REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac

Poslovni broj: P-1050/2020-17

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda, Mislavu Polić, kao sucu pojedincu, u pravnoj tužitelja pod 1. A. V., OIB:…. vl. obrta za ugostiteljstvo L., P. K. ., K. K., zastupana po punomoćniku D. P. odvjetniku u S. protiv tuženika K. C., z., OIB:…., iz K. S., .., zastupan po punomoćniku D. Č., odvjetniku iz K. K., radi isplate nakon zaključene glavne rasprave dana 2. svibnja 2022. i po objavi presude dana 23.lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi :

I. "Dužan je tuženik K. C. P., K. S., OIB:…, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici A. V., vl. Obrta za ugostiteljstvo L. iz K. K., OIB:… iznos od 239.000,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na:

-iznos od 139.000,00 kn od 01.10.2015.g.pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima za razdoblje dulje od godinu dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena,

-iznos od 100.000,00 kn od 04.10.2016.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima za razdoblje dulje od godinu dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 47.871,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište ,uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima za razdoblje dulje od godinu dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena“.

r i j e š i o  j e

„I. Određuje se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine u visini od 239.000,00 kn predlagatelju osiguranja A. V. vl.obrta L. koja ima tražbinu prema protivniku osiguranja K. C. P. i to :

-zabranom protivniku osiguranja da raspolaže odnosno otuđi, optereti nekretnine i to zemljište označeno kao dio čestice zem.kat. oznake 1822 u površini od 5667 m2 i dio čest.zem.1823 u površini od 10.841 m2, obje smještene u K.O. K. Š..

II. Predmetna zabrana otuđenja i opterećenja nekretnina smatra se provedenom dostavom ovog rješenja protivniku osiguranja.

III. Predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kada ona postane ovršna na nekretninama protivnika osiguranja, bez obzira ako poslije ove zabrane treća osoba stekne ili uknjiži svoje pravo.

IV. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okonačanja parničnog postupka koji se vodi.“

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu naslovnom sudu radi isplate dana 08.02.2018.g. u kojoj navodi da su stranke zaključile ugovor o zakupu dana 08.01.2015.g. kojim su dogovorile da će tuženik dati u zakup tužitelju zemljište označeno kao dio čestice zemlje 1822 u površini od 5667 m2 i dio čestice zemlje 1823 u pov. od 10841 m2 koje su obje smještene u K. Š., a sve u svrhu izgradnje auto kampa sa četiri zvjezdice. Predmetni ugovor da je zaključen na određeno vrijeme i to na vrijeme od 21 godinu odnosno od 08.01.2015.g. do 01.01.2036.g. Stanke da su dogovorile plaćanje godišnje najamnine od 30.000,00 EUR-a. Tužiteljica je platila iznos zakupnine od 239.000,00 kuna. Tužiteljica da je tražila od tuženika da sklope aneks ugovora u kojem će definirati da će se zakupnina početi plaćati kada se kamp stavi u funkciju. Tuženik da je dana 17.01.2018.g. ortazao ugovor o zakupu i time tužiteljici uzrokovao štetu. Tužiteljica tvrdi da tuženik nije ipunio uvjete za otvaranje kampa odnosno nikada nije dostavio geodetsku podlogu , potpisanu od vlasnika susjednih parcela kao što nije niti definirao dio obale kojim se utvrđuje veličina pomorskog dobra pa da se iz toga razloga nisu niti ostvarili uvjeti za otvaranje kampa. Tužiteljica da je više puta pozivala tuženika da dostavi poterbitu dokum.kako bise mogla ishoditi građevinska dozvola za otvaranje kampa. Time da je tuženik zadržao primljena sredstva bez pravnog osnova te da se stoga zahtijeva povrat danih odnosno primljenih sredstva od strane tuženika i to iznos od 139.000,00 kn s kamatama počevši od 01.10.2015.g. te iznosa od 100.000,00 kn sa kamatama počevši od 04.10.2016.g.Tužiteljica je od suda zatražila i izdavanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine zabranom protivniku osiguranja da raspolaže, otuđi ili optereti nekretnine i to zemljište - dio čestice zem.1822 površine 5667 m2, te dio čestice zem.1823 pov.10841 m2 koje su obje smještene u K. Š., te je predložila da ova priv.mjera ostane na snazi do pravomoćnog okončanja spora.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i prijedlog za određivanje privremene mjere usprotivio se tužbi i tom prijedlogu. Tuženik ne osporava da bi tužiteljica tuženiku isplatila ukupan iznos od 239.000,00 kn, no ističe kako tuženik na sebe nije preuzeo obveze na koje upire tužiteljica .Tuženik naprotiv ističe da tužiteljica nije ispunila svoje dospjele obveze naspram tuženika te da iz konto kartice proizlazi da bi ista dugovala tuženiku iznos od 47.750,00 kn. Radi toga da joj je tuženik i otkazao ugovor o zakupu, te da je tužiteljica isključivo odgovorna za otkaz predmenog ugovora jer da nije ispunila svoje dospjele obveze plaćanja zakupnine u ugovorenim rokovima prema tuženiku. Tuženik tvrdi da traženje tužiteljice da se zaključi Aneks ugovora o zakupu po kojem bi se visina zakupa počela plaćati kada se kamp stavi u funkciju ili da se dužina zakupa produži za 2 godine, nije od značaja za presuđenje u ovoj pravnoj stvari jer da tuženik takav dodatak nije potpisao niti na bilo koji način pristao. Tuženik tvrdi da predlagateljica osiguranja nije dokazala da su kumulativno ispunjeni uvjeti za donošenje privremene mjere, odnosno da nije učinila vjerovatnim postojanje svoje tražbine nti opasnost da bi neodređivanjem priv.mjere istoj nastala nenadoknadiva šteta.

