Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 8 Kž-151/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šagi, u kaznenom predmetu protiv optužene Ž. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnih tužitelja P. B. i V. ambulante
P. C. d.o.o. podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u
Zagrebu poslovni broj: 48 K-534/2018-71 od 21. listopada 2021., na sjednici održanoj 21. lipnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba privatnih tužitelja P. B. i V. ambulante
P. C. d.o.o. kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom poslovni broj: K-435/2018-71 od 21. listopada 2021. na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,070/17, 126/19 – dalje: ZKP/08) oslobodio je optužbe optuženu Ž. Štor da bi počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom iz čl. 149. st. 1. KZ/11.
1.1. Na temelju čl. 149. st. 3. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 1. -7. ZKP/08 privatni tužitelji P. B. i V. ambulanta P. C. d.o.o. dužni su naknaditi
troškove kaznenog postupka i to troškove paušalne svote u iznosu od 3.000,00 kn te nužne izdatke optužene i nužne izdatke i nagradu njezine braniteljice.
2. Protiv te presude žalbu su podnijeli privatni tužitelji P. B. i
V. ambulanta P. C. d.o.o. putem punomoćnice Jadranke Matić,
odvjetnice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (ispravno povrede kaznenog zakona) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11.
ZKP/08), privatni tužitelji nalaze u tome da u pobijanoj presudi o odlučnoj činjenici u ovom predmetu – da je optuženica inkriminirane činjenične tvrdnje iznijela znajući da su neistinite, postoji znatna proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o toj činjenici i zapisnika o iskazima svjedoka te materijalnih dokaza.
Međutim, žalitelji pritom ne tvrde da je prvostupanjski sud sadržaj iskaza danih u postupku kao i sadržaj izvedenih materijalnih dokaza u pobijanoj presudi izložio na način suprotan samim tim iskazima i dokazima. Naime, u smislu odredbe iz čl. 468. st.
1. toč. 11. ZKP/08 citirana bitna povreda u navedenom pravcu postoji samo kada u pobijanoj presudi o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između osnoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih iskaza i isprava.
Pritom ovaj žalbeni sud primjećuje da iz sadržaja žalbe i njezinog cjelokupnog konteksta proizlazi da privatni tužitelji ustvari napadaju pravilnost zaključaka koje je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka izveo o postojanju ranije spomenute odlučne činjenice, a kakve žalbene tvrdnje, međutim, ne ulaze u okvire citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.
5.1. Isto tako, žalitelji nisu u pravu niti kada u žalbi sugeriraju da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije iznio razloge o svim odlučnim činjenicama, čime sadržajno također upiru na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st.
1. toč. 11. ZKP/08.
Konkretno, žalitelji upiru da se sud prvog stupnja u pobijanoj presudi uopće nije osvrnuo na inkriminiranu izjavu optuženice: "više nego očito da ih se u tom skloništu zlostavlja...".
Međutim, a suprotno žaliteljima, iz cjelokupnog konteksta pobijene presude, posebice kada se međusobno poveže sadržaj točaka 19., 20. i 21. njezinog obrazloženja,
proizlazi da prvostupanjski sud smatra utvrđenim da je optuženica iznijela inkriminirane tvrdnje, između ostalog i prethodno navedenu, ali smatra da nije dokazano da bi pritom znala da su te činjenične tvrdnje (dakle i tvrdnja na koju u žalbi upire privatni tužitelj) neistinite.
Za takvo utvrđenje prvostupanjski sud je po stavu ovog žalbenog suda u toč. 21. obrazloženja pobijane presude iznio jasne, neproturječne i dostatne razloge, pri čemu valja napomenuti da to što se žalitelj ne slaže s takvim utvrđenjem, ne ulazi u okvire citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.
Što se pak tiče žalbenih navoda kojima se upire da se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije osvrnuo na izjave koja je optuženica izvan okvira podnesene kaznene prijave i njezinih priloga dala novinarima, ovaj žalbeni sud primjećuje da se optuženica u privatnoj tužbi nije teretila za te izjave, tako da se ne radi o odlučnim činjenicama u ovom predmetu, pri čemu valja napomenuti da se sukladno čl. 449. st. 1. ZKP/08 presuda može odnositi samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj,
odnosno na raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužbi.
6. Ostvarenje žalbene osnove povrede kaznenog zakona privatni tužitelj nalazi kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim,
ne radi o postojanju te žalbene osnove. Naime, o povredi kaznenog zakona je riječ samo u situaciji kada žalitelj u svemu prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, ali smatra da je na ista pogrešno primijenjen kazneni zakon.
7. Ovaj žalbeni sud je povodom žalbe privatnih tužitelja ispitao pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, te nije utvrdio da bi sud prvog stupnja ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, niti da bi na štetu optuženice povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08).
8. Privatni tužitelji nisu u pravu niti kada se žale zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.1. Argumentirajući navedenu žalbenu osnovu, privatni tužitelji prije svega izlažu činjenice i dokaze koji ukazuju da su nadležna tijela na temelju rezultata provedenih izvida i nadzora utvrdila da činjenične tvrdnje koje je optuženica iznijela u kaznenoj prijavi i izjavi koja joj prileži, između ostalog i one za koje se tereti u privatnoj tužbi, nisu istinite.
Tako konkretno upiru da su povodom predmetne kaznene prijave provedeni opsežni izvidi i istraga, između ostalog i vještačenje po stručnom timu Zavoda za sudsku veterinu na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, te da je uz to prethodno bilo provedeno i više redovnih i izvanrednih nadzora od strane veterinarske inspekcije, pri čemu nisu utvrđene nikakve nepravilnosti i nezakonitosti u radu V. ambulante
P. C. d.o.o.
Pritom žalitelji posebice upiru na iskaz svjedoka Z. M., koji je u inkriminirano vrijeme obavljao poslove veterinarskog inspektora, u dijelu gdje navodi da se radilo o neutemeljenim prijavama, s time da je zbog interesa javnosti svoje nalaze i mišljenja i javno objavljivao te davao izjave za medije.
Također upiru i na iskaz novinarke M. Č. iz kojeg proizlazi da je od optuženice dobila jednu izjavu, ali se ne sjeća o kojoj izjavi se točno radi, dok iz iskaza novinarke S. Č. i svjedokinje A. K. proizlazi da one nisu imale
neposrednih saznanja o počinjenju bilo kakvog kaznenog djela koje bi se odnosilo na žalitelje, s time da je svjedokinja A. K. u svom iskazu između ostalog navela
kako prilikom svojih odlazaka u sklonište P. C. nije vidjela premlaćivanje pasa, te da je sklonište bilo uredno, a o čemu je pisala i na svom Facebook profilu.
Međutim, unatoč tome što nadležna tijela nisu utvrdila nikakve nepravilnosti kod privatnih tužitelja glede njihovog postupanja prema životinjama smještenih u skloništu P. C., optuženica je, znajući da su njezine tvrdnje neistinite, nastavila sa svojim objedima protiv žalitelja, na način da je inkriminirane izjave davala novinarima te ih objavljivala i na svom facebook profilu, a što sve je imalo za posljedicu da im je nepovratno narušena reputacija, te su im nanijeti i nenadoknadivi financijski gubici, pri čemu u žalbi konkretno navodi u čemu se isti sastoje. Pored toga, privatni tužitelj P. B. ističe da mu je uništena karijera, život, a u konačnici i zdravlje.
8.2. Vezano za prethodno izložene žalbene tvrdnje, ovaj drugostupanjski sud prije svega primjećuje, a što je prethodno već spomenuto, da se optuženica u privatnoj tužbi ne tereti za izjave koje je dala novinarima i objavila ih na svom facebook profilu nakon što je nadležnom državnom odvjetniku podnesla kaznenu prijavu od 26. listopada 2015. koja je kod ODO u Velikoj Gorici zaprimljena pod poslovnim brojem K-DO-798/15, a kojoj prileži i inkriminirana izjava (konkretno, riječ je o izjavi s lista 18 spisa), pa tako niti za izjave dane nakon što je državno odvjetništvo na temelju rezultata provedenih izvida i istrage utvrdilo njezinu neosnovanost. Stoga se u ovom predmetu kao odlučno postavlja pitanje da li je optuženica već u trenutku podnošenja navedene kaznene prijave i izjave koja joj prileži znala da su inkriminirane činjenične tvrdnje koje se u istima navode neistinite.
Prema tome, činjenice i dokazi na koje u žalbi upire privatni tužitelj, a koji govore o tome da na temelju rezultata izvida i istrage koju je povodom predmetne kaznene prijave provelo državno odvjetništvo nije utvrđena osnovanost inkriminiranih tvrdnji, sami po sebi ne govore o tome da je optuženica već u vrijeme podnošenja kaznene prijave i navedene izjave znala da su takve tvrdnje neistinite.
S time u vezi valja dodatno uočiti da prvostupanjski sud optuženicu nije oslobodio optužbe iz razloga što ne nalazi dokazanim da su inkriminirane činjenične tvrdnje neistinite, odnosno da se ne radi o takvim tvrdnjama koje mogu škoditi časti i ugledu privatnih tužitelja, već iz razloga što ne nalazi dokazanim da bi optuženica prilikom podnošenja predmetne kaznene prijave i priležeće izjave znala da su iste neistinite.
Stoga se u konkretnom slučaju ne ukazuju kao relevantni niti žalbeni navodi kojima žalitelji upire da im je činjeničnim tvrdnjama koje je optuženica iznijela u kaznenoj prijavi i izjavi koja joj prileži nepovratno narušena reputacija, te nanijeti i nenadoknadivi financijski gubici.
8.3. Suprotno žaliteljima, prvostupanjski sud s pravom smatra da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi optuženica inkriminirane činjenične tvrdnje iznijela znajući da su neistinite.
Pritom, a budući da privatni tužitelji u žalbi na više mjesta upiru da su rezultati dokaznog postupka pokazali da iznesene činjenične tvrdnje nisu istinite te da je njihovo iznošenje škodilo njihovoj časti i ugledu, na ovom mjestu valja navesti da imajući na umu sadržaj odredbe iz čl. 149. KZ/11 za postojanje kaznenog djela klevete nije dovoljno utvrditi da je počinitelj za nekog iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti i ugledu, već i da je pritom izvjesno i pouzdano znao da je neistinita.
Tako prvostupanjski sud pravilno uočava da su inkriminirane tvrdnje iznesene u kaznenoj prijavi i izjavi koja joj prileži, iz čijeg sadržaja i cjelokupnog konteksta proizlazi da optuženica u tim podnescima ne tvrdi da činjenice koje u njima navodi izvjesno postoje, već na temelju saznanja s kojima raspolaže, a čije izvore navodi i prilaže uz kaznenu prijavu te potkrjepljuje i fotografijama u samoj kaznenoj prijavi izražava samo svoje mišljenje i uvjerenje, odnosno pretpostavku - sumnju o njihovom postojanju, a što temelji na izvorima saznanja s kojima raspolaže (a koje navodi i prilaže uz kaznenu prijavu), te traži od nadležnog državnog odvjetništva da izvrši odgovarajuće provjere radi utvrđivanja osnovanosti i istinitosti takvih njezinih tvrdnji.
Ovaj drugostupanjski sud dodatno uočava da optuženica u uvodu kaznene prijave na više mjesta (pod toč. I., II., III. i IV) izrijekom navodi da kaznenu prijavu podnosi zbog postojanja osnovane sumnje da su privatni tužitelji poduzeli radnje koje se po njezinom mišljenju podvode pod zakonska bića kaznenih djela koja se citiraju u kaznenoj prijavi.
