Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž-680/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. J. F. B., OIB: ..., iz L., Njemačka, zastupanog po punomoćniku B. V., odvjetniku u S., protiv tuženika Ž. K., OIB: ..., iz T., zastupanog po punomoćniku Z. S., odvjetniku u T., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, pod poslovnim brojem 52 Pn-493/19 od 26. studenog 2021., u sjednici vijeća, održanoj 23. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja E. J. F. B. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, pod poslovnim brojem 52 Pn- 493/19 od 26. studenog 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, odbijen je precizirani i konačno specificirani tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 281.191,70 kuna uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate, a točkom II. izreke, naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 65.000,00 kuna.

2. Žali se tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog svih žalbenih razloga, u smislu članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao kupca i sadašnjeg vlasnika nekretnine, prema tuženiku, kao prodavatelju i prethodnom vlasniku nekretnine, za naknadu štete, koju tužitelj od tuženika zahtijeva zbog povrede ugovorne odredbe iz Ugovora o kupoprodaji, koji su stranke sklopile 22. srpnja 2005. godine, navodeći da je tuženik povrijedio ugovorne obveze i to obveze ishođenja građevinske dozvole, jer da tuženik uz zahtjev za izdavanje građevinske dozvole nije predao svu potrebnu dokumentaciju, niti dokaze o plaćenim doprinosima, radi čega tužitelj da je pretrpio različite vidove štete i to trošak izrade Glavnog projekta, trošak plaćanja vodnog doprinosa, komunalne naknade, trošak plaćanja pristojbe u postupku izdavanja građevinske dozvole, štetu u vidu izdatka radi najma stana zbog nemogućnosti korištenja objekta, koji da je bio predmet kupoprodaje, kao i izdatka zakupa poslovnog prostora, koji da je tužitelj nastavio koristiti u prethodno zakupljenom poslovnom prostoru na drugoj lokaciji, u razdoblju od. 1. travnja 2007. godine do 1. travnja 2009. godine.

6. Nije u pravu žalitelj, kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

7. Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja, u obrazloženju pobijane presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Budući, da prvostupanjska presuda nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističe tužitelj, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP- a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

9. Nije u pravu tužitelj, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

11. Tako je po provedenom dokaznom postupku, a na temelju izvedenih dokaza i rezultata kompletne raspravne građe, prvostupanjski sud utvrdio slijedeće činjenice:

- da nije nastupila zastara tužiteljevog potraživanja;

- odredbom članka 1. točkom 4. Ugovora o kupoprodaji, sklopljenog između tuženika, kao prodavatelja i tužitelja, kao kupca, u Trogiru 22. srpnja 2005., ovjerenog od strane Ž. B., Javne bilježnice u T., da je navedeno „Prodavatelj je predao zahtjev za izdavanje građevinske dozvole sa svim potrebnim dokumentima (arhitektonski i dr. projekti itd.)“;

- ugovorne stranke da su pregovarale o uvjetima kupoprodaje, tako i o ugovornoj obvezi ishođenja građevinske dozvole, putem ovlaštene osobe iz agencije za promet nekretnina, koja da je tužitelju kao strancu prevodila ugovorne odredbe, a koju ugovornu odredbu tuženik da je tumačio kao konstataciju njegove radnje podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole predmetnog objekta, bez preuzimanja daljnjih obveza, a što tužitelj da tumači upravo kao obvezu tuženika, da je trebao poduzeti sve radnje za ishođenje građevinske dozvole;

- tuženik da je dao nalog ovlaštenoj osobi pravne osobe za posredovanje nekretninama, da provede radnje potrebne za prodaju nekretnine, koje radnje da su provedene, te agencija za promet nekretnina da je posredovala između ugovornih stranaka, sastavljala ugovorne odredbe, o istima upoznavala stranke, pa i tužitelja, prevodeći mu ih na strani jezik, tako da su te ugovorne odredbe trebale sadržavati stvarnu volju stranaka u vrijeme zaključenja Ugovora o kupoprodaji, te sporna ugovorna odredba da sadrži konstataciju izraženih volja stranaka, kojom tuženik kao prodavatelj da je potvrdio tužitelju kao kupcu činjenicu, da je predao zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, potvrđujući time da je taj zahtjev predao sa svim potrebnim dokumentima (arhitektonskima i drugim projektima itd.);

- uvidom u zaključak Ureda državne uprave u Splitsko dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostave Trogir, od 21. srpnja 2005., u postupku povodom zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole, da je pozvan od toga upravnog tijela upravo tuženik na pokriće posebnih troškova postupka u iznosu od 100,00 kuna;

