REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 63 Pž-575/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari tužitelja A. O. d.d., Z., OIB ... (ranije: J. o. d.d.), kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & Partneri d.o.o., Pisarnica S., protiv 1. tuženika GRAD S1 ., S ., OIB ..., i 2. tuženika V. I. K. d.o.o., S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u S., radi isplate iznosa od 35.000,00 kn, odlučujući o prvotuženikovoj i drugotuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-311/2020-15 od 9. prosinca 2021., 23. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana prvotuženikova i drugotuženikova žalba i potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-311/2020-15 od 9. prosinca 2021. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. njene izreke naloženo je tuženicima solidarno platiti tužitelju iznos od 34.650,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. studenoga 2013. pa do isplate. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev da mu tuženici solidarno isplate iznos od 350,00

kn.

U točki III. izreke naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 16.412,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 35.000,00 kn. Tužitelj je sporni iznos isplatio svome osiguraniku Ž. M. po osnovi sklopljenog ugovora o kasko osiguranju u vidu iznosa totalne štete popravka imovinske štete na osobnom automobilu marke Opel Astra, registarske oznake ST ... Imovinska šteta na osobnom automobilu je nastala na način da je vozačica A. M. upravljajući osobnim automobilom državnom cestom D1, na području Grada S1 ., kod rotora B., dolaskom na dio kolnika koji je bio onečišćen uslijed izlijevanja fekalija iz kanalizacijske šahte, izgubila nadzor nad vozilom i njime udarila u betonski zid.

3. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da se prometna nezgoda dogodila na području Grada S1 . kod rotora B.. Zbog toga je postojala prvotuženikova obveza kao jedinice lokalne samouprave, sukladno odredbi čl. 2. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalne djelatnosti, u koju je uključeno održavanje javnih površina. Pod javnim se površinama podrazumijevaju dijelovi javnih cesta koja prolaze kroz naselje kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom propisu (čl. 3. st. 1. t. 6. u vezi sa st. 7. tog Zakona).

4. Zatim je prvostupanjski sud ocijenio da je metalni poklopac iz čijeg otvora su istjecale fekalije na cestu dio kanalizacijske mreže koji se ne održava kao sastavni dio ceste, već kao dio javnog sustava odvodnje. Osim toga, iz sadržaja zapisnika o očevidu prometne nezgode, proizlazi da je poklopac istisnut uslijed pritiska nastalog naviranjem fekalija zbog čega uzrok prometne nesreće nije u tome što je kanalizacijski poklopac bio otvoren, već zbog toga što je kolnik bio onečišćen izlivenim fekalijama. Zbog toga je ocijenio da postoji drugotuženikova odgovornost kao javnog pružatelja vodnih usluga da upravlja javnim komunalnim sustavom odvodnje, odnosno da osigura prohodnost sustava kanalizacijskih cijevi, sukladno odredbi čl. 24. st. 4. u vezi s čl. 202. st. 1. Zakona o vodama.

5. Zatim je ocijenio da postoji prvotuženikova i drugotuženikova solidarna odgovornost u smislu odredbe čl. 1107. Zakona o obveznim odnosima, jer su štetu prouzročili zajedno. Drugotuženikova odgovornost postoji u propustu održavanja javnog sustava odvodnje, jer su fekalije istjecale iz kanalizacijskog sustava na cestu, dok prvotuženikova odgovornost postoji zbog propusta da očisti cestu.

6. Prvostupanjski sud je radi utvrđivanja visine nastale štete na osobnom automobilu proveo dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka je utvrdio da je visina totalne štete na automobilu iznosila 34.650,00 kn zbog čega je naložio tuženicima nadoknaditi taj iznos tužitelju.

7. Prvotuženik je protiv pobijane presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U njoj je naveo da je on u ponovnom postupku, istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što dio državne ceste na kojem je došlo do prometne nezgode na rotoru B. pripada Gradu S2 .. Takav njegov navod tužitelj nije osporio. Zatim je naveo da je prvostupanjski sud propustio utvrditi je li osoba koja je bila dužna održavati cestu, mogla pravovremeno reagirati čišćenjem ceste ili postavljanjem znaka upozorenja. Smatra da iz okolnosti nastanka prometne nezgode proizlazi isključiva drugotuženikova odgovornost.

8. Drugotuženik je protiv pobijane presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Drugotuženik je u žalbi istaknuo da je on presudom Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu poslovni broj Pp 36 P-16372/13 od 27. veljače 2014. oslobođen od optužbe da bi postojala njegova odgovornost za prometnu nezgodu,već je utvrđeno da je za održavanja tog dijela ceste bilo nadležno društvo C. d.o.o. te se prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke nije očitovao o tome zbog čega nije cijenio ovaj dokaz. Zatim je naveo da on nije vlasnik poklopca na kanalizacijskoj šahti, niti ga je dužan održavati, jer se on održava kao sastavni dio ceste, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

10. Zatim, drugotuženik tvrdi da iz dokaza priloženih uz tužbu proizlazi da je vozačica A. M. sama skrivila prometnu nezgodu jer nije prilagodila brzinu kretanja vozila uvjetima na cesti. Smatra da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti njegov prigovor doprinosa oštećenice nastanku štete. Također, smatra da je na tužitelju bio teret dokazivanja njegove isključive krivnje za štetni događaj.

11. Dalje, drugotuženik navodi da za slučaj da je do prometne nezgode došlo na javnoj cesti koja prolazi kroz naselje, da postoji isključiva odgovornost prvotuženika – Grada S1 .. Njegova je obveza održavati javne površine kojima se smatra i mjesto prometne nezgode, kao i otvorene odvodne kanale. Istaknuo je da je obavljanje navedenih komunalnih djelatnosti prvotuženik ugovorom o koncesiji prenio na društvo C. d.d., S.. Smatra da je to društvo bilo dužno održavati sporni poklopac šahte.

12. Drugotuženik drži da je počinjena bitna povreda postupka propisana u odredbi čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, zbog toga što su činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio u suprotnosti sa sadržajem isprava - zapisnika o očevidu prometne nezgode Policijske uprave Splitsko-dalmatinske od 29. rujna 2013. iz kojeg proizlazi da se nezgoda dogodila izvan naselja.

13. Dalje je drugotuženik naveo da u postupku pred prvostupanjskim sudom nije utvrđeno je li izlijevanje fekalija iz kanalizacije na cestu uzrok podizanja kanalizacijskog šahta ili njegova posljedica.

14. Osim toga, drugotuženik drži da nije postojala osnova po kojoj bio on solidarno s prvotuženikom odgovarao za naknadu štete kao i naknadu troškova parničnog postupka. Konačno, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo ocijenivši da tužitelj ima pravo na zatezne kamate od 9. studenoga 2013., umjesto od trenutka donošenja odluke.

15. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku u dijelu u kojem se pobija žalbama, u granicama razloga navedenih u žalbama, pri čemu je po službenoj dužnosti pazio na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a). Ovaj sud je prema sadržaju žalbi uzeo da tuženici pobijaju presudu u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu (točke I. i III. izreke).

16. Tužbeni zahtjev odnosi se na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 50.000,00 kn (čl. 502. st. 1. ZPP-a), pa se radi o sporu male vrijednosti u kojem se presuda ili rješenje kojim se završava spor može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

17. Žalbe tuženika nisu osnovane.

18. U odnosu na prvotuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, iz razloga što mjesto nezgode pripada području Grada S2 ., ovaj sud ističe sljedeće.

19. Iz sadržaja zapisnika o očevidu proizlazilo je da je njime utvrđeno da je mjesto nastanka nesreće na sjevernoj kolničnoj traci državne ceste D-1, kilometar stup 8 + 500m, dionica 18 u Splitu. Za to područje postoji nadležnost Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, I. prometna postaja Split. U nastavku zapisnika je navedeno da se nesreća dogodila izvan naselja. Dakle, u samom zapisniku postoji kontradiktornost vezano uz mjesto nastanka prometne nesreće, jer se istovremeno kao mjesto nastanka nesreće navodi Grad S1 . te da se nesreća dogodila izvan naselja.

20. U svojoj ranijoj odluci poslovni broj Pž-3747/2018 od 3. lipnja 2020., ovaj sud je obrazložio zbog čega je ocijenio da je raniji prvotuženik – društvo Hrvatske ceste d.o.o. dokazao, u smislu odredbe čl. 230. st. 3. ZPP-a da su javnom ispravom djelomično netočno utvrđene činjenice. To se odnosilo isključivo na činjenično utvrđenje da se prometna nezgoda dogodila izvan naselja. Naime, raniji prvotuženik je priložio fotografije mjesta nezgode iz kojih je proizlazilo da se na području koje okružuje rotore B. nalaze kuće i stambene zgrade, zbog čega je, kao i zbog činjenice da tim područjem prolazi komunalna infrastruktura javne vodoopskrbe i odvodnje, utvrđeno da je riječ o naselju. Također, riječ je o činjenici koje je općepoznata ovome sudu - da je mjesto štetnog događaja dio konurbacijskog područja Grada S1 . i Grada S ..

21. Dakle, zapisnikom o očevidu utvrđeno je da se mjesto gdje je nastala prometna nezgoda nalazi u Gradu S1 .. Prvotuženik o svojoj tvrdnji da mjesto štetnog događaja teritorijalno pripada području Grada S2 . nije priložio bilo kakve dokaze (primjerice Registar prostornih jedinice Državne geodetske uprave), iz kojeg bi se mogle utvrditi rubne granice tih naselja.