3. U dokaznom postupku sud je pregledao: Ugovor o zakupu zaključen između stranaka zaključen u K. S. od 8.1.2015.g.ovjerovljen pod br. OV-677/2015

od strane j.b. M. I., Dopis tuženika od 17.1.2018.g upućen tužiteljici, Dopis tužiteljice od 25.11.2017.g. upućen tuženiku radi sklapnja aneksa ugovora kojim bi zakup bio duži za 2 godine, Račun o plaćanju tužitelja iznosa od 239.000,00 kn, Izvadak iz sudskog registra za tvrtku K. C., poljoprivrednu zadrugu,

Obrtnicu koja glasi na ime tužiteljice, Skicu označenu slovima: A-B-C-D-A čest.zem.1823 pov.1000 m2, skicu Geodezije d.o.o.- L. A. površine 365 m2 nastao od čest.zem.1822, lik B površine 87 m2 nastao od čest.zem.1823, Konto Karticu K. C., za period od 1.1.2015.g. do 31.12.2015.g. -str. 27 spisa, konto karticu tuženika za period od 1.1.2016. do 31.12.2016.g. – str. 28 spisa, konto karticu tuženika za 1.1.17. do 31.12.2017.g.- str. 29. spisa, Zapisnik o saslušanju svjedoka M. V. na ročištu dana 24.7.2018.g., Zapisnik o salušanju zz tuženika J.

Š. na ročištu dana 29.10.2018.g., Zapisnik o saslušanju svjedoka A. P.,

Zapisnik o saslušanju tužiteljice i ponovnom saslužanju svjedoka M. V. i zz tuženika J. Š. dana 23.2.2022.g.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan . Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak. 5. Među strankama nije prijeporno slijedeće:

- da su zaključile Ugovor o zakupu od 8.1.2015.g. sa obvezom plaćanja zakupnine u iznosu od 30.000,00 EUR-a godišnje protuvrijednosti u kunama

6. Kao prijeporno ostalo je za raspraviti:

- da li tužiteljica ima pravo na povrat uplaćenih 239.000,00 kn na ime zakupnine u okolnostima kada je projekt .. spreman za poslovanje krajem 2017.g. odnosno početkom 2018.g.,

- da li tužiteljica ima pravo na povrat sredstva u okolnostima otkazivanja ugovora o zakupu sa danom 18.01.2018.g.

- da li su stranke sporazumno raskinule ugovor o zakupu ili se radi o jednostranom raskidu ugovora o zakupu.

