Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3011/2015

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz T., S., OIB: … zastupan po

pun. B. B., odvjetniku iz S., protiv tuženika ad1/ S. M. vl.

O. P. iz S., G. …, OIB: …zastupan po pun. P.

B., odvjetniku u S., ad 2/ A. S. d.o.o. iz S., P. F.

bb, OIB: …., zastupan po pun. M. B., odvj. u V., uz

sudjelovanje umješača na strani tužitelja i to ad 1/ P. J. iz T.,

OIB: … i pod 2/ A. J. iz T., OIB: …, oboje

zastupani po pun. N. I., odvjetniku u O.D.

I.&p. iz S., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19. svibnja 2022.g. u nazočnosti tužitelja, te zamjenika pun. umješača, a u izočnosti uredno pozvanih tuženika ad 1/ i ad 2/, a na ročištu od 21. lipnja 2022.g., zakazanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o j e:

I. Pravna radnja propuštanjem I-tuženika da od II-tuženika potražuje imovinsko pravo s naslova ulaganja u poslovni prostor u vlasništvu II-tuženika nalazećeg u poslovnoj zgradi smještenoj na A. k. u S. na adresi P. …,

izgrađene na zemljištu označenom kao čest.zem. … k.o. S. broj zk.ul. …, i to cca 180 m2 neuređenog poslovnog prostora u zapadnom dijelu prizemlja poslovne zgrade, zatim cca 150 m2 neuređenog zemljišta koje se nalazi između sjeverne strane poslovne zgrade(u kojoj se nalazi poslovni prostor) i prostora na kojem se nalaze autobusni peroni, te cca 150 m2 neuređenog zemljišta koje se nalazi između južne strane poslovne zgrade (u kojoj se nalazi zakupljeni poslovni prostor) i magistralne ceste, a koja ulaganja se odnose na pripremne radove ukupno 20.000,00 kn, zidarske radove ukupno 49.086,40 kn, izolaterske radove ukupno 2.700,00 kn, stolarske radove ukupno 10.950,00 kn, aluminijske radove ukupno 112.950,00 kn, ličilačke radove ukupno 10.500,00 kn, kamenarske radove ukupno 4.903,00 kn, keramičarske radove ukupno 53.330,80 kn, vodoinstalaterske radove ukupno 20.000,00 kn, nabave i ugradnje sanitarne opreme ukupno 7.800,00 kn, ugradnje centralnog grijanja ukupno 30.000,00 kn, elektroinstalaterskih radova ukupno 103.000,00 kn, ugradnje klimatizacije komplet 75.000,00 kn, nabave i ugradnje šanka ukupno 75.000,00 kn, nabave i ugradnje namještaja ukupno 199.000,00 kn, podopolagačkih radova 79.778,00 kn, odnosno sveukupno 853.998,20 kn, a temeljem kojih ulaganja je navedeni poslovni prostor od neuređenog poslovnog prostora doveden u sadašnje stanje kao potpuno uređenog ugostiteljskog objekta gubi učinak prema tužitelju u dijelu potrebnom za namirenje tužiteljeva potraživanja prema tuženiku pod 1. i to na ime iznosa od

- 30.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 22. studenog 2009. godine pa do 31. srpnja 2015. u visini zakonske zatezne kamate koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena isplate.

- 50.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 21. siječnja 2010. godine pa do 31. srpnja 2015. u visini zakonske zatezne kamate koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena isplate.

- 39.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 08. veljače 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. u visini zakonske zatezne kamate koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stopa Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Nalaže se II-tuženiku da tužitelju isplati iznos od 768.153,74 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja, dakle od 21. lipnja 2022.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena dok se za više zatraženih 231.846,26 kn glavnice, te u dijelu zatraženih zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 21.06.2011.g. do 20.06.2022.g. tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženicima ad I. i ad II. da tužitelju nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 240.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. lipnja 2022.g., kao dana presuđenja, pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV Nalaže se tuženicima ad I. i ad II. da umješačima na strani tužitelja ad 1/ P. J. i pod 2/ A. J. nadoknade troškove parničnog postupka u

iznosu od 93.750,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. lipnja 2022.g., kao dana presuđenja, pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje:

1. Dana 21. lipnja 2011.g. kod Općinskog suda u Sinju zaprimljena je tužba tužitelja M. J. protiv tuženika ad1/ S. M. vl. O. P. i ad 2/

A. S. d.o.o. u kojoj se navodi da tužitelj prema I-tuženiku ima dospjelo potraživanje za isplatu od ukupno 119.000,00 EUR temeljem sljedećih isprava:

- Ugovor o zajmu od 21. rujna 2009. godine ovjeren kod javnog bilježnika J. B. broj ovjere: OV-3324/09 na iznos od 30.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate;

- Ugovor o zajmu od 20. studeni 2009. godine ovjeren kod javnog bilježnika J. B. broj ovjere: OV-4387/09 na iznos od 50.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate;

- Ugovor o zajmu od 07. siječnja 2011. godine ovjeren kod javnog bilježnika V. D. broj ovjere: OV-132/11 na iznos od 39.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate.

Međutim, po dospijeću tužiteljeva potraživanja po naprijed navedenih ugovorima I- tuženik do dana podnošenja predmetne tužbe nije izvršio niti djelomičnu isplatu duga tužitelju. I-tuženik da je tužitelju kao sredstvo osiguranja naplate po naprijed navedenim ugovorima izdao zadužnicu na iznos od 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate ovjerena kod javnog bilježnika J. B. dana 10. prosinca 2009. godine broj ovjere: OV 4388/09.

Naprijed navedenu zadužnicu tužitelj je sukladno čl. 4 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima dostavio Financijskoj agenciji na provedbu dana 03. veljače 2011. godine, međutim do dana podnošenja predmetne tužbe nije niti djelomično ovršio svoju tražbinu koju ima sukladno Ugovorima navedenim u točci I. historijata predmetne tužbe. Dana 06. studenog 2008. godine I-tuženik je sa II tuženikom sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora u vlasništvu II-tuženika nalazećeg u poslovnoj zgradi smještenoj na A. k. u S. na adresi P. …, izgrađene na zemljištu označenom kao čest.zem. … k.o. S. broj zk.ul.

…, i to cca 180 m2 neuređenog poslovnog prostora u zapadnom dijelu prizemlja poslovne zgrade, zatim cca 150 m2 neuređenog zemljišta koje se nalazi između sjeverne strane poslovne zgrade (u kojoj se nalazi poslovni prostor) i prostora na kojem se nalaze autobusni peroni, te cca 150 m2 neuređenog zemljišta koje se nalazi između južne strane poslovne zgrade (u kojoj se nalazi zakupljeni poslovni prostor) i magistralne ceste. I-tuženik je po naprijed navedenom ugovoru o zakupu uredio predmetni poslovni prostor te je u njemu obavljao ugostiteljsku djelatnost- kafić. Navedeni Ugovor o zakupu je raskinut dana 28. travnja 2011. godine čemu u prilog ide izjava o otkazu Ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog dana 06. studenog 2008. godine. I-tuženik je u poslovni prostor opisan u točci III. historijata predmetne tužbe po procjeni tužitelja i navoda I tuženika uložio cca 1.250.000,00 kn, obzirom da je isti u potpunosti uredio te ga od roh-bau neuređenog poslovnog prostora uredio kao potpuno opremljen kafić sa svim sadržajima uobičajenim za takav ugostiteljski objekt. I-tuženik je predao tužitelju dio računa koji se odnose na troškove uređenja predmetnog poslovnog prostora i to:

- račun J.-D. .0.0. na iznos od 48.985,44 kn,

- račun obrta A. na iznos od 15.000,02 kn, - račun obrta A. na iznos od 36.199,84 kn,

- račun C. d.o.o. na iznos od 194.036,12 kn -

račun B. d.o.o. na iznos od 18.122,82 kn

- račun R. d.o.o. na iznos od 39.756,38 kn

UKUPNO................................352.100,62 kn

I-tuženik je nadalje usmeno prenio informaciju tužitelju kako je dio radova izvršen mimo poslovnih računa, te je u kasnijem razdoblju odbio predati tužitelju daljnje račune vezane uz ulaganje u predmetni poslovni prostor, tako da će u ovom postupku biti potrebno provesti odgovarajuće građevinsko vještačenje na okolnost utvrđenja visine ulaganja I-tuženika u nekretninu koja je vlasništvo II-tuženika. U tom smislu tužitelj pridržaje pravo nakon provedenog građevinskog vještačenja konačno specificirati tužbeni zahtjev. I-tuženik dakle nakon što mu je tužitelj blokirao imovinu u smislu poslovnih i osobnih računa i nakon što više od dva mjeseca nije uplaćeno na poslovni račun I-tuženika niti jedna kuna, iako se radi o ugostiteljskom objektu koji bilježi dnevni promet, pristaje na otkaz ugovora o zakupu bez da od II-tuženika zahtjeva naknadu za izvršena ulaganje u nekretninu u njegovu vlasništvu. Navedenim i usput budi rečeno svjesnim propuštanjem I-tuženik poduzima radnju na štetu svog vjerovnika zbog koje nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove (tužiteljeve) dospjele tražbine. Zbog svega navedenog tužitelj sukladno odredbama čl. 66 do 71 Zakona o obveznim odnosima podiže predmetnu tužbu radi pobijanja dužnikove radnje na štetu vjerovnika. Imajući u vidu činjenicu da tuženici ne žele dostaviti tužitelju potpuni obračun i specifikaciju troškova s naslova ulaganja u poslovni prostor u vlasništvu II-tuženika temeljem kojih ulaganja je navedeni poslovni prostor od neuređenog poslovnog prostora doveden u sadašnje stanje kao potpuno uređenog ugostiteljskog objekta, tužitelj nije u mogućnosti postaviti precizan tužbeni zahtjev u smislu specificiranja pobijane radnje dužnika na štetu vjerovnika. Slijedom navedenog predlaže se Naslovljenom sudu temeljem odredbe čl. 186b., a vezano na odredbu čl. 325a., ZPP-a donijeti sljedeće

