustati i otići do auta i htjela je uzeti mobitel da nazove policiju. Kad je došla do auta rekla je M. da ju je optuženi udario dva puta i da je pala i dok mu je to govorila u jednom trenutku se iza nje stvorio optuženi i otrgnuo joj mobitel iz ruke, gurnuo je te je opet pala, mobitel je bacio u stranu. M. je izašao iz auta i govorio optuženome da je pusti na miru, u to je došao optuženikov otac do M. govoreći mu da se vrati u auto i da se nema tu šta miješati. Ustala je sa tla te je uspjela u žbunju naći mobitel i nazvati policiju a optuženi joj je govorio da ide po pušku i da će ubiti nju i pobiti njezinu obitelj, na što je optuženikov otac počeo govoriti da nemaju oni nikakvu pušku i govorio je optuženome da se makne te je na koncu povukao optuženog za ruku da se makne i ode. Nadalje je iskazala kako policajac koji joj se javio po pozivu joj je rekao da sjednu u auto i čekaju policiju i da ne inzistira na predaji djeteta, što su poslušali, sjeli u auto i čekali policiju kojoj je dala izjavu kad je policija došla te nakon što je dala izjavu optuženikova baka joj je predala L.. Istakla je kako se tog događaja optuženi najviše usredotočio na nju te da se ne sjeća da li je optuženi ili njegov otac rekli M. da će ga ubiti. Odgovarajući je iskazala da tog inkriminiranog događaja nije zadobila nikakve ozljede i nije išla liječniku a kad joj je predočeno povijest bolesti i mišljenje neurologa na stranici 34 i 35 iskazala je kako se sada sjeća da je potražila liječničku pomoć i to po savjetu policijskog službenika. Odgovorila je i da u tom događaju nije zadobila nikakvu ozljedu, da je optuženi držao L. u rukama kad joj je otvorio vrata kuće i udario je dva puta nogom u stražnjicu ali kad je došao do nje kod auta, L. više nije imao u rukama. Inkriminiranog događaja došla je sa svojim vozilom, ona je vozila i vozilo je parkirala u dvorištu optuženikovih roditelja na način da je prednji dio vozila, dio gdje je volan gledao prema prilaznom putu kuće i taj prednji dio nije gledao u kuću.

9.1.Zastupnica optužbe predložila je čitanje iskaza K. L. od 17. lipnja 2019. dan pred policijskim istražiteljem i to u odnosu na dio kako je bilo parkirano vozilo i da je zadobila udaraca šakom u desnu stranu čela, budući to danas svjedok- žrtva nije spominjala sudu. Nakon što joj je taj dio iskaza od 17. lipnja 2019. pročitan K. L. je iskazala da se sjeća da je iskazivala na policiji ali da sigurno vozilo nije bilo ovako parkirano kako je sud pročitao i da je to možda policija krivo unijela i da se ne sjeća više da ju je optuženik udario šakom u desnu stranu čela te je dodala da se to dogodilo prije više od dvije godine te da ako je tada tako iskazivala je vjerojatno tako i bilo.

9.2.Zastupnica optužbe predložila je da se K. L. pročita i dio njezinog iskaza od 17. lipnja 2019. u odnosu na inkriminirajuće riječi prijetnje koje joj je optuženi rekao budući da je sad pred sudom iskazivala nešto drugačije, te je sud sukladno članku 426. ZKP/08 pročitao svjedoku-žrtvi dio iskaza od 17. lipnja 2019. i to rečenica "kada je I. otišao, autu je prišao E., te je meni rekao da će meni pobiti cijelu obitelj ako završi u zatvoru".