- uvidom u zaključak Ureda državne uprave u Splitsko dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostave u Trogiru, od 15. studenoga 2005., da je pozvan tuženik na dostavu dokumentacije, dok zaključkom istog tijela od 29. studenoga 2005., da je obaviješten tuženik kao investitor o mogućnosti da se u tome upravnom postupku priključi novi investitor;

- iz podneska tužitelja kod Splitsko dalmatinske županije od 18. veljače 2008., kao naknadnog podnositelja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole, koji zahtjev isti da je kod nadležnoga upravnoga tijela podnio 15. lipnja 2007. godine, da je u tom podnesku sasvim jasna konstatacija tužitelja, kojim je povukao svoj zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, iz razloga što da je tuženik još 2005. godine (dakle prije pokretanja toga postupka od strane tužitelja), također podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, u odnosu na istu nekretninu;

- iz razloga što su se vodila dva upravna postupka iz istog osnova za istu nekretninu, tužitelj da je povukao svoj zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, po čemu da je zaključkom Splitsko dalmatinske županije, Upravnoga odjela za prostorno uređenje Splitsko dalmatinske županije, Ispostave T., od 19. veljače 2008., obustavljen upravni postupak po zahtjevu tužitelja, kojim je tražio izdavanje građevinske dozvole za izgradnju obiteljske kuće na čest. zem. 779/21 k.o. Ž., a koja nekretnina da je predmet Ugovora o kupoprodaji;

- da je tužitelj kao pravni slijednik tuženika, u pogledu predmetne nekretnine, preuzeo upravni postupak koji da se vodio povodom prethodno podnesenog zahtijeva tuženika radi izdavanja građevinske dozvole.

12. Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja spornu ugovornu odredbu tumači gramatičkom i teleološkom metodom, kao samu potvrdu ugovornih stranaka da je tuženik predao nadležnom upravnom tijelu zahtjev za izdavanje građevinske dozvole sa svim potrebnim dokumentima, što da je i bila dužnost tuženika, te da se tuženik nije obvezao provoditi daljnje radnje kod upravnog tijela, vezano za taj postupak, odnosno, tuženik da nije preuzeo obvezu ishođenja daljnje potrebne dokumentacije, dostava koje dokumentacije da mu je naknadno naložena od nadležnog upravnog tijela, niti da je preuzeo obvezu snošenja daljnjih troškova, koji da su u postupku izdavanja građevinske dozvole nastali, od onog trenutka kada ta obveza da je prešla na samog tužitelja, koji da je uvođenjem u posjed predmetne nekretnine postao izvanknjižni vlasnik iste, a provedbom toga upisa u zemljišne knjige i formalni vlasnik predmetne nekretnine.

13. Nadalje, sud prvog stupnja zaključuje, da je tuženik, već ranije kod nadležnoga upravnog tijela podnošenjem zahtjeva radi izdavanja građevinske dozvole, ispunio prvi dio sporne ugovorne odredbe, kojom da je konstatirano da je tuženik kao prodavatelj predao zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, a iz sporne ugovorne odredbe iz Ugovora o kupoprodaji da se može zaključiti, da je tuženik potvrdio tužitelju činjenicu da je uz zahtjev za izdavanje građevinske dozvole priložio potrebnu dokumentaciju, konkretizirajući je u arhitektonskome projektu, ali ne i u kojoj drugoj dokumentaciji, ali da je logično za zaključiti, da se radi o dokumentaciji, za koju da je sam tuženik smatrao da je potrebna kod podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole, a ne o onoj dokumentaciji koja da je propisana zakonom.

14. Nastavno, da se ukazuje točna tvrdnja tuženika, da je u vrijeme podnošenja svojega zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole iz 2005. godine raspolagao dokumentacijom u vidu lokacijske dozvole i arhitektonskog projekta, koje da je i priložio u tom upravnom postupku, kako da je to nadležno upravno tijelo konstatiralo u rješenju o određivanju komunalnog doprinosa, jer inače takvo rješenje da se nije se moglo izdati, odnosno da se ne bi mogla odrediti njegova visina, što da je bila potrebna dokumentacija povodom zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole, a pitanje da je li takva dokumentacija bila potpuna i ispravna, da ne utječe na nastanak odgovornosti tuženika za naknadu štete tužitelju, jer tuženik da je ispunio svoju obvezu prema tužitelju podnošenjem zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole s potrebnim prilozima, a daljnji rizik za uspjeh takvog zahtjeva u potpunosti da pada na tužitelja, kao novog vlasnika nekretnine, koji da je trebao preuzeti taj upravni postupak, što da je konačno i učinio, povlačeći svoj naknadno podneseni samostalni zahtjev iz 2007. godine i pozivajući se na onaj zahtjev, koji da je tuženik podnio 2005. godine.