R JE ŠE NJE

Nalaže se I. i II. tuženicima da tužitelju polože račun ili daju pregled imovine i obveza, odnosno priopće što im je poznato o utajenoj ili prikrivenoj imovini a koja u naravi predstavlja knjigovodstveno i financijski neprikazane troškove koje je I-tuženik učinio s naslova ulaganja u poslovni prostor u vlasništvu II-tuženika nalazećeg u poslovnoj zgradi smještenoj na A. k. u S. na adresi P…,

izgrađene na zemljištu označenom kao čest.zem. … k.o. S. broj zk.ul. … i to cca 180 m2 neuređenog poslovnog prostora u zapadnom dijelu prizemlja poslovne zgrade, zatim cca 150 m2 neuređenog zemljišta koje se nalazi između sjeverne strane poslovne zgrade (u kojoj se nalazi poslovni prostor) i prostora na kojem se nalaze autobusni peroni, te cca 150 m2 neuređenog zemljišta koje se nalazi između južne strane poslovne zgrade (u kojoj se nalazi zakupljeni poslovni prostor) i magistralne ceste, temeljem kojih ulaganja je navedeni poslovni prostor od neuređenog poslovnog prostora doveden u sadašnje stanje kao potpuno uređenog ugostiteljskog objekta.

Tužitelj je predložio da sud donese sljedeću

PRE S U DU

Pravna radnja propuštanjem I-tuženika da od II-tuženika potražuje imovinsko pravo S naslova ulaganja u poslovni prostor u vlasništvu II-tuženika nalazećeg u poslovnoj zgradi smještenoj na A. k. u S. na adresi …,

- iznosa od 30.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 22. studenog 2009. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima,

- iznosa od 50.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 21. siječnja 2010. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima,

- iznosa od 39.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 08. veljače 2011. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima,

II Nalaže se II-tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.000.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja ove tužbe pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima,

III Nalaže se I. i II. tuženima da tužitelju nadoknade troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

za tužitelja:

2. Dana 12. rujna 2011.g. kod Općinskog suda u Sinju zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika ad 1/ S. M. u kojem je tuženik ad 1/ istakao da se u cijelosti protivi svim navodima iz tužbe, kako u osnovu tako i u visini postavljenog tužbenog zahtjeva, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u z naknadu cjelokupnog parničnog troška tuženiku ad.1. Tuženik ad 1/ je istakao da se u cijelosti osporava visina duga tuženika ad.1. prema tužitelju iz točke I. historijata tužbe, a pogotovo svi paušalni navodi tužitelja vezano za ulaganja tuženika ad.1. u ugostiteljski objekt „P.“, vlasništvo tuženika ad.1., a koji se nalazi u poslovnom prostoru tuženika ad.2. kojeg je imao u zakupu tuženik ad.1. Zbog financijskih poteškoća koje prate tuženika ad.1., isti da nije imao previše izbora osim pristati na raskid Ugovora o zakupu od 06.11.2008.god. sa tuženikom ad.2. kako bi smanjio prevelike izdatke koji su pratili vođenje obrta „P.“ kao i ostale troškove. Da nije jasno na koji je to način tuženik ad.1. pogodovao tuženiku ad.2. ili bilo kojem drugom vjerovniku na uštrb dugovanja koje je tuženik ad.1. imao prema tužitelju, pa se smatra da tužitelj i nema pravnog interesa za pokretanje ovog postupka, osobito jer se većina navoda iz tužbe odnosi na usmene navode koje je tužitelju prenio tuženik ad.1. U svemu ostalom tuženik ad 1/ da pridržava pravo se naknadno očitovati na navode iz tužbe.

3. Dana 05. rujna 2011.g. kod Općinskog suda u Sinju zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika ad 2/ A. k. S., u kojem je tuženik ad 2/ istakao da se opire tužbi i postavljenom zahtjevu tužitelja, predlaže odbiti tužitelja s tužbenim petitom i obvezati ga na plaćanje troškova parničnog postupka tuženiku. U toč. III. Tužbe da se navodi Ugovor o zakupu poslovnog prostora, po kojem Ugovoru je uređen poslovni prostor radi obavljanja poslova ugostiteljstva, pa tuženik pretpostavlja da tužitelj pobija ovaj Ugovor. Također, tužitelj u svojoj Tužbi navodi niz nejasnih i krajnje paušalnih navoda, inzistirajući na donošenju Rješenja prema odredbi Čl. 186.b. u vezi čl. 325.a ZPP-a što je apsurd, budući nema niti jednog dokaza da je sklapanjem Ugovora o zakupu nanesena šteta tužitelju, odnosno, da je tužitelj tim Ugovorom onemogućen u naplati dospjelog potraživanja. Treba kazati, da tužitelj temelji svoje potraživanje na pravnim poslovima opisanim u toč. I, a upravo svi ti poslovi koji se i prilažu uz tužbu datirani su i ovjereni u 2009. godini, pa čak i u tekućoj 2011. godini, pa tuženik pita, otkud pravo tužitelju da pobija pravni posao između tuženika zaključen 2008.godine, kada u tom trenutku i nije imao naplatno potraživanje prema tuženiku ad/1. Da bi postojala mogućnost podnošenja dolozne Actio Pauliana, valja dokazati da je dužnik u trenutku naplatnog raspolaganja znao i mogao znati da poduzetim raspolaganjem šteti vjerovniku (čl. 67 st. 1. ZOO). Kako je moguće iz Ugovora o zakupu između tuženika izvesti takav zaključak? Logično je zaključiti da je zakupni odnos između tuženika trebao rezultirati poslovnom uspjehu tuženika, odnosno, taj Ugovor nema za cilj da se nekome nanosi šteta. Posebno ne tužitelju, koji u tom trenutku nije bio vjerovnik tuženika. S tim u vezi, ukazuje se tužitelju i na rok za podnošenje dolozne tužbe, tj. one Tužbe iz čl. 67. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima. Kako tužitelj, dakle, spori ulaganja u poslovni prostor po Ugovoru u zakupu od 06.11.2008.godine, to je razvidno da je protekao rok od jedne godine, u kojem vremenskom intervalu je tužitelj trebao tražiti sudsku zaštitu. Ovako, nastupila je prekluzija, pa se predlaže prije svega odbačaj tužbe.

4. Na ročištu od 16. siječnja 2012.g. pun tužitelja je istakao da je iz historijata tužbe označen pod točkom 5. razvidno koju radnju odnosno propuštanje tužitelj pobija, a ona je detaljno opisana pod navedenom točkom, a radi se o propuštanju zahtjeva za naknadu za izvršena ulaganja s naslova uređenja poslovnog prostora odnosno ugostiteljskog objekta P. na A. k. u S. koja nekretnina je u

vlasništvu drugotuženika. Kao dodatno objašnjenje tužitelj navodi da sukladno ugovoru u zakupu poslovnog prostora koji je sklopljen 06. studenog 2008.g. na rok od 15 godina s početkom od 01. prosinca 2008. godine, jasno navedeno u kakvom stanju prvotuženik prima poslovni prostor, dok je također iz priloženih računa uz tužbu, a i notorna činjenica obzirom se radi o poznatom ugostiteljskom objektu u centru grada S. da je isti danas moderno uređen kafić u koji su izvršena znatna ulaganja od strane prvotuženika. Tužitelj je naveo da ustraje u prijedlogu da se donese rješenje sukladno čl. 186 b Zakona o parničnom postupku, te eventualno prije toga provede očevid na licu mjesta ukoliko je sporno o kojem objektu radi i u kakvom se on stanju danas nalazi.

5. Na ročištu od 31. listopada 2012.g. sud je procesnim rješenjem prihvatio sudjelovanje umješača P. J. i A. J. u ovom postupku na strani

tužitelja.

6. Međupresudom i rješenjem Općinskog suda u Sinju posl. broj P-245/11 od 14. studenoga 2012.g. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Rješavajući po žalbama tuženika, Županijski sud u Splitu rješenjem pod posl. brojem Gžo-504/13 od 21. ožujka 2014.g. ukinuo je Međupresudu i predmet vratio na ponovni postupak.

