Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 19 Kž-156/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šagi, u kaznenom predmetu protiv optužene EZ, zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 228. st. 1., čl. 271. st. 1. i čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-972/2019 od 14. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe optužene EZ, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela tako da se utvrđuje da je optužena EZ radnjama opisanim u točkama I, III, V, IX i XI izreke počinila jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine – tešku krađu iz čl. 229. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. i u svezi s čl. 52. KZ/11, a radnjama opisanim u točkama III, VII i IX izreke jedno produljeno kazneno djelo protiv računalnih sustava, programa i podataka – računalnu prijevaru iz čl. 271. st. 1. u svezi s čl. 52. KZ/11.

II Uslijed odluke pod točkom I i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optužene EZ preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni tako da se optuženoj EZ za kazneno djelo iz čl. 229. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. i u svezi s čl. 52. KZ/11, kako je ono sada pravno označeno, na temelju čl. 229. st. 1. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 7 /sedam/ mjeseci, dok joj se za kazneno djelo iz čl. 271. st. 1. u svezi s čl. 52. KZ/11, kako je ono sada pravno označeno, na temelju čl. 271. st. 1. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 7 /sedam/ mjeseci, nakon čega se uz primjenu čl. 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 /jedne/ godine i 1 /jednog/ mjeseca u koju joj se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. lipnja 2019. do 26. rujna 2019.

III Odbija se u ostalom dijelu kao neosnovana žalba optužene EZ te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja optužena EZ proglašene je krivom zbog počinjenja u stjecaju triju kaznenih djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 činjenično i pravno opisanih u točkama V, IX i XI izreke, za koja su joj na temelju istog zakonskog propisa utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od pet mjeseci za svako kazneno djelo, zatim zbog počinjenja u stjecaju dvaju kaznenih djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. KZ/11 činjenično i pravno opisanih u točkama I i III izreke, za koja su joj na temelju čl. 229. st. 1. t. 1. KZ/11 (ispravno bi trebalo stajati: na temelju čl. 229. st. 1. KZ/11) utvrđene kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci za svako kazneno djelo, i zbog počinjenja u stjecaju triju kaznenih djela računalne prijevare iz čl. 271. st. 1. KZ/11 na način i pod okolnostima opisanim u točkama III, VII i IX izreke, za koja su joj na temelju istog zakonskog propisa utvrđene kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci za svako kazneno djelo, nakon čega je na temelju čl. 229. st. 1. i čl. 271. st. 1. u svezi s čl. 51. KZ/11 osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca u koju joj se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. lipnja 2019. do 26. rujna 2019.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08 – valja primijetiti da je sud prvog stupnja propustio naznačiti brojeve „Narodnih novina“ 152/14., 70/17. i 126/19. s izmjenama i dopunama ZKP/08 koje su također važile u vrijeme donošenja pobijane presude) optužena EZ dužna je naknaditi imovinskopravni zahtjev oštećenicima i to EZVA u novčanom iznosu od 1.900,00 kn, EZV u novčanom iznosu od 9.640,00 kn, CZ u novčanom iznosu od 5.500,00 kn, CZV u novčanom iznosu od 10.000,00 kn i GZV u novčanom iznosu od 15.000,00 kn u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju čl. 148. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 optuženica je dužna naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn.

2. Protiv te presude je optužena EZ putem branitelja po službenoj dužnosti Zdenka Gudelja, odvjetnika, pravovremeno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, „pogrešne primjene materijalnog prava“ i „povrede odredbi kaznenog postupka“, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili da istu preinači na način da „okrivljenu oslobodi krivnje“.

3. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je u odgovor na žalbu osporilo žalbenu argumentaciju optuženice i predložilo drugostupanjskom sudu da predmetnu žalbu „odbaci“ (ispravno bi trebalo stajati: odbije) kao neosnovanu i da potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Odgovor na žalbu upućen je optuženici i njenom branitelju po službenoj dužnosti na očitovanje.

5. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-171/2022 od 30. ožujka 2022. vratio ovome sudu drugog stupnja.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Nije u pravu optuženica kada predmetnu presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, pri čemu prigovara prvostupanjskom sudu što je očito zauzeo stajalište koje je proturječno izvedenim dokazima. Tako koncipirani prigovor ne može se podvesti pod žalbenu osnovu bitne postupovne povrede iz naprijed naznačene zakonske odredbe, jer se njime de facto osporava pravilnost utvrđenog pravno relevantnog činjeničnog stanja, tj. žaliteljica time zapravo tvrdi da se zaključak prvostupanjskog suda o njenoj kaznenopravnoj odgovornosti za optužena kaznena djela ne može izvesti iz provedene dokazne građe, što pak zasigurno ne spada u domenu žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.

8. Jednako tako nije u pravu optuženica kada u žalbi ističe da je u ovom kaznenom postupku došlo do kršenja njenih temeljnih prava na obranu, a posebno prava na obranu uz prisustvo branitelja, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 mada izrijekom ne spominje tu zakonsku odredbu. U izloženom smislu optuženica ukazuje na činjenicu da je svoje iskaze u stadiju izvida i istraživanja dala bez prisutnosti branitelja.

9. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je optuženica primila pouke o pravima (listovi 18 i 81) u kojima je između ostalog upozorena o pravu na branitelja i da je također prilikom ispitivanja u policiji (listovi 19 – 21 i 82 – 85) upozorena na isto pravo, pri čemu je u oba slučaja izričito izjavila da ne želi branitelja, s time da valja primijetiti da u to vrijeme optuženica još uvijek nije bila u istražnom zatvoru. S obzirom na ove činjenice, a imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o kaznenim djelima za koja nije propisana obvezatna obrana uz stručnu pomoć branitelja, ovaj sud drugog stupnja nalazi da žalbeni prigovor iznijet u točki 8. ovog obrazloženja nije osnovan. Prilikom svih ispitivanja optuženice tijekom trajanja ovog kaznenog postupka nije došlo do kršenja njenih prava na obranu i u sklopu toga prava na branitelja, slijedom čega žalba optuženice ni u tom segmentu nije prihvaćena.

10. Ispitujući osporenu presudu u granicama ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP/08, ovaj žalbeni sud nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti.

11. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zapravo samo pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer se u žalbi ne tvrdi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi neku od odlučnih činjenica (čl. 470. st. 3. ZKP/08), optuženica u bitnome ističe da nitko od ispitanih svjedoka nije potvrdio da bi upravo ona počinila inkriminirana kaznena djela i da nije dokazano da bi ona baš ukradenim debitnim bankovnim karticama oštećenika kupila predmete koji se navode kao dokazi. Stoga drži da se osporena presuda temelji na pogrešnim činjeničnim zaključcima suda prvoga stupnja.

12. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvoga stupnja je u konkretnom slučaju na temelju valjane ocjene svih izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio sve pravno relevantne činjenice koje se tiču predmetnih inkriminacija, pri čemu je za sve svoje pravno relevantne činjenične zaključke iznio uvjerljive i argumentirane razloge koje optuženica žalbom nije dovela u razboritu sumnju.

13. Ponajprije treba reći da je optuženica u svojoj obrani u prethodnom postupku priznala da je otuđila predmetne bankovne kartice koje je potom koristila pri kupovini odjevnih predmeta. Riječ je o valjanom i zakonitom dokazu koji je prvostupanjski sud s pravom ocijenio vjerodostojnim i istinitim, tim više što se podudara s ostalim izvedenim dokazima – svjedočenjima GZ i TZ te potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta od 7. lipnja 2019. na listovima 23 – 27 kojima su od optuženice oduzete naznačene debitne bankovne kartice, računi i kupljena ženska roba, a koje potvrde je optuženica bez primjedbi svojeručno potpisala. Prema tome sud prvoga stupnja je posve opravdano i utemeljeno našao dokazanim da je optužena EZ u dva hostela u Splitu (hostel Gravitas i hostel Ćiri biri bela) počinila konkretne krađe bankovnih kartica koje je zatim iskoristila za kupnju različitih stvari.

Optuženica je u obrani osporila jedino krađu gotovine, a radi se o novčanim iznosima od 250,00 eura (točka I), 400,00 kn i 40 USD (točka III), 20 USD (točka IX) i 2.000,00 eura (točka XI). Valja primijetiti da se u tri slučaja (točke III, IX i XI) gotovina nalazila na istom mjestu gdje i otuđene bankovne kartice, pa je životno, logično i po općim pravilima ljudskog iskustva objektivno i realno očekivati da je optuženica, uz bankovne kartice, protupravno uzela i gotov novac. Jedino u slučaju iz točke I (oštećena EZVA) otuđena je samo gotovina (250,00 eura), međutim i ona se nalazila na istom mjestu ispod madraca i podnice kreveta, koji je koristila imenovana oštećenica, kao i u slučaju iz točke III, pa imajući u vidu tu okolnost, ali i isti modus operandi počinjenja djela, sud prvoga stupnja je opravdano zaključio da je i inkriminirane krađe gotovog novca počinila upravo optuženica, tim više što su se sve opisane radnje zbile u kratko vrijeme njena boravka u spomenuta dva hostela.

Stoga žalba optuženice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja također nije prihvaćena.

14. Povredu kaznenog zakona žaliteljica neposredno izvodi iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da u žalbi konstatira da je „prvostupanjski sud iz neutvrđenog činjeničnog stanja (...) pogrešno primijenio materijalno pravo“, no valja joj odgovoriti da se postojanje povrede kaznenog zakona iz čl. 469. t. 1. – 4. ZKP/08 ocjenjuje u okvirima onog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud i koje je opisano u izreci presude, a ne prema onim činjenicama koje prema optuženičinoj ocjeni proizlaze iz provedenih dokaza, slijedom čega je izložena žalbena argumentacija ove žalbene osnove ustvari promašena.

15. No pobijana je presuda ispitana sukladno obvezi iz čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP/08, pri čemu je uočeno da je prvostupanjski sud na štetu optuženice povrijedio kazneni zakon iz čl. 469. t. 4. ZKP/08, a na što u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti. Riječ je o tome da je u odnosu na predmetne inkriminacije sud prvoga stupnja propustio primijeniti odredbe čl. 52. st. 1. i 3. KZ/11 koje reguliraju materijalno-pravni institut produljenog kaznenog djela.

15.1. Prema čl. 52. st. 1. KZ/11 produljeno kazneno djelo je počinjeno kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, a u skladu s čl. 52. st. 3. KZ/11 ostvaruju li se radnjama navedenim u čl. 52. st. 1. KZ/11 obilježja više istovrsnih kaznenih djela, produljeno kazneno djelo će se pravno označiti prema najtežem od tih kaznenih djela.

15.2. Iz činjeničnih opisa djela naznačenih u točkama I, III i V, IX i XI izreke osporene presude proizlazi da je optužena EZ konkretne krađe (točke V, IX i XI) i teške krađe (točke I i III) počinila u razdoblju od 1. do 8. lipnja 2019., dakle u vremenskom rasponu od nešto više od tjedan dana, da ih je počinila u gradu Splitu i to u dva hostela (Gravitas i Ćiri biri bela) na bitno istovjetan način, a i objekt počinjenja djela bio je identičan (gotovina i debitne bankovne kartice). Prema tome u svim tim slučajevima optuženica je ostvarila sve bitne objektivne elemente neophodne za primjenu instituta produljenog kaznenog djela u smislu citirane zakonske odredbe iz čl. 52. st. 1. KZ/11, ali i onaj subjektivni element u vidu tzv. produljenog dolusa (namjere), odnosno produljene pojedinačne odluke optuženice da ponavlja istovrsne protupravne radnje. Dakle, ovdje je očito riječ o prostornoj i vremenski povezanim radnjama počinjenim na bitno istovjetan način tako da one čine jedinstvenu cjelinu u smislu naprijed navedene zakonske odredbe. Budući pak da se ovdje radilo o radnjama kojima se ostvaruju obilježja više istovrsnih kaznenih djela (krađa i teška krađa), produljeno kazneno djelo valjalo je u skladu s citiranom odredbom čl. 52. st. 3. KZ/11 pravno označiti prema težem od ta dva kaznena djela, dakle prema čl. 229. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. KZ/11 koji se odnosi na kazneno djelo teške krađe za koje je propisana stroža kazna.

15.3. Sve što je iznijeto u prethodnoj točki vrijedi i za kazneno djelo računalne prijevare iz čl. 271. st. 1. KZ/11, čije radnje su opisane u točkama III, VII i IX izreke pobijane presude, s tom razlikom što je ovdje otpala potreba za primjenom čl. 52. st. 3. KZ/11, jer se radi o istom kaznenom djelu.

15.4. Slijedom svega izloženog unutar ove točke obrazloženja ovaj je sud drugog stupnja stoga, postupajući po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presudu u pravno oznaci djela na način preciziran u točki I izreke ove presude.

16. U skladu s čl. 478. ZKP/08 ovaj je žalbeni sud ispitao osporenu presudu i u pogledu odluke o kazni, te je uslijed naprijed obrazložene odluke o preinačenju prvostupanjske presude po službenoj dužnosti u pogledu pravne oznake djela, kao i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženice u odnosu na odluku o kazni, preinačio pobijanu presudu i u tom segmentu na način kako je navedeno u točki II izreke ove presude.

16.1. Naime, prihvaćajući od strane prvostupanjskog suda utvrđene otegotne okolnosti (ranija osuđivanost, izražena bezobzirnost i drskost u počinjenju djela), dok olakotne okolnosti nisu utvrđene, te cijeneći činjenicu da je optuženičino inkriminirano ponašanje sada pravno okvalificirano kao dva kaznena djela u stjecaju, ovaj je drugostupanjski sud utvrdio pojedinačne kazne zatvora i zatim joj izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u mjeri koju nalazi primjerenom stupnju krivnje, pogibeljnosti djela i osobi optuženice, te ujedno podobnom za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ/11. Imajući također u vidu brojnost pojedinačnih radnji za koje je proglašena krivom, ovaj žalbeni sud smatra da je izrečena kazna istodobno i na tragu općeprihvaćenog načela individualizacije u kažnjavanju.

16.2. U odmjerenu jedinstvenu kaznu zatvora optuženici se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedenom u istražnom zatvoru od 14. lipnja 2019. do 26. rujna 2019.

17. Slijedom svega iznijetog ovaj je sud drugog stupnja na temelju čl. 486. st.1. i čl. 482. ZKP/08 donio odluke kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 1521. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća

Vlasta Patrčević Marušić