Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž R-683/2022-2

Split, Gundulićeva 29a

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu, mr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja T. Ž., OIB: ... iz Z., zastupanog po punomoćnici S. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. i J. , j.t.d, u O., protiv tuženika Bolnice, Z., OIB: ... iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-12953/2020-12 od 24. ožujka 2022., dana 23. lipnja 2022.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-12953/2020-12 od 24. ožujka 2022. u pobijanom dosuđujućem dijelu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u naložio tuženiku da isplati tužitelju bruto iznos od 19.172,15 kuna s osnova razlike plaće, sa pripadajućom zateznom kamatom, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos, koji zbrojeni daju dosuđeni iznos od 19.172,15 kuna. Pored toga, prvostupanjski je sud u izreci pobijane presude odlučio i o parničnom trošku na način da je naložio tuženiku da s ovog osnova isplati tužitelju iznos od 4.375,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom.

2. Protiv prvostupanjske presude, očigledno u dosuđujućem dijelu tuženik je podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji su žalbeni razlozi propisani odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08 i 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14- odluka USRH i 70/19, dalje: ZPP). Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da ukine prvostupanjsku presudu, u pobijanom dosuđujućem dijelu, te u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tužitelja. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja da mu tuženik kao poslodavac s osnova razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. isplati ukupan bruto iznos od 19.172,15 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom. Tužiteljica ovaj iznos potražuje na temelju odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., dalje IDDS, te na temelju Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

5. Nadalje je za reći kako ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede sukladno odredbama članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni bitna povreda odredbe iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se u žalbi posebno poziva tuženik.

6. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi slijedeće:

- da je tužitelj u predmetnom razdoblju bio zaposlen kod tuženika i da se na tuženika primjenjuju odredbe Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“, broj 27/01 i 39/09, dalje: ZPJS),

- da je tuženik u predmetnom razdoblju tužitelju isplaćivao plaću primjenom osnovice u iznosu od 5.108,84 kuna,

- da su dana 23. studenog 2006. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara - medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., 2008. i 2009. godini i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine, te su odredili osnovicu u visini od 5.415,37 kn (dalje: Sporazum)

- da je 13. svibnja 2009. između Vlade Republike Hrvatske i istih sindikata javnih službi sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je privremeno zamrznuta osnovica za izračun plaća na razini iz 2008. godine odnosno, u visini od 5.108,84 kn; dok je člankom III. utvrđen način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno 2 ili više % u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a u članku IV. odredili su i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj (dalje: Dodatak);

- da su dana 26. listopada 2011. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a koje izmjene nisu potpisane od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen članak III., članak IV. i članak VII. Dodatka na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanim u članku III. do V. tih Izmjena i dopuna (dalje: Izmjene i dopune),

- da su te Izmjene i dopune utvrđene i Odlukom od 7. prosinca 2011. Arbitraže sastavljene temeljem Sporazuma o arbitraži (dalje: Arbitražna odluka),

- da su dana 28. prosinca 2012. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna u odnosu na članak IV. u vezi sa člankom VII. Dodatka (dalje: Vjerodostojno tumačenje),

- da je prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. godine tj. 12 tromjesečja uzastopno; dok je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, u trećem tromjesečju 2015. godine od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%,

- da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 29. prosinca 2016. o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ista određena u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. odnosno počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena u veljači 2017.,

- da su Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u članku 49. stavku 4. ugovorile „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU/07,

- da je prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 115/10., dalje: TKU/10) u članku 51. stavku 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima,

- da je člankom 51. stavkom 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 141/12; dalje: TKU/12) ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

7. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev (osim u dijelu zatezne kamate), očigledno na temelju odredbi članka 2. ZPJS-a, te članaka 2. i 3. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 39/09 i 124/09, dalje: ZOPJS), te uz primjenu pravnog shvaćanja prema kojem Izmjene i dopune predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. ZOPJS i da su uvjeti za povećanje osnovice ispunjeni krajem 2015.