8. U podnesku zaprimljenom na ročištu od 22. studenoga 2017.g., tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev, na način da je zatražio donošenje presude slijedećeg sadržaja:

izgrađene na zemljištu označenom kao čest.zem. …k.o. S. broj zk.ul. …, i to cca 180 m2 neuređenog poslovnog prostora u zapadnom dijelu prizemlja poslovne zgrade, zatim cca 150 m2 neuređenog zemljišta koje se nalazi između sjeverne strane poslovne zgrade(u kojoj se nalazi poslovni prostor) i prostora na kojem se nalaze autobusni peroni, te cca 150 m2 neuređenog zemljišta koje se nalazi između južne strane poslovne zgrade (u kojoj se nalazi zakupljeni poslovni prostor) i magistralne ceste, a koja ulaganja se odnose na pripremne radove ukupno 20.000,00 kn, zidarske radove ukupno 49.086,40 kn, izolaterske radove ukupno 2.700,00 kn, stolarske radove ukupno 10.950,00 kn, aluminijske radove ukupno 112.950,00 kn, ličilačke radove ukupno 10.500,00 kn, kamenarske radove ukupno 4.903,00 kn, keramičarske radove ukupno 53.330,80 kn, vodoinstalaterske radove ukupno 20.000,00 kn, nabave i ugradnje sanitarne opreme ukupno 7.800,00 kn, ugradnje centralnog grijanja ukupno 30.000,00 kn, elektroinstalaterskih radova ukupno 103.000,00 kn, ugradnje klimatizacije komplet 75.000,00 kn, nabave i ugradnje šanka ukupno 75.000,00 kn, nabave i ugradnje namještaja ukupno 199.000,00 kn, podopolagačkih radova 79.778,00 kn, odnosno sveukupno 853.998,20 kn, a temeljem kojih ulaganja je navedeni poslovni prostor od neuređenog poslovnog prostora doveden u sadašnje stanje kao potpuno uređenog ugostiteljskog objekta gubi učinak prema tužitelju u dijelu potrebnom za namirenje tužiteljeva potraživanja prema tuženiku pod 1. i to na ime iznosa od

- 30.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 22. studenog 2009. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima,

- 50.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 21. siječnja 2010. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima,

- 39.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 08. veljače 2011. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima,

II Nalaže se II-tuženiku da tužitelju isplati iznos od 853.998,20 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja ove tužbe pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno č1. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima,

III Nalaže se I. i II. tuženima da tužitelju nadoknade troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

9. Sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o zajmu zaključenog između M. J. i S. M.

od 21.09.2009.g., priznanice potpisane od S. M. dana 21.09.2009.g.,

Ugovora o zajmu zaključenog između M. J. i S. M. od

20.11.2009.g., priznanice sačinjene od strane S. M. 20.11.2009.g.,

Ugovora o zajmu zaključenog između M. J. i S. M., priznanicu S. M. ovjerene 07. siječnja 2011.g. kod javnog bilježnika V.

D., zadužnice od 20.11.2009.g., pregledom računa J.-D. d.o.o. na iznos od 48.985,44 kn, računa obrta A. na iznos od 15.000,02 kn, pregledom računa obrta A. na iznos od 36.199,84 kn, računa C. d.o.o. na iznos od 194.036,12 kn, računa B. d.o.o. na iznos od 18.122,82 kn, računa R. d.o.o. na iznos od 39.756,38 kn , pregledom Ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog između A. S.. d.o.o. i Ugostiteljski obrt P. vl. S.

M. od 06.11.2008.g., pregledom Otkaza ugovora o zakupu poslovnog prostora od 27. travnja 2011.g., saslušanjem tužitelja, tuženika ad 1/, pregledom priloženih izvadaka iz tekućih računa, pregledom dopisa A. S. upućenog

Ugostiteljskom obrtu P. od 02.05.11.g., pregledom Ugovora o preuzimanju i plaćanju duga zaključenog između A. S. i A. d.o.o. od 02.05.2011.g.,

Ugovora o zakupu posl. prostora zaključenog između A. S. i A. d.o.o. od 02.05.2011.g., pregledom računa priloženih uz podnesak tuženika ad 1/

S. M. uz podnesak od 14.03.2012.g., saslušanjem zz tuženika pod 2/

J. J., svjedoka A. B., V. N., pregledom presude

Općinskog suda u Sinju posl. broj K-127/11 od 11. ožujka 2013.g., očevidom na licu mjesta od 17. travnja 2015.g. uz sudjelovanje vještaka dipl. ing. D. S. , pregledom Ugovora o zajmu novca sklopljenog između zajmodavca P. d.o.o. M. i zajmoprimca B. C. d.o.o. od 08. rujna 2010.g., pregledom dopisa vještaka D. S. zaprimljenog kod ovog suda dana 24.05.2016.g. i

12.01.17.g., izveden je dokaz očevidom na licu mjesta dana 26. svibnja 2017.g. uz sudjelovanje vještaka M. T., pregledom pisanog vještva vještaka M. T.

zaprimljenog kod ovog suda dana 18.08.2017.g., izveden je dokaz saslušanjem vještaka M. T., izveden je dokaz financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku A. B., dipl. oec, izveden je dokaz pregledom pisanog vještva vještaka A. B., te je izveden dokaz pregledom ostale priložene

dokumentacije.

10. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP dalje: ZPP).

11. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

12. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za pobijanjem pravnih radnji propuštanjem tuženika ad1/ da od tuženika ad 2/ potražuje imovinsko pravo s naslova ulaganja u poslovni prostor u vlasništvu tuženika ad2/.

13. Tužitelj naime tvrdi da je tuženik ad 1/ uložio znatna sredstva, prema vještaku građevinske struke M. T. iznos od 853.998,20 kn, u poslovni prostor vlasništvo tuženika ad 2/ A. k. S.. Međutim, nakon što je tuženik ad 2/ raskinuo

ugovor o zakupu prostora u vlasništvu tuženika ad2/, tuženik ad 1/ da je propustio zatražiti povrat uloženih sredstava u poslovni prostor tuženika ad2/. Pri tome tužitelj tvrdi da je sa tuženikom ad 1/ zaključio tri ugovora o zajmu, da je svoje obveze iz tih ugovora ispunio, međutim, da tuženik ad 1/ svoje obveze vraćanja pozajmljenog iznosa nije ispunio.

14. Odredbom čl. 66. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 – u daljnjem tekstu: ZOO-a) propisano je:

(1) Svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. (2) Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

(3) Pod pravnom radnjom razumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza.

15. Člankom 67. ZOO-a propisano je:

(1) Naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato.

(2) Ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno.

(3) Kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. (4) Odricanje od nasljedstva smatra se besplatnim raspolaganjem.

16. Člankom 71. ZOO-a propisano je:

(1) Tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine. (2) Rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

17. Člankom 164. st 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne Novine«, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. – dalje: ZVSDP) propisano je:

Zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

18. U svom iskazu na ročištu od 02. ožujka 2012.g. tužitelj M. J. je istakao:

- da je predmet ovog spora u svezi sa ulaganjima koja je tuženik pod 1/ izvršio u korist tuženika pod 2/ i to u poslovni prostor u kojem se sada nalazi kafić a prije su se nalazile kancelarije tuženika pod 2,

- da je njemu osobno poznato, a to je poznato i čitavom gradu da su se tu nalazile ranije kancelarije,

- da je tuženik pod 1/ pričao da je u taj prostor uložio oko 200.000,00 EUR-a, čak i više, pričao je da je nešto plaćao na crno, a za nešto postoje i računi, a da je tuženik također pričao da je njemu tuženik pod 2/ dužan i da je upravo on tj. tužitelj pozajmio direktoru tuženiku pod 2/ J. J. za plaću, ali da nije kazao o kojem je novčanom iznosu riječ, svakako, rekao je da se radi o plaćama radnika tuženika pod 2, a da mu je ovo pričao u trenutku kada je otvorio kafić, ne zna točno kada je to bilo, svakako bio je 7, 8 ili 9. mjesec prije 3 – 4 godine, misli da je to bilo 2009. godine.

- da je također tuženik pričao da je on u dobrim odnosima sa spomenutim J. J. te M. J., a M. J. da je jedan od vlasnika, odnosno

većinski vlasnik A. tj. tuženika pod 2,

- da mu je pored ostalog tuženik pod 1/ pričao da ima namjeru i da će mu to tuženik pod 2/ odobriti, otvoriti ugostiteljski objekt i na katu a predmetni spor odnosi se na ulaganja u prizemlju objekta,

- da prema njegovim saznanjima tuženik pod 1/ duguje tuženiku pod 2 / određeni novčani iznos, ne zna točno koji, na ime neplaćenog najma za predmetni poslovni prostor. zbog toga je tuženik pod 2/ i otkazao tuženiku pod 1/ ugovor o zakupu.

- da pretpostavlja da su tuženik pod 1/ i tuženik pod 2/ ugovorom o zakupu ugovorili manji iznos fita no što bi se trebalo platiti za predmetni poslovni prostor upravo zbog toga što je tuženik pod 1/ u taj prostor uložio određeni novčani iznos,

- da mu nije poznato koliko su tuženici ugovorili fita, a po njegovoj procjeni za taj prostor mjesečni bi fit iznosio oko 20.000,00 kn, a da je ova njegova procjena prema današnjim saznanjima, ali i u vrijeme kada su tuženici sklopili ugovor o zakupu moglo se računati i o većem iznosu fita s obzirom na odnos današnjeg i tadašnjeg standarda,

- da je tuženik pod 1/ doista uredio kafić sa okolišem fenomenalno i bio je i radio kao najbolji kafić u gradu,

- da je predmetni prostor u odnosu na nekadašnji prostor tuženik pod 1/ vizualno totalno promijenio, sve je bilo srušeno, radilo se o prostoru u kojem su se nalazile kancelarije i tuženik pod 1/ je sve srušio i napravio jedan jedinstveni prostor, čak je i statiku objekta mijenjao, o tome postoje dokumenti.

- da je vjerovao tuženiku pod 1/ kada je kazao da mu je direktor tuženika pod 2/ pitao da mu pozajmi novac za plaće radnika tuženika pod 2/, da je to vjerovao je da tada tuženik pod 1/ bio prvi čovjek u gradu i to u financijskom smislu jer je imao dvije mjenjačnice, dva kafića, restoran,

- da je tuženiku pod 1/ pozajmio novac poslije no što je tuženik pod 1/ otvorio predmetni kafić.