9.3.Pozvana od strane suda da se očituje i razjasni ovo odstupanje u odnosu na izrečene joj prijeteće riječi, svjedokinja-žrtva navela je kako joj je optuženik rekao upravo te riječi da će joj pobiti cijelu obitelj ako završi u zatvoru te je pojasnila da se doista zbog proteka vremena ne sjeća točno što je optuženik rekao od riječi do riječi, ali sad kad joj je sud pročitao se prisjetila i točno je ovo što je iskazala pred policijom, te dodaje da osim ovih riječi joj je optuženik rekao da ide po pušku i da će pobiti nju i njezinu cijelu obitelj ako završi u zatvoru. Odgovarajući na pitanje branitelja optuženog iskazala je kako je M. izašao iz vozila kad je ona došla do vozila i otvorila vrata da uzme mobitel da zove policiju jer je tada rekla M. da ju je optuženik udario nogom i da je bila pala, tada M. izlazi iz auta, i da joj je optuženik ove riječi da ide po pušku i da će ubiti nju i pobiti njezinu cijelu obitelj ako završi u zatvoru joj optuženik rekao kad su bili kod auta a i optuženikov otac je tada bio kod auta i da joj je optuženik izrekao te riječi prijetnje kad ju je gurnuo i oteo mobitel. Odgovarajući na upit suda iskazala je kako je vozilo kojim je došlo bilo parkirano svega par metara od kuće i da se sve to događalo na razdaljini od najviše 5-6 metara.

10.Iz iskaza svjedoka-žrtve M. F. proizlazi kako je izvanbračni suprug K. L. te je otišao s njom tog dana kod optuženika po dijete K. L. i optuženika, išli su s njezinim autom i ona je vozila, auto je parkiran u dvorištu uz kuću tako da je njemu ulaz u kuću bio skroz sa lijeve strane malo iza leđa. Nije vidio kad je Kata ušla u kuću, optuženi joj je otvorio vrata i držao L. u rukama i K. je ušla u kuću. Što se događalo u kući ne zna. Zna da je K. vrlo brzo došla do auta sva uplakana i uzela mobitel da će zvati policiju i rekla mu da ju je optuženi udario. Istaknuo je kako se sada detalja na koji način ju je optuženi udario, ne sjeća, odmah za Katom je došao optuženi koji je držao L. u rukama oteo joj mobitel i bacio ga u grmlje a nju gurnuo, na što je izašao iz vozila i dok ja izlazio iz vozila optuženik ju je udario nogom dok je bila na tlu, na što je rekao optuženiku da se smiri i da šta radi, a u to je došao i optuženikov otac i govorio mu da se ne miješa među njih. M. F. potom navodi kako mu je optuženi nakon toga rekao kako ide po pušku i da će ga ubiti na što je reagirao optuženikov otac rekavši nešto u smislu da kakva puška i odvukao je optuženika prema kući. Dok je odlazio prema kući optuženik je vikao K. da će pobiti cijelu njezinu obitelj i da zna gdje joj brat živi, i cijelo to vrijeme optuženik je L. držao na rukama koji je cijelo vrijeme vrištao i plakao. K. je uspjela nazvati policiju i nakon što je ona nazvala policiju, vozilom su izišli iz dvorišta i parkirali se ispred dvorišta optuženikovog oca i tu dočekali policiju.

11. Sud je po službenoj dužnosti na temelju članka 426. ZKP/08 pročitao iskaz svjedoka –žrtve M. F. dan pred policijskim istražiteljem 17. lipnja 2019. i to dio koji se odnosi na kronologiju događaja, odnosno kada je optuženik rekao da će uzeti pušku i rekao K. da će joj pobiti cijelu obitelj dodajući da zna gdje joj brat živi, a s obzirom da je pred sudom iskazao u odnosu na to drugačije nego pred policijskim istražiteljem. Nakon što je taj dio pročitan (a sve je konstatirano na zapisnik s rasprave od 18. svibnja 2022) svjedok – žrtva je iskazao da se sjeća da je iskazivao pred policijom da je od samog događaja prošlo više od dvije godine i da se baš detalja ne sjeća i da je bilo ovako kako je iskazao pred policijom, zbog proteka vremena se toga nije sjetio.

11. 1.Naime pred policijom je M. F. iskazao kako su za njim krenuli optuženikov otac i ta starija žena, kata je u međuvremenu uzela telefon i nazvala policiju, te rekla kako joj je policajac rekao da je policija na putu i da ih čekaju u zatvorenom autu. Sjeli su u auto a nedugo zatim je došao optuženikov otac i dao dijete Kati pošto je ono jako plakalo i tražilo majku, a nakon par minuta do auta je ponovo došao optuženik otvorio vozačeva vrata gdje je sjedila K. s djetetom te joj rekao da će uzeti pušku i pobiti joj cijelu obitelj te još dodao da zna gdje joj brat živi.