15. Sud prvog stupnja i zaključuje da činjenica što je izdana građevinska dozvola za predmetni objekt, temeljem dokumentacije koju da je dostavio tužitelj, uz plaćanje svih pripadajućih naknada, da ne čini osnovu odgovornosti tuženika za naknadu štete iz Ugovora o kupoprodaji, jer tuženik, kao ugovorna strana, u tom smislu da nije bio u obvezi tužitelju naknaditi bilo kakve daljnje troškove nastale u postupku izdavanja građevinske dozvole, jer tužitelj, kao kupac da je znao da kupuje objekt bez građevinske dozvole, na to da je pristao i njegov uvjet za sklapanje ugovora da bio, da je tuženik podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za taj objekt s dokumentacijom, a potpunost i valjanost koje dokumentacije ugovorne strane da nisu mogle valjano ocjenjivati, a tuženik da je, uz zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, predao one isprave, za koje da je smatrao da su potpune, a tužitelj takvu činjenicu da je mogao lako provjeriti i prije sklapanja ugovora, ukoliko je smatrao da dokumentacija nedostaje i to utvrditi ugovornom odredbom ili odustati od sklapanja ugovora, što da nije učinio.

16. Pa prema tome, zahtijevana izravna šteta, za koju smatra tužitelj da mu je propustom i prijevarnim ponašanjem tuženika, zbog povrede ugovorne obveze, nastala u vidu troškova za izradu Glavnog projekta, iz osnova plaćanja vodnog doprinosa, plaćanja pristojbe za građevinsku dozvolu i iz osnova plaćanje obveze komunalnog doprinosa, nije utemeljena, jer takav trošak da je bio dužan podmiriti upravo tužitelj, budući je za ovaj očekivani i predvidivi trošak tužitelj mogao znati da će nastati naknadno, po izvršenju ugovora, a na koju obvezu snošenja tih troškova da nije bio u obvezi tuženik, jer u Ugovoru o kupoprodaji takva obveza da nije određena, niti da je o tome iskazana suglasna volja ugovornih stranaka, već da je riječ o različitom stranačkom interpretiranju sadržaja predmeta obveze, iz kojeg razloga takva ugovorna obveza da nije nastala, a za zahtijevanu štetu da je eventualno tuženik mogao biti odgovoran da, suprotno konstataciji u spornoj ugovornoj odredbi, nije uopće podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole i da je takvim propustom, tužitelj kao novi vlasnik nekretnine na kojoj je izgrađen objekt bez građevinske dozvole, izgubio takvo pravo da ishodi građevinsku dozvolu ili da mu je, ali samo u takvom slučaju, nastala koja šteta izvan onih očekivanih i predvidivih troškova, koje kao obvezne da treba nadoknaditi tužitelj kao novi vlasnik nekretnine, a o tome eventualnu zabludu kod tužitelja da nije ničim izazvao tuženik, već da je tužitelj mogao biti doveden u ovu otklonjivu pravnu zabludu samo putem posrednika, ne ulazeći u to da li se radi o skrivljenoj ili neskrivljenoj zabludi.

17. U odnosu na zahtijevanu naknadu štete, za koju tužitelj smatra da mu je propustom i prijevarnim ponašanjem tuženika zbog povrede ugovorne obveze nastala u vidu nastalih troškova najma stana, koji najam stana tuženik da je plaćao u periodu od dvije godine odnosno od 1. travnja 2007. godine do 1. travnja 2009. godine, u ukupnom iznosu od 73.000,00 kuna, tvrdeći da nije mogao stanovati u objektu, dok da je trajao postupak izdavanja građevinske dozvole, sud prvog stupnja zaključuje da je u potpunosti neosnovan, jer tužitelj predmetnu nekretninu, koja da je bila namijenjena za stanovanje i u unutrašnjosti koje nekretnine (objekta) tužitelj da je u tijeku postupka izdavanja građevinske dozvole izvodio određene radove, na koji način isti da je mogao otkloniti određene nedostatke, koji bi ga spriječili u korištenju objekta za stanovanje, a u posjed kojeg objekta da je ušao odmah po zaključenju kupoprodajnog ugovora, dok tvrdnja tužitelja da nije stanovao u predmetnom objektu, jer objekt da nije imao ishođenu građevinsku dozvolu, da je potpuno neutemeljena i proizvoljna, a tužitelj da nije dokazao da je postojao skriveni nedostatak stvari, koji bi ga sprječavao u korištenju objekta za stanovanje, a na pravni nedostatak, koji da se odnosi na činjenicu da objekt nije imao građevinsku dozvolu (zaštita od evikcije) tužitelj da je pristao i isti da ga nije mogao fizički spriječiti da stanuje u objektu, a niti isti da je imao zabranu ovlaštenog tijela da stanuje u tom objektu.