19. U svom iskazu na ročištu od 02. ožujka 2012.g., tuženik ad 1/ S. M., istakao je:

- da je sa tuženikom pod 2/ sklopio ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora i to je ugovor koji prileži predmetnom spisu i to ugovor od 06.11.2008. godine, time da je početkom 2009. godine počeo sa izvođenjem radova na tom prostoru,

- da se radilo o prostoru u kojem su se nalazile kancelarije tuženika pod 2/ A. S. i prema ugovoru između njih tuženika da ja on izvršio prenamjenu tog prostora pretvorivši kancelarijski prostor u kafić, uredivši i okoliš,

- da je današnje stanje kafića sa uređenim okolišem upravo ono stanje u koje je stanje sa okolišem on doveo, da se dakle nije radilo o prostoru koji je bio u stanju rou - bau već se radilo o prenamjeni kancelarijskog prostora u kafić zajedno za koji je uredio i pripadajući okoliš,

- da je on u to uložio vlastita novčana sredstva u iznosu 1.700,000,00 do 1.800,000,00, a moguće čak i dva miliona kuna vlastitih novčanih sredstva, da o tome posjeduje pisanu dokumentaciju i to za oko 90 % uloženih sredstava, dok za oko 10% uloženih sredstava nema dokumentacije, jer da se radilo o radu, odnosno plaćanju „na crno“,

- da se ovo što je on uložio u objekt odnosi na ono što u skladu sa ugovorom koji je sklopio s A. predstavlja sastavni dio objekta i da on to raskidom,

odnosno istekom ugovora, ne mogu uzeti.

- da je on počeo sa radom u predmetnom kafiću u 8. mjesecu 2009.g. i radio je do 5. mjeseca 2011. godine, kada mu je tuženik pod 2/ otkazao ugovor jer nije mogao podmirivati obveze, te je ostao dužan tuženiku pod 2/ oko 630.000,00 kn, a koji iznos se odnosi na neplaćeni najam, nepodmirene troškove struje, vode, zatim na kamate na neplaćene iznose zakupa i druge obaveze koje je imao prema tuženiku pod 2,

- da je visinu kamata obračunavalo računovodstvo tuženika pod 2, a da je tuženik pod 2/ utvrdio da njegovo ukupno dugovanje prema njemu iznosi oko 630.000,00 kn, da je taj dug utvrđen u 4. mjesecu 2011. godine i da se on s tim suglasio jer doista njegov dug prema tuženiku pod 2/ i postoji u tolikom iznosu, a da je on to potvrdio i prilikom sklapanja ugovora o zakupu koji ugovor su sklopili tuženik pod 1/ i A..

- da se zapravo naprijed spomenuti iznos od 630.000,00 kn ne bi u cijelosti odnosio na potraživanje A. S. koje bi bilo u svezi sa predmetnim kafićem već da

bi se samo dio toga potraživanja odnosio na taj kafić a jedan dio odnosio bi se na druga potraživanja koje tuženik pod 2/ ima prema društvu B. company a koje društvo također predstavlja njegovo vlasništvo, odnosno njegovu firmu,

- da se ne može preciznije očitovati koji iznos bi se odnosio na dug koji se odnosi na predmetni kafić, a koji na naprijed spomenutu firmu, svakako, iznosi koji su označeni u ugovoru o zakupu poslovnog prostora, koji ugovor je tuženik pod 2/ sklopio sa društvom A. dana 02.05.2011. godine, da su točni,

- da se on obvezuje sudu dostaviti cjelokupnu dokumentaciju koja se odnosi na njegova ulaganja koja je, kao vlasnik obrta P., imao u odnosu na predmetni kafić i tu dokumentaciju dostavit će sudu u roku od 10 dana,

- da je čuo iskaz tužitelja prema kojem bi on navodno J. J. pozajmljivao novac za plaće radnika tuženika pod 2/, te ističe da to nije istina, da on nikada nije pozajmljivao novac za plaće radnika tuženika pod 2,

- da je tužitelju do sada vratio negdje oko 200.000,00 kn, a što mu je dužan temeljem predmetnih zadužnica, odnosno ugovora o zajmu, da o tome posjeduje pisanu dokumentaciju i da će istu dostaviti sudu, da se radi o isplati bilo u gotovini, kompenzacijom ili zapljenom računa, odnosno sudskom ovrhom na automobilu,

- da se računi koji prileže uz tužbu odnose upravo na radove izvedene na predmetnom kafiću i da je on izvršio plaćanje temeljem istih,

- da je on kao vlasnik obrta P. plaćao sve radove koji su izvedeni u svrhu prenamjene nekadašnjih kancelarija tuženika pod 1/, a koje su prenamijenjene u kafić uključivši i radove u svezi sa izmjenom statike objekta,

- da zakupnina koju su ugovorili on i tuženik pod 2/ nema nikakve veze sa njegovim ulaganjima u predmetni kafić,

- da između njih tuženika nije bilo nikakvog usmenog dogovora u svezi sa pitanjem njegova ulaganja u predmetni objekt u slučaju da dođe do prijevremenog raskida ugovora o zakupu kojeg su oni, tuženici, sklopili, a da je on falio što nije dogovorio da mu se u slučaju da se ugovor raskine prijevremeno, vrati dio mojih ulaganja,

- da mu je sada žao što je bacio pare jer je tuženik pod 2/ postupio po ugovoru kojeg su oni, tuženici, sklopili i što se tiče njegovih ulaganja, njegov status da je tu nikakav jer on nije računao na to da ugovor neće biti na snazi 15 godina, odnosno toliko vremena za koje je i sklopljen,

- da smatra da mu po ugovoru ne pripada pravo na povrat uloženih sredstava, ali ako mu po zakonu to pripada, da bi on to volio i jedva čeka da mu se to vrati ako mu po zakonu pripada,

- da sve što je u ugovoru o zakupu poslovnog prostora kojeg je sklopio s tuženikom pod 2/ navedeno, da je točno i da sada potvrđuje da je između njih tuženika doista sve to ugovoreno kako je u ugovoru označeno.

- da ne zna tko je sastavljao ugovor o zakupu kojeg je sklopio sa tuženikom pod 2/, da ga on nije pisao, već da ga je pročitao i potpisao jer je ugovor kao takav prihvatio. 20. U svom iskazu na ročištu od 20. travnja 2012.g. direktor tuženika pod 2 J. J. istakao je:

- da je direktor tuženika pod 2/ i na toj dužnosti da je bio i u vrijeme sklapanja ugovora o zakupu koji je sklopljen između tuženika pod l/ S. M. i tuženika pod 2/ u odnosu na predmetni poslovni prostor i koji ugovor je sklopljen dana 6. studenog 2008.godine,

- da je zbog nepodmirenih obveza tuženika pod 1/ prema tuženiku pod 2/ ugovor raskinut i to dana 27. travnja 2011. godine odnosno nije siguran da li je tog dana upućen tuženiku pod l/ dopis o raskidu ugovora ili je pak tog dana raskinut, a da se radilo o nepodmirenim obvezama koje su se odnosile na neplaćenu najamninu kao i druge obveze u svezi sa plaćanjem struje i drugo,

- nakon što je ugovor raskinut tuženik pod l/ da obratio se tuženiku pod 2/ sa zahtjevom da se predmetni poslovni prostor da u zakup tvrtci A. i da je tuženik pod 2/ sa tvrtkom A. sklopio novi ugovor o zakupu tog prostora time da se ta tvrtka obvezala tuženiku pod 2/ podmiriti cjelokupno dugovanje koje je tuženik pod l/ imao prema tuženiku pod 2/,

- da je to dugovanje u cijelosti podmireno, a da se radilo o dugovanju koje se odnosilo na predmetni poslovni prostor,

- da je tuženik pod 1/ prije sklapanja ovoga ugovora podmirio dugovanja koja je imao prema tuženiku pod 2/ a koja se nisu odnosila na predmetni poslovni prostor, da se ne bi mogao očitovati o kojem se iznosu radilo,

- da se dug koji je tuženik pod l/ podmirio tuženiku pod 2/ prije no što je došlo do sklapanja ovog novog ugovora odnosi na pozajmicu koju je tuženik pod 1/ dao tuženiku pod 2/ a misli da se radilo o iznosu oko 100.000,00 kuna,

- da se ne sjeća o kakvoj se pozajmici radilo, u koju svrhu je tuženik pod 2/ uzeo ovu pozajmicu, svakako o tome postoji pisani ugovor.

- da je tuženik pod l/ u predmetni poslovni prostor uložio svoja vlastita sredstva

- da je tuženik pod l/ u skladu sa ugovorom kojeg su oni, tuženici, sklopili, u prostor uložio svoja sredstva i tuženik pod 2/ nema s tim ništa,

- da ono što tuženik pod 1/ uloži u taj prostor to ostaje u tom prostoru a to je ugovorom i određeno, a ugovor da je sklopljen na rok od l0 ili l5 godina, ne zna točno

- da između tuženika nije bilo nikakvih razgovora u svezi sa zakupom predmetnog poslovnog prostora osim onog što je navedeno u samom ugovoru, da nije bilo govora o tome što sa ulaganjima koja je imao tuženik pod l/ u tj prostor u slučaju da dođe do prijevremenog raskida ugovora.

- da je sve što je dogovoreno označeno u pisanom ugovoru.

- da je prostor kojeg je tuženik pod 2/ dao u zakup tuženiku pod l/ prije ulaganja tuženika pod l/ u taj prostor bio u derutnom stanju i predstavljao je urede tuženika pod 2/.

- da je od tog prostora tuženik pod l/ u cijelosti uredio novi prostor i sva ulaganja vršio je on, pak je tako srušio pregradne zidove koji su bili između ureda i obavio sve druge potrebne radnje da bi prostor doveo u stanje u kojem se i danas nalazi. Prethodno je tuženik pod 2/ zatražio i ishodovao svu potrebnu dokumentaciju koja je bila za to potrebna.

- da mu nije poznato u kojem novčanom iznosu su izvršena ulaganja tuženika pod / u predmetni poslovni prostor.

