REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ps-81/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužiteljice S.B., OIB …, iz V., koju

zastupa punomoćnik Z.Z, odvjetnik u S., protiv tužene Republike

Hrvatske OIB …, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u S., radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o kupoprodaji stana nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. ožujka 2022. u nazočnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika te zakonske zastupnice tužene I. F.L, na ročištu radi objave dana 21. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I Dužna je tužena Republika Hrvatska OIB … u roku od 30 dana sa tužiteljicom S.B. OIB … s prebivalištem u V., sklopiti

Ugovor o kupoprodaji stana

1. Stranke složno utvrđuju da je prodavatelj jedini i isključivi vlasnik i davatelj na korištenje stana u V., koji je

položen u prizemlju zgrade označene kao čest. zgr. 1862 ZU 4635 K.O. V., površine 29 m2, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika.

2. Stranke su složne da ovim ugovorom prodavatelj prodaje, a kupac S.B., OIB …, kupuje stan opisan u točki 1. ovog ugovora,

zajedno s pripadajućim dijelom vrijednosti zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, te zemljišta.

3. Stranke suglasno utvrđuju kupoprodajnu cijenu nekretnine označene u točki 1. ovog ugovora u ukupnom iznosu od 64.876,30 kn ( šezdeset četiri tisuće osam stotina sedamdeset šest tisuća i trideset kuna).

4. Stranke složno utvrđuju da je sastavni dio ugovora čini izračun cijene stana sačinjen prema zadanim elementima, koeficijentima, površina i dr.

5. Stranke složno ugovaraju, a kupac se obvezuje kupoprodajnu cijenu u iznosu od 64.876,30 kn (šezdeset četiri tisuće osam stotina sedamdeset šest tisuća i trideset kuna) isplatiti u cijelosti u roku od 30 dana od dana sklapanja ovog ugovora na račun prodavatelja o kojem računu će posebno obavijestiti kupca prije isplate.

6. Stranke su složne, a prodavatelj jamči kupcu da je isključivi vlasnik odnosno nositelj prava korištenja prodane nekretnine, da ista nije opterećena nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima i potraživanjima ni pravima trećih osoba, pa mu svakako jamči za pravnu sigurnost.

7. Svakako, prodavatelj ovlašćuje kupca da na temelju ovog ugovora, a nakon izvršene uplate iz članka 5. bez njegova daljnjeg znanja ili odobrenja ishodi u zemljišnim knjigama nadležnog suda uknjižbu prava vlasništva na svoje ime.

8. U znak prihvata svih prava i obveza iz ovog ugovora stranke ga potpisuju.

9. Ovaj ugovor sačinjen je u 4 (četiri) istovjetna primjerka od kojih svaka strana zadržava po 2 (dva).

Prodavatelj:

Kupac:

II Ukoliko tužena Republika Hrvatska OIB … kao prodavatelj po

Ugovoru iz točke I. ove presude ne sklopi s tužiteljicom S.B OIB … kao kupcem ugovora iz točke I. ove presude u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude taj ugovor će u cijelosti zamijeniti upravo ova presuda.

III Dužna je tužena Republika Hrvatska OIB … u roku od 15 dana i

pod prijetnjom ovrhe, a za slučaj da se usprotivi ovoj tužbi i tužbenom zahtjevu, naknaditi tužiteljici S.B., OIB … troškove ovog parbenog

postupka sa zateznom kamatom po stopi koja je propisana odredbom članka 12/a

Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi primjenom uvećanja referentne stope za 8 postotnih poena počev od donošenja prvostupanjske presude

pa do isplate."

II Nalaže se tužiteljici, u roku od 15 dana, naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 kn.

Obrazloženje

1.Dana 30. srpnja 2019. zaprimljena je tužba kojom je tužiteljica ustala protiv tužene radi sklapanja ugovora o kupnji stana u V., za

cijenu od 64.876,30 kn, odnosno radi donošenja presude koja će zamijeniti taj pravni posao. Navodi kako je tužena u Narodnim novinama broj 116/11 objavila Odluku o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske kojim upravlja Ministarstvo obrane, a temeljem koje je podnijela tom Ministarstvu zahtjev za kupnju predmetnog stana. Dodaje kako je nakon toga tužena utvrdila da podnositeljica zahtjeva ispunjava uvjete i od Grada V. zatražila očitovanje o prodaji nekretnine, iako lokalna samouprava nema vlasnička ovlaštenja, već mu je nekretnina dodijeljena na korištenje za službene potrebe Odlukom od 20. ožujka 2000. i to upravo za potrebe stanovanja tužiteljice. Slijedom iznijetog, a uzimajući u obzir izbjeglički status od pet godina i više od četrdeset godina radnog staža, smatra kako su ostvarene pretpostavke za sklapanje ugovora o kupoprodaji i to po cijeni koju je voljna platiti jednokratno.