8. Odredbom članka 2. ZOPJS-a određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom; dok je odredbom članka 3. propisano da danom stupanja na snagu ZOPJS prestaju važiti odredbe članka 5. stavka 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“, broj 27/01, dalje: ZPJS/01) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju ZPJS/01 ili na bilo kojem drugom pravnom temelju, te je ZOPJS stupio na snagu dana 24. listopada 2009.

9. Prema mišljenju ovog suda, ugovorne strane su potpisivanjem TKU/07, TKU/10 i TKU/12, ugovorile da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u Izmjenama i dopunama, odnosno Arbitražnoj odluci. U preambuli Izmjena i dopuna navedeni su uvjeti za povećanje osnovice za određivanje plaće odnosno, navedene su četiri faze za osiguranje primjerene i pravedne cijene rada: očuvanje postojeće razine plaća i standarda zaposlenika u vrijeme krize i recesije, vraćanje osnovice za plaće koja je vrijedila za mjesec siječanj 2009. godine (članak III.), vraćanje pariteta između plaća koji su bili u 2008. godini (članak IV.), i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dostizanja.

10. Za napomenuti je da su Izmjene i dopune donesene nakon Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj 124/09), koji je stupio na snagu 24. listopada 2010., slijedom čega su iste na snazi u utuženom razdoblju, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženici da tužiteljici isplati razliku manje isplaćenih plaća. Također, Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o pokretanju postupka pregovora o sklapanju izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama dana 16. ožujka 2016., u kojoj su u članku I. kao važeći dokumenti navedene i Izmjene i dopune i Arbitražna odluka iz čega jasno proizlazi da je Vlada Republike Hrvatske te dokumente prepoznala kao obvezujuće tj. da isti imaju snagu kolektivnih ugovora.

11. Nadalje, temeljem izričite zakonske odredbe članka 2. ZOPJS-a Odluka se očito primjenjuje godinu dana, slijedom čega ne može vrijediti neograničeno, a stupanjem na snagu Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, koji određuje da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, te potom sklapanjem kolektivnih ugovora, navedena Odluka je stavljena izvan snage.

12. Konačno je za reći kako je člankom VII. stavak 1. Izmjena i dopuna određeno je da za slučaj da realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. - V. Izmjena i dopuna, usklađenje se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Dakle, odgađa se usklađivanje pariteta koje je propisano člankom IV. Izmjena i dopuna, dok se navedeni uvjeti ne odnose i na povrat osnovice, odnosno na članak III. istog. Naime, člankom IV. Izmjena i dopuna određeno je da će se nakon šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. utvrđivati odnos pariteta, te je potom propisan postupak mijenjanja plaća kako bi se smanjio paritet, s tim da je ugovoreno da će se navedeno usklađenje prolongirati za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Navedenim odredbama nije dana mogućnost prolongacije primjene osnovice iz članka III. Izmjena i dopuna, već je time ugovorena odgoda uskladbe.

13. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. se, među ostalim, navodi: „1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz članka III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe članka VII. stavka 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja). 2. Ispunjenje uvjeta iz članka III. nije preduvjet primjene članka IV., a ispunjenje uvjeta iz članka III. i IV. nije preduvjet primjene članka V., a članak VII., na članaka III. do V., na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji). Prema tome, odredbom članka VII. IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe članka III. o „povratu“ osnovice, jer se odredba članka VII. IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (članak IVi V. IDDS). Dakle, odredbom članka VII. IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe članka III o „povratu“ osnovice, jer se odredba članka VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (članak IV. i V. IDDS-a).“

14. Također je za reći kako Zakon o izvršavanju državnog proračuna ne zabranjuje korisnicima državnog proračuna isplatu plaće u visini sukladno ugovorenim obvezama. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije od utjecaja je li Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik TKU osigurala sredstva za tu namjenu u državnom proračunu, jer navedena okolnost ne utječe na individualno pravo koje tužitelj ima prema tuženiku kao poslodavcu temeljem ugovora o radu sklopljenog s poslodavcem i temeljem TKU, kojeg se poslodavac dužan pridržavati (članak 6. Zakona o radu "Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR/14).