- da s obzirom na ugovor koji je sklopljen između tuženika pod 2/ i tvrtke A., tuženik pod 2/ sada nema nikakvih potraživanja prema tuženiku pod l/.

- da je na upit pun. tužitelja da li je A. S. na bilo koji način obeštetio S.

M. za ulaganja izvršena u ugostiteljski objekt P. na autobusnom

k., svjedok je odgovorio " za kakva ulaganja".

- na pitanje tužitelja u odnosu na izvršena ulaganja s naslova preuređenja neuređenog, derutnog kancelarijskog prostora u kafić odnosno ugostiteljski objekat u kakvom se on danas nalazi predstavnika tuženika pod 2/ je odgovorio "ne".

21. Svjedok A. B. u svom iskazu na istom ročištu, istakao je:

- da je on zaposlen kao vozač kod tuženika pod 2/ i to od l976. godine, te da mu je poznato kako je izgledao predmetni poslovni prostor,

- da su se tu nalazili uredi tuženika pod 2/ a sada se nalazi kafić,

- da je imao prilike čuti od ljudi a i od samog M. da je on iznajmio taj prostor a pod kojim uvjetima da to ne zna,

- da su se u tom prostoru nalazili uredi i to četiri ureda sa lijeve strne hodnika i tri sa desne strane hodnika.

22. Svjedok V. N. u svom iskazu identično je iskazivao svjedoku A. B..

23. Pregledom pisanog vještva vještaka građevinske struke M. T., dipl.ing. građ. zaprimljenog kod ovog suda dana 18.08.2017.g., sud je utvrdio da je tuženik ad1/ u predmetni poslovni prostor uložio ukupno 853.998,20 kn.

24. U svom iskazu na ročištu od 22. studenoga 2017.g., stalni sudski vještak M. T. istakao je:

- da je predmetno vještvo sačinjeno temeljem snimka tijekom očevida tijekom kojeg je izvršio premjeru svih pojedinih stavki,

- da se predmetne stavke odnose samo na zatečene radove tijekom očevida koje podrazumijevaju standardni način izvedbe tehnologije i vrste materijala za pojedinu vrstu radova,

- da ostaje u cijelosti pri svom vještačkom nalazu u mišljenju, a ako postoje neke od vrste radova koje bi se dokazale da nisu izvođene u određenom razdoblju iste se mogu temeljem svjedočenja jednostavno zanemariti, tako da se može izvršiti preračun bez te stavke.

- da se ne sjeća da li je u spisu postojao građevinski dnevnik ili ne, ali on nije bitan za količine i vrste radova jer se iste računaju u građevinskoj knjizi, za koju mu se čini da također ne prileži spisu, ali postoje ugovorni troškovnici i drugi dokumenti, koji su dijelom poslužili za potvrdu snimka tijekom očevida. Još jednom naglašava temelj troškovnika je snimak zatečenih radova tijekom očevida.

- da nije moguće temeljem samog priloženog troškovnika bez da se učinio sudski očevid, kojem je bio nazočan utvrditi stanje poslovnog prostora.

25. Pregledom priloženih Ugovora o zajmu zaključenih između tužitelja i tuženika ad 1/, sud je utvrdio da su tužitelj M. J. i tuženik ad 1/ S. M. zaključili

Ugovore o zajmu od 20. studenoga 2009.g. prema kojem je tužitelj pozajmio tuženiku ad 1/ iznos od 50.000,00 €, zatim Ugovor o zajmu od 07. siječnja 2011.g. prema kojem je tužitelj pozajmio tuženiku ad 1/ iznos od 39.000,00 € sve u kunskoj protuvrijednosti, te da je tuženik ad 1/ S. M. izdao tužitelju zadužnicu na iznos od 100.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti, kao sredstvo osiguranja naplate po gore navedenim Ugovorima o zajmu,

26. Pregledom prijedloga vjerovnika za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima dužnika temeljem ovršne isprave (zadužnice), sud je utvrdio da je tužitelj zadužnicu dostavio Financijskoj agenciji na provedbu, dana 03. veljače 2011.g.,

27. Pregledom Ugovora o zakupu posl. prostora zaključenog između S. M.

vl. obrta P. i A. S. d.o.o., sud je utvrdio da su dana 06. studenoga 2008.g. tuženik ad 1/ S. M. vl. obrta P. i tuženik ad 2/ A.

S. d.o.o. zaključili ugovor o zakupu poslovnog prostora u vlasništvu tuženika ad 2/ koji se nalazi u poslovnoj zgradi smještenoj na A. k. u S., na

adresi P. ...,

- da je predmetni ugovor zaključen na rok od 15 godina, do 2023.g.,

- da je u čl. 5 toč. 2 citiranog ugovora ugovoreno da nakon isteka ovog ugovora o zakupu, sve nepokretne stvari ili preinake koje je zakupac izvršio u predmetu zakupa ostaju u vlasništvu zakupodavca bez obveze bilo kakove nadoknade za iste od strane zakupodavca,

- da je dopisom od 27. travnja 2011.g. tuženik ad 2/ otkazao gore navedeni ugovor o zakupu navodeći kao razlog dug po osnovu zakupa u iznosu od 98.800,30 kn,

28. Pregledom dopisa tuženika ad 2/ upućenog tuženiku ad 1/ od 27. travnja 2011.g., sud je utvrdio da je rečenim dopisom tuženika ad2/ otkazao ugovor o zakupu zaključen dana 06.11.2008.g. Dalje je utvrđeno da se kao razlog otkaza navodi dug po osnovu zakupnine u iznosu od 98.800,30 kn, te zbog neplaćanja komunalija.

29. Pregledom ugovora o preuzimanju i plaćanju duga zaključenog između A. S. d.o.o. i A. d.o.o. S. od 02.05.2011.g., sud je utvrdio da je rečenim ugovorom A. d.o.o. preuzeo dug nastao temeljem ugovora o zajmu novca zaključenog dana 26.11.2009.g. između tuženika ad 1 i ad 2, S. M. i A. S. d.o.o., u iznosu od 91.276,61 kn,

30. Pregledom Ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog između A. S. d.o.o. i A. d.o.o. zaključenog dana 02.05.2011.g., sud je utvrdio da je rečenim ugovorom A. S. d.o.o. kao zakupodavac dao, a A.

d.o.o. kao zakupac primio u zakup prostor u zgradi smještenoj na A.

k. u S., P. …, izgrađene na zemljištu označenom kao čest. zem.

… k.o. S., z.u. ….

31. Pregledom pisanog nalaza i mišljenja sačinjenog od strane stalnog sudskog vještaka za financije A. B., zaprimljenog kod ovog suda dana 14.01.2020.g. sud je utvrdio da je FINA naplatila po 3 zadužnice od dužnika S. M. i sudužnika jamaca (B. C. + A. M.) ukupno iznos od 41.232,30 kn,

tako da saldo duga tuženika ad1/ prema tužitelju po glavnici na dan 19.10.2017.g iznosi 768.153,74 kn.

32. Sud nije prihvatio prijedloge za saslušanjem svjedoka V. M. T.,

supruge I. T. i kćerke M. J., vlasnika tuženika ad2/, kao i I.

T., te M. J. iz razloga jer je saslušan J. J. koji je u vrijeme zaključenja ugovora o zakupu između tuženika ad1/ i ad 2/, te raskida ugovora, kao i zaključenja ugovora o zakupu između tuženika ad2/ i A. d.o.o. bio zz tuženika ad2/, pa su mu kao takvom bile poznate sve okolnosti konkretnog slučaja. Predloženi svjedoci u vrijeme kada su zaključivani predmetni ugovori nisu bili sudionicima istog, pa je očito da isti u tom pravcu ne bi imali meritornih saznanja. Pored toga, svi odlučni dokazi iz kojih je ovaj sud na nedvojben način mogao utvrditi činjenično stanje sadržani su u spisu u formi materijalnih dokaza – ugovora o zakupu, zajmu, otkazu ugovora o zakupu, računa, a takvi dokazi po ocjeni ovog suda imaju jaču snagu od saslušanja svjedoka nakon proteka 10 godina od događaja o kojem bi trebali svjedočiti. Isto tako, sud nije našao potrebnim provesti treće vještačenje po vještaku građevinske struke. Naime, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka M. T., kao stručno, iscrpno i napravljeno temeljem priloženih računa i na temelju izvršenog očevida na licu mjesta. Potrebno je naglasiti da je iznos kojeg je vještak utvrdio znatno je manji od iznosa kojeg je u svom iskazu i tijekom postupka tuženik ad1/ navodio kao iznos kojeg je utrošio na uređenje prostora, pa navedeno vještvo ide u prilog tuženicima.