7. Iz Ugovora o zakupu proizlazi da je isti zaključen na 21 godinu te da bi predmet zakupa bilo zemljište označeno kao dio kat.čest.zem.1822 površine 5667 m2 i dio čest.zem.1823 površine 10.841 m2, obje K.O.K. Š., a u svrhu izgradnje autokampa sa 4 zvjezdice , te je u čl.5.ugovora ugovorena godišnja zakupnina od 30.000,00 EUR-a protuvrijednosti u kn time što će se ista plaćati u 2 obroka i to najkasnije do 1.10.tekuće godine 50% a drugih 50% do 31.12.tekuće godine s time da je zakupnik za 1.godinu zakupa pored zakupnine platiti PDV, poreze i prireze najkasnije do 1.10.2015.g. a zakupninu za drugu godinu zakupa platiti uz PDV, poreze i prireze najkasnije do 31.10.2016.g.

8. Iz iskaza M. V. proizlazi da je on u ime tužiteljice dogovarao uvjete davanja u zakup zemljišta u K. Š., predio R. a radi izgradnje A., te da

je osobno razgovarao sa predstavnikom tuženika J. Š., tražeći od njega odgovor da li je predmetna nekretnina „čista“i da li su utvrđene međe na što da je dobio ogovor da je pravno sve u redu. Međutim u ishođenju potrebne dokumentacije da su se pojavili problemi, jer u gradskoj upravi grada K. dobio je inf.da nije riješeno pitanje pomorskog dobra , da nije riješeno pitanje edne prometnice, koja je navodno trebala ići preko predmetnog zemljišta, ali i problem što susjedi nisu htjeli dati suglasnost.ZZ tuženika da je bio sa njim na terenu i bio upoznat sa svim problemima. Zato da je tražio da se aneksom prolongira početak rada A., a tuženk da ga je uvjeravao da to nije potrebno,ali da je sva dokumentacija bila riješena krajem 2017.g., a raskid ugovora da nije tražio jer je dobivao obećanja da će sve biti u redu.

9. Tuženik je u svojim podnescima isticala da je sve uplate tužieljica izvršila nakon što je njen otac saznao za probleme, te da je ugovoru o zakupu navedeno da predmet zakupa nije dio čest.zem.1823 i to jugosistočni dio označen slovima a-b-c-d-a-uk. pov. 1.000,00 m2 te dio čet.zem.1822 i to južni dio označen u skici slovom A pov. 365 m2 i dio čest.ze,.1823 i to jugozapadni dio u skici označen slovom B ukupne površine 87 m2, a koje su obje skice sastavni dio ugovora.

10. Iz iskaza zz tuženika J. Š. koji je naveo da je dogovor bi da se tijekom 2015.g. ne vrši plaćanje zakupnine jer je to vrijeme ostavljeno radi pribavljanja dokumentacije, da je ugovor otkazan u siječnju, 2018.g. jer tužiteljica nije podmirila svoje obveze ali da on niti njegova tvrtka nisu bili u obvezi sudjelovati u pribavljanju dokumentacije potrebne za autokamp. Preduvjet da je bio da tužiteljica plati zakupninu za 2016.g. ali kako to nije učinila došlo da je do otkaza ugovora. Naveo je da je bio upoznat sa poteškoćama oko pribavljanja dokumentacije i kada mu je M. V. rekao u ljeto 2017.g. da je sa papirima pri kraju, on da je ponudio opciju da je moguća dalnja suradnja samo pod uvjetom plaćanja i ispunjenja obveze za 2016.g.

11. Iz iskaza A. P. proizlazi da je isti imao namjeru biti suinvestitor projekta ali zbog poteškoća u sređivanju dokumentacije što se proteglo na 2 do 3 godine da je odustao. M. V. da je sve priveo kraju ali da je bilo kasno jer je tuženik otkazao ugovor, detalje da ne zna, ali da zna da je M. V. uložio novac a da je posao propao.

12. Tuženik je istakao da tužiteljica uopće nije reagirala na obavijest o otkazu ugovora niti se protivila obavijesti tuženika od 17.1.2018.g. o tom da se ugovor otkazuje zbog neispunjenja njenih ugovornih obveza, već traži da joj se nadoknadi šteta, ali da nema ni štete niti štetne radnje, a niti je tuženik tu štetu prouzročio. Tuženik ponavlja da na strani njega kao zakupodavca nisu bile ugovorene nikakve obveze na koje tužitelj upire.

