Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-894/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Vesni Kuzmičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz D., OIB: ..., zastupane po punomoćnici G. B., odvjetnici u S., protiv tužene Ž. R. iz S., OIB: .., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-2826/2018 od 25. veljače 2022., 21. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-2826/2018 od 25. veljače 2022. na način da se sudi:
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojeg je dana 28. travnja 2015. donijela M. P., javni bilježnik u S. pod brojem Ovrv-2343/15, a kojim je naloženo tuženoj platiti tužiteljici iznos od 22.500,00 kuna zajedno sa kamatama tekućim od dana dospijeća, 26. ožujka 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5%-tnih te u dijelu kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 1.756,25 kuna na ime troškova ovršnog postupka za zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 28. travnja 2015., sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 162,50 kuna sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
"Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je dana 28. travnja 2015. donijela M. P., javni bilježnik iz S. pod brojem Ovrv-2343/15, a kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 22.500,00 kuna zajedno sa kamatama tekućim od dana dospijeća, 26. ožujka 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, te u dijelu kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 1.756,25 kn na ime troškova ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 28. travnja 2015., sve u roku 8 dana, te se zahtjev tužiteljice u cijelosti odbija kao neosnovan, odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška od tužene, u cijelosti."
2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica te presudu pobija cijelosti zbog svih žalbenih razloga članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari čini zahtjev tužiteljice za isplatu novčane tražbine u iznosu od 22.500,00 kuna na ime zastupanja na ročištu dana 3. listopada 2012. u predmetu Općinskog suda u Splitu broj Pnš-534/2011.
6. Među strankama nije sporno da je pok. prednik tužene – S. R. prvotno ispustio, a potom opozvao tužiteljici punomoć za zastupanje u predmetu Pnš- 534/2011 u kojem je tužitelj S. R. tužio Hrvatsku elektroprivredu, DP Elektrodalmacija, S., radi naknade štete te potom ispustio punomoć odvjetnici N. B.
7. U postupku je bilo sporno što su tužiteljica i pok. S. R. dogovorili prije podnošenja tužbe u tom predmetu, po pitanju nagrade za rad odvjetnika i je li pok. S., odnosno sada tužena, kao njegova sljednica, u obvezi tužiteljici platiti naknadu za zastupanje u navedenom predmetu.
8. Po provedenom postupku, posebice cijeneći rezultate provedenog postupka, posebno saslušanje parničnih stranaka, odnosno uvidom u spis Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-534/11, sud prvog stupnja zaključuje kako je logično i opravdano da tužiteljici zaista pripada pravo na radnje zastupanja S. R. u citiranom predmetu, ali tek nakon što taj postupak bude pravomoćno okončan i u korist tužitelja, odnosno sada tužene kao tužiteljice u tom postupku, a kako je i dogovoreno između tužiteljice i S. R. Okolnost što je pok. prednik tužene tužiteljici opozvao izdanu punomoć zbog njene bolesti i očekivanog dugotrajnog bolovanja, nezadovoljan njezinom zamjenom, da nije okolnost koja opravdava postupanje tužiteljice da izda račun S. R. 2015. godine.
9. Ročište za koje tužiteljica traži naknadu troškova zastupanja da je doista održano 3. listopada 2012., evidentno odmah nakon tog ročišta tamo tuženik S. R. da je opozvao punomoć ispuštenu tužiteljici, jer je u tom predmetu njega već dva mjeseca nakon toga, na ročištu održanom dana 3. prosinca 2012., zastupala nova punomoćnica, odvjetnica N. B.
10. Nadalje, sud prvog stupnja drži da je u ovom sporu odlučno što su tužiteljica i pok. S. R. prije sastavljanja i podnošenja tužbe u predmetu naknade štete dogovorili, pa sud utvrđuje da je naknada ugovorena po pravomoćnom okončanju tog postupka, da bi tužiteljica bi od istog tražila makar akontaciju troškova zastupanja ili mu ispostavila račun za sastav tužbe, nakon sastava i predaje iste sudu. Zahtjev u tom predmetu da je iznimno visok kao i iznos svake radnje zastupanja, tako da je doista logično da je tužiteljici pravo na trošak trebalo pripasti tek nakon pravomoćnog okončanja tog postupka, što taj sud drži logičnim, pravilnim i u skladu sa dogovorom tužiteljice i sada pok. S. R., koji je proizveo svoje učinke. Osim toga, obveza S. R. platiti trošak zastupanja da nije dospio, s obzirom da postupak naknade štete još nije pravomoćno okončan te je neizvjesno hoće li tužena uopće uspjeti u postupku i hoće li joj biti dosuđen parnični trošak od kojeg bi tužiteljici pripao onaj dio koji sud dosudi tuženoj, a sve vezano za poduzete radnje tužiteljice, odnosno njene zamjenice u tom predmetu.
11. Dakle, da zahtjev tužiteljice u trenutku presuđenja nije dospio pa u ovom trenutku je zahtjev tužiteljice neosnovan, radi čega je suđeno kao u izreci pobijane presude.
12. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti zahtjeva tužiteljice, međutim, ne prihvaća ovaj žalbeni sud.