33. Analizirajuću izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ocjena je ovog suda da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

34. Pri tome je sud, kao odlučna, cijenio utvrđenja:

- da su tužitelj M. J. i tuženik ad 1/ S. M. zaključili Ugovore o zajmu od 20. studenoga 2009.g. prema kojem je tužitelj pozajmio tuženiku ad 1/ iznos od 50.000,00 €, zatim Ugovor o zajmu od 07. siječnja 2011.g. prema kojem je tužitelj pozajmio tuženiku ad 1/ iznos od 39.000,00 € sve u kunskoj protuvrijednosti,

- da je tuženik ad 1/ S. M. izdao tužitelju zadužnicu na iznos od 100.000,00

€ u kunskoj protuvrijednosti, kao sredstvo osiguranja naplate po gore navedenim Ugovorima o zajmu,

- da tuženik ad 1/ nije vratio pozajmljene iznose sukladno rokovima iz sklopljenih ugovora, zbog čega je tužitelj zadužnicu dostavio Financijskoj agenciji na provedbu, dana 03. veljače 2011.g., međutim, tužitelj ni temeljem zadužnice nije uspio namiriti svoje potraživanje,

- da su dana 06. studenoga 2008.g. tuženik ad 1/ S. M. vl. obrta P. i tuženik ad 2/ A. S. d.o.o. zaključili ugovor o zakupu poslovnog prostora u vlasništvu tuženika ad 2/ koji se nalazi u poslovnoj zgradi smještenoj na autobusom k. u S., na adresi P. …

- da je predmetni ugovor zaključen na rok od 15 godina, do 2023.g.,

- da se radilo o starom, derutnom prostoru koji je do tada služio tuženiku kao kancelarije, te da je tuženik ad1/ u predmetni prostor po vještvu vještaka M. T. uložio iznos od od 853.998,20 kn, a prema iskazu tuženika ad 1/ i do 200.000 €,

- da je dopisom od 27. travnja 2011.g. tuženik ad 2/ otkazao gore navedeni ugovor o zakupu navodeći kao razlog dug po osnovu zakupa u iznosu od 98.800,30 kn, nakon čega je tuženik ad 1/ izašao iz predmetnog poslovnog te istog predao u posjed tuženiku ad2/,

- da je tuženik ad 1/ S. M. prema tuženiku ad2/ A. k. S.

imao i drugi dug, temeljem ugovora o zajmu novca od 26.11.2009.g., koji nije vezan uz zakup predmetnog prostora u iznosu od 91.276,61 kn, a koji dug je preuzela i platila tvrtka A. d.o.o.,

- da je nakon toga tvrtka A. d.o.o. zaključila ugovor o zakupu sa tuženikom ad2/ i ušla u posjed predmetnog poslovnog prostora,

- da je u ugovoru o zakupu ugovoreno da će tvrtka A. d.o.o. pored gore navedenog duga tuženika ad1/ platiti i dug obrta P. vl. S. M. nastao s naslova neplaćene zakupnine i kamata na neplaćenu zakupninu u iznosu od 117.352,42 kn,

- da iz gore navedenog proizlazi da nije istinit iskaz tuženika ad 1/ S. M. u dijelu kada kaže da je u trenutku kada je tuženik ad2/ otkazao ugovor o zakupu on bio dužan tuženiku ad 2/ iznos od 630.000 kn, već iz ugovora o zakupu između tvrtke A. d.o.o. i tuženika ad 2/ proizilazi da je dug iznosio 208.629,03 kn,

- da iz gore utvrđenog dalje proizilazi da je dug tuženika ad1/ prema tuženiku ad 2/ podmirila tvrtka A. d.o.o., tako da nije došlo do prijeboja potraživanja tuženika ad2/ sa ulaganjem tuženika ad1/ u predmetni poslovni prostor tuženika ad2/

35. Iz gore navedenih utvrđenja, po ocjeni ovog suda, proizlazi da se ostvarile sve pretpostavke potrebne za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju.

36. Prvenstveno se ističe da je tuženik ad1/ u razdoblju od zaključenja ugovora o zakupu do otkaza tog ugovora bio pošteni posjednik predmetnog poslovnog prostora, a to sve temeljem zaključenog ugovora o zakupu.

37. Nakon što je tuženik ad 2/ raskinuo ugovor o zakupu, te nakon zahtjeva od strane tuženika ad 2/ prema tuženiku ad 1/ da preda prostor, tuženik ad 1/ je, sukladno čl. 164. st 2 ZVSDP, kao pošteni posjednik imao pravo tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, a imao je i mogućnost zadržati posjed prostora dok mu ti troškovi ne budu naknađeni.

38. Dakle, tuženik ad1/ propustio je od tuženika ad2/ zatražiti nužne i korisne troškove koje je tuženik ad1/ imao prilikom uređenja prostora tuženika ad2/.

39. Nadalje, potrebno je istaći da je za pobijanje dužnikovih pravnih radnji nužno kumulativno ispuniti opće pretpostavke pobijanja iz članka 66. ZOO, a zajedno s njima i jednu od posebnih pretpostavki iz članka 67. ZOO. Opće pretpostavke su 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Te opće pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz čl. 67. ZOO.

40. U odnosu na učinke pobijanja odredbom čl. 70. ZOO-a propisano je da ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi pravni učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina.

41. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, ispunile su se sve opće pretpostavke za pobijanjem pravnih radnji tuženika ad 1/ koje se očituje u propuštanju tuženika ad 1/ da zatraži povrat uloženih sredstava u prostor tuženika ad 2/.

42. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je sa tuženikom zaključio Ugovor o zajmu dana 21.09.2009.g., kada je potpisana i priznanica, na iznos od 30.000,00 €, sa rokom vraćanja od dva mjeseca od dana potpisa ugovora, dakle do zaključno s 21.11.2009.g., te drugi ugovor o zajmu na iznos od 50.000,00 € koji je potpisan 20.11.2009.g. s rokom vraćanja od dva mjesece, dakle do 20.01.2010.g., te treći ugovor o zajmu na iznos od 39.000,00€ dana 07.01.2011.g. s rokom vraćanja u roku od 30 dana od dana potpisivanja ugovora, dakle do 07.02.2011.g., iz čega proizlazi da je tužiteljeva tražbina prema tuženiku ad1/ S. M. dospjela na naplatu prije podnošenja tužbe.

43. U odnosu na pravnu radnju dužnika, u konkretnom slučaju tuženika ad 1/ S. M. poduzete na štetu vjerovnika M. J., za navesti je da je sud iz vještva vještaka građevinske struke utvrdio da je tuženik ad1/ u prostor tuženika ad2/ izvršio ulaganja u iznosu od 853.998,20 kn. Dalje je utvrđeno da je tuženik ad2/ samo dvije i pol godine nakon zaključenja ugovora o zakupu, raskinuo ugovor o zakupu, iz razloga neplaćanja zakupnine od strane tuženika ad1/, kada je sveukupni dug po osnovu neplaćene zakupnine došao do iznosa od 98.800,30 kn, nakon čega je tuženik ad 2/ zaključio ugovor o zakupu sa drugom tvrtkom. Iz ugovora o zakupu zaključenog između tuženika ad2/ A. k. S. i A. d.o.o. sud je

utvrdio da je sva potraživanja koja je tuženik ad 2/ A. k. S. d.o.o. imao prema tuženiku ad 1/ S. M. platila tvrtka A. d.o.o., dakle, treća osoba, tako da tuženik ad1/ S. M., u trenutku kada je tvrtka A. d.o.o. zaključila ugovor o zakupu sa tuženikom ad 2/ nije imao nikakvih dugovanja prema tuženiku ad2/ A. k. S.. U takvoj situaciji, kada tuženik ad2/ nije

imao nikakvih potraživanja prema tuženiku ad 1/, tuženik ad1/ je u odnosu na tuženika ad 2/ imao mogućnost sukladno odredbi čl. 164 st. 2 ZVDSP-a tražiti naknadu za ulaganja u prostor tuženika ad 2/, međutim on to nije napravio. Takav postupak – propust tuženika da traži uloženo predstavlja pravnu radnju uslijed koje se njegova imovina smanjila u korist tuženika ad2/, zbog čega je tuženik ad 1/ došao u teži financijski položaj nego da je tražio isplatu uloženog. Takvom radnjom tuženika ad2/ izgledi tužitelja, kao vjerovnika tuženika ad1/ na namirenje duga su se pogoršali i znatno smanjili. Umanjenje imovine na strani tuženika ad1/ S. M. je pak koristilo tuženiku ad 2/ A. k. S., jer je tuženik ad 2/ bez da je

uložio bilo kakav iznos u svoj kancelarijski, dotrajali, derutni prostor, dobio novouređeni ugostiteljski prostor, a u koji je tuženik ad1/, prema vještvu uložio iznos od 853.998,20 kn.

44. Dakle, da je tuženik ad1/ zatražio povrat uloženog iznosa od 853.998,20 kn, kojeg je tuženik ad 1/ uložio u predmetni prostor, a koje pravo je tuženiku ad1 pripadalo sukladno odredbi čl. 164 st 2 ZVDSP-a, tada bi sa tim novcem tuženik ad2/ mogao tužitelju vratiti dug koji je nastao temeljem zaključenih ugovora o zajmu od dana 21.09.2009.g., 20.11.2009.g. te 07.01.2011.g.(50.000 € + 30.000 € + 39.000 € = 119.000 €, a koji dug prema vještvu vještaka A. B. po glavnici na dan

19.10.2017.g iznosi 768.153,74 kn.

45. Po ocjeni ovog suda ispunjen je i treći uvjet za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, a to je insolventnost dužnika, u konkretnom slučaju tuženika ad1/ S. M.. Naime, iz rezultata provedenog postupka sud je utvrdio da je tužitelj pokušao naplatiti zadužnicu koju je tuženik ad 1/ izdao tužitelju kao sredstvo osiguranja naplate iznosa pozajmljenih po ugovorima o zajmu od 21.09.2009.g., 20.11.2009.g. te 07.01.2011.g., međutim, da je ovrha izvršena samo u iznosu od 39.017,34, budući da preko tog iznosa nije bilo sredstava za namirenje.