13. Općinski sud u S. dana 28.2.2019.g. donio je presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev, na koju je presudu tuženik uložio žalbu u kojoj posebice ističe čl. VII. Ugovora o zakupu iz kojeg članka da proizlazi suglasnost tužitelja da nikada neće potraživati naknadu štete niti povrat isplaćenih zakupnina iz osnova zakupa predmetne nekretnine bilo zbog svoje krivnje ili bez svoje krivnje. Rješenjem ŽS u V. br. Gž-468/2019 od 14.2.2020.g. prihvaćena je žalba tuženika i ukinta presuda i rješenje Općinskog suda u S. br. P-661/2018. Citiranom odlukom Ž. suda sukladno napucima koje je dao taj sud prvostupanjski sud je zaključio:

1.da su stranke dana 8.siječnja 2015.g. zaključile ugovor o zakupu te da je predmet zakupa bilo zemljište označeno kao dio katastarske čestice 1822 u površini 5.667 m2 i dio katastarske čestice 1823 u površini od 10.841 m2, obje K.O.K. Š. a sve u svrhu izgradnje autokampa sa četiri zvjezdice a koji ugovor o zakupu je zaključen na razdoblje od 21 godinu, te da je čl.5. ugovora ugovorena godišnja zakupnina time da će se ista plaćati u 2 obroka i to najkasnije do 1.listopada tekuće godine, a drugih 50% do 31.prosinca tekuće godine, s time da je zakupnik u obvezi zakupninu za prvu godinu zakupa platiti u visini od 15.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna uvećanoj za PDV, poreze i prireze do 1.10.2015.g., a zakupninu za drugu godinu (2016.g.), PDV, poreze i prireze u visni od 15.000,00 EUR-a najkasnije do 31.10.2016.g., ali da je tuženik otkazao predmetni ugovor zbog nepodmirenja dospjelih obveza sa danom 17. siječnja 2018.g.

2.Ocjenjujući iskaze M. V. koji je iskazao kako se trudio dugo trajao (trajao je pune 2 godine) te iskaz zz tuženika J. Š. koji je iskazao da su mu bili poznati svi problemi oko ishođenja potrebite dokumentacije radi stavljanja auto kampa u funkciju, ocijenio je da je tuženik upućivanjem obavjesti o otkazu ugovora o zakupu jednostrano raskinuo predmetni ugovor o zakupu. Tužiteljica pak da se pozivala na okolnosti koje su nastupile nakon zaključenja ugovora a nisu se mogle predvidjeti u trenutku zaključenja ugovora , a to su dakle promijenjene okonosti zbog kojih zaključeni ugovor ne može ostati na snazi na način kako je sklopljen, pa je iz toga razloga ista predlagala i zaključenje Aneksa ugovora kako bi se precizno utvrdio početak stvljanja u funkciju autokampa a time i početak obveze plaćanja zakupnine. Kada se navdenom pridoda da je zz tuženika kazao da za 1.godinu postojao dogovor između parničnih stranaka da tužiteljica zbog potrebe pribavljanja dozvola ne plaća zakupninu onda je ovaj sud stava da je baš u vrijeme otkaza ugovora o zakupu 17.1.2018.g.došlo do jednostranog raskida ugovora o zakupui to od strane tuženika.

3.Nadalje, kod činjenice da je tuženik - zakupodavac - predmetnih nekretnina ujedno, i njihov vlasnik,što je i zakonska preumpcija, ovaj sud je stava da je bilo zakonito i logično da vlasnik nekretnine osigura ili barem da sudjeluje aktivno u pripremi dokumentacije, odnosno on je taj koji svoju nekretninu predaje u zakup, i stoga je u obvezi osigurati tužitelju katastarsku izmjeru predmenih nekretnina, kako bi se svrha zakupa privela namjeni zakupa. To posebice iz razloga što tuženik u konačnici 18.1.2018.g. prosljeđuje tužiteljici otkaz ugovora o zakupu, i to ugovora koji nije ispunjen, obzirom da svrha zakupa i privođenje namjeni nekretnine koja je predmet zakupa traje više od 2 godinei biva završena od strane tužitelja i o njegovom troško tek krajem 2017.g. Dakle, tek tada su se ostvarili zakonski uvjeti za plaćanje zakupnine. Osim toga evidentna je kontradiktornost u iskazu zz tuženika koji je rekao da je bio upoznat sa teškoćama oko rješavanja dokumentacije pa da je zato bio dogovor (kojeg isto tako nema u pisanom obliku) da prvu godinu zakupa tužiteljice ne plaća zakupninu, dok s druge strane navodi kako tužiteljica treba platiti zakupninu za 2015.g. i 2016.g. i da on ne zna ništa o problemima oko pribave dokumentacije i stavljanja autokampa u funkciju jer da ga tužiteljica nije kontaktirala i upozorila na poteškoće dobivanja potrebne dokumentacije.