12.Zaključno, sud je upravo na temelju iskaza svjedoka –žrtve K. L. nedvojbeno utvrdio da je optuženi postupao kako je sud u izreci presude naveo za kazneno djelo pod točkom 1), te je sud u neznatnom dijelu izmijenio činjenični opis čime nije mijenjan identitet optužbe. Naime, K. L. je jasno pred sudom iskazala kako ju je optuženik kad je došla po njihovog zajedničkog sina L. udario dva puta nogom u stražnjicu opisavši pri tome gdje se nalazila, te dalje opisujući tijek događanja jasno je pred sudom rekla kako joj je u jednom trenutku optuženi rekao da ako završi u zatvoru pobit će cijelu njezinu obitelj i nju. Sud je ovo uzeo kao nedvojbeno utvrđeno bez obzira što je K. L. pred policijskim istražiteljem iskazala da joj je optuženik rekao da će joj pobiti cijelu obitelj ako završi u zatvoru ali je isto tako pred sudom dodala da joj je optuženik osim ovih riječi rekao da će pobiti nju i njezinu cijelu obitelj ako završi u zatvoru, što je ponovila i prilikom odgovaranja na pitanja branitelja optuženika. Dakle, u odnosu na odlučne činjenice za ovaj postupak svjedok-žrtva K. L. više puta je jasno pred sudom rekla kako joj je optuženi rekao da ako završi u zatvoru će pobiti cijelu njezinu obitelj i nju ( te je sud riječ pobiti stavio u činjenični opis umjesto riječi pokopat). Nadalje, nakon što joj je pročitan dio iskaza dan pred policijskim istražiteljem 17. lipnja 2019. u dijelu gdje je iskazala kako ju je optuženik udario šakom u desnu stranu čela, a s obzirom da to nije spomenula pred sudom, svjedok-žrtva K. L. iskazala da se sjeća da je iskazivala na policiji ali da se ne sjeća da ju je optuženik udario šakom u desnu stranu čela te dodala da se to dogodilo prije više od dvije godine i da ako je tada tako iskazivala onda je vjerojatno tako i bilo. Osim toga, svjedok-žrtva K. L. je na upit zastupnice optužbe je rekla da inkriminiranog događaja nije zadobila nikakve ozljede i nije išla liječniku, no u spisu se nalazi medicinska dokumentacija na njezino od datuma inkriminacije ( stranica 34 i 35 spisa) iz koje je razvidno da je dakle bila kod liječnika te joj je ista i predočena te je po predočenju navela kako se sada sjeća da je išla kod liječnika i to po savjetu policijskog službenika. Osvrt optuženika radi, kako se optuženika ne tereti za kazneno djelo nanošenja tjelesne ozljede to je za ovaj postupak potpuno nebitno da li je i koje ozljede K. L. zadobila i na koji način

12. 1.Naime, činjenica je da se K. L. iskazujući pred sudom nije sjećala svih detalja, kao i što je jasno rekla u odnosu na prijetnju koja se stavlja na teret optuženome da je prijetio M. F. je jasno rekla da se ne sjeća da li je optuženi rekao M. da će ga ubiti, što samo sudu govori da K. L. ne izmišlja te da njezin iskaz vjerodostojan. Sasvim je životno i logično te stoga i uvjerljivo da se osoba nakon proteka tri godine od događaja svih detalja toga događaja ne sjeća, te stoga iskazujući na raspravi pred sudom 18. svibnja 2022. dakle iskazivala je tri godine nakon inkriminiranog događaja je iskazivala sukladno svome sjećaju i percepciji događaja ne unoseći pri tome svoje subjektivne stavove i pretpostavke. Sud je tu spomenuo M. F. upravo iz razloga što je M. F. kako inkriminiranog događaja tako u trenutku ispitivanja pred sudom intimni partner ili kako su to rekli suglasno i K. L. i M. F. izvanbračni partner K. L., te da ne govori istinu i da želi lažno ili neistinito teretiti optuženog onda bi K. L. pred sudom govorila i iskazivala nešto čega se ne sjeća a u korist M. F. a na štetu optuženoga, no to ona nije učinila nego je iskreno rekla da se ne sjeća da li je optuženi rekao M. da će ga ubiti. O. toga i svjedok M. F. je potkrijepio njezin iskaz te rekao kako kad se K. L. vratila od kuće optuženika do auta je sva uplakana i da i uzela mobitel da zove policiju a rekla mu je i da ju je optuženi udario; ovaj svjedok također je suglasno K. L. iskazao da je za njom došao optuženi otrgnuo joj mobitel iz ruke i bacio ga u grmlje a nju gurnuo, a ovaj svjedok je rekao i kako je optuženi rekao K. L. da će pobiti cijelu njezinu obitelj.