46. Pored navedenog, da je tuženik ad1/ bio insolventan proizlazi i iz pravomoćne kaznene osuđujuće presude Općinskog suda u Sinju posl. broj K-127/11 od 11. ožujka 2013.g. iz koje proizlazi da je tuženik ad1/ S. M. bio u teškoj financijskoj situaciji, te da je od poznanika S. B. uzeo pozajmicu od 350.000,00 kn koju nije vratio, zatim od S. G. 50.000,00 € pozajmice koju nije vratio, zatim od G. B. iznos od 10.000,00 € te 4.000,00 € od kojih je vratio svega 1.000,00 € i 1.000,00 kn, zatim od D. J. iznos od 120.000,00

€ od čega je vratio 1.935,00 €, zatim od S. V. iznos od 25.000 €, međutim, od tog iznosa vratio je tek 1.200,00 €, zatim od I. V. iznos od 100.000,00 €

pozajmice od čega je vratio 2.600,00 €, zatim od Ž. G. znos od 740.000 kn koji iznos nije vratio, zatim od L. B. iznos od 7.000,00 € od čega joj je vratio 2.000,00 €, zatim od M. G. pozajmicu od 70.000,00€ od čega je vratio svega 7.000,00 €, zatim od I. M. iznos od 26.000 CHF, od kojih je vratio 4.200,00 €. Pregledom rečene presude sud je utvrdio da se sve to događalo u razdoblju od travnja 2010.g. do veljače 2011.g., dakle upravo u razdoblju kada je od tužitelja uzeo pozajmicu u iznosu od 119.000,00 € i u vrijeme kada je tužitelj pokušao naplatiti zadužnicu.

47. Nadalje, insolventnost tuženika ad 1/ S. M. ogleda se i u tome što nije mogao plaćati zakupninu tuženiku ad2/, zbog čega je tuženik ad2/ raskinuo ugovor o zakupu.

48. Konačno, po ocjeni ovog suda ispunjena je i četvrta pretpostavka, a to je postojanje oštećenja vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Naime, kao što je već prethodno obrazloženo, tužitelj je oštećen od strane tuženika ad1/ u ukupnom iznosu od 119.000,00 €, s obzirom da tuženik ad 1/ nije ispunio svoje obveze iz zaključenih ugovora o zajmu. Iz vještva vještaka građevinske struke M. T. sud je utvrdio da je tuženik u predmetni prostor uložio 853.998,20 kn, dok je potraživanje tužitelja na dan raskida ugovora između tuženika ad1/ i ad2/ iznosilo 874,650,00 kn, dakle neznatno više od iznosa kojeg je tuženik ad1/ propustio tražiti od tuženika ad2/ na ime uređenja predmetnog prostora u vlasništvu tuženika.

49. U odnosu na posebne uvjete, potrebno je istaći slijedeće:

Člankom 67. ZOO-a, u kojem su pobrojani posebni uvjeti, propisano je:

50. Besplatna raspolaganja s u sva o n a raspolaganja koja nisu naplatna i na koja dužnik nije obvezan, a kojima umanjuje svoju imovinu, što znači da su to sve radnje i postupci kod kojih u dužnikovu imovinu nije ušlo ništa kao protuvrijednost za ono što je tom radnjom ili postupkom iz nje izašlo. Tu spadaju, osim darovanja, također i otpust duga, preuzimanje duga, napuštanje prava, napuštanje stvari (derelikcija), simulirani pravni posao kod kojeg je naknada fiktivna, davanje stvari u zakup bez naknade, preuzimanje jamstva ili avaliranje mjenice bez obveze, akceptiranje mjenice bez prijema valute i opće odricanje od nekog prava Dodatno valja istaći da u vezi s pobijanjem pravnih radnji dužnika, u primjeni odredbe članka 67. ZOO, besplatnost mora postojati u trenutku raspolaganja dužnika.

51. Kod besplatnog raspolaganja se radi o neoborivoj zakonskoj presumpciji da je dužnik znao da takvim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku (praesumptio iuris et de iure), dok svijest treće osobe uopće nije odlučna niti se utvrđuje (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-412/08-3 od 5. siječnja 2010.). Takvo zakonsko rješenje temelji se na načelu po kojem nitko ne može davati darove (odnosno odricati se svojih prava) na račun (štetu) svojih vjerovnika. U tom slučaju vjerovnik koji pobija pravnu radnju nije dužan dokazivati ni pozitivno znanje ni skrivljeno neznanje dužnika, ni treće osobe u čiju korist je radnja poduzeta. Zbog toga dužnik - protivnik pobijanja besplatnog raspolaganja ne može dokazivati suprotno.

52. U konkretnom slučaju tuženik ad1/ uložio je znatna novčana sredstva u uređenje poslovnog prostora tuženika ad2/, prema vještaku građevinske struke iznos od 853.998,20 kn, a prema iskazu tuženika ad1/ i 200.000 €, koja tuženik ad1/ prema ugovoru o zakupu nije bio obvezan ostaviti u prostoru nakon raskida ugovora, a sukladno odredbi čl. 164 st 2 imao je pravo potraživati izvršena ulaganja, međutim, time što od tuženika ad2/ nije tražio naknadu za uloženo, umanjio je svoju imovinu,

53. U smislu navedenog, tužitelj je u ovoj parnici na temelju ovlasti iz navedenih odredaba ZOO, a kao vjerovnik utvrđenog dospjelog potraživanja iz osnove zaključenih ugovora o zajmu osnovano (prema odredbama čl. 66. ZOO) zatražio da se utvrdi da je pravna radnja propuštanjem I-tuženika da od II-tuženika potražuje imovinsko pravo s naslova ulaganja u poslovni prostor u vlasništvu II-tuženika nalazećeg u poslovnoj zgradi smještenoj na A.k. u S. na adresi

P. …, izgrađene na zemljištu označenom kao čest.zem. …k.o. S. broj

zk.ul. …, i to cca 180 m2 neuređenog poslovnog prostora u zapadnom dijelu prizemlja poslovne zgrade, zatim cca 150 m2 neuređenog zemljišta koje se nalazi između sjeverne strane poslovne zgrade (u kojoj se nalazi poslovni prostor) i prostora na kojem se nalaze autobusni peroni, te cca 150 m2 neuređenog zemljišta koje se nalazi između južne strane poslovne zgrade (u kojoj se nalazi zakupljeni poslovni prostor) i magistralne ceste, učinjena po prvotuženiku u korist drugotuženika prema tužitelju bez učinka u dijelu potrebnim za namirenje duga tužitelja. pri čemu tuženicima niti nije pripadala mogućnost dokazivati da nisu znali da učinjenim besplatnim raspolaganjem nanose štetu tužitelju.

54. U odnosu na prigovor prekluzije, za navesti je slijedeće:

Prema odredbi čl. 71. st. 1. ZOO/05-a tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz čl. 67. st. 1. ZOO/05-a, a za ostale slučajeve u roku od tri godine.

55. Čl. 67. ZOO-a propisano je:

56. U konkretnom slučaju radi se o besplatnom raspolaganju iz st. 3 čl. 67, pa se sukladno navedenom tužba može podnijeti u roku od 3 godine.

57. Tužba je u konkretnom slučaju podnesena 21. lipnja 2011.g., a prema iskazu tuženika ad 1/ S. M. on je radio u prostoru do 05. mjeseca 2011.g., kada mu je tuženik ad 1/ otkazao ugovor o zakupu. Iz dopisa tuženika ad2/ datiranog s 27. travnja 2011.g. proizlazi da je tuženik ad 2/ rečenim dopisom raskinuo ugovor i tuženika ad1/ pozvao da prostor napusti do 02.05.2011.g. Iz ugovora o zakupu između tuženika ad 2/ A. S. i tvrtke A. d.o.o. koji je zaključen dana

02.05.2011.g. proizlazi da je tvrtka A. d.o.o. u posjed predmetnog prostora ušla 02.05.2011.g.

58. Dakle, iz svega naprijed navedenog zaključak je ovog suda da je ugovor o zakupu od 06.11.2008.g., zaključen između tuženika ad1 i ad2/ raskinut dana 02.05.2011.g.

59. S obzirom da je tužba podnesena dana 21. lipnja 2011.g., a da je ugovor o zakupu raskinut dana 02.05.2011.g., to je razvidno da nije nastupio ni prekluzivni rok od 3 godine, a isto tako da nije pristupio ni prekluzivni rok od 1 godine.

60. U odnosu na sporno pitanje da li tuženik ad1 ima osnovano potraživanje spram tuženika ad 2/ za navesti je da iz rezultata provedenog postupka proizlazi:

- da je tuženik ad 1/ u predmetni poslovni prostor tuženika ad2 prema vještvu vještaka građevinske struke uložio iznos od 853.998,20 kn,

- da je tuženik ad 2/ raskinuo ugovor o zakupu zbog duga od 98.800,00 kn,

- da se u trenutku raskida ugovora tuženik ad1/ u prostoru cca dvije i pol godine,

- da je tuženik ad 1/ prema tuženiku ad2/ ima o i drugi dug, temeljem ugovora o zajmu novca od 26.11.2009.g., koji nije vezan uz zakup predmetnog prostora u iznosu od 91.276,61 kn, a koji dug je preuzela i platila tvrtka A. d.o.o.,

- da je nakon toga tvrtka A. d.o.o. zaključila ugovor o zakupu sa tuženikom ad2/ i ušla u posjed predmetnog poslovnog prostora,

61. Dakle, iz gore navedenog sud je utvrdio da je sva potraživanja koja je tuženik ad 2/ A. k.S. d.o.o. imao prema tuženiku ad 1/ S. M. platila

tvrtka Asicon d.o.o., dakle, treća osoba, tako da između tuženika ad1/ i tuženika ad2/ u trenutku kada tvrtka A. d.o.o. zaključuje ugovor o zakupu sa tuženikom ad 2/ nije bilo nikakvih potraživanja. U takvoj situaciji, tuženik ad1/ je u odnosu na tuženika ad 2/ imao mogućnost sukladno odredbi čl. 164 st. 2 ZVDSP-a tražiti naknadu za ulaganja u prostor tuženika ad 2/, međutim on to nije napravio.