4.Sud je u ponovljenom potupku saslušao i parnične stranke i to A. V. iz čijega iskaza proizlazi da je sve radnje u svezi ugovora poduzimao njezin otac M.

V., te je ponovno saslušao oca užiteljice M. V. iz čijega iskaza proizlazi d je njegova kćer bila vlasnik obrta L. i da je potpisala ugovor od 8.1.2015.g. ali da je on vodio sve razgovore oko uvjeta ugovora, te da je on svu potrebnu dokumentaciju za tuženika kao vlasnika predmetnih nekretnina ishodovao, te da je tražio da se Aneksom prolongira početak rada kampa na što tuženik da nije pristao, iako je uvjeravao da je sva dokumentacija čista što nije bila istina. Iz iskaza saslušanog zz tuženika u ponovljenom postupku jasno proizlazi da je točno da je tužiteljica platila iznos od 239.000,00 kn ali da se to odnosi na 2015.i 2016.g. te da ona dugoju i obvezu i za za 2017.g. koja da je dospjela i to da duguje dalnjih 30.000,00EUR-a , te da je tražio plaćanje razlike za 2016.g.u iznosu od 47.750,00 kn unatoč tome što nije izdao račune. Naglasio je da M. V. sredio dokumentaciju ali da nije tražio da se participira u tim troškovima. Naveo da je da tužiteljici poslan dopis 17.1.2018.g. da plti 47.750,00 kn ali kako nije bilo odgovora da je tuženik istoj proslijedio otkaz koje ovaj sud ocijenjuje kao namjeru tuženika da jednostrano raskine ugovor o zakupu.

5.Prema tome, pozivanje tuženika na čl.7.toč.5.ugovora o zakupu po kojoj je ugovoreno da ako zakupnik svojom krivnjom i bez svoje krivnje od dana ulaska u zakup i posjed predmetne nekretnine ne ishodi sve potrebne dozvole za izgradnju autokampa da nema pravo na naknadu štete i na povrat isplaćene zakupnine. Ovaj sud ocijenjuje da je ova odredba ugovora suprotna moralu i prisilnim propisima, jer obvezivati tuženika da i kada nije kriv isto kao da je kriv zbog dugog trajanja pribave potrebite dokumentacije se protivi prisilnim propisima. Naime ako je netko odgovoran za štetu, on je dužan naknaditi ju jer je svojim radnjama prouzročio isti.Ako pak nije odgovoran za nastalu štetu jer nema njegovog doprinosa u nastanku štete , nije odgovoran za štetu i nije doprinio nastanku iste, i tada nema uzročno posljedićne veze između štetne radnje i nastale štete.