2. U svom odgovoru od 15. listopada 2020. tužena se usprotivila tužbi uz obrazloženje kako predmetnim stanom upravlja Ministarstvo i kako je ta nekretnina dodijeljena na korištenje Gradu V . za službene potrebe, a lokalna samouprava ga je s tim u vezi dodijelila tužiteljici temeljem ugovora o najmu stana do prestanka njezinog radnog odnosa. Kako je tužiteljica u mirovini od 1. rujna 2012., Grad V.je raskinuo ugovor o najmu stana i pozvao je na iseljenje te vraćanje ključeva, a naknadnom provjerom utvrdio kako tužiteljica ne koristi stan u tijeku cijele godine, već u njega povremeno navraća.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom zapisnika o bodovanju stana od 16. travnja 2019., dopisa Ministarstva od 10. travnja 2015., 14.

travnja 2016. i 19. travnja 2018., dopisa Ministarstva od 20.

srpnja 2018., osobnog kartona izbjeglice, potvrde HZMO od 23. travnja 2019., tužiteljičine radne knjižnice, informativnog izračuna cijene stana, medicinske dokumentacije tužiteljice priložene uz podnesak od 11. siječnja 2022., zahtjeva za kupnju stana od 24. prosinca 2011., dopisa Upravi za ljudske resurse od 24. prosinca 2011., Odluke Ministarstva o dodijeli stanova u najam za službene potrebe od

20. ožujka 2000., upute Ministarstva od 2. siječnja 2009., zapisnika Grada

V. od 29. studenog 2000. i 30. ožujka 2001., zapisa iz knjige državljana, zapisa o prebivalištu, izvoda iz matične knjige rođenih od 3. lipnja 2015. i domovnice tužiteljice od 30. prosinca 2011., potvrde ovog suda od 16. i 24. lipnja 2015., uvjerenja Ispostave za katastar nekretnina Vis od 15. i 23. lipnja 2015., potvrde Općine B. od

29. lipnja 2015., potvrde Grada V. od 17. lipnja 2015., potvrde Porezne uprave,

Ispostave S. od 23. lipnja 2015. i potvrda o visini dohotka i primitka od 16. lipnja 2015. te izjave od 18. lipnja 2015., pregledom osobnih izbjegličkih kartona S. i

S. B. od 18. travnja 1992. i 13. ožujka 1997., Ugovora o najmu stana za službene potrebe od 30. ožujka 2003. i njegovog dodatka od 4. svibnja 2003., saslušanjem svjedokinja A.J. i S.B. te tužiteljice.

4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužiteljica valjanu pravnu osnovu zahtijevati od tužene sklapanje ugovora o kupoprodaji stana u V.,

odnosno valjanu zakonsku osnovu za donošenje sudske presude kojom se nadomješćuje taj ugovor.

7. Pregledom Odluke Ministarstva o dodijeli stanova u najam za službene potrebe od 20. ožujka 2000., razvidno je kako je stambena komisija dodijelila u najam niz stanova na različitim lokacijama u gradu V. na određeno vrijeme i za službene potrebe, među kojima i nastavnici S.B. ovdje sporni stan u ulici, položen u prizemlju, površine 29 m2.

8. Pregledom Ugovora o najmu stana za službene potrebe od 30. ožujka 2003. i njegovog dodatka od 4. svibnja 2003., razvidno je kako je ovdje sporni stan u V., , položen u prizemlju, površine 29 m2, temeljem Odluke stambene komisije Ministarstva od 20. ožujka 2000., a na zamolbu Grada

V., dodijeljen lokalnoj samoupravi na korištenje za službene potrebe i to za potrebe stanovanja tužiteljice. Ovim pravnim poslom Grad V., kao najmodavac, dao je tužiteljici, kao najmoprimcu, označeni stan u najam uz mjesečnu najamninu, a tužiteljica se obvezala upotrebljavati ga isključivo za stanovanje uz članove uže obitelji te ga po prestanku ugovora ostaviti u stanju u kojem ga je primila. Sudionici su iskazali suglasnost kako će Ugovor o najmu stana trajati do prestanka radnog

odnosa najmoprimca u školi V. u V., nakon čega je najmoprimac dužan predati stana slobodan od osoba i stvari.

9. Pregledom potvrde HZMO, Područne službe u Splitu od 23. travnja 2019., razvidno je kako je tužiteljici S.B. radni odnos u školi V. prestao 31. kolovoza 2012.