18. Nadalje, u odnosu na zahtijevanu naknadu štete, odnosno nastalih troškova zbog zakupa poslovnog prostora u iznosu od 96.360,00 kuna, koje troškove tužitelj da je imao u periodu od dvije godine, odnosno od 1. travnja 2007. godine do 1. travnja 2009. godine, tvrdeći da nije mogao poslovati u objektu dok da je trajao postupak izdavanja građevinske dozvole, sud prvog stupnja zaključuje, da tužitelj svoje poslovanje nije mogao prenijeti u objekt bez građevinske dozvole, ali u Ugovoru o kupoprodaji da nije navedeno da kupuje objekt za potrebe poslovanja, niti da je tužitelj provjeravao minimalne tehničke uvjete potrebne da se određeni dio objekta prenamijeni u poslovni prostor, pa rizik i nastali trošak nastavljanja zakupa na drugoj lokaciji, gdje tužitelj da je i prije obavljao poslovanje, da pada na tužitelja, a nikako na tuženika, koji da ga nije skrivio, a niti da je odgovoran na dugotrajnost ishođenja građevinske dozvole i ostvarenja svih propisanih minimalnih uvjeta za korištenje poslovnog prostora.

19. Slijedom svega naprijed navedenog, a imajući u vidu da tuženik, bilo propustom da obavi određenu radnju, bilo dovođenjem u zabludu tužitelja prijevarnim ponašanjem, takav propust i radnju da nije učinio, pa stoga da niti nije povrijedio ugovornu obvezu, jer u tom dijelu ugovorna obveza da nije niti postojala, obzirom da tuženik nije imao obvezu ishoditi građevinsku dozvolu, budući da je u spornoj ugovornoj odredbi samo izvedena konstatacija da je tuženik već podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za objekt, koji da je bio predmet kupoprodaje između ugovornih strana s pripadajućom potrebnom dokumentacijom, tako da svi naknadni troškovi od trenutka sklapanja pravnog posla i uvođenja tužitelja u posjed nekretnine padaju na teret i rizik tužitelja, za koje tuženik da nema pravnu niti stvarnu odgovornost, pa sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

20. Pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je, a osnovom valjano utvrđenog činjeničnog stanja i ispravnih zaključaka, točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a i iz razloga kako slijedi.

21. Naime, iz stanja spisa predmeta proizlazi da su tuženik, kao prodavatelj i tužitelj, kao kupac, dana 22. srpnja 2005. zaključili Ugovor o kupoprodaji (listovi 3A i 3B spisa), člankom 1. kojeg Ugovora su stranke suglasne da je predmet tog Ugovora kupoprodaja zemljišta označenog kao č.z. 779/21 Z.U. 354 k.o. Ž. površine 312 m[2] , zgrade izgrađene na kao č.z. 779/21 Z.U. 354 k.o. Ž., a označene kao čest. zgr. 475, koja da je u naravi suteren, prizemlje i kat u grubim radovima, tlocrtne površine 71 m[2] , zajedno sa postojećim električnim priključkom, vodovodnim, kanalizacijskim priključkom i ptt priključkom, te je u istom članku navedeno, da je prodavatelj jedini i isključivi vlasnik predmetne nekretnine, te da prodavatelj za izgrađenu zgradu posjeduje lokacijsku dozvolu i tim Ugovorom tako utvrđeno pravo izgradnje da prodaje kupcu, te prodavatelj da je predao zahtjev za izdavanje građevinske dozvole sa svim potrebnim dokumentima (arhitektonski i drugi projekti itd.).

22. Nadalje, iz istog Ugovora o kupoprodaji proizlazi, da je danom potpisa - javnobilježničke ovjere Ugovora o kupoprodaji, prodavatelj isplatio kupcu kupoprodajnu cijenu, te prodavatelj da je dozvolio kupcu da isti može, bez ikakve daljnje dozvole prodavatelja, zatražiti i dobiti uknjižbu prava vlasništva na svoje ime na predmetnoj nekretnini.