13. Navodi tužene da je usmeno ugovoreno između njenog prednika i tužiteljice da će on istoj platiti nagradu za njezin rad u postotku srazmjerno uspjehu u sporu po tužbu koju je kao punomoćnica S. R., kao tužitelja, protiv tuženika HEP-a br. Pnš-534/11 (sada Pn-247/21) ista podnijela, nisu utemeljeni, obzirom da stranke nisu zaključile takav ugovor. No, prvostupanjski sud, prihvaća navode tužene, unatoč činjenici da takav ugovor treba biti sačinjen u pisanoj formi. Dakle, ne samo da stranke nisu ugovorile postotak sukladno uspjehu u sporu, nego nisu uopće zaključile ugovor u pisanom obliku.
14. Sud prvog stupnja propustio je utvrditi odlučnu činjenicu u ovom sporu, a ista je da su stranke zaključile ugovor o nalogu, odnosno tada tuženik ispustio je punomoć za zastupanje tužiteljici u predmetu naknade štete, a sve sukladno odredbi članka 763. – 789. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje : ZOO).
15. Prema odredbi članka 765. stavak 1. ZOO-a, ugovorom o nalogu ovlašćuje se i obavezuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavcu određene poslove. Stavak 2. istog članka propisuje da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj rad, osim ako je drugačije ugovoreno. Prema članku 779. ZOO-a, nalogodavac može odustati od ugovora i u tom slučaju nalogoprimacu pripada naknada za njegov trud, te je nalogodavac dužan isplatiti nalogoprimcu odgovarajući dio naknade i naknaditi mu štetu koju je pretrpio zbog odustanka od ugovora, ako za odustanak nije bilo opravdanog razloga.
16. U konkretnom slučaju, tužiteljica – odvjetnica, zahtjeva da joj tužena plati odgovarajući dio naknade, i to u svezi zastupanja na ročištu 3.10.2012., obzirom da nije zaračunala niti tražila plaćanje za sastav tužbe u predmetnom parničnom postupku, jer bi time njeno potraživanje bilo uvećano za daljnjih 22.500,00 kuna.
17. Budući je nedvojbeno utvrđeno da je prednik tužene opozvao punomoć odvjetnici, zbog njene dugotrajne bolesti, (nezadovoljan zamjenom u zastupanju po drugoj odvjetnici), navedeno, po stavu ovog suda, ima za posljedicu plaćanje naknade za obavljene i poduzete radnje, u visini koja je utužena i obračunata sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 9/94, 118/08, 75/09 i 18/11, dalje u tekstu: Tarifa), a što u konkretnom slučaju predstavlja trošak zastupanja na ročištu od 3.10.2018.,koje iznosi 18.000,00 kuna, odnosno kako je tužiteljica bila u sustavu PDV-a, što iznosi dodatnih 4.500,00 kuna, odnosno sveukupno 22.500,00 kuna.
18. Osim iznesenog, takva vrsta ugovora po kojem bi odvjetniku po okončanju postupka trebao pripasti određeni postotak srazmjerno uspjehu u sporu, mora biti prijavljen Hrvatskoj odvjetničkoj komori, a sve sukladno odredbi članka 38. i 39. Tarife, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno.
19. Činjenica što je tužiteljica stornirala ranije izdati račun – račun br. 09/13 od 29.3.2013., dopisom od 16.3.2015. te potom izdala novi račun, ne znači da tužiteljica u općem zastarnom roku ne može potraživati da joj se isplati naknada na ime izvršenih usluga, koje tuženik nije podmirio.
20. Nadalje, bolest tužiteljice nije razlog koji se može pripisivati bilo čijoj krivnji i odgovornosti pa tako ni krivnji tužiteljice pa nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su to opravdani razlozi za neplaćanje. Opoziv punomoći ima za posljedicu, preuzimanje spisa i plaćanje troška nastalog do tada odvjetniku koji je bio punomoćnik u tom predmetu.
21. Radi svega iznesenog, prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalni propis odredbe članka 779. ZOO-a, prema kojoj zakonskoj odredbi nalogodavac može odustati od ugovora o nalogu, ali u slučaju odustanka od ugovora o nalogu nalogoprimcu (u konkretnom slučaju odvjetnici – tužiteljici) pripada naknada za njezin trud koji joj tuženik dužan isplatiti (tuženik čiji je univerzalni pravni sljednik tužena), odnosno nadoknaditi joj štetu koju je pretrpjela zbog odustanka od ugovora.
22. Radi svega iznesenog, kako su osnovani žalbeni razlozi tužiteljice, valjalo je sukladno odredbi članka 373. točka 3. ZPP-a prvostupanjsku presudu preinačiti na način da je platni nalog koji je izdala M. P., javni bilježnik u Split, pod brojem Ovr- 2343/15 od 28. travnja 2015., valjalo održati u cijelosti na snazi.
23. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka te naložiti tuženoj naknadu parničnog troška tužiteljici sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s člankom 155. ZPP-a.
24. Tužiteljici je valjalo obistiniti sastav dva podneska po 100 bodova (podneska od 17. studenog 2016. i 9. studenog 2018.) te pristup na tri ročišta (3. travnja 2019., 12. listopada 2021. i 31. siječnja 2022.), sve u iznosu od po 100 bodova, odnosno sveukupno 500 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna iznosi 5.000,00 kuna. Tom iznosu valjalo je pridodati trošak sudske pristojbe u iznosu od 600,00 kuna, odnosno trošak žalbenog postupka, koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna, odnosno sveukupno tužiteljici valjalo je obistiniti iznos od 7.162,50 kuna te suditi kao u točki II. izreke ove drugostupanjske izreke.
U Splitu, 21. lipnja 2022.
Sutkinja:
Vesna Kuzmičić, v. r.