10. Odlukom o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske (N.N 150/11, 119/14, 93/16 i 116/18) od 8. srpnja 2021. Vlada Republike Hrvatske utvrdila je uvjete i način prodaje stanova u vlasništvu RH koji nisu predmet prodaje po Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, Zakonu o prodaji stanova namijenjenih za nadstojnika stambene zgrade, Zakonu o područjima posebne državne skrbi, Zakonu o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji, Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine i Zakonu o društveno poticajnoj stanogradnji. Prema ovoj odluci predmet prodaje su stanovi u vlasništvu RH koje, na temelju Ugovora o najmu ili drugih akata, koriste najmoprimci i članovi njihove uže obitelji. Na temelju ove odluke neće se prodavati stanovi koju su namijenjeni za službene potrebe.

11. Na temelju provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako je tužiteljica stupila u posjed predmetnog stana koji joj je dodijeljen za službene potrebe, kao nastavnici u školi u V. Među strankama nije sporno da je

koristila ovu nekretninu od trenutka dodijele, da je i danas u njezinom posjedu i da je uredno podmirivala dužne mjesečne najamnine. Također je utvrđeno kako je ovaj ugovorni odnos sklopljen za točno određeno vremensko razdoblje, odnosno do prestanka tužiteljičinog radnog odnosa, a on je prestao 31. kolovoza 2012., što i nije bilo sporno među strankama. Tužena u svom odgovoru navodi kako je prilikom terenskih obilazaka utvrđeno kako tužiteljica prethodnih godina ne koristi nekretninu za stanovanje, već u njoj povremeno boravi, međutim na tu okolnost nema dokaza koji bi nedvojbeno ukazivali na osnovanost ovih navoda. Suprotno tome, spisu prileži obimna medicinska građa iz koje je razvidno kako je posljednjih godina tužiteljica uslijed brojnih zdravstvenih tegoba bila podvrgnuta velikom broju specijalističkih zahvata i pregleda izvan V., jer je notorna činjenica kako joj takva medicinska dijagnostika i obrada nije dostupna na otoku, što istodobno podrazumijeva i njezinu odsutnost iz stana. Na ove okolnosti iskazuju i svjedokinje A.J. i S.B.,

koje potvrđuju kako tužiteljica živi u predmetnom stanu, a iz njega izbiva upravo iz zdravstvenih razloga. Dakle, tvrdnje tužene o neredovitom korištenju spornog stana nemaju valjanog osnova.

12. Međutim, po shvaćanju ovog suda, tužba i tužbeni zahtjev nemaju valjanog činjeničnog i zakonskog uporišta, a sve zbog sadržaja i suštine pravnog odnosa parničnih stranaka. Tako iz ranije citirane Odluke MORH od 20. ožujka 2000. te Ugovora o najmu stana za službene potrebe od 30. ožujka 2003. i njegovog dodatka od 4. svibnja 2003., jasno proizlazi kako je tužena predmetni stan dodijelila Gradu V. na korištenje i to za službene potrebe. Naime, postupila je po zamolbi lokalne samouprave, a sve u svrhu rješavanja stambenog pitanja državnih službenika za vrijeme trajanja njihovog radnog odnosa na otoku V.. Dakle, odluka tužene donesena je isključivo u svrhu pomoći lokalnoj samoupravi radi ostvarenja elementarnih životnih potreba i preduvjeta prilikom zapošljavanja stručnih osoba koje nedostaju na V., a s prebivalištem su izvan tog otoka. Slijedom toga, Grad V. je stekao ovlaštenje raspolagati dodijeljenim mu nekretninama u skladu s potrebama grada i otoka, a u ovom slučaju zaključen je ugovor o najmu temeljem kojeg je predmetni stan dat u najam prosvjetnoj djelatnici uz ugovoreni rok trajanja tog pravnog odnosa. Sklapanjem tog pravnog posla tužiteljica nije trajno stambeno zbrinuta, već joj je omogućen primjeren privremeni smještaj do prestanka radnog odnosa, odnosno do 31. kolovoza 2012., nakon čega je, u skladu s preuzetom ugovornom obvezom, bila dužna o tome obavijestiti najmodavca i vratiti stan slobodan od osoba i stvari. Dakle, radi se o stanu koji je dodijeljen za službene potrebe i nije namijenjen za prodaju, već za smještaj budućih zaposlenika s prebivalištima izvan otoka, što znači da je na slobodnom raspolaganju vlasniku u skladu s njegovim interesima ili potrebama lokalne samouprave u svrhu razvoja otoka i sprječavanja smanjenja njegove populacije.

13. Slijedom iznijetog, sud ne nalazi zakonske osnove obvezati tuženu na zaključenje ugovora o kupoprodaji stana s tužiteljicom, radi čega je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

. 14. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19), a tuženoj je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 15. listopada 2020. te zastupanja na ročištima održanim 18.

siječnja i 22. ožujka 2022. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku nabrojanu radnju, u skladu s Tbr. 7. toč.1, Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Dakle, priznat joj je iznos od 3.000,00 kn, čiju naknadu je valjalo naložiti tužiteljici, kako je i odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 21. lipnja 2022.

Sudac

Branko Malenica v.r.

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice

- zz tužene