23. Imajući u vidu da je predmetni Ugovor o kupoprodaji zaključen 22. srpnja 2005., to se u odnosu na obvezne odnose nastale iz tog Ugovora o kupoprodaji, temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO/05), primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje ZOO), koji propis je bio na snazi i u primjeni u vrijeme zaključenja Ugovora o kupoprodaji.

24. Iz Ugovora o kupoprodaji proizlazi, da su stranke suglasne da je prodavatelj predao zahtjev za izdavanje građevinske dozvole sa svim potrebnim dokumentima (arhitektonski i drugi projekti itd.), na koji način prodavatelj na sebe nije preuzeo nikakvu obvezu, koja bi se sastojala u davanju, činjenju, nečinjenu ili trpljenju, glede ishodovanja građevinske dozvole (članak 46. ZOO-a), a niti je isti Ugovor sklopljen pod uvjetom, jer njegov nastanak nije zavisio od neizvjesne činjenice (članak 74. ZOO-a), predavanja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole sa svim potrebnim dokumentima, već je istim Ugovorom samo konstatirano da je prodavatelj predao zahtjev za izdavanje građevinske dozvole sa svim potrebnim dokumentima (arhitektonski i drugi projekti itd.), a koju činjenicu je tužitelj, prije zaključivanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji, kao brižljiva osoba s prosječnim znanjem, mogao vrlo lako provjeriti, a niti je isti Ugovor zaključen pod nekim rokom u kojem bi prodavatelj trebao predati zahtjev za izdavanje građevinske dozvole sa svim potrebnim dokumentima.

25. Nadalje, iz izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica po sudu prvog stupnja, ne bi proizlazilo da je tužitelj od strane tuženika prilikom zaključivanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji doveden u zabludi (članak 61. ZOO-a), a niti da ga je prodavatelj, ovdje tuženik, tom prilikom prevario (članak 65. ZOO-a), jer je tuženik zaista predao zahtjev za izdavanje građevinske dozvole zajedno sa lokacijskom dozvolom i arhitektonskim projektom, a činjenica što dostavljena dokumentacija uz zahtjev za izdavanje građevinske dozvole nije bila dostatna, sama za sebe ne znači da je tužitelj od strane tuženika doveden u zabludu ili da ga je tuženik na taj način prevario. 26. Isto tako, iz utvrđenih činjenica po prvostupanjskom sudu, ne bi proizlazilo da je volja ugovornih stranaka bila da tuženik ishoduje građevinsku dozvolu, a niti da tuženik snosi troškove za ishodovanje iste, a niti je takvo što navedeno u samom Ugovoru o kupoprodaji.

27. Prema tome, ispravno je sud prvog stupnja zaključio, da u konkretnom slučaju tuženik nije povrijedio spornu ugovornu obvezu, obzirom da tuženik nije imao obvezu ishoditi građevinsku dozvolu, budući da je u spornoj ugovornoj odredbi samo izvedena konstatacija da je tuženik već podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za objekt, koji da je bio predmet kupoprodaje između ugovornih strana s pripadajućom potrebnom dokumentacijom, tako da svi naknadni troškovi od trenutka sklapanja pravnog posla i uvođenja tužitelja u posjed nekretnine padaju na teret i rizik tužitelja, za koje tuženik da nema pravnu niti stvarnu odgovornost, pa je i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu sve naprijed navedeno, sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, jer tuženik i po stavu ovog drugostupanjskog suda nije svojim poduzetima radnjama postupio protivno odredbama predmetnog Ugovora o kupoprodaji, radi čega bi tužitelju bio u obvezi naknaditi utuženu štetu.

28. Stoga, žalbenim navodima tužitelja – kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, prigovarajući utvrđenom činjeničnom stanju po sudu prvog stupnja, dajući svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotnu od pravilno utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke svoje presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke svoje presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa se tužitelj, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje pobijane odluke, kojim obrazloženjem je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge o tome, zašto zaključuje da tuženik nije tužitelju odgovorna za utuženu štetu, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i u odnosu na koje žalbene prigovore se i očitovao ovaj žalbeni sud

29. Prema tome, žalba izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

30. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tužitelja i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovana.

31. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih povreda odredbi parničnog postupka, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, to je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

Split, 23. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac, v. r.