Pritom sud prvog stupnja pravilno primjećuje da optuženica u inkriminiranim izjavama koristi i određene riječi (kao što su "moguće" i "pretpostavljam") koje dodatno ukazuju da iznosi samo svoje mišljenje (pretpostavku) o njihovom postojanju te pritom dopušta mogućnost da iste i nisu istinite.
Mišljenje, pa čak i uvjerenje, odnosno pretpostavke - sumnje o postojanju činjenica, koje osoba koja ih iznosi temelji na određenim izvorima saznanja (čak i ako su ti izvori nedostatni ili nepouzdani) valja razlikovati od situacije kada onaj tko iznosi takve činjenične tvrdnje pouzdano i izvjesno zna da su neistinite. Pritom osoba koja iznosi svoje mišljenje odnosno pretpostavke o postojanju određenih činjenica može biti i uvjerena u njihovo postojanje, premda su izvori na temelju kojih zaključuje o njihovom postojanju dvojbeni.
Privatni tužitelji u žalbi doduše ističu da iz same kaznene prijave proizlazi da je optuženici bilo poznato da su ranije pritužbe potencijalnih udomitelja glede postupanja privatnih tužitelja prema životinjama u S. za životinje P. C. bile
odbijene od strane nadležne veterinarske inspekcije, međutim, iz daljnjeg teksta kaznene prijave proizlazi da optuženica na temelju izvora saznanja s kojima raspolaže,
a koje navodi i prilaže uz kaznenu prijavu, te potkrjepljuje i fotografijama sadržanim u samoj kaznenoj prijavi, smatra da su te pritužbe neosnovano odbijene, te traži od nadležnog državnog odvjetništva da provjeri istinitost tvrdnji navedenih u kaznenoj prijavi.
Stoga se po mišljenju ovog žalbenog suda i nadalje, premda je optuženica prilikom podnošenja kaznena prijave bila upoznata s time da su ranije pritužbe potencijalnih udomitelja glede postupanja privatnih tužitelja prema životinjama u S. za životinje P. C. bile odbijene od strane nadležne veterinarske inspekcije,
radi o njezinom mišljenju i uvjerenju, odnosno pretpostavkama - sumnji o postojanju inkriminiranih činjenica, koje temelji na izvorima saznanja s kojima raspolaže, tako da niti navedena činjenica koja se ističe u žalbi (da je optuženica prilikom podnošenja kaznene prijave znala da su ranije pritužbe odbijene) ne upućuje na pouzdano utvrđenje da je optuženica prilikom podnošenja kaznene prijave i njezinih priloga izvjesno znala da su inkriminirane činjenične tvrdnje neistinite.
Kao što je to već prethodno rečeno, u kriminalnu zonu kaznenog djela klevete iz čl. 149. KZ/11 ulazi samo postupanje počinitelja koji izvjesno i pouzdano zna da su činjenične tvrdnje koje iznosi neistinite.
8.4. Slijedom svega navedenog, a u izostanku drugih dokaza koji bi na izvjestan način upućivali na zaključak da je optuženica u vrijeme podnošenja predmetne kaznene prijave i inkriminirane izjave koja joj prileži pouzdano i izvjesno znala da su činjenične tvrdnje koje u istima iznosi neistinite, to prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju, s pravom smatra da u konkretnom slučaju nije dokazano postojanje jednog od bitnih obilježja kaznenog djela klevete iz čl. 149. KZ/11 – znanje počinitelja da su iznesene činjenične tvrdnje neistinite, te je stoga pravilno postupio kada je optuženicu pobijanom presudom oslobodio optužbe.
8.5. Stoga žalba privatnih tužitelja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
9. Kako žalba privatnih tužitelja nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 21. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
Broj zapisa: eb310-04736
Kontrolni broj: 090c6-29c99-0c96c
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=RAJKO KIPKE, L=VARAŽDIN, O=ŽUPANIJSKI SUD, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Varaždinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