22. U odnosu na prvotuženikov žalbeni navod da tužitelj nije osporio njegovu tvrdnju da mjesto prometne nezgode teritorijalno pripada području Grada S2 ., ukazuje se da samim time što je tužitelj tužbu podnio u odnosu na Grad S1 ., podrazumijeva da njega smatra pasivno legitimiranim.

23. Kako prvotuženik nije priložio bilo kakve dokaze o tome da je javna isprava neistinito sastavljena, u smislu odredbe čl. 230. st. 3. ZPP-a, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je pasivno legitimiran Grad S1 . kao prvotuženik.

24. Također, prvotuženikova odgovornost za štetu proizlazi iz činjenice da je propustio postupiti po svojoj zakonskoj obvezi - da kao jedinica lokalne samouprave osigura čišćenje dijelova javne ceste koja prolazi kroz naselje, kako je to propisano odredbom čl. 2. st. 2. u vezi s čl. 3. st. 6. i 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13 i 94/13). Teret dokazivanja okolnosti da je prvotuženik u obavljanju svoje zakonske obveze postupao s pažnjom koja se u pravnom prometu od njega zahtijeva (pažnja savjesnog gospodarstvenika), te da je prometna nesreća posljedica slučaja, a ne njegove krivnje, bila je na njemu. Dakle, na prvotuženiku je bio teret dokazivanja činjenice da je kao dobar gospodarstvenik obavljao redovnu ophodnju toga područja putem svoga koncesionara, što on nije učinio.

25. U odnosu na drugotuženikovu žalbu ovaj sud ponavlja da je u svojoj prethodnoj odluci poslovni broj Pž-3747/2018 od 3. lipnja 2020., obrazložio drugotuženiku da propis na koji se on (ponovno) u žalbi poziva – preciznije odredba čl. 19. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uopće nije bila na snazi u trenutku nastanka prometne nesreće.

26. Ovaj sud ističe da se mjerodavno materijalno pravo u odnosu na osobu odgovornu za održavanje revizionih okna i poklopaca koji su dio kanalizacijske mreže, višestruko mijenjalo. Međutim, vremenski je mjerodavan onaj propis koji je regulirao spornu materiju u vrijeme nastanka prometne nesreće - 23. rujna 2013.

27. Različito od onoga što drugotuženik ističe u žalbi - odredbom čl. 27. st. 3. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13 i 54/13), koji je bio na snazi 23. rujna 2013., bilo je propisano da se poklopci revizijskih okana koji nisu vezani uz mjesnu kanalizacijsku ili kanalnu mrežu održavaju kao sastavni dio ceste. Iz toga slijedi (argumentum a contrario) da se poklopci vezani uz mjesnu kanalizacijsku ili kanalnu mrežu ne održavaju kao sastavni dio ceste. Oni se održavaju kao građevine javne odvodnje, jer čine njihovu pertinenciju, u smislu odredbe čl. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 90/10).

28. Građevinama javne odvodnje upravlja javni isporučitelj vodne usluge, odnosno drugotuženik u smislu odredbe čl. 24. st. 3. u vezi s čl. 202. st. 1. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj: 153/09, 63/11, 130/11 i 56/13). Sukladno odredbi čl. 22. st. 1. t. 2. tog Zakona propisano je da su komunalne vodne građevine javne dobra u javnoj upotrebi i u vlasništvu su javnog isporučitelja vodne usluge. Dakle, činjenica da je drugotuženik vlasnik građevina javne odvodnje, nadležan za njihovo održavanje podrazumijeva i njegovu odgovornost da održava sustav kanalizacijskih cijevi prohodnim.

29. Također, ovaj sud još jednom ukazuje drugotuženiku da uzrok prometne nesreće nije bio u tome što je kanalizacijski poklopac bio otvoren na cesti (pa bi naletom automobila na otvoreni kanal ili sam poklopac moglo doći do nastanka štete), zbog čega bi njegova odgovornost proizlazila iz činjenice neodržavanja poklopca revizijskih okna. Ovdje je uzrok nastanka prometne nezgode u tome što je na cesti izlijevanjem fekalija nastala masna mrlja koja je prekrivala čitavu širinu prometne trake.

30. Ističe se da drugotuženik u postupku pred prvostupanjskim sudom nije osporio način na koji je nastala prometna nezgodna. Odnosno, drugotuženik nije osporio sadržaj zapisnika o očevidu prometne nezgode u dijelu u kojem je utvrđeno da je došlo do izlijevanja fekalija iz kanalizacijskog otvora na cestu te da je uzrok izdizanja metalnog poklopca bio pritisak koji se stvorio unutar kanalizacijskog sustava naviranjem fekalija. Dakle, ono što predstavlja odlučnu činjenicu u ovoj pravnoj stvari jest da je uzrok prometne nezgode pojava masne mrlje nastale izlijevanjem fekalija iz kanalizacijskog otvora zbog koje je došlo do prometne nezgode. Izlijevanjem fekalija iz kanalizacijskog otvora, posljedica je propusta drugotuženika kao javnog isporučitelja vodnih usluga i vlasnika građevina javne odvodnje u održavanju prohodnosti sustava kanalizacijskih cijevi.