14. Prema mišljenju ovoga suda tužiteljica nije doprinjela nastanku štete, ona trpi štetu jer je tuženik „na nju prebacio obvezu ishođenja dokumentacije„ a za to vrijeme ubirao i naplatio zakupninu, sve u situaciji kada autokamp nije u funkciji - ne posluje. Tuženik je taj koji je postupio protivno moralu i prisilnim propisima, ne sudjelujučući u pribavi dokumentacije i za to vrijeme ubirući zakup. Kada je tužitelj sve sredio “tuženik mu otkazuje ugovor. Zašto ?? Naravno očigledna je namjera da zadrži plaćeno bez ikakvog pravnog osnova i da poveća svoju imovinu, a umanji imovinu tužitelja. Tuženikovo pozivanje na neplaćanje dospjele zakupnine je bez uporišta obzirom da i iznose koje je naplatio nije bilo dopušteno i zakonito da naplati, a sve kod činjenice njegove pasivnosti da kao vlasnik nekretnine jamči zakupniku da ne postoje pravni nedostaci za njegovu nekretninu, koji su evidentno postojali jer autokamp nije stavljen u funkciju a zakupnina je plaćena. Sam iskaz da zz tuženika da mu tužiteljica nije odgovorila na dopis o neplaćenoj zakupnini nije dokaz njezine suglasnosti.Otkaz od strane tuženika koji je potom uslijedio znači jednostrani raskid ugovora o zakupu ali i tom slučaju svaka strana koja je nešto primila po ugovoru dužna je drugoj strani to i vratiti. Prema tome navodi tuženika o otkazu zbog neplaćanja dospjele zakupnine u situaciji kada se radi na tome da se autokamp počne koristiti, da se stavi u funkciju su neutemeljeni.

15. Dakle, zaključak je suda pozivom naodredbe čl.320.st.1. i čl.319.ZOO-a da su tijekom postupka utvrđene odlučne činjenice:

-da je ugovor o zakupu od 08.01.2015.g. sklopljen prema unaprijed pripremljenom sadržaju odnosno tuženik je po svojoj odvjetnici (kako to nesporno iznose obje parnične stranke)sastavio sadržaj ugovora , pa u tom slučaju nejasne odredbe treba tumačiti u korist druge ugovorne strane (tužitelja). To znači da pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom (čl.3.ZOO-a-načelo ravnopravnosti stranaka, čl.4. ZOO-a-načelo savjesnosti i poštenja, čl.6. ZOO-a načelo zabrane zlouporabe prava suprotno svrsi zbog koje je ono ustanovljeno, čl.7. ZOO-a načelo jednake vrijednosti činidaba, čl.8. ZOO-a načelo zabrane prouzročenja štete jer svatko je dužan uzdržati se od postupaka kojim se može drugima uzrokovati šteta).

-da je tuženik jednostrano raskinuo ugovor o zakupu i to nastojeći to prezentirati na način da tužiteljica nije ispunila svoju obvezu. No čl.360.ZOO-a treba dovesti u vezu sa čl.357.i to st.2.koji propisuje da ugovaratelj odgovara i za pravne nedostatke ispunjenja i dužan je štititi drugu stranu od zahtjeva i prava trećih kojima bi njezino pravo bilo suženo.

-da tuženik pozivajući se na nepoštene uglavke ugovora o zakupu želi zadržati primljeno, unatoč činjrnici što tužiteljica nije koristila autokamp, niti poslovala, za koji je ishodila svu potrebnu dokumentaciju. Posve je jasno da postoji opasnost da će tuženik sada posve sređen projekt iskoristiti za sklapanje novoga ugovora o zakupu sa trećom osobom i tako omesti tužiteljicu u njezinom traženju da joj vrati primljena sredstva,

-da je nakon zaključenja ugovora o zakupu od 8. siječnja 2015.g. došlo do izvanrednih promijenjenih okolnosti (koje propisuje čl. 369. st.1 .ZOO-a-NNbr.35/05, 41/08, 125/11, 78/15-dalje ZOO-a) nastalih nakon sklapanja ugovora (tužiteljica je pune 2 godine poduzimala radnje za sređivanje pravne dokumentacije za korist tuženika kao vlasnika predmetnih nekretnina )pa je ispunjenje daljnjih obveza za tužiteljicu postalo otežano (platila je 239.000,00 kn za 2015.g.i 2016.g. u okolnostima kada nije poslovala t.j. nije mogla obavljati djelatnost jer dokumentacija tuženika, kako vlasnička tako i popratna -druga nije bila podobna za stavljanje u funkciju autokampa), pa je stoga i zahtijevala da se ugovor Aneksom izmjeni i „starta sa plaćanjem od trenutka kada je dok.sređena „odnosno tražila je produženje ugovora za još 2 godne te da se uzme u obzir plaćeno naravno tek od 1.1.2018.g.(dokumentacija završena krajem 2017.g. ) da bi u konačnici „dobila“otkaz ugovora „jer nije ispunila svoju obvezu“, što je ovom sudu neprihvatljivo i nedopušteno,