62. U odnosu na tvrdnje tuženika da bi tuženiku ad1/ u iznos mjesečne zakupnine bila uračunata i naknada za uređenje prostora, pa da je iz tog razloga tuženku ad1/, kroz smanjenju zakupninu isplaćena naknada za uređenje, za navesti je da tuženik tijekom postupka nije dokazao takve svoje tvrdnje. Ni jedan izvedeni otkaz ne upućuje da su takve tvrdnje istinite. Slijedom navedenog, sud temeljem pravila o teretu dokazivanja nije prihvatio navedene tvrdnje tuženika. Po mišljenju ovog suda, ne postoji ni jedan razlog da, ukoliko je takav dogovor postojao, da se isti ne unese kao odredba u ugovor o zakupu, a što u konkretnom slučaju nije napravljeno. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je odbio navedeni prigovor tuženika kao neosnovan.

63. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, nije od značaja ni činjenica da bi druga supruga tuženika ad1/ kupila predmetni prostor. Naime, ulaganjem tuženika ad1/ u predmetni prostor koji je bio zapušten i derutan, tome prostoru povećana je vrijednosti, pa je sukladno navedenom, tuženik ad 2/ postigao veću kupoprodajnu cijenu od one koju bi postigao da prostor nije bio uređen. Pored toga i dalje ostaje činjenica da tuženik ad1/ nije tražio naknadu za ulaganje u predmetni prostor, što mu je po zakonu pripadalo, te da je takvom radnjom sebe doveo u teži procesno pravni položaj, a izgledi tužitelja, kao vjerovnika na namirenje su se pogoršali. Dakle, u tom dijelu nije se ništa promijenilo. Slijedom navedenog, sud je odbio navedeni prigovor kao neosnovan.

64. U odnosu na sporno pitanje smanjenja tužbenog zahtjeva nakon upuštanja tuženika u raspravljanje, za navesti je slijedeće:

65. Na svojoj trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj dana 26. travnja 2021.g., Vrhovni sud je zauzeo pravno shvaćanje da smanjenje tužbenog zahtjeva, iako nije preinaka tužbe, djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193 ZPP- a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, uvijek potreban pristanak tuženika.

66. U konkretnom slučaju tužitelj je nakon provedenog građevinskog vještačenja od strane vještaka M. T., u podnesku zaprimljenom kod ovog suda na ročištu od 22. studenoga 2017.g. uredio tužbeni zahtjev sukladno vještvu, na način da je sa prvobitno postavljenih 1.000,000,00 kn zatražio isplatu iznosa od 852.998,20 kn. Na roč. od 06.11.2019.g. tuženik ad2/ se usprotivio smanjenu tužbenog zahtjeva. S obzirom na sve navedeno, a posebno da se tuženik usprotivio smanjenju tužbenog zahtjeva, to je zaključak ovog suda da tužbeni zahtjev tužitelja glasi na prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 1.000,000,00 kn.

67. Međutim, potrebno je istaći da je vještak financijske struke u svom vještvu naveo da na dan 19.10.2017.g. dug tuženika ad 1/ prema tužitelju, u pogledu glavnice, iznosi 768.153,74 kn. Na navedeno financijsko vještvo tužitelj, a ni ostale stranke nisu imali primjedbi, pa je sud prihvatio navedeno vješto. S obzirom na navedeno, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev za iznos od 768.153,74 kn, koliko prema vještvu vještaka A. B. iznosi dug tuženika ad1/ prema tužitelja, dok je za više zatraženih 231.846,26 kn tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Dakle, sud je u konkretnom slučaju prihvatio iznos od 768.153,74 kn koliko prema vještaku iznosi dug tuženika ad1/ prema tužitelju, a ne kolika je bila vrijednost obavljenih radova u poslovnom prostoru tuženika ad2/.

68. Tužitelju na dosuđeni iznos pripada kamata počev od presuđenja, dakle od 21. lipnja 2022.g., pa do isplate, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti i u dijelu kojim je zatražena zakonska zatezna kamata za razdoblje od podnošenja tužba 21.06.2011.g. do presuđenja 21.06.2022.g. Naime, visina ulaganja utvrđivana je tijekom trajanja postupka putem građevinskog vještačenja, a visina stvarnog duga tuženika prema tužitelju utvrđivana je tijekom postupka putem financijskog vještačenja, pa sukladno navedenom tužitelju pripada kamata od presuđenja pa do konačne isplate. Naime, shvaćanje ovog suda u odnosu na odluku o kamatama na dosuđeni iznos naknade imovinske štete je da tužitelju u smislu odredbe čl. 1089. st.

2. Zakona o obveznim odnosima zatezne kamate teku od dana donošenja presude do isplate, s obzirom da je tada određena visina naknade takve štete.

69. U odnosu na tijek kamata na pozajmljene, a nevraćene iznose, za navesti je slijedeće: U konkretnom slučaju tužitelj je sa tuženikom zaključio Ugovor o zajmu dana 21.09.2009.g., kada je potpisana i priznanica, na iznos od 30.000,00 €, sa rokom vraćanja od dva mjeseca od dana potpisa ugovora, dakle do zaključno s 21.11.2009.g., te drugi ugovor o zajmu na iznos od 50.000,00 € koji je potpisan 20.11.2009.g. s rokom vraćanja od dva mjesece, dakle do 20.01.2010.g., te treći ugovor o zajmu na iznos od 39.000,00€ dana 07.01.2011.g. s rokom vraćanja u roku od 30 dana od dana potpisivanja ugovora, dakle do 07.02.2011.g. S obzirom na navedeno, tužitelju pripada kamata na iznos od 30.000,00€ počev od 22.11.2009.g., kao prvog slijedećeg dana nakon dana dospijeća, zatim na iznos od 50.000,00 € počev od 21.01.2010.g., kao prvog slijedećeg dana od dana dospijeća, te na iznos od 39.000,00 € počev od 08.02.2011.g., kao prvog slijedećeg dana od dana dospijeća. S obzirom da je tužitelj zatražio kamate na iznos od 30.000,00€ počev od 22.11.2009.g., zatim na iznos od 50.000,00 € počev od 21.01.2010.g., te na iznos od 39.000,00 € počev od 08.02.2011.g., to je u tom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu.

70. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u toč. I i II izreke presude.

71. Odluka suda o zahtjevu stranaka za naknadu parničnog troška temelji se na odredbama čl. 154. st. 3., čl. 155. i čl. 156. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama (»Narodne Novine«, br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11 i 157/13) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne Novine« br. 91/04, 148/2009, 142/12, 103/14 i 118/14, 37/22) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i činjenici da su stranke djelomično uspjele u ovom sporu. Naime, tužitelj je uspio u cijelosti u osnovu (100%), dok je u visini tužitelj uspio sa 76,8%, pa je sveukupan uspjeh tužitelja u ovoj parnici sud cijenio sa 88,4%. S obzirom na navedeno, ocjena je ovog suda da tužitelj nije uspio u ovom sporu u razmjerno neznatnom dijelu, zbog čega nisu nastali posebni troškovi, pa je sud, sukladno odredbi čl. 154 st .3 ZPP-a tužitelju dosudio cjelokupan trošak.

72. Tužitelju zastupanom po pun. priznat je trošak sastava tužbe 10.000,00 kn, za pristupe na roč. od 16.01.12.g., 02.03.12.g., 20.04.12.g., 17.04.15.g., 26.05.17.g., 22.11.17.g., 26.01.22.g. i 23.03.22.g. i 19.05.22.g. po 10.000,00 kn, za pristupe na roč. od 24.05.12.g., 06.09.12.g., 23.10.14.g. i 06.11.19.g. po 5.000,00 kn (50%), za pristupe na roč. od 27.09.12.g., 31.10.12.g., 25.01.16.g., 14.02.17.g., 04.10.17.g., 22.12.17.g., 29.01.18.g. i 03.03.22.g. po 2.500,00 kn (25%), za pristup na roč. od 14.11.14.g. 500,00 kn, za sastav 4 obrazložena podneska od 22.05.12.g., 21.09.16.g., 21.12.21.g., i 18.02.22.g. po 10.000,00 kn, što ukupno iznosi 180.000,00 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 45.125,00 kn na ime 25% PDV-a, 5.000,00 kn na ime sud. pristojbe na tužbu, 5.000,00 kn na ime sud. pristojbe na presudu, te 4.375,00 kn na ime troškova vještačenja, pa sveukupan trošak tužitelja iznosi 240.000,00 kn. Na dosuđeni trošak tužitelju pripada kamata počev od presuđenja dakle, od 21. lipnja 2022.g.,pa do konačne isplate.

73. Tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je sud, sukladno odredbi čl. 154 st. 3 ZPP-a tužitelju u cijelosti dosudio parnični trošak, slijedom čega je odlučeno kao u toč. III izreke presude.

74. Umješačima na strani tužitelja, zastupanim po pun. priznat je trošak sastava podneska od 06.07.12.g. 10.000,00 kn, za pristupe na roč. od 27.09.12.g., 31.10.12.g., 25.01.16.g., 14.02.17.g, 04.10.17.g., 22.12.17.g. po 2.500,00 kn (25%), za pristupe na ročište od 23.10.14.g. i 06.11.19.g. po 5.000,00 kn (50%), za pristupe na roč. od 22.11.2017.g., 26.01.22.g., 23.03.22.g. i 11.05.22.g. po 10.000,00 kn, što ukupno iznosi 75.000,00 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 18.750,00 kn na ime 25% PDV-a, pa sveukupan trošak umješača iznosi 93.750,00 kn. Na dosuđeni trošak tužitelju pripada kamata počev od presuđenja, dakle od 21. lipnja 2022.g., pa do konačne isplate.

75. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u toč. IV izreke presude.

U Splitu, 21. lipnja 2022.g.

S U D A C

Miro Maslać, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika ad1/

- pun. tuženika ad 2/

- pun. umješača

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte