REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 91 Pž-1752/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja M. & C. d.o.o., OIB …, D., I.. gardijske brigade 5, kojeg zastupa punomoćnik L. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. d.o.o., OIB …, S., D. 11, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. i partneri d.o.o. iz S., radi isplate iznosa od 11.531.888,99 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-129/2022 od 18. ožujka 2022. i dopunskog rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-129/2022 od 23. ožujka 2022., 21. lipnja 2022.

r i j e š i o  j e

I. Uvažavaju se tužiteljeve žalbe i ukida se rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-129/2022 od 18. ožujka 2022. i dopunsko rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-129/2022 od 23. ožujka 2022.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-129/2022 od 18. ožujka 2022. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-1708/15 od 30. prosinca 2015. koje je donio javni bilježnik N. K. iz S. i tužba je odbačena.

2. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-129/2022 od 23. ožujka 2022. naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 396.600,00 kn sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose.

3. Iz obrazloženja rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv- 129/2022 od 18. ožujka 2022. proizlazi da je prvostupanjski sud odluku utemeljio na odredbi članka 282. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP) te odredbi članka 77. u vezi s odredbom članka 60. stavka 7. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13; dalje: ZFPPN). Zaključio je da je temeljni smisao zakonske odredbe iz članka 77. u vezi s člankom 60. stavkom 7. ZFPPN-a da se odlukom nagodbenog vijeća po mogućnosti izvrši prijeboj međusobnih tražbina po odredbama Zakona o obveznim odnosima te da se međusobne tražbine prebiju kako to nalaže odredba članka 77. ZFPPN-a. Budući da sve stavke utuženih tražbina datiraju i dospijevaju prije održanog ročišta nagodbenog vijeća od 15. rujna 2015., zaključio je da je tužitelj bio dužan te eventualne tražbine predočiti nagodbenom vijeću kako bi se one unijele u tablicu tražbina za prijeboj iz rješenja nagodbenog vijeća i prebile primjenom odredaba Zakona o obveznim odnosima. Uvidom u rješenje nagodbenog vijeća i priložene tablice utvrdio je kako je tužitelj stavio u prijeboj iznos od 7.051.896,33 kn za koji je izvršen prijeboj, a utužena tražbina u iznosu od 11.531.888,99 kn nije stavljena u prijeboj, dok je nakon izvršenog prijeboja utvrđena preostala tražbina tuženika kao predstečajnog vjerovnika u iznosu od 17.273.752,38 kn. Uvidom u rješenje poslovni broj Stpn-1/2021 od 30. rujna 2021. o odobrenju predstečajne nagodbe utvrdio je da je utvrđena tražbina tuženika u iznosu od 17.273.752,38 kn, odnosno identično iznosu iz rješenja nagodbenog vijeća od 15. rujna 2015., što znači da je ono u međuvremenu postalo pravomoćno. Budući da je odredbom članka 282. stavka 1. ZPP-a propisano da će se tužba odbaciti ako prije podnošenja tužbe nije proveden postupak drugačijeg ostvarivanja prava, zaključio je da tužbu valja odbaciti jer bi u protivnom nastala doista apsurdna situacija na način da bi tužitelj u slučaju uspjeha u ovom sporu, umjesto statusa dužnika iz predstečajne nagodbe, postao vjerovnik svog vjerovnika (ovdje tuženika). Zaključio je da predmetna situacija predstavlja školski primjer nepoštivanja zakona od strane tužitelja koje graniči sa zloporabom procesnih ovlaštenja radi ostvarivanja povoljnije procesne situacije. Naime, da je tužitelj prikazao predmetnu tražbinu u iznosu od 11.531.888,99 kn u predstečajnom postupku i da je ona utvrđena od strane nagodbenog vijeća, bio bi izvršen prijeboj ne za iznos od 7.051.896,33 kn, kao što to proizlazi iz tablice na listu 35. spisa, već za iznos od 18.583.785,32 kn, a predstečajni dužnik, ovdje tužitelj bi ostao u obvezi prema svom vjerovniku, ovdje tuženiku za iznos od 5.741.863,39 kn prema uvjetima iz predstečajne nagodbe. Međutim, kako tužitelj utuženi iznos nije prikazao u predstečajnom postupku, za slučaj sklapanja predstečajne nagodbe on bi prema tuženiku otpisao 100% kamata, 40% glavnice ili 4.528.658,66 kn, a preostali iznos od 6.792.987,99 kn otplatio bi u sedam godina uz 4,5% kamate, poček jedna godina, dok bi potom za slučaj uspjeha u ovom sporu od tuženika mogao potraživati puni utuženi iznos od 11.531.888,99 kn. Na taj način tužitelj bi iz statusa predstečajnog dužnika prema tuženiku došao u mogućnost potraživati više nego što tom istom tuženiku duguje te bi nakon eventualnog uspjeha u ovom sporu takvu tražbinu mogao prebiti s onim što bi tuženiku dugovao po eventualno sklopljenoj predstečajnog nagodbi i na taj način svom vjerovniku, ovdje tuženiku, ne bi platio ništa, a u čemu se oslikava sva apsurdnost ove pravne situacije nastale isključivo jer tužitelj nije predmetno potraživanje prikazao u svom predstečajnom postupku. Zaključio je da prethodni navodi samo dodatno potvrđuju da ciljnim tumačenjem ZFPPN-a treba zaključiti kako za predstečajne vjerovnike, ali i za predstečajne dužnike vrijedi prekluzivni rok za prijave međusobnih tražbina kako bi se one mogle prebiti po odredbi članka 77. ZFPPN-a. Kako tužitelj nije prikazao utuženu tražbinu nagodbenom vijeću u svom predstečajnom postupku radi provođenja prijeboja sukladno odredbi članka 77. i vezi s odredbom članka 7. ZFPPN-a, odnosno nije postupio na način koji propisuje drugačiji način ostvarenja prava po odredbama ZFPPN-a, prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 282. ZPP-a odbacio tužbu.

4. Iz obrazloženja rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv- 129/2022 od 23. ožujka 2022. proizlazi da je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 347. u vezi članka 339. ZPP-a odlučio o troškovima parničnog postupka dosudivši iste tuženiku na temelju odredbe članka 164. ZPP-a te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

5. Protiv rješenja žalbe je podnio tužitelj.

6. Žalbu protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv- 129/2022 od 18. ožujka 2022. podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 77. u vezi s odredbom članka 60. stavka 7. ZFPPN-a te odredbu članka 282. stavka 1. ZPP-a. Ukazuje da odredbe Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ne propisuju obvezu dužnika da u postupku predstečajne nagodbe prijavi potraživanje koje ima prema određenom vjerovniku ni rok u kojem mora prijaviti svoje potraživanje. Stoga smatra da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da ukoliko dužnik u postupku predstečajne nagodbe ne prijavi svoja eventualna potraživanja prema pojedinom vjerovniku da je to razlog za odbacivanje tužbe. Nadalje navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a jer rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nema razloga o odlučnim činjenicama i postoji proturječnost između razloga navedenih u rješenju i sadržaja isprava. Ukazuje da prvostupanjski sud nije uopće cijenio činjenicu o kakvom se potraživanju tužitelja prema tuženiku radi. Ukazuje i da sporne tražbine ne mogu biti predmet rješavanja u predstečajnom postupku te da odredba članka 77. ZFPN-a propisuje prijeboj tražbina na način da će se rješenjem iz odredbe članka 60. stavka 5. ZFPPN-a izvršiti prijeboj utvrđenih tražbina s dospjelim protutražbinama dužnika sukladno Zakonu o obveznim odnosima. Budući da je u predstečajnom postupku podnio zahtjev za ispravkom rješenja o utvrđivanju tražbina za sebe kao dužnika, smatra da je sporna visina prijavljene tražbine tuženika kao vjerovnika u postupku predstečajne nagodbe zbog čega one nisu mogle biti predmet prijeboja u predstečajnom postupku. Stoga predlaže da ovaj sud preinači rješenje, podredno da ga ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu sastava žalbe u iznosu od 48.793,75 kn.

7. Žalbu protiv rješenja poslovni broj Povrv-129/2022 od 23. ožujka 2022. podnosi također zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome ponavlja sve navode iznijete u žalbi protiv rješenja poslovni broj Povrv-129/2022 od 18. ožujka 2022. ne iznosivši nikakve posebne razloge o konkretnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

8. Tuženik je podnio odgovor na žalbu protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-129/2022 od 18. ožujka 2022. U bitnome navodi da je prvostupanjski sud pravilno odbacio tužbu pozvavši se na odredbu članka 77. ZFPPN-a, a s kojim pravnim stavom je bio suglasan i ovaj sud u svom ukidnom rješenju. Budući da je rješenje FINA-e o utvrđenju tražbine u predstečajnom postupku nad tužiteljem pravomoćno, smatra da je na taj način na otklonjen povreda na koju je ukazivao ovaj sud u tom ukidnom rješenju. Smatra i da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je odredba članka 60. stavka 7. ZFPPN-a u dijelu zakonskog teksta „izvršit će se prijeboj“ imperativne naravi te da nije ostavila prostora tužitelju za odluku hoće li ili ne ovdje utuženo potraživanje prijaviti radi prijeboja s prijavljenim i utvrđenim tuženikovim protupotraživanjem. Stoga predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi rješenje. Zahtijeva naknadu troškova sastava odgovora na žalbu na rješenje u iznosu od 48.793,75 kn.

9. Žalbe su osnovane.

10. Pobijana rješenja ispitana su u skladu s odredbom članka 381. u vezi s člankom 365. stavka 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

11. Iz podataka u spisu proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 11.531.888,99 kn.

12. Nadalje proizlazi da je u posebnoj tablici ispitanih tražbina od 15. rujna 2015. u postupku predstečajne nagodbe koji se vodi nad ovdje tužiteljem (listovi 30. do 35. spisa) navedeno da:

- iznos obveze ovdje tužitelja prema ovdje tuženiku, prema izvješću tamo dužnika, ovdje tužitelja, iznosi 24.325.648,71 kn,

- iznos te tražbine, prema prijavi tamo vjerovnika, ovdje tuženika, iznosi 24.362.567,12 kn,

- je stoga utvrđeni iznos te tražbine 24.362.567,12 kn,

- je iznos protutražbine ovdje tužitelja prema ovdje tuženiku 7.051.896,33 kn pa da je za taj iznos prestala tražbina ovdje tuženika, tamo vjerovnika,

- je preostali iznos tražbine ovdje tuženika, tamo vjerovnika, nakon izvršenog prijeboja, 17.273.752,38 kn.

13. Također, iz spisa proizlazi i da:

- je ovdje tužitelj, tamo dužnik, 15. rujna 2015., u postupku predstečajne nagodbe koji se vodi nad njim, podnio izvješće u kojemu je naveo da njegova obveza prema ovdje tuženiku, tamo vjerovniku, iznosi 7.315.282,13 kn (list 21. spisa),

- je ovdje tužitelj, tamo dužnik, 2. listopada 2015., podnio zahtjev za ispravkom rješenja o utvrđenju tražbina, podredno žalbu (list 22. i 23. spisa).

14. Nadalje proizlazi i da je rješenjem poslovni broj Stpn-1/2021 od 30. rujna 2021. o odobrenju predstečajne nagodbe (list 275. – 307. spisa) pod točkom 3.b.- Ostali vjerovnici- dobavljači, tražbine preko 20.000,00 kn pod rednim brojem 136. utvrđena tražbina ovdje tuženika u iznosu od 17.723.752.38 kn, odnosno identično u iznosu iz rješenja nagodbenog vijeća od 15. rujna 2015., što posljedično znači da je to rješenje u međuvremenu postalo pravomoćno jer se u protivnom ne bi mogla sklopiti prestečajna nagodba, kako je to i pravilno zaključio prvostupanjski sud.

15. Odredbom članka 60. stavaka 2., 5. i 7. ZFPPN-a je propisano da tražbine u pogledu kojih postoji suglasnost između dužnika i vjerovnika o postojanju i visini tražbine tog vjerovnika te tražbine za koje postoji ovršna isprava smatraju se utvrđenim tražbinama, osim ako dužnik raspolaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom kojom dokazuje da je tražbina prestala. (....) Nagodbeno vijeće sastavlja posebnu tablicu ispitanih tražbina u koju za svaku pojedinu tražbinu unosi u kojoj je mjeri utvrđena, odnosno osporena. (...) Na temelju tablice iz stavka 5. ovoga članka nagodbeno vijeće donosi rješenje kojim odlučuje o tome u kojem su iznosu utvrđene, odnosno osporene pojedine tražbine. Odredbom članka 77. ZFPPN- a propisano je da će se rješenjem iz članka 60. stavka 5. ovoga Zakona izvršiti prijeboj utvrđenih tražbina s dospjelim protutražbinama dužnika, sukladno Zakonu o obveznim odnosima.

16. Prvostupanjski sud je svoju odluku obrazložio tvrdnjom da tužitelj „nije pravovremeno prijavio svoju tražbinu prema tuženiku“ u predstečajnom postupku koji se vodio nad tužiteljem. Prije svega, valja napomenuti da predstečajni dužnik ne prijavljuje svoju tražbinu prema svom vjerovniku u predstečajnom postupku koji se vodi nad njim, već je tužitelj kao dužnik morao u prijedlog za sklapanje predstečajne nagodbe priložiti Izvješće o financijskom stanju i poslovanju dužnika (članak 41. stavak 1. točka 2. ZFPPN-a) koje mora sadržavati popis dužnikovih dužnika te svaku pojedinačnu obvezu i ukupni iznos duga (članak 41. stavak 1. točka 5. ZFPPN-a).

17. U konkretnom slučaju nije sporno da je dužnik (ovdje tužitelj) dostavio prijedlog koji je sadržavao Izvješće o financijskom stanju i poslovanju u kojemu su navedene dužnikove tražbine prema njegovim dužnicima pa tako i tražbina dužnika prema dužniku T. d.o.o. (ovdje tuženiku) u iznosu od 7.051.896,33 kn, ali nije navedena i tražbina u iznosu od 11.531.888,99 kn, koja je predmet ovog postupka.

18. Na temelju odredbe članka 60. stavka 5. ZFPPN-a nagodbeno vijeće donosi rješenje kojim odlučuje o tome u kojem su iznosu utvrđene, odnosno osporene pojedine tražbine, dok tim rješenjem nagodbeno vijeće utvrđuje tražbinu dužnika prema vjerovnicima. Nadalje, ma temelju odredbe članka 77. ZFPPN-a rješenjem o utvrđenim tražbinama vjerovnika prema dužniku (iz članka 60. stavka 7. ZFPPN-a) izvršit će se prijeboj utvrđenih tražbina s dospjelim protutražbinama dužnika sukladno odredbama ZOO-a, a na koji način je izvršen i prijeboj tražbina parničnih stranaka u iznosu od 7.051.896,33 kn. Budući da tužitelj kao dužnik u Izvješću nije naveo i tražbinu u iznosu od 11.531.888,99 kn, za tu tražbinu nije izvršen prijeboj rješenjem iz odredbe članka 60. stavka 7. ZFPPN-a

19. Zakonom o obveznim odnosima je propisan način prestanka tražbina te u njegovim odredbama nigdje nije propisano da tražbina koja nije navedena u Izvješću o financijskom stanju i poslovanju prestaje na temelju zakona te to ne navodi ni ZFPPN budući da u njegovim odredbama nigdje ne piše da tražbinu koju predstečajni dužnik nije naveo u Izvješću o financijskom stanju i poslovanju on ne može više naknadno ostvarivati jer nije izvršen prijeboj na temelju odredbe članka 77. ZFPPN-a. Činjenica što dužnik tu tražbinu nije naveo u svom Izvješću o financijskom stanju i poslovanju samo ga je onemogućila u prijeboju tražbina, ali to ne znači da je tužiteljeva tražbina time prestala i da je tužitelj (predstečajni dužnik) izgubio pravo da tu svoju tražbinu ostvaruje prema tuženiku nakon zaključenja predstečajnog postupka.

20. Ovaj sud ukazuje da u slučaju ako je tuženiku nastala određena šteta jer predmetna tražbina nije prestala, tuženik je taj koji se mora o tome očitovati i u tom pogledu postaviti i određeni zahtjev jer bez njegovog zahtjeva ne može sud odlučivati o „nekoj šteti“ koja je nastala tuženiku jer nije obavljen prijeboj međusobnih tražbina stranaka. Također, tuženik pored toga uvijek može dati Izjavu o prijeboju uzajamnih, dospjelih i istorodnih tražbina.

21. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pogrešno primjenom odredbe članka 282. ZPP-a u vezi s odredbom članka 77. i članka 60. stavka 7. ZFPPN-a odbacio tužbu, a kako to i tužitelj osnovano ukazuje u žalbi.

22. S obzirom na navedeno, valjalo je uvažiti tužiteljevu žalbu, ukinuti rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-129/2022 od 18. ožujka 2022. i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

23. Budući da je ukinuto rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv- 129/2022 od 23. ožujka 2022. kojim je ukinut platni nalog i odbačena tužba u ovoj pravnoj stvari, valjalo je ukinuti i dopunsko rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv- 129/2022 od 23. ožujka 2022. kojim je odlučeno o troškovima postupka (točka I. izreke ovog rješenja).

24. Odluka sadržana u točki II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a.

Zagreb, 21. lipnja 2022.

Sudac

Nevenka Marković