-da je učinak raskida propisan čl.368.ZOO-a i to baš čl.2. koji je primjenjiv u konkretnom a koji propisuje da :“ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično ima pravo na povrat onoga što je dala.“

16. Radi toga su prema stavu ovoga suda i pozivom na odredbe čl.344.st.1.,345.st.1.toč.3. Ovršnog zakona (NN br.112/12,25/13,93/14,55/16,73/17) kumulativno ispunjene pretostvke za određivanje priv.mjere jer po ocjeni ovoga suda postoji opasnost da će tuženik spriječiti i znatno otežati naplatu tražbine tužiteljice, te imovinu –predmetne nekretnine,sada u sređenom stanju“, otuđiti ili na drugi način njima raspolagati a time bi za tužiteljicu mogla nastati nenadoknadiva šteta obzirom da bi se našla u situacija da uložena i plaćena sredstva ne može vratiti. Sama činjenica što tuženik nakon sve pribavljene dokumentacije ima „samo“ izraditi elaborat s parcelacijom čime bi precizno određeni dijelovi nekretnina dobili zaseban broj time bi tuženiku bilo lako i jednostavno naći novog zakupnika, zadržati primljena sredstva. Redovito poslovanje tuženika kao zadruge nije jamstvo da će tužiteljica u konačnici i dobiti primljena sredstva jer trenutna pozitivna bilanca, lako i u kratkom roku može postati negativna –blokadom računa, što je općepoznata činjenica kada je riječ o poduzetništvu u RH.

17. Tuženik je prema mišljenju ovoga suda zadržao sredstva bez pravne osnove, odnosno s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala, pa je sukladno čl.1111. st.3. ZOO- a tuženik dužan vratiti primljena novčana sredstva .

18. Tim slijedom ovaj sud je primijenio načelo slobodne ocjene dokaza iz odredbe čl.8.ZPP-a, te je temeljem dokaza koji prileže spisu (saslušanja svjedoka i stranaka, pregledom ugovora o zakupu i utvrđenjem prave volje ugovornih strana ) utvrdio gore navdene odlučne činjenice i dao ocjenu svih provedinih dokaza u postupku.

19. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a sud nema ovlasti izvoditi dokaze po službenoj dužnosti.

20. Tužbeni zahtjev je osnovan. Punomoćnik tužitelja je popisao parnični trošak. -U smislu odredbe članka 219.Zakona o parničnom postupku(NN br.117/05, 88/05, o2/07, 123/08, 157/11, 148/14, 25/13, 89/14) svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, a čl.299.istog zakona propisano je da su stranke dužne već u tužbi, i na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti sve dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

-U smislu odredbe iz čl.221 a ZPP-a(NN br.117/05, 88/05, o2/07, 123/08, 157/11, 148/14, 25/13, 89/14) propisano je da će sud ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, tužiteljica na kojoj je teret dokaza je dokazala svoje tvrdnje u svezi traženja povrata plaćnih novčanih sredstva tuženiku.

21. Slijedom navedenih utvrđenja sud zaključuje da je tužbeni zahtjev valjalo usvojiti.

22. Odluka suda o troškovima postupka koji su dosuđeni tužitelju , utemeljena je na odredbi čl.154. Zakona o parničnom postupku (obzirom da je tužiteljica uspjela u sporu a tuženik je u cijelosti izgubio parnicu) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to: za trošak utvrđen presuddom P-661/18 u iznosu od 21.105,00 kn, zastupanje na ročištu 30.11.2020.g. u iznosu od 2.500,00 kn, zastupanja 11.02.2021.g. u iznosu od 2.500,00 kn, zastupanja 28.10.2021.g. u iznosu od 2.500,00 kn, zastupanja 23.02.2022.g. u iznosu od 2.500,00 kn, sastav podneska od 24.04.2022.g., zastupanja na ročištu 02.05.2022.g. što daje iznos od 36.105,00 kn na ime zastupanja po pun. +PDV (25%)u iznosu od 9.026,25 kn, te iznos pristojbi na tužbu i presudu od 2.740,00kn što daje sveukupan iznos troška koji je dosuđen tužitelju od 47.871,25 kn.

U Splitu 23. lipnja 2022.

SUDAC

Mislav Polić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis