Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 13 Gž-796/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambene zgrade u Z., i to J. B. P., N. B., L. T. i B. V., svi zastupani po upravitelju G. s. k. g. d.o.o., Z., OIB …, a kojeg zastupa punomoćnik T. O., odvjetnik iz Odvjetničkog društva I., O. & partneri d.o.o. iz Z., protiv I. tuženice mldb. L. P., iz Z., OIB …, zastupane po zakonskom zastupniku I. P., a oboje zastupani po punomoćniku odvjetniku M. D. iz Z., II. tuženice B. P. (prije B.) iz S., OIB …, te III. tuženice Z. O.-J. iz Z., OIB …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Povrv-493/2015-24 od 31. svibnja 2017., dana 21. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Povrv-493/2015-24 od 31. svibnja 2017. u pobijanom dijelu pod točkom I. u odnosu na I. tuženicu kao i pod točkom II. izreke kojom je naloženo tužitelju naknaditi I. tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Povrv-493/2015-24 od 31. svibnja 2017. u pobijanom dijelu pod točkom I. u odnosu na II. i III. tuženicu kao i pod točkom II. izreke kojom je tužitelju naloženo da II. i III. tuženici naknadi trošak svakoj u iznosu od 216,80 kn te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika S. Š. iz Z., posl.br. Ovrv-6916/12 od 17. srpnja 2012. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi I. tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, te II. i III. tuženici naknaditi trošak svakoj u iznosu od 216,80 kuna.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19 - dalje: ZPP) sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. II-tuženica u odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode u cijelosti i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Budući da se presuda kojom završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a), ovaj sud drugog stupnja nije ocjenjivao pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja za isplatu zajedničke pričuve za stambeni prostor u Z., za stan na 1. katu, k.o. G. Z., br.zk. …, za što tereti tuženice u razdoblju od studenog 2010. do siječnja 2012. u ukupnom iznosu od 3.068,58 kn sukladno odredbi čl. 85. st. 2. u svezi sa čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, dalje ZVDSP).

7. Ispitujući postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. Iz pobijane odluke proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da je Ugovor o kupoprodaji temeljem kojeg je I. tuženica stekla pravo suvlasništva 4/6 dijela stana na prvom katu desno koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija površine 110,51 m2, sklopljen dana 17. svibnja 2013. između prodavateljice D. C. i kupca mldb. L. P., slijedom čega je u odnosu na na I. tuženicu tužbeni zahtjev neosnovan te tužitelj pogrešno smatra da je I. tužena postala izvanknjižna suvlasnica temeljem ugovora o kupoprodaji navedenog stana od 3. ožujka 2010. obzirom da ugovor nije proizvodio pravne učinke, a i iz dostavljenog z. k. izvatka broj … k.o. G. Z. (listu 88 i 89 spisa) razvidno da je dana 05.11.2010. godine pod brojem Z-52598/10 odbijen prijedlog mlt. L. P. za uknjižbu prava vlasništva, a iz istog izvatka je vidljivo da je D. C. iz Z. i …, suvlasnica iste nekretnine u 4/6 dijela.

9. Nadalje, u odnosu na II. tuženicu te III. tuženicu, prvostupanjski sud je utvrdio da su svoj iznos sredstava zajedničke pričuve u cijelosti podmirile i to u visini svog suvlasničkog dijela, a što je II. tuženica dokazala dostavom uplata na listu 23 do 28 spisa, te je utvrđeno da se iznos od 281,50 kuna od dana 04.01.2012. uplaćuje za pričuvu za ožujak do prosinca 2010. u visini od 1/6 obveze (za 18 m2), da je uplatom od 337,80 dana 23. 04.2012. kuna od iste tuženice plaćena pričuva za siječanj do prosinca 2011. i to u veličini njezinog nespornog suvlasničkog dijela od 1/6, te je dana 11.09.2012. u iznosu od 225,20 kuna plaćena pričuva za siječanj do rujna 2012. i to u visini suvlasničkog dijela II. tuženice B. B., a isto tako utvrđene su uplate III. tužene te nisu poštivane namjene niti razdoblje za koje su tužene uplatile novčane iznose koji su naznačeni na uplatama na listu 24 do 29 spisa, slijedom čega je tužbeni zahtjev i u odnosu na II. i III. tuženicu neosnovan.

10. Međutim, takva utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda mogu se samo djelomično prihvatiti.

11. Obveza plaćanja zajedničke pričuve je zakonska obveza svih suvlasnika zgrade prema odredbi članka 89. st. 2. i članka 380. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12., - u daljnjem tekstu: ZV).

12. U odnosu na žalbene navode da su svi tuženici u utuženom razdoblju bili pasivno legitimirani odnosno u obvezi plaćati sredstva zajedničke pričuve, valja reći u odnosu na I. tuženicu da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je tek Ugovorom o kupoprodaji sklopljenim dana 17. svibnja 2013. između prodavateljice D. C. i kupca mldb. L. P. I. tuženica stekla pravo suvlasništva 4/6 dijela stana na prvom katu desno koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija površine 110,51 m2, a potraživanje tužitelja se odnosi na razdoblje od studenog 2010. do siječnja 2012., slijedom čega je pravilno zaključeno da I-tuženica nije u obvezi plaćati sredstva zajedničke pričuve, tako da je žalba tužitelja u tom dijelu neosnovana te prvostupanjska presuda potvrđena temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP te je odlučeno kao u izreci presude.

13. Isto tako, iz dostavljenih uplatnica jasno proizlazi da su II. i III. tuženica prilikom plaćanja obveze u visini suvlasničkog dijela jasno naznačile na što se odnose sporna plaćanja tako da protivno žalbenim navodima tužitelja, koji ustraje kod tvrdnje da tuženici nisu mogli promijeniti redoslijed plaćanja propisan odredbom čl. 172 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), za navesti je, da se navedena zakonska odredba o uračunavanju ispunjenja glavnice, kamate i troškova primjenjuje samo ako dužnik pri ispunjenju obveze ne izjavi što ispunjava (čl. 171 st. 2 ZOO).

14. Međutim, žalbeni navodi da su II. i III. tuženica bile u obvezi podmiriti predmetno potraživanje u cijelosti, a ne razmjerno visini suvlasničkog dijela su osnovani.

15. Sukladno odredbi čl. 70. st. 1 ZV, ako bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenoga posebnoga dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sva će prava i dužnosti u svezi s vlasništvom toga posebnoga dijela nekretnine oni moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza iz ove glave zakona. Isto tako, prema odredbi čl. 85. st. 3. ZV, ako odgovarajući suvlasnički dio na kojem je uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine steknu dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sve te osobe sudjeluju u upravljanju kao da su one sve zajedno jedan suvlasnik cijele stvari, pri čemu se na odgovarajući način primjenjuju pravila obveznoga prava o solidarnosti vjerovnika, odnosno dužnika.

16. Slijedom navedenog, pogrešan je stav prvostupanjskog suda da su II i III. tuženica u obvezi podmiriti pričuvu za stan samo u visini suvlasničkog dijela stana. Dakle, u konkretnom slučaju, tužitelji su imali pravo odabrati od kojeg će suvlasnika naplatiti pričuvu u cijelosti jer u situaciji kada postoji više suvlasnika stana u određenoj stambenoj zgradi, kao u konkretnom slučaju, tada je njihova zakonska obveza plaćanja pričuve solidarna obveza (čl. 85. st. 3. ZVDSP u vezi čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO), što znači da svaki suvlasnik stana odgovara tužiteljima za podmirenje cjelokupnog mjesečnog iznosa pričuve.

17. Kako prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnoj činjenici zašto prvostupanjski sud nije prihvatio prigovor tužitelja da svi suvlasnici stana u stambenoj zgradi odgovaraju solidarno za ispunjenje zakonske obveze plaćanja pričuve neovisno o visini suvlasničkog udjela, a s tim u vezi ni o visini preostalog dužnog iznosa sredstava zajedničke pričuve, imajući u vidu i da su II. i III. tuženica dio utuženog iznosa platile te pritom točno naznačile na koje razdoblje se odnosi plaćanja pričuve, kao i da su pojedini iznosi plaćeni s zakašnjenjem, to je u odnosu na II. i III. tuženicu valjalo ukinuti pobijanu odluku temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a te odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.

18. U pogledu odluke o parničnom trošku, valja reći da je I. tuženica uspjela u cijelosti, slijedom čega joj je pravilno dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn kako je to pravilno odlučeno u izreci pobijane odluke tako da je žalba tužitelja u tom dijelu neosnovana te je odlučeno kao u izreci presude.

19. Kako je zbog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari u odnosu na II. i III. tuženicu za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu (čl. 154. ZPP-a), to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka u odnosu na II. i III. tuženicu s time da će se o troškovima nastalim povodom žalbe odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

20. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će postupiti u skladu sa pravnim stajalištima izraženim u ovoj odluci te će pri tome ponovno provesti postupak i izvesti sve predložene dokaze po strankama u kojem postupku će utvrditi sve odlučne činjenice relevantne za donošenje odluke pri čemu će ocijeniti i osnovanost ostalih žalbenih navoda tužitelja kao i prigovore stranaka iznesene tijekom postupka nakon čega će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

U Zagrebu 21. lipnja 2022.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić,v.r.