Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-53/2021.-20.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja Đ. Č. iz K., S., Đ. D., OIB: , kojeg zastupa o. Z. K. iz K., protiv tuženika P. B. Z. d.d. iz Z., R. c., OIB: , kojeg zastupaju punomoćnici iz o. d. L. i p. Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 23. svibnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja o. Z. K. i zamjenika punomoćnika tuženika o. M. G., na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.- dalje: ZPP) 23. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 9012115318 kojeg su 23. studenog 2006. sklopili tužitelj Đ. Č. iz K., S., Đ. D. kao korisnik kredita i tuženik P. b. Z., Z., R. c. kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II Nalaže se tuženiku P. b. Z., Z., R. c. isplatiti tužitelju Đ. Č. iz K., S., Đ. D. iznos od 14.534,14 kn (četrnaest tisuća petsto trideset i četiri kune i četrnaest lipa), sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 59,56 kn od 31.10.2008.,

- na iznos od 63,77 kn od 31.12.2008.,

- na iznos od 73,97 kn od 31.1.2009.,

- na iznos do 78,45 kn od 28.2.2009.,

- na iznos od 64,39 kn od 31.3.2009.,

- na iznos od 66,62 kn od 30.4 2009.,

- na iznos od 48,31 kn od 31.5.2009.,

- na iznos od 32,67 kn od 30.6. 2009.,

- na iznos od 36,18 kn od 31.7.2009.,

- na iznos od 45,18 kn od 31.8.2009.,

- na iznos od 44,17 kn od 30.9.2009.,

- na iznos od 35,58 kn od 31.10.2009.,

- na iznos od 51,66 kn od 30.11.2009.,

- na iznos od 63,39 kn od 31.12.2009.,

- na iznos od 82,26 kn od 31.1.2009.,

- na iznos do 77,34 kn od 28.2.2010.,

- na iznos od 101,70 kn od 31.3.2010.,

- na iznos od 96,38 kn od 30.4.2010.,

- na iznos od 107,49 kn od 31.5.2010.,

- na iznos od 181,24 kn od 30.6.2010.,

- na iznos od 165,49 kn od 31.7.2010.,

- na iznos od 208,00 kn od 31.8.2010.,

- na iznos od 194,33 kn od 30.9.2010.,

- na iznos od 165,39 kn od 31.10.2010.,

- na iznos od 221,36 kn od 30.11.2010.,

- na iznos od 291,06 kn od 31.12.2010.,

- na iznos od 243,02 kn od 31.1.2010.,

- na iznos od 260,45 kn od 28.2.2011.,

- na iznos od 237,03 kn od 31.3.2011.,

- na iznos od 240,55 kn od 30.4.2011.,

- na iznos od 333,69 kn od 31.5.2011.,

- na iznos od 339,96 kn od 30.6.2011.,

- na iznos od 420,34 kn od 31.7.2011.,

- na iznos od 381,37 kn od 31.8.2011.,

- na iznos od 338,40 kn od 30.9.2011.,

- na iznos od 333,04 kn od 31.10.2011.,

- na iznos od 329,22 kn od 30.11.2011.,

- na iznos od 348,11 kn od 31.11.2011.,

- na iznos od 367,97 kn od 31.1.2012.,

- na iznos od 369,46 kn od 29.2.2012.,

- na iznos od 356,15 kn od 31.3.2012.,

- na iznos od 362,74 kn od 30.4.2012.,

- na iznos od 368,96 kn od 31.5.2012.,

- na iznos od 359,08 kn od 30.6.2012.,

- na iznos od 362,40 kn od 31.7.2012.,

- na iznos od 356,84 kn od 31.8.2012.,

- na iznos od 342,69 kn od 30.9.2012.,

- na iznos od 357,63 kn od 31.10.2012.,

- na iznos od 365,87 kn od 30.11.2012.,

- na iznos od 362,99 kn od 31.12.2012.,

- na iznos od 331,01 kn od 31.1.2013.,

- na iznos od 358,26 kn od 28.2.2013.,

- na iznos od 359,57 kn od 31.3.2013.,

- na iznos od 348,11 kn od 30.4.2013.,

- na iznos od 317,61 kn od 31.5.2013.,

- na iznos od 316,79 kn od 30.6.2013.,

- na iznos od 323,38 kn od 31.7.2013.,

- na iznos od 335,71 kn od 31.8.2013.,

- na iznos od 354,57 kn od 30.9.2013.,

- na iznos od 344,85 kn od 31.10.2013.,

- na iznos od 350,38 kn od 30.11.2013.,

sve do 31.12.2007.po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 8.875,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, računajući ovu od 23.6.2022. do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 23.11.2006. Ugovor o kreditu broj 9012115318, a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 15.748,56 CHF, u kunskoj protuvrijednosti.

Odredbom članka 6. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 15.748,56 CHF i kamata otplaćuju u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 2. tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se utvrdi da je ništetna odredba predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te da se tuženiku naloži da mu isplati na ime tečajne razlike iznos od 13.964,24 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu iznosa od 14.534,14 kn.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i u bitnome navodi da je tužitelj cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita. Iz odredbe članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502. Zakona o parničnom postupku proizlazi da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u posebnim parnicama za naknadu štete, te tuženik ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete već o parnici radi utvrđenja i stjecanja bez osnove. U odnosu na valutnu klauzulu tuženi ističe da ako je na temelju članka 22. ZOO valutna klauzula dopuštena, onda je takva zakonska odredba jedini smjer u kojem sud u okviru svoje zakonske uloge smije tu odredbu primjenjivati.

Radi se o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli.

Ističe se da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran od strane Javnog bilježnika i da stoga ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta i da predstavlja pravu volju ugovornih stranaka i zato nema pretpostavki niti za ništetnost pojedinih odredbi Sporazuma, niti za pobojnost istog.

Tuženik još ističe da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora s tužiteljem u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu.

Ističe se i prigovor zastare utuženog potraživanja.

3. Tijekom postupka sud je pročitao ugovor o kreditu od 23.11.2006., izvršio uvid u plan otplate, te je pročitan nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Jasmine Fijačko.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

5. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 23.11.2006. Ugovor o kreditu kojim tuženik odobrava i stavlja tužitelju na raspolaganje kredit u iznosu od 15.748,56 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita..

6. Odredbom članka 6. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 15.748,56 CHF i kamata otplaćuju u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.

7. Prema odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

8. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

9. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

10. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

11. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.

12. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

13. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 6. je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

14. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu.

15. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedenu odredbu, a na koju tužitelj nije mogao utjecati.

16. Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

17. Kako je odredba članka 6. predmetnog Ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i moralu društva ista je i ništetne, te je stoga trebalo utvrditi njenu ništetnost i u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

18. Zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 14.534,14 kn je osnovan u cijelosti.

19. Po prijedlogu tužitelja provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku J. F.

20. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka proizlazi da razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno platio i iznosa koji bi platio da je plaćao anuitete po tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita u odnosu na početni otplatni plan iznosi 13.791,99 kn, pri čemu se iznos od 14.534,14 kn odnosi na

rast tečaja u odnosu na datum korištenja kredita, a iznos od 742,15 kn se odnosi na pad tečaja u odnosu na dan korištenja kredita.

21. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu, a prigovori tuženika su pravne prirode i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.

22. Ovdje se još napominje da nisu uzete u obzir i negativne razlike tečaja budući da potrošač plaćanjem po nižem tečaju i nadalje nije stjecatelj već je to kreditor pa nema mjesta primjeni instituta stjecanja brz osnove.

Potencijalna tražbina kreditora s osnove nižeg tečaja je u zastari budući da je zastara na tražbinu kreditora tekla cijelo vrijeme do donošenja kolektivne presude i kasnije i ona nije za kreditora prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu jer su kreditori u kolektivnom sporu pasivno legitimirani i stoga pravo prekida zastarijevanja pripada samo potrošačima.

Svi dospjeli anuiteti zastarijevaju nakon tri godine pa je stoga nastupila zastara potraživanja razlike tečaja za kreditora-banku.

Pored toga se ističe da je za nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isključivo odgovoran tuženik kao kreditor.

23. U odnosu na tuženikovo protivljenje preinaci tužbe ukazuje se na stav sjednice predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda RH, prema kome u postupcima po tužbama korisnika kredita u CHF dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (Izvod iz zapisnika Su IV-162/21 od 26.11.2021.).

24. Prigovor zastare potraživanja tužitelja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4.7.2013., a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/2017 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje tuženika. Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž- 6632/2017 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013., a kojom je utvrđeno da je tužena Privredna banka d.d. u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana,

čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke

donesene u povodu te tužbe (14.6.2018.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 11.3.2021., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

25. Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem tužitelja i svjedoka kao nepotrebnih u ovom postupku budući da je odredbom članka 502.c ZPP-a propisan direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, te u navedenom pravcu nema potrebe ponovno provoditi dokazni postupak (stav izražen u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2233/2019 od 10.6.2020. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2245/17 od 20.3.2018.).

26 Parnični trošak je dosuđen tužitelju po odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 1.000,00 kn, sastava podneska od 10.12.2021. 1.000,00 kn, zastupanja na ročištu od 17.2.2022. 1.000,000 kn, sastava podneska od 21.3.2022. 1.000,00 kn, zastupanja na ročištu od 23.5.2022. 1.000,00 kn, na ročištu od 23.6.2022. 500,00 kn, PDV-a 1.375,00 kn, sudske pristojbe na tužbu 250,00 kn, sudske pristojbe na presudu 250,00 kn i trošak predujma za financijsko vještačenje 1.500,00 kn.

27. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 23. lipnja 2022.

Sudac

Jasmina Pintarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismenim podneskom u 4 primjerka.

Dna

1.O. Z. K., K.

2.O. d. L. i p., Z.