13.Nadalje, da je optuženi postupao na način kako ga se tereti pod točkom 2) optužnice sud je nedvojbeno utvrdio na temelju iskaza svjedoka-žrtve M. F. koji je vrlo jasno i nedvojbeno rekao pred sudom kako mu je optuženi, i kada, rekao da ide po pušku i da će ga ubiti. Osim toga, jasno i nedvojbeno je rekao što je vidio, što nije vidio kao i od kuda mu je poznato ono što iskazuje, ono što zna jer mu je to rekla Kata Lončarić je tako i rekao sudu, nadalje, M. F. iskazivao je sukladno svom sjećanju i percepciji događaja, koji se zbio tri godine prije dana iskazivanja svjedoka-žrtve M. F. pred sudom. Slijedom svega tu iznesenog, sud iskaz M. F. cijeni životnim i uvjerljivim te stoga vjerodostojnim jer je To što njegov iskaz u odnosu na ove inkriminirajuće prijeteće riječi, a koje su i odlučne činjenice za ovaj kazneni postupak, nisu potkrijepljene od strane K. L. nije od nikakvog utjecaja na vjerodostojnost njegovog iskaza, te se sud tu ponavlja K. L. iskazivala je sukladno svome sjećanju i percepciji te je rekla da se ne sjeća da li je optuženi rekao M. da će ga ubiti što svakako ne znači da optuženi nije rekao M. F. riječi "da ide po pušku i da će ga ubiti". Isto tako jasno i nedvojbeno iz njegovog iskaza proizlazi da nije vidio što se dešavalo kad je K. L. došla na ulazna vrata kuće, što samo opet ide u prilog tome da njegov iskaz nije subjektivan, "navijački", naučen jer je rekao što je vidio i čuo sukladno svojoj percepciji i sjećanju.

14.Iskazujući pred sudom u niz za ovaj postupak nebitnih činjenica bilo je odstupanja u iskazima K. L. i M. F., kao na primjer u kojem trenutku i gdje su se nalazili kad je optuženi rekao K. L. da će pobiti nju i njezinu obitelj, u kojem trenutku M. F. izlazi iz vozila, da li je optuženik držao u naručju Leona kad je došao do vozila za K. L. ili nije, tko je K. L. nakon što je sve završilo predao L., gdje je točno K. L. parkirala vozilo kojim je došla na adresu M. G. 224, a sve to je potpuno nebitno i ne utječe na utvrđenja suda u odnosu na odlučne činjenice za oba ova kaznena djela, budući se ne radi o bitnim i velikim odstupanjima u smislu tvrdnji potpuno suprotnih kao što bi bilo na primjer da jedan tvrdi da se nešto dogodilo dok tvrdi da se nešto uopće nije dogodilo. Sud se ponavlja sasvim je životno i logično i stoga uvjerljivo, te sudu prihvatljivo da se svjedoci – žrtve, detalja, nakon proteka vremena od tri godine, ne sjećaju te iskazuju sukladno svojoj percepciji događaja. Navedeno samo ide u prilog zaključku suda da svjedoci-žrtve svoje iskaze nisu "naučili", da njihovi iskazi nisu navijački već su iskreni i zato se dešavaju odstupanja zbog proteka vremena a što je životno. Osim toga, sud je i svjedoku-žrtvi K. L. i svjedoku –žrtvi M. F. kad su odstupali od iskaza danih pred policijskim istražiteljem čitao dijelove iskaza koja se odnose na odstupanja i oboje su se jasno i nedvojbeno očitovali zašto odstupaju-protek vremena od inkriminiranog događaja i vrlo životno i logično dalje pojašnjavali da li se i čega sjećaju.

15. Tvrdnje optuženika da nije udario K. L., da nikome nije prijetio i da nikome nije rekao da će ga pokopati, ubiti ili sl., da M. nije rekao da ide po pušku i da će ga ubiti, dakle njegove tvrdnje u odnosu na odlučne činjenice za ovaj postupak, sud ne prihvaća i cijeni je nevjerodostojnom i neistinitom danom s ciljem otklanjanja ili bar umanjenja kaznenopravne odgovornosti, budući je sud kao nedvojbeno utvrdio suprotno ovim tvrdnjama optuženika a sve kako je obrazloženo pod točkom 12., 12.1.,

13. i 14. obrazloženja. Svjedok I. L., otac optuženika, svojim iskazom potkrjepljuje iskaz optuženika i tvrdi kako njegov sin nije prijetio ni K. ni K. dečku i da optuženi nije nikoga od njih udario, te da pojača vjerodostojnost i istinitost toga što govori je I. L. dodao kako njegov sin nije rekao K. da će pokopati nju i njezinu obitelj niti je K. i njezinom dečku rekao da ide po pušku da će ih ubiti jer da za te riječi nije ni bilo razloga. No sud ne prihvaća iskaz svjedoka I. L. i cijeni ga nevjerodostojnim, subjektivnim i navijačkim iz razloga što je njegov iskaz u odnosu na odlučne činjenice u potpunoj suprotnosti iskazima svjedoka – žrtve K. L. i M. F. a čije iskaze kako je to već izneseno sud cijeni vjerodostojnima. Po ocjeni suda, svjedok I. L. kao otac optuženika ovakvim svojim iskazom želi otkloniti kaznenu dogovornost od svoga sina, a što je u konačnici životno da otac želi pomoći sinu.

15. 1.Branitelj optuženika je upitao I. L. da li je on imao oružje ili pušku na što je ovaj odgovorio da ni 2019. kao ni prije ni poslije nije imao pušku, a što sud nije cijenio iz razloga što se radi o nečemu potpuno nebitnome za ovaj postupak jer kaznenim djelom prijetnje konkretno na način kako se optuženome stavlja na teret u odnosu na M. F. se drugom ozbiljno prijeti da će ga usmrtiti i bitno obilježje kaznenog djela prijetnje nije ostvarivanje prijetnje jer to onda više nije kazneno djelo prijetnje nego neko drugo puno teže kazneno djelo, tako da činjenica da li u kući u M. G. 224 je u inkriminirano vrijeme bilo oružja i puške je potpuno neodlučna činjenica za utvrđenje kaznenog djela prijetnje i postupanja optuženog na način kako je sud opisao u izreci presude pod točkama 1) i 2).

16. Dakle sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik postupao na način kako je sud pod točkama 1)-tu je sud u neznatnom dijelu izmijenio činjenični opis čime nije mijenjan identitet optužbe i 2) opisao u izreci presude.

17.Prijetnja mora po svom sadržaju i s obzirom na okolnosti pod kojima se iznosi biti ozbiljna. Ozbiljnost prijetnje prosuđuje se objektivno, što znači da prijetnja s obzirom na sadržaj i način iznošenja mora biti takva da je podobna da u osobe kojoj je upućena stvori osjećaj straha, nesigurnosti, uznemirenost, osobnu ugroženost i da počinitelj postupa s ciljem da izazove takav učinak. Nebitno je da li je počinitelj tu prijetnju namjeravao ostvariti.

17.1.S obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, u inkriminirano vrijeme su optuženik i oštećena-žrtva K. L. bili u postupku razvoda braka i da je oštećena- žrtva došla po zajedničko dijete nje i optuženog, kod optuženog sa svojim partnerom M. F. što je optuženika smetalo i naljutilo, optuženik je najprije udara dva puta nogom u njezinu desnu nogu, udara je rukom u predjelu desne strane lica da bi joj potom rekao da ako završi u zatvoru će pobiti njezinu obitelj i nju, su takve okolnosti odnosno riječi koje su svakako objektivno podobne da u oštećene –žrtve K. L. izazovu osjećaj straha i osobne ugroženosti. A riječi koje je izgovorio M. F. da ide po pušku i da će ga ubiti, jesu objektivno podobne da K. M. F. izazove ozbiljan strah i bojazan za sigurnost. Optuženik je svjestan da će kod oštećene-žrtve K. L. i oštećenog-žrtve M. F. izgovorenim riječima izazvati osjećaj straha i osobne ugroženosti i optuženik je htio ostvarenje upravo kaznenih djela prijetnje Dakle, optuženik je ozbiljno prijetio K. L. (bivša supruga s kojom ima zajedničko maloljetno dijete)-bliskoj osobi (točka 1. optužnice) i ozbiljno je prijetio M. F..

17.2.Kako na strani optuženika tijekom postupka nisu postojale okolnosti koje bi dovodile u sumnju njegovu ubrojivost, to je optuženik u odnosu u na oba kaznena djela prijetnje postupao u ubrojivom stanju, s izravnom namjerom kao oblikom krivnje. Svime navedenim ostvarena su sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje i to u pod točkom 1.) u odnosu na K. L. opisano u članku 139. stavku 2. u vezi stavka 4. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, dalje u tekstu : KZ/11 ), a kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11 , a pod točkom 2.) u odnosu na M. F. kazneno djelo – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11.

18.Izvedene materijalne dokaze sud cijeni vjerodostojnim, niti je bilo dovođenja u sumnju njihove vjerodostojnost.

19.Odlučujući o vrsti i mjeri kazne sud je sukladno čl. 47. KZ/11, optuženiku cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Tako je sud optuženiku cijenio kao olakotnu okolnost činjenicu što je dosad neosuđivan, primjereno se ponašao pred sudom. Otegotnih okolnosti na strani optuženika sud nije našao. Slijedom iznesenog, sud je optuženiku za kazneno djelo pod točkom 1) utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 2) sud je optuženiku utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, te ga je sud primjenjujući odredbe o stjecaju kaznenih djela, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci te je izrečena uvjetna osuda što znači da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Po slobodnoj ocjeni suda, svrha kažnjavanja u odnosu na optuženika može se postići i uvjetnom osudom, jer optuženik nije do sada osuđivan i ocjena je suda a s obzirom da se radi o mladoj osobi je ovakvo postupanje jedan eksces u njegovom životu koje se više neće ponoviti. Naime, ovakvom osudom sud šalje i optuženiku i drugima jasnu poruku da će se svako počinjenje kaznenog djela kazniti, da se radi o društveno neprihvatljivom ponašanju, šalje se jasna društvena osuda zbog počinjenja kaznenih djela, jača se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te će se takvom kaznom utjecati i na sve ostale građane da ne dolaze u sukob sa zakonom, čime bi se u cijelosti ostvarila svrha generalne i specijalne prevencije te se u cijelosti ostvaruje svrha kažnjavanja.

20. S obzirom je oštećena K. L. postavila imovinskopravni zahtjev na zapisnik od 18. svibnja 2022. u iznosu od 10.000,00 kuna, to ju je sud s istim uputio u parnicu budući podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno niti za djelomično presuđenje. Oštećenik M. F. imovinskopravni zahtjev nije postavio te sud o istom nije odlučivao.

21.Kako je donesena osuđujuća presuda to optuženik mora podmiriti troškove postupka, i to trošak paušala u iznosu od 500,00 kuna koji iznos sud smatra primjerenim s obzirom na imovinske prilike optuženika i poduzetim radnjama od strane suda tijekom postupka. Optuženik ovaj trošak postupka mora podmiriti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

U Sisku 23. lipnja 2022.

Sudac

Katarina Žuk v.r.