31. Je li osim propusta drugotuženika, postojao i propust prvotuženika u održavanju sustava otvorenih kanala za odvodnju oborinskih voda, odnosno potječe li neprohodnost sustava kanalizacijskih cijevi i od nečijeg tuđeg propusta, nije bio predmet ispitivanja prvostupanjskoga suda, jer drugotuženik takvu tvrdnju nije isticao u postupku pred prvostupanjskim sudom Osim toga, takvi drugotuženikovi navodi predstavljaju žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se ne može pobijati presuda u sporovima male vrijednosti (čl.467. ZPP-a).

32. Slijedom navedenog, proizlazi da je tužitelj dokazao sve pretpostavke drugotuženikove odštetne odgovornosti, odnosno da je on štetnik, da postoji njegova štetna radnja, uzročno-posljedična veza između štetne radnje i nastale štete, dok se njegova krivnja predmnijeva.

33. Drugotuženik je istaknuo prigovor doprinosa oštećenice nastanku prometne nezgode u smislu odredbe čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima navodeći kako je A. M. štetni događaj mogla u cijelosti izbjeći da je vozila brzinom primjerenom atmosferskim prilikama na cesti. Međutim, prigovor doprinosa oštećenice, bio je dužan dokazati drugotuženik, kao stranka koja ostvaruje koristi od takve tvrdnje, u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a. Suprotno njegovim žalbenim navodima, iz dokaza priloženih u tužbi nije proizlazio da bi postojao doprinos vozačice, jer je ona presudom prekršajnog suda oslobođena od odgovornosti da bi počinila prekršaj iz čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno da brzinu vožnje nije prilagodila uvjetima na cesti. Na drugotuženiku je bila dužnost predložiti izvođenje odgovarajućih dokaza na temelju kojih bi se moglo utvrditi je li vozačica mogla pravilnim postupanjem izbjeći prometnu nezgodu.

34. Također, činjenica da je drugotuženik u prekršajnom postupku koji se vodio protiv njega, oslobođen od optužbe za počinjenje prekršaja, nije odlučna za ovaj postupak, jer je pojam civilne (deliktne) odgovornosti za štetu širi od prekršajne odgovornosti. Okolnost što drugotuženik nije pravilno održavao građevine javne odvodnje koje su njegovo vlasništvo te je uslijed njihova neodržavanja tužitelju nastala šteta, ne mora istovremeno ispunjavati obilježje bilo kojeg prekršajnog djela.

35. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tuženici za obvezu naknade štete odgovaraju solidarno. Odredbom čl. 1079. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO), propisano je da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno odgovaraju svi sudionici solidarno. U ovoj pravnoj stvari utvrđen je zajednički prvotuženikov i drugotuženikov propust. Da je bilo koji od tuženika postupio u skladu sa svojim zakonskim obavezama, odnosno da je prvotuženik osigurao pravovremeno čišćenje javne ceste ili da je drugotuženik osigurao prohodnost sustava javne odvodnje, do prometne

nesreće

ne

bi

došlo. Dakle, postoji njihov zajednički propust u sprečavanju uzroka prometne nesreće, zbog čega je njihova odgovornost solidarna. Također, suparničari koji odgovaraju solidarno u glavnoj stvari, odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene suprotnoj strani (čl. 161. st. 3. ZPP-a).

36. U odnosnu na drugotuženikov prigovor da je prvostupanjski sud pogrešno odredio tijek zateznih kamata, ukazuje se da je isplatom naknade iz ugovora o osiguranju, osiguratelj, u smislu odredbe čl. 948. ZOO-a stupio u poziciju svoga osiguranika (zakonska subrogacija). Zbog toga on prema štetniku ima ista prava koja je imao i oštećenik. 37. Obveza naknade imovinske štete smatra se dospjelom danom svog nastanka, u smislu odredbe čl. 1086. ZOO-a. Kako je tužitelj svome osiguraniku platio iznos totalne štete na oštećenikovom automobilu 8. studenoga 2013., čime je reparirana nenovčana imovinska šteta, pravilno je prvostupanjski sud odredio da tužitelj ima pravo na zatezne kamata od sljedećeg dana od njene isplate. Od toga je dana drugotuženik bio u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze.

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 23. lipnja 2022.

Sudac

dr. sc. Srđan Šimac