15. Tuženik u žalbi u bitnome drugačije interpretira materijalno pravo koje je u pobijanoj presudi pravilno primijenio prvostupanjski sud. Pored toga sugerira kako nisu valjane Izmjene i dopune sporazuma o osnovici plaća u javnim službama s obzirom da nije potpisan od strane svih potpisnika prvotnog Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, konkretno da nije potpisan od strane Samostalnog sindikata zdravstvene i socijalne skrbi Hrvatske. Isto tako osporava valjanost Arbitražne odluke od 7. prosinca 2021. S tim u svezi je za reći kako kolektivni ugovor pa tako i njegove izmjene ne moraju nužno sklopiti sve stranke koje su sudjelovale u njegovom pregovaranju. Da bi isti mogao proizvesti valjane pravne učinke, dovoljno je da je potpisan bar od jednog subjekta na strani poslodavca i jednog na strani sindikata. Usput je za navesti kako i iz obrazloženja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. proizlazi kako je IDDS pravno valjan, te da njegove odredbe proizvode pravne učinke, pa tako i na tuženicu. Isto tako pravno je nebitno je li Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi sudjelovao ili ne prilikom donošenja Arbitražne odluke.

16. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev (osim u dijelu zatezne kamate) budući je tuženik trebao obračunavati i isplaćivati plaću tužitelju prema osnovici u visini od 5.415,37 kuna bruto, a sve prema Izmjenama i dopunama i Arbitražnoj odluci.

17. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da tuženik nije isplatio tužitelju dio plaće u predmetnom razdoblju i to baš ukupno 19.172,15 kuna bruto sa pripadajućom zateznom kamatom, a upravo je tuženik kao poslodavac u obvezi isplati tužitelju plaću na temelju odredbe članka 7. stavka 1., članka 90. stavka 1. i članka 92. stavka 1. ZR-a. Na koji će se način tužitelju pravilno obračunati plaća, nije stvar radnika, konkretno tužitelja, a zbog propusta pogrešnog obračuna plaće štetne posljedice svakako ne smije imati radnik koji je plaću ostvario radom kod tuženice. S tim u svezi je za reći da to što se plaća u javnim službama obračunava preko Centralnog obračuna plaća, ne ekskulpira tuženicu kao poslodavca da tužitelju kao radniku isplati plaći.

18. Odluka o parničnom trošku iz izreke prvostupanjske presude pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

19. U svezi sa žalbenim navodima tuženika kako je prvostupanjski sud nezakonito postupio kada je tužitelju priznao parnični trošak pristupa na ročište za objavu presude za reći je slijedeće.

20. Ročište za objavu i uručenje presude održano je 24. ožujka 2022. a na koje je ročište pristupio punomoćnik tužitelja koji je odvjetnik. Također tužitelj je popisao parnični trošak na ročištu za glavnu raspravu od 20. siječnja 2022. kada je rasprava i zaključena. Pored ostalog zahtijevao je i nadoknadu parničnog troška zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 500 kuna + porez na dodanu vrijednost (PDV od 25%) 125,00 kuna, dakle ukupno 625,00 kuna.

21. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je kako o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Nadalje, odredbom članka 164. stavak 2. ZPP-a je određeno kako je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, dok je odredbom stavka 3. navedenog članka propisano kako je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 19.172,15 kuna, proizlazi kako je tužitelj imao trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a ovo u suglasju sa T. br. 9. točka 3. i T, br. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: "Tarifa"). Pri vrijednosti jednog boda od 10,00 kuna (T.br. 50 "Tarife") trošak navedenog zastupanja tužitelja iznosi 500,00 kuna. Na ovaj iznos trebalo je tužitelju priznati i trošak PDV-a od 25% (T. br. 42. "Tarife") što iznosi daljnjih 125,00 kuna ili ukupno 625,00 kuna. Za navesti je kako je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj 1. rujna 2020. zauzeto slijedeće pravno shvaćanje: "Stranci pripada trošak odvjetničkog zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda sukladno odredbama Tbr. 9. točka 3. "Tarife". Za napomenuti je i to kako je odredbom članka 40. stavak 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20) propisano kako je pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici odjela županijskog suda obvezno za sva drugostupanjska vijeća i suce tog odijela.

22. Dakle, kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističe tuženik, kao ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, to je trebalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 23. lipnja 2022.

Sudac:

mr. sc. Ivan Tironi, v. r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte